TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.11.2023.
Na inicijativu bh. influencera Mirze Mustafagića pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za onkološko i hematološko odjeljenje Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli.
Vjerujemo da ste i sami upoznati sa ovom akcijom koja je dobila veliki interes javnosti, pokazala empatiju i rezultirala prikupljanjem materijalne pomoći u kojoj su se Mirzi pridružili kreatori sadržaja i influenceri iz Bosne i Hercegovine.
“I ti MOŽEŠ BITI TA OSOBA” akcijom prikupljeno je 90.000 KM za samo 48 sati. Ovoj akciji pridružili su se i brojni pojedinci, kao i kompanije koje žele ili već jesu pružile svoju podršku.
Već smo i ranije pisali o sjajnim pojedincima, fondacijama i udruženjima koji pomiču granice kada govorimo o aktivnostima koje pridonose fizičkom i mentalnom zdravlju te nismo mogli odoljeti da s Mirzom ne razgovaramo o svim detaljima pokretanja ove akcije, izazova s kojima su se on i saradnici suočili, ali i o koracima koji su sada pred njima.
Naime, ova akcija je još jedan sjajan primjer da influenceri kroz svoj rad i mrežu ljudi mogu biti nositelji pozitivnih promjena te igrati važnu ulogu u kreiranju ljepšeg okruženja, kao i da društvene mreže mogu biti mjesto aktivnog djelovanja, inspiracije, dijeljenja važnih poruka i umrežavanja.
Novi cilj je prikupiti 250.000 KM, a novac će se nakon obnavljanja UKC-a usmjeriti onkološko - hematološkim odjeljenjima u Zenici, Mostaru i Banja Luci.
Tačnije, ustanovama koje su u proteklom periodu pružale podršku liječenju onkoloških pacijenata iz Tuzle, unatoč svojim finansijskim izazovima.
Kako je počela ova priča?
Ideja je nastala na putu između Beograda i Tuzle, kad sam se vraćao kući sa poslovnog puta, navečer u 22h. U tom vremenu kada putujem inače jako dosta razmišljam, prije svega o poslovnim stvarima, ali ovaj put je bilo drugačije, razmišljao sam kako pomoći svojim sugrađanima. Istu noć kada sam došao kući, poslao sam svojim kolegama glasovnu poruku i svi su zaista odmah potvrdno odgovorili. Već par dana poslije, moja ideja je postala stvarnost i sve ostalo što se desilo, javnost je znala i svaki, doslovno gotovo svaki dio dijelim sa ljudima.
Vjerujemo da je bilo izazovno sve informacije jasno i transparentno predstaviti javnosti. Na koji način ste dobili i prikupili informacije o uslovima u kojim se pacijenti nalaze?
Ja vjerujem osobama koje me prate i iz poruka koje sam dobio se zaista vidjelo da su te poruke iskrene. S druge strane, mi, građani Tuzle znamo da gore nije sjajno stanje. Kontaktirao sam prijatelje, čiji su bliski članovi porodice bili ili su trenutno onkološki pacijenti i prenijeli su mi svoje iskustvo. Brzo nakon toga sam dobio poziv premijera TK i uvjerio se da je stanje i gore od onoga što sam čuo ili pročitao. No, još kratko.
Šta je to što nismo imali priliku vidjeti na društvenim mrežama, a što predstavlja veliki dio ove akcije ili izazove?
Reakcije ljudi online ili offline. Ljudi mi trče u zagrljaj, doslovno, zahvaljuju mi se što sam se upustio u sve to, maloprije na bankomatu mi je prišla jedna zrelija gospođa i sa tako lijepim stavom mi se obratila i sa riječima da je zahvalna za sve i da je sretna pa smo mi mladi preuzeli odgovornost, jer kako ona kaže, bez mladih ništa i složio bih se. O online reakcijama ne mogu ni pričati jer ih je jako puno. Prije kada se na nekom od portala spomenu influenceri, su bile najstrašnije reakcije, ovaj put je to izostalo i bilo je sve suprotno od onoga što smo naučili. Ježim se svaki dan od ljepota naših dobrih ljudi čak i u ovakvoj, teškoj priči. Ali, kao i nebrojeno puta do sada se dokazalo, Bosanci i Hercegovci su najjači kada ih se najviše lomi.
U velikoj mjeri ste određenom broju ljudi dokazali koliku snagu zapravo imaju influenceri kada je riječ o buđenju svijesti i stvaranju pozitivnog uticaja na društvo. Šta su po Vama nužni koraci na koje trebati obratiti pažnju kako bi se kreirale slične akcije?
Izabrati provjerene saradnike sa kojima ćete uči u ovako ozbiljnu priču. Ja sam se odlučio da pozovem sjajnu Fondaciju tuzlanske zajednice koja djeluje već preko dvadeset godina i rade sjajne stvari. Apsolutno moram reći da sam se, žargonski rečeno, tim ljudima popeo na glavu, jer ja razmišljam marketinški, a oni proceduralno, no pomirili smo sve razlike na kraju i sretni smo pa će ovo prerasti u dugogodišnje prijateljstvo.
Da li Vi i ostatak kolegica i kolega, izdvajate određeni trenutak i podršku koju ste dobili tokom ove akcije, a koja je ostavila poseban utisak na vas?
Moram priznati da su reakcije oboljelih ili osoba koje su imale nekog svog ko je bio onkološki pacijent svima nama bile najjači utisak. Kada vam se osobe koje se trenutno bore sa tako teškom bolesti zahvaljuju za ovo, vjerujte mi, to su momenti za naježiti se.
S druge strane, podrška domaćih kompanija je nešto što je mene lično posebno obradovalo kao i razvijanje krugova dobrih namjera, gdje mi pratioci stalno pišu da će oni da kupuju od sada baš u tim kompanijama. Predivno, zaista. Svačija donacija i od osobe od 1KM kao i od Ilijane iz Ljubuškog koja je uplatila 10.000 KM nam je jednako draga i važna, jer je svako odvojio onoliko koliko je mogao i to je sjajno.
S kojim izazovima ste se susreli prilikom organizacije?
Sve je bilo jako izazovno i iscrpljujuće kako emocionalno tako i fizički ali bih sve i opet ponovo i isto. Kada se ovakve stvari dešavaju, loše stvari se brzo zaborave i pamtimo samo ono dobro. Ono što je moja glavna primjedba, kao čovjeka i građanina ove države koji redovno i sebi i svojim uposlenicama plaćam zdravstveno osiguranje, je što se rješavanjem ovih problema ne bave osobe plaćene za ovo, a ne ja niti bilo čija to poslovna obaveza nije, ali smo ljudi, pa osjećao sam moralnu obavezu da to uradim.
Ovo je projekat koji nosi i veliku odgovornost. Kako se nosite s njom?
Sjajno, ja bih rekao. Apsolutno sam svjestan odgovornosti i svega što nosi sa sobom ovakva priča.
Želim poslužiti kao primjer kako se zahvaljujući, ljubavi i poštovanju i iz ljubavi i poštovanja i želje da se nekome pomogne može puno toga uraditi.
Ono što sam jasno rekao Fondaciji je da želim da se svaka konvertibilna marka iz ovog projekta prikaže javno gdje je otišla, što ćemo sigurno na press konferenciji i učiniti, nakon završenog posla.
Koji je vaš naredni korak u ovoj akciji?
Realizacija projekta. Slijedi uređenje i pripremanje projekta koje je već Deling invest počeo sa mijenjanjem instalacija i postavljanjem prostora, kako bismo Fondacija i ja mogli ući u prostor koji ćemo opremiti. Slijede nabavke medicinske opreme za koju smo dobili specifikaciju od UKC Tuzla, ali i uređenje prostora sa donacijama sponzora. Ono što ja vjerujem da će izaći iz okvira kampanje “I ti možeš biti ta osoba” je da ćemo zahvaljujući sjajnim privrednicima najviše iz Tuzlanskog kantona ali i cijele BiH je da ćemo nadam se uspjeti urediti i cijeli onkološki odjel koji može primiti do trideset pacijenata.
* * *
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
TEKST: Emina Smaka
U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.
Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš.
Mubera Hodžić – Lemeš
Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini.
Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?
Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.
Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.
Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:
- Fizička zaštita i sigurnost,
- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),
- Radno - okupaciona terapija,
- Socijalno savjetovanje i podrška,
- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,
- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,
- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,
- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),
- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)
Koliko je važan psihoterapijski tretman?
Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.
Cilj psihološke podrške je:
- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,
- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,
- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.
Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.
Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?
Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.
Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće?
U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.
Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće?
U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.
Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.
Foto: Pexels.com
Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama?
Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.
Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?
Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.
Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.
Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.
Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje?
Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

Foto: Pexels.com
Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja?
Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.
Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.
* * *
Foto: Pexels.com
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!