Kad provodite sate i sate na portalima posvećenim interijerima, uočite da se često pojavljuju isti komadi. Ne samo stolica ili svjetiljka, nego često i dekoracija! Ovomjesečnom kolumnom ću pokušati otkriti neke od komada koje viđamo na Pinterestu i sličnim portalima.

Često se radi o klasicima dizajna, pa ćemo ih ovom prilikom i upoznati. Svijet tzv „lažnjaka“ je osvojio i tržište namještaja, pa ćete možda neke od komada koje danas predstavim naći i u jeftinijim varijantama...


#AIM lampa by Flos

Aim lampa by Flos, u potpisu slavne braće Ronana & Erwana Bouroullec iz 2013. godine posljednjih godina je hit u stambenim prostorima. 1, 2, ili čak 6,7 visilica, crna ili bijela... Radi se o komadu rasvjete koji ima sposobnost transformirati prosječnu prostoriju u prostoriju za pamćenje. Kablovi su najčešće dio opreme koji se krije i pakira u nadi da ostane nevidljiv, međutim, kod Aim lampe šuma kablova predstavlja estetski iskorak i daje mogućnost različitog postavljanja, prema vašim potrebama i željama.

#'MRAV' stolica

Tragajući za reprezentativnim fotografijama Aim lampe, naiđem na fotografiju s još jednim komadom koji nerijetko osvaja ljubitelje dizajna. Radi se o stolici zanimljivog naziva Mrav. “Ant” je stolica koju je 1951. dizajnirao veliki danski dizajner Arne Jacobsen, a koja je dobila ime po suženom struku naslona i tankim, cjevastim čeličnim nogama.

#'TOLIX' stolica

1934. godine je nastala valjda najpoznatija stolica koju vežemo za industrijski stil, stolica Tolix. Dizajnirao ju je Xavier Pauchard, i prvobitno je planirana za bašte i općenito vanjske prostore. Danas je dio trpezarijskih setova, uredskih prostora, kafića i restorana, ali i stalna postavka MOMA-e u New Yorku, centra Pompidue u Parizu i Vitra design kolekcije u Njemačkoj.

# 'BEAT FAT' lampa

Beat fat viseća lampa je još jedna visilica nezaobilazna na popularnim fotografijama modernih interijera. Moguće ju je upotrijebiti samostalno ili u grupi od više istih ili različitih oblika. Vanjska površina je crna, što je kontrast unutarnjoj toploj, zlatnoj boji. Dizajn lampe potpisuje Tom Dixon.

# 'SMEG' hladnjaci

Ikona dizajna su svakako i Smeg hladnjaci. Osim što su tu da hranu i piće čuvaju hladnim, Smeg se potrudio da izgledom zadovolji i one najzahtjevnije i ljubitelje minimalizma i retro stila 50ih godina. Upravo hladnjaci retro izgleda savršen su dodatak modernim interijerima,i podižu i onaj najdosadniji kutak. Od pink i žute, do Union jack ili Modrian uzorka. I da napomenem da Smeg osim hladnjaka ima i sve ostale kuhinjske aparate, uključujući i kuhalo za vodu, mikser i toster.

# 'JUICY SALIF' cjediljka za limun

Cjediljka za limun. Da i to je popularni dio interijera. Juicy Salif lemon squeezer, čiji dizajn potpisuje slavni francuski dizajner Philippe Starck dio je postavke MOMA-e u NY. Visok je 29 centimetara, a izrađen od lijevanog i poliranog aluminija. Za cjediljku za limun neki kažu da i nije baš praktična i da napravi popriličan nered kod uporabe, dok je drugi slave kao komad čija je forma ispred funkcije.

# DRVENA RUKA

Kad sam već kod detalja, teško je ne primIjetiti drvenu ruku. Komad koji je zapravo model za crtanje, postao je nezaobilazan dio interijera. Namjenu s vremenom mijenja, pa postaje i stalak za nakit, ali i „samo“ ukras. :) 

Egg stolica, Arco by Flos podna svjetiljka... I još je tu puno komada koji savršeno pristaju stylish interijerima, ali negdje moram stati. Ako ste vlasnica/vlasnik nekog od predmeta koje sam spomenula, otkrijte nam to uz #modamozaviruje.

ZA MODAMO.info piše: Martina Milićević

 

Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.

Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.

Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.

Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.




Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam  

Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida. 

U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.





Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.

Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.




Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture

Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.

Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.





Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu. 

Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.




Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti  

Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života. 

Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.





Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju

Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.

U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.




Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.




 
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.

U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hans Fonk