TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.11.2023.
Na inicijativu bh. influencera Mirze Mustafagića pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za onkološko i hematološko odjeljenje Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli.
Vjerujemo da ste i sami upoznati sa ovom akcijom koja je dobila veliki interes javnosti, pokazala empatiju i rezultirala prikupljanjem materijalne pomoći u kojoj su se Mirzi pridružili kreatori sadržaja i influenceri iz Bosne i Hercegovine.
“I ti MOŽEŠ BITI TA OSOBA” akcijom prikupljeno je 90.000 KM za samo 48 sati. Ovoj akciji pridružili su se i brojni pojedinci, kao i kompanije koje žele ili već jesu pružile svoju podršku.
Već smo i ranije pisali o sjajnim pojedincima, fondacijama i udruženjima koji pomiču granice kada govorimo o aktivnostima koje pridonose fizičkom i mentalnom zdravlju te nismo mogli odoljeti da s Mirzom ne razgovaramo o svim detaljima pokretanja ove akcije, izazova s kojima su se on i saradnici suočili, ali i o koracima koji su sada pred njima.
Naime, ova akcija je još jedan sjajan primjer da influenceri kroz svoj rad i mrežu ljudi mogu biti nositelji pozitivnih promjena te igrati važnu ulogu u kreiranju ljepšeg okruženja, kao i da društvene mreže mogu biti mjesto aktivnog djelovanja, inspiracije, dijeljenja važnih poruka i umrežavanja.
Novi cilj je prikupiti 250.000 KM, a novac će se nakon obnavljanja UKC-a usmjeriti onkološko - hematološkim odjeljenjima u Zenici, Mostaru i Banja Luci.
Tačnije, ustanovama koje su u proteklom periodu pružale podršku liječenju onkoloških pacijenata iz Tuzle, unatoč svojim finansijskim izazovima.
Kako je počela ova priča?
Ideja je nastala na putu između Beograda i Tuzle, kad sam se vraćao kući sa poslovnog puta, navečer u 22h. U tom vremenu kada putujem inače jako dosta razmišljam, prije svega o poslovnim stvarima, ali ovaj put je bilo drugačije, razmišljao sam kako pomoći svojim sugrađanima. Istu noć kada sam došao kući, poslao sam svojim kolegama glasovnu poruku i svi su zaista odmah potvrdno odgovorili. Već par dana poslije, moja ideja je postala stvarnost i sve ostalo što se desilo, javnost je znala i svaki, doslovno gotovo svaki dio dijelim sa ljudima.
Vjerujemo da je bilo izazovno sve informacije jasno i transparentno predstaviti javnosti. Na koji način ste dobili i prikupili informacije o uslovima u kojim se pacijenti nalaze?
Ja vjerujem osobama koje me prate i iz poruka koje sam dobio se zaista vidjelo da su te poruke iskrene. S druge strane, mi, građani Tuzle znamo da gore nije sjajno stanje. Kontaktirao sam prijatelje, čiji su bliski članovi porodice bili ili su trenutno onkološki pacijenti i prenijeli su mi svoje iskustvo. Brzo nakon toga sam dobio poziv premijera TK i uvjerio se da je stanje i gore od onoga što sam čuo ili pročitao. No, još kratko.
Šta je to što nismo imali priliku vidjeti na društvenim mrežama, a što predstavlja veliki dio ove akcije ili izazove?
Reakcije ljudi online ili offline. Ljudi mi trče u zagrljaj, doslovno, zahvaljuju mi se što sam se upustio u sve to, maloprije na bankomatu mi je prišla jedna zrelija gospođa i sa tako lijepim stavom mi se obratila i sa riječima da je zahvalna za sve i da je sretna pa smo mi mladi preuzeli odgovornost, jer kako ona kaže, bez mladih ništa i složio bih se. O online reakcijama ne mogu ni pričati jer ih je jako puno. Prije kada se na nekom od portala spomenu influenceri, su bile najstrašnije reakcije, ovaj put je to izostalo i bilo je sve suprotno od onoga što smo naučili. Ježim se svaki dan od ljepota naših dobrih ljudi čak i u ovakvoj, teškoj priči. Ali, kao i nebrojeno puta do sada se dokazalo, Bosanci i Hercegovci su najjači kada ih se najviše lomi.
U velikoj mjeri ste određenom broju ljudi dokazali koliku snagu zapravo imaju influenceri kada je riječ o buđenju svijesti i stvaranju pozitivnog uticaja na društvo. Šta su po Vama nužni koraci na koje trebati obratiti pažnju kako bi se kreirale slične akcije?
Izabrati provjerene saradnike sa kojima ćete uči u ovako ozbiljnu priču. Ja sam se odlučio da pozovem sjajnu Fondaciju tuzlanske zajednice koja djeluje već preko dvadeset godina i rade sjajne stvari. Apsolutno moram reći da sam se, žargonski rečeno, tim ljudima popeo na glavu, jer ja razmišljam marketinški, a oni proceduralno, no pomirili smo sve razlike na kraju i sretni smo pa će ovo prerasti u dugogodišnje prijateljstvo.
Da li Vi i ostatak kolegica i kolega, izdvajate određeni trenutak i podršku koju ste dobili tokom ove akcije, a koja je ostavila poseban utisak na vas?
Moram priznati da su reakcije oboljelih ili osoba koje su imale nekog svog ko je bio onkološki pacijent svima nama bile najjači utisak. Kada vam se osobe koje se trenutno bore sa tako teškom bolesti zahvaljuju za ovo, vjerujte mi, to su momenti za naježiti se.
S druge strane, podrška domaćih kompanija je nešto što je mene lično posebno obradovalo kao i razvijanje krugova dobrih namjera, gdje mi pratioci stalno pišu da će oni da kupuju od sada baš u tim kompanijama. Predivno, zaista. Svačija donacija i od osobe od 1KM kao i od Ilijane iz Ljubuškog koja je uplatila 10.000 KM nam je jednako draga i važna, jer je svako odvojio onoliko koliko je mogao i to je sjajno.
S kojim izazovima ste se susreli prilikom organizacije?
Sve je bilo jako izazovno i iscrpljujuće kako emocionalno tako i fizički ali bih sve i opet ponovo i isto. Kada se ovakve stvari dešavaju, loše stvari se brzo zaborave i pamtimo samo ono dobro. Ono što je moja glavna primjedba, kao čovjeka i građanina ove države koji redovno i sebi i svojim uposlenicama plaćam zdravstveno osiguranje, je što se rješavanjem ovih problema ne bave osobe plaćene za ovo, a ne ja niti bilo čija to poslovna obaveza nije, ali smo ljudi, pa osjećao sam moralnu obavezu da to uradim.
Ovo je projekat koji nosi i veliku odgovornost. Kako se nosite s njom?
Sjajno, ja bih rekao. Apsolutno sam svjestan odgovornosti i svega što nosi sa sobom ovakva priča.
Želim poslužiti kao primjer kako se zahvaljujući, ljubavi i poštovanju i iz ljubavi i poštovanja i želje da se nekome pomogne može puno toga uraditi.
Ono što sam jasno rekao Fondaciji je da želim da se svaka konvertibilna marka iz ovog projekta prikaže javno gdje je otišla, što ćemo sigurno na press konferenciji i učiniti, nakon završenog posla.
Koji je vaš naredni korak u ovoj akciji?
Realizacija projekta. Slijedi uređenje i pripremanje projekta koje je već Deling invest počeo sa mijenjanjem instalacija i postavljanjem prostora, kako bismo Fondacija i ja mogli ući u prostor koji ćemo opremiti. Slijede nabavke medicinske opreme za koju smo dobili specifikaciju od UKC Tuzla, ali i uređenje prostora sa donacijama sponzora. Ono što ja vjerujem da će izaći iz okvira kampanje “I ti možeš biti ta osoba” je da ćemo zahvaljujući sjajnim privrednicima najviše iz Tuzlanskog kantona ali i cijele BiH je da ćemo nadam se uspjeti urediti i cijeli onkološki odjel koji može primiti do trideset pacijenata.
* * *
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
