TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 9.4.2019.
Ovih dana, na društvenim mrežama se puno pričalo o editorijalima koje potpisuje ovaj bh.fotograf. Naime, uz još par domaćih kreativaca kreirao je editorijale koji su dobili simpatije i svjetske modne publike te su se našli unutar par poznatih modnih publikacija. Hamza Kulenović mladi je fotograf, koji kroz fotografiju pokazuje svoje emocije i kreira nešto drugačije modne fotografije koje donose posebniju sliku o onome što žena jeste.
U razgovoru s njim, saznali smo što ga inspirira, kako vidi modnu fotografiju, ali i kako su nastali editorijali koji su poslali lijepu sliku o radu bh.kreativaca svijetu.
Kako bi se opisao osobama koje te još nisu upoznale?
Ljudima koji me ne poznaju, najviše bih se volio opisati kroz svoj rad. Ako bih morao da opišem svoj rad, rekao bih da je moj rad stalno na ivici, eksperimentalan i ekspresivan, ali ipak shodan sa vizuelnim potrebama neke sasvim drugačije modne skupine.
Što je po tebi ključno za dobru modnu fotografiju?
Za dobru modnu fotografiju ljudi trebaju da poznaju modu, i sami sebe. Kad kažem da čovjek treba da poznaje sam sebe, mislim na to da čovjek treba kroz svoj rad prenositi ono što osjeća, i kako se osjeća. A samo poznavanje mode je neizostavan segment u rastu i razvoju modnih fotografa, jer sam napredak modne industrije iziskuje znanje koje može da to i prati.
Kako se rodila ljubav prema modnoj fotografiji?
Na pitanje kako se razvila ljubav prema fotografiji možda nikad i neću imati precizan odgovor. Ono što ja vjerujem jeste da je ta ljubav od početka tu, kao i sama želja da svijet upozna modu kroz neko moje viđenje.
Gdje pronalaziš inspiraciju? Tko su ti uzori?
Inspiraciju pronalazim u ljudima i dizajnu. Moja najdraža snimanja su proizašla iz ljudskih energija. Također inspiraciju često pronađem i u okolini. Ponekad zbog određene lokacije uradim snimanje. Samo sjedinjavanje s okolinom je veoma važno za moj tim i za mene, iz razloga što nam ta okolina daje potpunu slobodu koja nam treba.
Najdraži projekt?
Moj najdraži projekt, pa rekao bih da su na prvom mjestu kampanja koju sam radio za beogradskog dizajnera Stefana Ristića, i editorial koji smo uradili za SPINNING SHADES magazin iz Berlina.
S kim bi volio surađivati u budućnosti?
U budućnosti bih volio da nađem neke nove mlade dizajnere s kojima bih mogao da ostvarim saradnju. Nemam tendenciju ka velikim dizajnerima, iz razloga što želim da u nekome otkrijem nešto potpuno novo. Također volio bih da radim editoriale za magazine kao što su Vogue Italia, Vogue Ukraine, Vogue Czechoslovakia, Dazed, Document Journal, WSJ i sl.
Što je bila inspiracija za realizaciju editorijala koji su se našli na stanicama SPINNING SHADES i 7Hues magazina?
O editorijalima koje sam uradio u protekla dva mjeseca, bih rekao da sam htio prikazati modu kao jedno veliko polje za igranje. Editorial koji sam uradio sa BiH dizajnerima se referiše prema različitostima unutar modne scene Bosne i Hercegovine. Editorial prikazuje raznovrsnost u paleti realizovanih vizija naših dizajnera.
{gallery}2019/2019-4/sipping{/gallery}
Editorijal koji je objavljen u SPINNNG SHADES magazinu
Fotografija / Direkcija: Hamza Kulenović
Styling: Hamza Kulenović i Milan Senić
Styling asistent: Amela Ibrahimagić
MUA: Adi Hasić
Hair artist: Nora Pavlak
Model: Ivona Baković
Beauty retouch: Nina Mašić
Odjeća: Amira Pertresi, Milan Senić, PlusMinus Fashion, KalaStore, Armin Ćosić
Drugi editorial, prikazuje pak hrabrost i ekscentričnost u modnim odabirima. Igre materijala i uzoraka te igru high street komada poput Mango, Zara, u kombinaciji s vintage komadima - Karl Lagerfeld i YSL.
{gallery}2019/2019-4/huesmagazin{/gallery}
Editorijal koji je objavljen u 7HUES MAGAZINE
Fotografija: Hamza Kulenović
Direkcija: Hamza Kulenović i Kosta Miljković
Styling: Hamza Kulenović i Kosta Miljković
MUA/Hair stylist: Kosta Miljković
Edit/Retouch: Luka Ukropina
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
