TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.11.2023.
Na inicijativu bh. influencera Mirze Mustafagića pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za onkološko i hematološko odjeljenje Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli.
Vjerujemo da ste i sami upoznati sa ovom akcijom koja je dobila veliki interes javnosti, pokazala empatiju i rezultirala prikupljanjem materijalne pomoći u kojoj su se Mirzi pridružili kreatori sadržaja i influenceri iz Bosne i Hercegovine.
“I ti MOŽEŠ BITI TA OSOBA” akcijom prikupljeno je 90.000 KM za samo 48 sati. Ovoj akciji pridružili su se i brojni pojedinci, kao i kompanije koje žele ili već jesu pružile svoju podršku.
Već smo i ranije pisali o sjajnim pojedincima, fondacijama i udruženjima koji pomiču granice kada govorimo o aktivnostima koje pridonose fizičkom i mentalnom zdravlju te nismo mogli odoljeti da s Mirzom ne razgovaramo o svim detaljima pokretanja ove akcije, izazova s kojima su se on i saradnici suočili, ali i o koracima koji su sada pred njima.
Naime, ova akcija je još jedan sjajan primjer da influenceri kroz svoj rad i mrežu ljudi mogu biti nositelji pozitivnih promjena te igrati važnu ulogu u kreiranju ljepšeg okruženja, kao i da društvene mreže mogu biti mjesto aktivnog djelovanja, inspiracije, dijeljenja važnih poruka i umrežavanja.
Novi cilj je prikupiti 250.000 KM, a novac će se nakon obnavljanja UKC-a usmjeriti onkološko - hematološkim odjeljenjima u Zenici, Mostaru i Banja Luci.
Tačnije, ustanovama koje su u proteklom periodu pružale podršku liječenju onkoloških pacijenata iz Tuzle, unatoč svojim finansijskim izazovima.
Kako je počela ova priča?
Ideja je nastala na putu između Beograda i Tuzle, kad sam se vraćao kući sa poslovnog puta, navečer u 22h. U tom vremenu kada putujem inače jako dosta razmišljam, prije svega o poslovnim stvarima, ali ovaj put je bilo drugačije, razmišljao sam kako pomoći svojim sugrađanima. Istu noć kada sam došao kući, poslao sam svojim kolegama glasovnu poruku i svi su zaista odmah potvrdno odgovorili. Već par dana poslije, moja ideja je postala stvarnost i sve ostalo što se desilo, javnost je znala i svaki, doslovno gotovo svaki dio dijelim sa ljudima.
Vjerujemo da je bilo izazovno sve informacije jasno i transparentno predstaviti javnosti. Na koji način ste dobili i prikupili informacije o uslovima u kojim se pacijenti nalaze?
Ja vjerujem osobama koje me prate i iz poruka koje sam dobio se zaista vidjelo da su te poruke iskrene. S druge strane, mi, građani Tuzle znamo da gore nije sjajno stanje. Kontaktirao sam prijatelje, čiji su bliski članovi porodice bili ili su trenutno onkološki pacijenti i prenijeli su mi svoje iskustvo. Brzo nakon toga sam dobio poziv premijera TK i uvjerio se da je stanje i gore od onoga što sam čuo ili pročitao. No, još kratko.
Šta je to što nismo imali priliku vidjeti na društvenim mrežama, a što predstavlja veliki dio ove akcije ili izazove?
Reakcije ljudi online ili offline. Ljudi mi trče u zagrljaj, doslovno, zahvaljuju mi se što sam se upustio u sve to, maloprije na bankomatu mi je prišla jedna zrelija gospođa i sa tako lijepim stavom mi se obratila i sa riječima da je zahvalna za sve i da je sretna pa smo mi mladi preuzeli odgovornost, jer kako ona kaže, bez mladih ništa i složio bih se. O online reakcijama ne mogu ni pričati jer ih je jako puno. Prije kada se na nekom od portala spomenu influenceri, su bile najstrašnije reakcije, ovaj put je to izostalo i bilo je sve suprotno od onoga što smo naučili. Ježim se svaki dan od ljepota naših dobrih ljudi čak i u ovakvoj, teškoj priči. Ali, kao i nebrojeno puta do sada se dokazalo, Bosanci i Hercegovci su najjači kada ih se najviše lomi.
U velikoj mjeri ste određenom broju ljudi dokazali koliku snagu zapravo imaju influenceri kada je riječ o buđenju svijesti i stvaranju pozitivnog uticaja na društvo. Šta su po Vama nužni koraci na koje trebati obratiti pažnju kako bi se kreirale slične akcije?
Izabrati provjerene saradnike sa kojima ćete uči u ovako ozbiljnu priču. Ja sam se odlučio da pozovem sjajnu Fondaciju tuzlanske zajednice koja djeluje već preko dvadeset godina i rade sjajne stvari. Apsolutno moram reći da sam se, žargonski rečeno, tim ljudima popeo na glavu, jer ja razmišljam marketinški, a oni proceduralno, no pomirili smo sve razlike na kraju i sretni smo pa će ovo prerasti u dugogodišnje prijateljstvo.
Da li Vi i ostatak kolegica i kolega, izdvajate određeni trenutak i podršku koju ste dobili tokom ove akcije, a koja je ostavila poseban utisak na vas?
Moram priznati da su reakcije oboljelih ili osoba koje su imale nekog svog ko je bio onkološki pacijent svima nama bile najjači utisak. Kada vam se osobe koje se trenutno bore sa tako teškom bolesti zahvaljuju za ovo, vjerujte mi, to su momenti za naježiti se.
S druge strane, podrška domaćih kompanija je nešto što je mene lično posebno obradovalo kao i razvijanje krugova dobrih namjera, gdje mi pratioci stalno pišu da će oni da kupuju od sada baš u tim kompanijama. Predivno, zaista. Svačija donacija i od osobe od 1KM kao i od Ilijane iz Ljubuškog koja je uplatila 10.000 KM nam je jednako draga i važna, jer je svako odvojio onoliko koliko je mogao i to je sjajno.
S kojim izazovima ste se susreli prilikom organizacije?
Sve je bilo jako izazovno i iscrpljujuće kako emocionalno tako i fizički ali bih sve i opet ponovo i isto. Kada se ovakve stvari dešavaju, loše stvari se brzo zaborave i pamtimo samo ono dobro. Ono što je moja glavna primjedba, kao čovjeka i građanina ove države koji redovno i sebi i svojim uposlenicama plaćam zdravstveno osiguranje, je što se rješavanjem ovih problema ne bave osobe plaćene za ovo, a ne ja niti bilo čija to poslovna obaveza nije, ali smo ljudi, pa osjećao sam moralnu obavezu da to uradim.
Ovo je projekat koji nosi i veliku odgovornost. Kako se nosite s njom?
Sjajno, ja bih rekao. Apsolutno sam svjestan odgovornosti i svega što nosi sa sobom ovakva priča.
Želim poslužiti kao primjer kako se zahvaljujući, ljubavi i poštovanju i iz ljubavi i poštovanja i želje da se nekome pomogne može puno toga uraditi.
Ono što sam jasno rekao Fondaciji je da želim da se svaka konvertibilna marka iz ovog projekta prikaže javno gdje je otišla, što ćemo sigurno na press konferenciji i učiniti, nakon završenog posla.
Koji je vaš naredni korak u ovoj akciji?
Realizacija projekta. Slijedi uređenje i pripremanje projekta koje je već Deling invest počeo sa mijenjanjem instalacija i postavljanjem prostora, kako bismo Fondacija i ja mogli ući u prostor koji ćemo opremiti. Slijede nabavke medicinske opreme za koju smo dobili specifikaciju od UKC Tuzla, ali i uređenje prostora sa donacijama sponzora. Ono što ja vjerujem da će izaći iz okvira kampanje “I ti možeš biti ta osoba” je da ćemo zahvaljujući sjajnim privrednicima najviše iz Tuzlanskog kantona ali i cijele BiH je da ćemo nadam se uspjeti urediti i cijeli onkološki odjel koji može primiti do trideset pacijenata.
* * *
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
