Svi koji prate Elmu na Instagramu mogu biti sigurni da će na njenom profilu vidjeti dašak studiranja, šarm Sarajeva, bh. brendove, ali i zanimljive priče iz svakodnevice.

Upravo su nas te njene priče motivirale da Elmu Iković (na Instagramu je znamo kao @justdoda) ugostimo u Intervju rubrici. Elma je rado pristala na naš poziv i u pauzi od fakulteta i poslovnih obveza, s nama podijelila nekoliko iskustava iz svog života.

Naime, Elma studira na Burch univerzitetu i ove godine je imala priliku u suradnji sa AJB DOC snimiti svoj prvi dokumentarni film koji priča o utjecaju klimatskih promjena. Upravo zato nismo mogli odoljeti da s njom ne zavirimo u backstage snimanja filma.

 

Elma Iković

Uz to, Elma je dama koja od malena ima i atopijski dermatitis (ekcem). S njom smo razgovarali upravo o važnosti podizanja svijesti o ekcemu, njegovom utjecaju i na mentalno zdravlje, a Elma nam je otkrila i što je njoj pomoglo da se lakše nosi sa ovim kožnim oboljenjem.

Intervju smo naravno završile i sa njenom preporukom filma za gledanje i mjesta u Sarajevu u kojemu možemo uživati ove jeseni i zime, a njene odgovore na pitanja otkrijte u nastavku.

 

Studiraš digitalne komunikacije i odnose s javnošću. Zašto si izabrala baš ovaj fakultet?
 

Zaista je to neobična priča, ali itekako dokaz da se sve dešava sa razlogom. Naime, studirala sam germanistiku prethodno, 2019. godine sam imala povredu koljena na treningu. Tad još online model studiranja nije bio opcija, a ja nisam bila u mogućnosti hodati par mjeseci. Već duži period sam razmišljala da li sam napravila pravu odluku kada sam upisala germanistiku, preispitivala sam se da li je to zapravo ono što želim.

 

Te godine tata mi je pokazao novi odsjek za digitalne komunikacije i odnose s javnošću na Internacionalnom Burč Univerzitetu. To je zapravo bilo nešto što sam htjela inicijalno studirati, međutim ništa slično tome nije bilo tada u Sarajevu. To je zapravo i bio spoj onog što volim u jednom odsjeku, video, fotografija, mediji… Sjećam se da sam na intervju otišla sa ortozom i tu je i započelo novo poglavlje u mom životu. Zasigurno jedna od boljih odluka koje sam napravila.

Često me pitaju da li se kajem ili mislim da sam izgubila vrijeme na germanistici. Moj odgovor je uvijek ne, jer upravo me to dovelo do ovog trenutka. Dosta sam naučila i ne samo o njemačkoj historiji i književnosti. I s obzirom da sam bila završna godina studija, planiram to i završiti jednog dana. Kada bih mogla vratiti vrijeme, sve bih isto uradila.

 

U suradnji sa AJB DOC ove godine si režirala i svoj film 'I mi smo krivi'. Koja iskustva sa snimanja ćeš najviše pamtiti i što nas očekuje u filmu?
 

Moram reći, kompletno iskustvo je bilo vrlo zanimljivo i nešto što ću pamtiti uvijek. Međutim izdvojila bih posebno vožnje sa komunalnim radnicima. To iskustvo mi je obilježilo snimanje dokumentarca. Upoznala sam divne ljude i čula zadivljujuće priče, o životnoj sredini i svemu sa čime se svakodnevno susreću. Također, jedan od upečatljivijih kadrova koje ću pamtiti su konji koje sam zatekla oba puta na deponiji. Strahovit prikaz, ali nešto što želim svi da vide, jer je to prava slika stanja u kojem živimo.

 

Nisam željela da odustanem od svog plana da pokrenem narativ o tome kako klimatske promjene utiču na naše područje. Bila sam sigurna da je to koncept mog filma čim sam završila SMART DOC trening prethodne godine.

 

Elma Iković na premijeri svog dokumentarnog filma 'I mi smo krivi'

Mogu sa sigurnošću da tvrdim da su me nedostatak razgovora na ovu temu i entuzijazam motivisali da krenem u akciju i na kraju napravim svoj prvi dokumentarni film. Priča prati moj pokušaj da razotkrijem istinu koja se krije iza naše pažljivo maskirane stvarnosti, istražujući odnos čovjeka i prirode. U nadi da ću podići svijest, a i da ljudi shvate da smo mi u velikoj mjeri dio problema. Nakon prikazivanja naše stvarnosti i pokušaja da se dobiju odgovori, film završava kadrovima koji imaju za cilj da pokrenu samorefleksiju u ljudima, da smo i mi krivi.

 

https://www.youtube.com/watch?v=6LuGcH5lOuU

 

Aktivna si na YouTube-u i putem imena 'justdoda'. Je li imaš želju više se posvetiti snimanjima za ovu aplikaciju i što možemo očekivati u bližoj budućnosti?
 

Taj kanal sam htjela započeti još sa svojih 11 godina, ali uvijek je nešto bilo što me sprječavalo. Možda jednostavno nisam bila spremna na kritike koje bi zasigurno dobijala.

 

Sada je to već druga priča. Prvi video sam postavila 2020. kada je krenula korona. Imala sam cilj relativno često objavljivati sadržaj, međutim shvatila sam da ne želim snimati isto kao što sam to htjela prije par godina. Za mene su to sad kraći filmovi, priče koje mi dođu s vremena na vrijeme, a da želim podijeliti na taj način. Voljela bih nastaviti u tom pravcu i dalje kada govorimo konkretno o mom kanalu.

 

Upravo si u jednom od YouTube videa podijelila da si od 2. godine imala atopijski dermatitis (eczema). Koliko je to utjecalo na tvoje odrastanje i što bi savjetovala ženama i muškarcima koji prolaze kroz isto?
 

Moram biti iskrena, imati ekcem ili zapravo biti drugačiji od svojih vršnjaka na ovaj ili onaj način nije nimalo jednostavan. Definitivno je ostavilo trag na meni i dugo mi je trebalo da prihvatim svoju kožu takvu kakva jeste. I dan danas je to ponekad borba, ali dosta sam snažnija.

Sjećam se da sam u školu išla u majicama dugih rukava po najvećim vrućinama, jer nisam željela da mi iko vidi izranjavane ruke. Djeca nisu znala šta je ekcem, a i kako će znati kada niko o tome nije pričao. Što sam starija postajala, tako mi se i koža više pogoršavala.

 

Fotografija iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane

Ono što većina ljudi ne shvata ili ne vidi (dijelom što neki to dobro krijemo), je upravo uticaj bilo kojeg kožnog oboljenja, ne samo ekcema, na mentalno zdravlje. Kada situacija sa kožom postane akutna, često se dešavalo da nisam htjela izlaziti, čak po mjesec dana iz kuće.

Zadnji put kada mi se to desilo, uradila sam foto esej za ispit pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane. Kroz fotografiju sam željela pokazati kako to izgleda, ne samo s vana, već i iznutra. Upravo je ta borba samog sa sobom najteža u svemu. Bar meni. Time sam htjela pretvoriti moju nesigurnost u umjetnost. Nije jednostavno pokazati svima kako to izgleda, ali je definitivno bilo veliko olakšanje. Dugo mi je zaista trebalo da izgradim samopouzdanje, nekako je ta serija fotografija koje sam napravila u ćošku svoje sobe, dosta pomogla pri tome.

 

Fotografije iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane

Za ekcem nažalost još uvijek ne postoji lijek, nekad se sam povuče ali nekad ostaje dio nas do kraja. Teško je dati savjet ovdje, jer se svi borimo sa tim na svoj neki način. Ono što je sigurno, jeste da kad tad trebamo svi prihvatiti da je to upravo dio nas. Mislim da je tu percepija kako lična, tako i društvena krucijalna. Kao i za veliku većinu stvari, edukacija se čini najvažnijom. 

 

Tvoj omiljeni film?
 

Kum, prvi dio. Najvećim dijelom zbog same kinematografije.

 

Koje mjesto u Sarajevu bi preporučila za posjetu ove jeseni i zime?
 

Kawa mi je već duže vrijeme jedno od dražih mjesta u gradu, za kafu, rad, montažu… Super atmosfera i još bolja ekipa.

 

Tri stvari bez kojih ne ideš vani?
 

Slušalice, telefon i novčanik.

 

Cilj koji želiš ostvariti u narednih godinu dana?
 

Prijaviti se na univerzitete u Škotskoj kako bih proširila i usavršila svoje znanje o snimanju filmova.

***
Foto: Elma Iković

Ana Bosankić, arhitektica s impresivnom karijerom i strašću za stvaranjem jedinstvenih prostora, stoji iza projekta La Villa Bella, moderne luksuzne vile u Tuzli, koja predstavlja spoj funkcionalnosti, estetike i osobnih priča njenih vlasnika. Ova vila odiše sofisticiranošću, dok istovremeno pruža osjećaj topline i doma.

U ovom intervjuu Ana otkriva kako je svaki detalj, od odabira materijala do rasporeda prostora, bio pažljivo osmišljen kako bi reflektovao želje i potrebe klijenata. 

La Villa Bella, Tuzla

,,Ja sam odrasla uz jednu čestu rečenicu mog oca da smo mi arhitekti i kroničari vremena. Na taj način se formulirao i moj stav prema arhitekturi i kakva ona treba biti u kontekstu odnosa prema tradiciji i lokalnim i kulturnim uvjetovanostima. Smatram da smo u obvezi napraviti najbolje što možemo u datim nam mogućnostima i sa raspoloživim tehničkim dostignućima, ostaviti ovovremen trag trenutka u kojem smo gradili jer objekti traju puno duže od nas samih.'' - ističe Ana.

Ana Bosankić

Razgovarali smo o izazovima modernog arhitektonskog dizajna, važnosti prilagođavanja prostora svakodnevnom životu te o njenoj osobnoj filozofiji dizajna koja naglašava da arhitektura nije samo umjetnost, već i način da se ispriča nečija priča. 
 

Ana, za početak nam recite koja je to glavna ideja iza projekta La Villa Bella i kako ste je pretočili u dizajn?

Parcela na kojoj se nalazi La Villa Bella je vrlo uska, a duga te radi urbanističko - tehničkih uvjeta vanjske dimenzije postojećih objekata su morale biti zadržane i novoprojektirani objekt je morao biti unutar tih gabarita. Iako je lokacija imala niz raznih ograničenja ona je imala drugu emotivnu i identitetsku važnost i vrijednost za investitoricu. Zatečena ograničenja su nametala dojam zatvorenosti, skučenosti i segmentiranosti, mi smo ih željeli poništiti i stvoriti dojam širine, prozračnosti, povezanosti i slobode.





Željeli smo da se korisnici prostora osjećaju slobodno i to u smislu slobodnih vizura - otvorenih pogleda na više strana - i kroz objekt i iz objekta prema vani, slobodnih fluidnih hodnih linija koje smo postigli logičnim i otvorenim povezivanjem svih prostora gdje su prelazi iz prostorija u prostoriju neprimjetni i prirodni, slobodnim prijelazima iz zatvorenih prostora na otvorene - lođe, balkone, terase i dvorište, a dojmu slobode, otvorenosti, transparentnosti i povezanosti doprinijelo je i unutarnje prozračno stubište koje prolazi kroz sve etaže i sagleda se kao jedna cjelovita kompozicija ukupne visine od 9 metara sa krovnim i lateralnim osvjetljenjem.


Jedna od osnovnih emocija koju smo željeli proizvesti je mir, ali i radost. Mir je postignut suptilnošću i profinjenom jednostavnošću i harmoničnim skladom cijelog projekta, dok je za radost trebalo više igre i u samom projektiranju. U unutarnjem dvorištu smo formirali eliptičnu fontanu koja je u suštini prostorna instalacija za igru. Reflektirajući ogledalni zid u inoxu pravi distorziju lika pa figure koje se zrcale izgledaju smiješno, preko zida ide slap vode a uz njega prolazi most preko fontane s čije druge strane je slap kiše. U središtu se nalazi  “lokva” oko koje se sjedi i koja je i stol ili pozicija za ogledanje u vodenom zidu. Lebdeće centralno stubište u jednom svom dijelu izlazi iz ogledala i stvara iluziju duplih, beskonačnih stepenica kao onih kojima juri Harry Potter u Hogwartsu.





Pozicije brojnih ogledala su uvijek na mjestima koja stvaraju arhitektonsku iluziju prolaza kroz prostor, refleksije ili beskonačnosti. Dizajn dječjih prostora je inspiriran tetrisom i legom. U suštini mi smo se igrali dok smo projektirali ove prostore i u tome smo osjetili radost koju je prepoznala i naša investitorica i pristala je na sve te netipične intervencije, tako da se nadam da će i njena djeca i velika obitelj uistinu pored mira osjetiti i tu radost.

Ne možemo ne primijetiti njene posebnosti. Kako se ona po vama razlikuje od drugih objekata sličnog karaktera? 

Ono što posebno izdvaja ovaj objekt je upravo činjenica da je to naš total design u cijelosti. Autori smo i projekta samog objekta, projekta vanjskog uređenja, projekta interijera i dizajna pojedinačnih elemenata. Taj cjelovit pristup u konačnici rezultira jednim logičnim i prirodnim skladom cijelog projekta koji je prepoznat kao poseban.





Ono što je također karakteristično za ovaj projekt je da iako se radi o high end vili od preko 1000 m2, ona je u svom okruženju malog mjesta pored Tuzle samozatajna i nenametljiva. Glavna fasada objekta s mjesne ulice je na uskoj strani parcele i svojim oblikovanjem ni po čemu ne odaje sadržaj koji se krije iza, vila je zatvorena od pogleda i jedino se iz ptičje perspektive može sagledati u punoj veličini. 

Kako La Villa Bella odražava trenutne trendove u interijerima, a istovremeno ostaje bezvremenski prostor?

Interijer koncipiran kao složen, te funkcionalno i oblikovno bogat prostor.
Svi brojni prostori programski i oblikovno funkcioniraju i komuniciraju jedan s drugim, logično se nastavljaju te kroz brojne otvoreno/zatvorene ogledalne portale nude različite mogućnosti korištenja i percepcije prostora.

Interijer odlikuje profinjena jednostavnost, suptilan i bezvremen dizajn, sofisticirana završna izrada i vrhunski tehnički detalji. Prirodni, vrijedni i kvalitetni materijali dominiraju ovim otmjenim interijerom. Obloge zidova, posebno dizajnirani elementi i gotovi namještaj je izrađen od raznih vrsta kamena - travertin, forest brown, rosso levanto, plano, verede alpi, galaxy, daino reale, alaska white, drveni dekori su u svijetlom i tamnom hrastu, metalni zlatni akcenti u mesingu i eloksiranom aluminiju, namještaj u koži i plišu.

 

Kontrast teksturiranih i sjajnih površina , te razigranost, skulpturalnost i složenost prostora je postignuta bronzanim ogledalnim i staklenim površinama na vratima i oblogama zidova. Ove reflektirajuće površine unose i dodatnu svjetlost u prostor, a na odabranim pozicijama stvaraju i igru optičkih iluzija u prostoru. Osnovne boje su neutralne, tople, zemljane sa akcentima u dubokim bojama maslinasto zelene, terakote i crvene.

Brojne biljke u enterijeru i na terasama dodatno naglašavaju prirodnost i povezuju vanjske i unutarnje prostore, a posebno se ističe velika maslina u glavnom dnevnom boravku.

Enterijer je u potpunosti opremljen i autentičnim gotovim dizajnerskim namještajem odabranih vrhunskih brendova i dizajnera u suradnji sa njihovim zastupnikom Kabinetom plus. Suptilnim dizajnom, odabirom kvalitetnih prirodnih materijala i tekstura i sofisticiranom vrhunskom završnom izvedbom postignut je sklad i nenametljiva otmjenost koja najbolje definira sveprisutni trend tihog luksuza koji sam po sebi implicira upravo tu bezvremenost kvalitetnih materijala, suptilnog dizajna i vrhunske izvedbe.
 

Na Bonjour.ba često govorimo o važnosti prirodnog svjetla i rasvjete u interijerima. Koliko je važna prirodna svjetlost u vašim projektima i na koji način ste je ovdje koristili?

Smatram da je prirodna svjetlost u objektima i ritam dana važan čimbenik kako u fizičkom tako i u psihičkom zdravlju korisnika prostora.
Na objektu La Villa Bella svi prostori su dominantno orijentirani na jug i otvoreni ka unutarnjem dvorištu preko velikih kliznih staklenih stijena, gradaciju prolaska svjetlosti smo postigli projektirajući velike strehe, pomične brisoleje na svim terasama tako da u ljeti prostori mogu funkcionirati i u sjeni.





Vizure u prostorima su otvorene na više strana da bismo u objekt unijeli i zapadno večernje i južno dnevno i istočno jutarnje sunce, taj ritam dana se onda prati i kroz kretanje sunca u samom objektu. Dodatno smo unijeli prirodnu svjetlost kroz krovne prozore na zadnjem katu, a to je bilo posebno značajno na otvorenom centralnom stubištu gdje onda uvijek imamo prirodno svjetlo s vrha.

Kada radite na projektima poput ovog, kako osiguravate da dizajn ostane personalizovan i prilagođen klijentu?


Naša investitorica na ovom projektu je vrhunski svjetski menadžer i iza sebe je već imala par privatnih građevinskih projekata i veliko iskustvo i u procesima građenja, nama je dala jasno formuliran i cjelovit projektni zadatak sa prostorima koje želi. Od samoga početka smo imali vrlo otvorenu i iskrenu komunikaciju koja je stvorila povjerenje koje je ključno za dobru suradnju posebno jer u ovom projektu mi smo pored projektanata i potpuni menadžment projekta izgradnje, nadzor nad izgradnjom i predstavnik investitora. Očekivanja su bila velika, ali nam je i data potpuna projektantska i menadžerska sloboda koja dolazi i sa velikom odgovornošću za svaki detalj.






Vrlo lako smo se složili oko svih zahtjeva investitorice i individualnih potreba koje je projekt trebao ispuniti jer su svi ti zahtjevi bili racionalni, logični i opravdani. Većinom su se odnosili na način korištenja prostora i funkcioniranje njene obitelji i to su sve ulazne informacije koje je svakako nužno iskreno iskomunicirati.

Prostori su oplemenjeni i umjetninama uz brižnu selekciju art konzultanta - Elity Art iz New Yorka i sve umjetnine su personalizirane, izrađene specijalno za ovaj projekt i odražavaju individualnost vlasnika. Posebno bih istakla umjetničku sliku Josipa Mijića iz serije Otherness is my strength koja pored što prenosi jednu snažnu poruku osnaživanja individualnosti uistinu to i predstavlja prenoseći jednu vrlo intimnu priču. 

Josip Mijić

Moj otac arhitekt Juro Pranjić je za ovaj projekt izradio više personaliziranih umjetničkih instalacija - poruka koje su ukomponirane u ovaj projekt u vidu dizajna ulaznog portala i vrata, kamenog zida stubišta i posebno bih istakla kompoziciju - sliku u kamenu “Život”, koja kroz poruku zlatnoga reza u kamenu, mesingu i pozlati sintetizira neka od naših osnovnih oblikovnih načela na ovom projektu prenoseći i jednu univerzalnu poruku koja nas sve povezuje. Motiv zlatne spirale se više puta pojavljuje kroz naš dizajn na ovom projektu i uvijek je dio i jedne osobne priče i simbolike koju znamo mi i investitorica.

Postoji li neka priča ili detalj iz procesa stvaranja ovog prostora koji je važno da podijelite s nama?


Na ovom projektu je mnogo tehničkih rješenja, detalja i elemenata koji su posebni i dizajnirani za ovaj projekt, oni su zahtijevali vrlo precizno uzimanje mjera, provjere i eliminiranje mogućnosti svake greške prije same ugradnje. Kako je kamen bio materijal koji smo primijenili i na fasadi, na oblogama zidova, u izradi kupatilskih pozicija, u dizajnu namještaja po mjeri i posebno dizajniranih kamenih stolova jedini način da se uklopimo u budžet, a dobijemo taj vrijedni materijal je bio da ga nabavljamo direktno i da se na objekt isporučuje izrezan na mjeru i pripremljen za ugradnju.


To je značilo i da netko mora preuzeti odgovornost i dati mjere jer su to skupe greške ako se dogode, ta osoba sam bila ja. Ako želimo postići veći kvalitet, izvrsnost i podići razinu i projekta onda se mora znati i preuzeti veća odgovornost i uložiti i dodatni trud i rad koji možda i nije u opisu našeg posla, ali je neophodan za realizaciju. To je onda potpuna predanost projektu i rad u najboljem interesu investitora i projekta.

Koji savjet imate za naše čitatelje/-ice koji žele unijeti osjećaj luksuza u svoje domove, bez obzira na budžet?


Prošli mjesec sam na stručnoj konferenciji „Home & garden, interior design“  održala predavanje upravo na temu „Estetika tihog luksuza u arhitekturi i dizajnu“ gdje sam kroz primjer ovog projekta elaborirala osnovne karakteristike tog stila koje su primjenjive bez obzira na budžet.
Osnovna karakteristika je profinjena jednostavnost i suptilnost u dizajnu, bez suvišnih elemenata, a tih par osnovnih trebaju biti izrađeni od kvalitetnih prirodnih materijala i vrhunske završne zanatske izrade.

Primarne boje su neutralne, tople, pastelne, zemljane - vječne boje s akcentima u dubokim bogatim bojama maslinasto zelene, terakote, petrolej plave i dr. Metalni detalji u mesingu, aluminiju ili inoxu daju poseban dojam luksuza i privlače pozornost. Važno je istaći što više prirodnu svjetlost i po potrebi i povećati njen dojam igrom s ogledalima, suptilna i stupnjevita vještačka rasvjeta je također važna, biljke u interijeru dodatno obogaćuju prostore i posebno su atraktivne pojedinačne velike vrste koje su i fokalne točke u prostoru.

Umjetnost je također ključan element ovih prostora i daje im individualnost. U suštini je sve moguće sažeti na osnovni princip „Manje je više.“ ali za razliku od minimalizma bogatstvo materijala, boja i tekstura ovim prostorima daje toplinu i osjećaj luksuza koji traje i koji se kroz vrijeme može nadograđivati novim elementima jer su bezvremeni i autentični.

Kako se vaš rad na ovom projektu razlikovao od prethodnih projekata na kojima ste radili?


Ja na svaki projekt gledam kao na datu mi priliku da napravim najbolje što mogu u datim okolnostima, da iza sebe ostavim objekt kojim ću se i ja i moji investitori ponositi. To je moja vječna inspiracija, na ovom projektu je ta mogućnost stvaranja nečeg izvanrednog za naše okvire bila od početka jasna jer sam imala investitoricu koja je izvanredna i to ne po svojim zahtjevima za projekt ili budžetu, jer smo krenuli sa mnogo skromnijim obimom projekta u startu, nego po tome što sam s druge strane imala zrelu, vrhunski obrazovanu, poslovnu ženu, profesionalca u komunikaciji i argumentaciji i znala sam da mogu projektirati objekt kakav smatram da treba biti, potpuno slobodno bez ikakvih iracionalnih ograničenja i uvjeta.





Ovo je projekt koji sam realizirala u potpunosti po principu ključ u ruke, dato mi je ogromno povjerenje s kojim ide i velika odgovornost, ali investitorica i ja smo se prepoznale i to je glavna posebnost ovog projekta koja je rezultirala uspješnom realizacijom.
Još jednom se i potvrdilo koliko je ključna dobra i provjerena ekipa za realizaciju koja u svakom projektu vidi prostor i za pomjeranje osobnih granica izvrsnosti. Moj glavni projektantski i inženjerski tim stručnjaka čini, naravno moj otac, arhitekt Juro Pranjić koji mi je glavna revizija, nadzor i savjetnik, te moja sestra Lucija koja mi je i partner u firmi. Mi na svojim projektima angažiramo najbolje suradnike koji su nama dostupni, to je tim koji se formirao već tri decenije i sve su to naši provjereni i stalni suradnici na svim projektima.
 

Juro Pranjić

Pored inženjerskog tima projektanata, vrlo su važni i naši izvođači. Kako mi vodimo projekte od ideje  do realizacije naš tim je širok - izvođači, dobavljači, brendovi iz građevinske industrije. Vrlo je važno znati s kime ćete nešto realizirati i koliko će to na kraju koštati jer to je odgovorno projektiranje, zato svoje suradnike rijetko mijenjamo jer sa svima imamo korektnu, profesionalnu i iskrenu suradnju gdje je vrlo važan i osobni i profesionalni integritet svakog sudionika našeg projekta. Mi smo mali obiteljski arhitektonski ured ali vrlo agilan, odgovoran i rutiniran u procesima građenja tako da sami vodimo i kontroliramo projekte i time je proces rada s nama mnogo brži, neposredniji i odgovorniji.


Šta smatrate najvećim uspjehom u ovom projektu i kada ste znali da ste ostvarili svoj cilj?


U kompliciranim i složenim uvjetima u kojima mi radimo u Bosni i Hercegovini svaka realizacija bilo kojeg dobrog projekta je uspjeh. Realizirati u potpunosti po projektu objekt na ovakvoj high end razini i ovako velike kvadrature je samo po sebi jedinstveno i za naše prostore nesvakidašnje. Ponosna sam i na sebe i na svoju najprije najužu Novi dom i obiteljsku ekipu – oca i sestru, kao i na cijeli tim naših suradnika, izvođača i dobavljača jer smo svi dali svoj apsolutni maksimum, iskoristili date prilike i pokazali na kojoj razni kvalitete i etičnosti se može projektirati i graditi i u Bosni i Hercegovini. 

Lucija Pranjić

Na ovom projektu je Novi dom projektant, inženjering i organizacija građenja, nadzor nad izgradnjom, nabavka materijala, opremanje, pravno predstavljanje investitora - kompletan menadžment projekta po našim principima rada: projektantska sloboda, potpuno međusobno povjerenje i predanost projektu, totalna iskrenost i transparentnost, profesionalni i osobni integritet i nepotkupljivost, beskompromisna izvrsnost i kvalitet, sve u najboljem interesu investitora i ova još jedna uspješna realizacija projekta, sadašnji život objekta i svjedočanstvo i zahvalnost investitorice su ostvarenje cilja i potvrda da smo na pravom putu.
 

* * * 
Projekt: La Villa Bella
Autor i projekt menadžment: d.o.o.Novi dom / Ana Bosankić
Art consultant: Elity Art
Fotografije: Relja Ivanić / Novi dom prihvatna arhiva