TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 19.7.2024.
U središtu ljetne filmske sezone, horor film „Longlegs“ iznenadio je i postao izraziti hit koji je potukao sva očekivanja.
Za kritičare je ovaj film razočarao i donio već viđenu priču, ali publika je očarana neočekivanim preokretima i atmosferom filma te ga nazivaju suvremenom verzijom filma "Kad jaganjci utihnu".
Film „Longlegs“ priča o serijskom ubojici poznatom po tome što nikada ne dodiruje svoje žrtve. Film redatelja Osgooda Perkinsa, prati Maiku Monroe kao agenticu FBI-a Lee Harker, koja pokušava razriješiti misteriozna ubojstva koja za sobom ostavlja Longlegs.
U filmu se susrećemo s Longlegsom već u prvoj sceni - čudakom iz malog grada koji ostavlja za sobom zapletene poruke na mjestima zločina, nagovještavajući nova ubojstva.
Nicolas Cage izvedbom donosi svoju karakterističnu karizmu i mračan nastup te se u filmu odlično postavlja kao figura čistog zla koje ne poznaje milost.
U filmu su korištene precizne kompozicije i tamni interijeri kako bi se postigla mračna atmosfera, čineći čak i obične lokacije zastrašujućima. Iako se kraj filma može činiti pomalo nejasnim, kontrola tona u filmu i suptilnost u atmosferi čine „Longlegs“ učinkovitim ostvarenjem horor žanra ako pitate publiku. Kroz svoj prikaz zla bez nade za bijeg ili iskupljenje, film ostavlja dubok dojam na gledatelje, što se već može osjetiti i kroz sam trailer.
https://www.youtube.com/watch?v=OG7wOTE8NhE
„Longlegs“ se uspio izdvojiti kao pravi dragulj među ostalim ljetnim blockbusterima. Njegov uspjeh pokazuje da originalni filmski naslovi još uvijek imaju moć privlačenja publike i ostvarivanja značajnih financijskih rezultata u vrijeme kada su kino dvorane ponovno postale popularne destinacije za kolektivno uživanje u filmskom iskustvu. Film ćete uskoro moći gledati na platformi Apple TV+.
* * *
Naslovna fotografija: @neonrated
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.
A onda je ušla Iris Lebedeva.
Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.
U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.
Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.
Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…
Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.
„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.
Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“
Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.
„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.
Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.
Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’
Nije baš bio sretan zbog toga.“
Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.
„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.
Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
