TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 4.5.2022.
Ines je dama koja već neko vrijeme radi na uređenju svog doma u kojem svaki kutak želi učiniti posebnim, svojim i jedinstvenim.
Njezin interijer u kojem glavnu riječ vodi siva boja dobio je posebnu čar zahvaljujući par odvažnih boja kao što su žuta i plava. Biljke i industrijski detalji dali su svoj šarm, a toplinu je Ines postigla zahvaljujući unikatnim dodacima. U razgovoru sa Ines otkrili smo da je upravo ona kreativka koja je nekim stvarima koje vidite na fotografijama udahnula novi život kroz preuređenje i restauraciju. Naravno da smo htjeli saznati više o tome, pa smo s Ines razgovarali o tome što joj je bila inspiracija za uređenje, podijelila je s nama nešto više o svom ateljeu, kao i dala par savjeta za sve vas koji se trenutno spremate za opremanje stana. Više otkrijte u nastavku.
Što vam je bila inspiracija za uređenje doma i neodoljivog balkona?
Inspiraciju sam nalazila svugdje oko sebe – na putovanjima, u lijepo uređenim izlozima radnji, kafićima, ali najviše se uvijek oslanjam na svoju maštu i kreativnu energiju, koja je neiscrpna. Kako je govorio Steve Jobs: „Kreativnost se očituje u povezivanju stvari. Kad pitate kreativnu osobu, kako je nešto napravila, ona će se osjećati pomalo krivom, jer nije zaista ništa učinila, nego je tek vidjela nešto. Njoj se to nakon nekog vremena činilo prilično očitim.“
Gdje svi ostali vide stare, neiskoristive stvari, običnu staklenu teglu, gumu, ladičar koji se treba baciti - ja vidim ljepotu, vaznu, ljulju i novi, neodoljivi komad namještaja, koji plijeni pažnju svih onih koji svrate u moj dom. Želja mi je da živim u svijetu u kojem svojim primjerom podstičem i druge da vide lijepo u svemu – od života traže više i povjeruju da je zbilja moguće sve što žele.
Vaš dom krasi mnoštvo jedinstvenih detalja kojima je dan novi život, a i sami imate atelje Žuti leptir u kojem se, između ostalog, bavite izradom podnih jastuka i dekoriranjem. Možete li nam reći nešto više o tome?
Sve ono što nastaje u Ateljeu Žuti leptir, bazirano je na ideji kreativne reciklaže, održivosti i višestruke iskoristivosti resursa.
Ne bacamo ništa što je razbijeno, pokvareno ili staro (staklenke, flaše, kutije, stari namještaj) već sve te predmete vodimo kroz proces transformacije i oživljavamo u novom ruhu. Prvi proizvodi nastali sa željom da smanjimo otpad i potaknemo iskorištavanje resursa koje inače odbacujemo, su upravo ti naši prirodni podni jastuci. Ljudi koji su se okupili oko nastanka i realizacije ove ideje, promjene koje su istovremeno doživjeli u svojim životima, materijalna neovisnost koju su osjetili, samo su dio priče u kojoj doprinos daju i naši kupci kupovinom proizvoda.
Podni jastuci i buketi od zdravih namirnica u potpisu ateljea Žuti leptir
Ostaci materijala prilikom izrade podnih jastuka vrlo brzo su našli svoje mjesto na kutijama, teglicama, raznim dekoracijama i odveli me do nove ideje – buketi od zdravih i iskoristivih namirnica, spakovani u ostatke materijala. Moja prijateljica i bivša poslovna kolegica Albina se u međuvremenu počela baviti izradom zdravih buketa od voća. Gledajući nju kako to radi i znajući da smo izuzetan poslovni tandem, predložila sam sinergiju ideja, što se pokazalo kao dobitna kombinacija! Ubrzo su nastali naši tematski buketi. Imuno Boost je, recimo, najprodavaniji buket (đumbir, limun, kurkuma i med), samo jedan iz široke palete tematskih buketa.
Ines i Albina
Naravno, tu nismo stale! Albina je postala dio Ateljea. Naša druženja na kafi zamijenile smo kreativnim radom, pa smo zajedničkim snagama došle do novih super ideja i projekata (dekorisanje manjih kozmetičkih i frizerskih salona, tematskih postavki za razne proslave i sl.). Želja nam je da naši proizvodi, budu baš kao i leptir, simbol hrabrosti, koja je potrebna da se izvrše neophodne promjene u procesu ličnog i duhovnog rasta i razvoja.
Ines i Albina sa buketima od zdravih namirnica
Što biste savjetovali svima koji se trenutno žele odvažiti na opremanje ili renovaciju stana?
Istražujte i vizualizirajte. Spremite na mobitel sve slike koje vam mogu poslužiti kao inspiracija, a onda ih u glavi redajte u vaš prostor. Ne plašite se da kombinujete nespojivo, oslonite se na vašu intuiciju.
Dobro razmislite ukoliko imate neki stari, neiskoristivi i naizgled neprivlačni namještaj da li ga treba odbaciti. Možda vam se fotelje koje imate, ne uklapaju u novi stil koji ste izabrali, ali ne odustajte odmah ni od njih. Nešto se može ofarbati, nešto presvući, a nešto dodatno urediti. Igrajte se. Smatram da su takvi komadi namještaja i dekoracije upravo „ono nešto“ što od običnog stana, napravi dom, te na svaki stil stave vaš autentični pečat. Ključ je da unesite sebe u sve što radite i birate da uvijek vidite lijepo u svemu.
Najdraži kutak u domu?
Zaista uživam u svakom dijelu svog doma, ali sam posebno ponosna na balkon i spavaću sobu, jer su dokaz kako možete svojim rukama viziju pretočiti u stvarnost. Od balkona sam napravila svoju oazu mira u centru grada. Starim saksijama dala novo ruho, izradila zidne dekoracije i nedjeljne kafe s mamom zamijenila za druženje uz sađenje cvijeća na čijim šarenim cvjetovima leptir odmara krila. Jastuci na paletama i ljulji nastali su našem Ateljeu.
U spavaćoj sobi sam starom, smeđem, zamalo odbačenom drvenom krevetu dala novi sjaj, lajsne ukrasila decoupage tehnikom i konopcem (najdražim materijalom za rad), a zid iznad kreveta ukrasila letvicama, koje smo obložili materijalom.
Naravno da je puno lakše i jednostavnije određenu svotu novca potrošiti i kupiti gotov namještaj, nego danima šmirglati i uređivati stari, ali kao i svemu čemu posvetite dosta vremena, ljubavi i pažnje, ne možete na kraju u tom ne prepoznati autentičnost, jedinstvenost i ljepotu.
***
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
