U svakodnevnom poslovanju, dijeljenju prostora s drugima, ali i u razgovoru ponekad stvari koje ne govorimo mogu biti rečene kroz našu neverbalnu komunikaciju.

Svjesno ili nesvjesno vaš govor tijela može kod drugih stvoriti dojam nesigurnosti, manjka zainteresiranosti za temu, ali i manjka samopouzdanja. Kako vaš način neverbalne komunikacije ne bi stajao na putu do vašeg promaknuća, ali i kako biste se lakše izborili za iznošenje mišljenja i ideja, važno je imati dobar stav tijekom sastanaka i u svakodnevnim poslovnim situacijama.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Julia Berolzheimer (@juliaberolzheimer)

U tome vam može značajno pomoći vaše držanje, izrazi lica, pa čak i način sjedenja. Prema Time magazinu postoji 6 grešaka u neverbalnoj komunikaciji i govoru tijela koje nesvjesno radimo, a mogu suptilno poslati pogrešnu poruku. Koje su to, otkrijte u nastavku.

 

Loše držanje i pogrbljenost
 

Osim što je pogrbljenost i sjedenje u neugodnom položaju loše za naše fizičko zdravlje i može voditi do problema s kralježnicom, ovaj položaj tijela se također može interpretirati na pogrešan način. Kad netko vidi da konstantno imate lošije držanje, osoba pomisli da niste dovoljno pozorni, da ne pridajete mnoštvo pozornosti temi i da vam nije stalo. Kako biste ovo izbjegli dok stojite pokušajte se što ispravnije držati, a u svojoj stolici se uvijek naslonite dok sjedite.

 

Vrpoljenje i nemirnost
 

Neverbalna komunikacija jako je važna tijekom sastanaka, na konferencijama i u brojnim drugim poslovnim situacijama. Zato je važno da pokušate ostati mirni, držite kontakt očima sa svojim sugovornicima i sjedite/stojite mirno. Svako tapkanje nogom ili prstima ili igranje sa pramenom kose vašem sugovorniku daje znak da niste fokusirani i da trenutno razmišljate o nečemu drugom i niste stopostotno prisutni u razgovoru.

 

Foto: Unsplash

Izraz lica
 

U poslovnim scenarijima jako je važna i vaša ekspresija lica. Bilo da ste na kameri sa timom, uživo na sastanku ili koristite prednosti networkinga na nekom eventu, važno je da vaše lice nema prestrog izraz. Pokušajte s osobama u svakodnevnom razgovoru uvijek prići s određenim smiješkom i poštovanjem bez podizanja obrva i izraza lica koji mogu simbolizirati ljutnju, frustriranost i druge negativne reakcije.

Naravno, ako se trenutno nalazite u situaciji da trebate riješiti problem ili se dogodila određena greška, i dalje pokušajte biti smireni i riješiti jednu po jednu stvar bez osuđujućih izraza lica.

 

Pretjerana opuštenost
 

Iako je u modernim uredskim kulturama sve popularniji opušteni kodeks odijevanja, postoje određena nepisana pravila koja se preporučuju. Iako možete nositi opuštenu odjeću pobrinite se da je ona u dobrom stanju i priliči odijevanju na poslu. Također, važno je i da se ne ponašamo previše opušteno i pripazimo na naš hod, gestikulaciju, ali i poštujemo tuđi prostor za rad.

 

Foto: Unsplash

Izbjegavanje kontakta očima
 

Ako je u svakodnevnom razgovoru ili na važnom sastanku vaš pogled uperen prema podu, to vaši sugovornici mogu pročitati kao manjak pozornosti, ali i manjak samopouzdanja. Kontakt očima jedan je od najmoćnijih i najsuptilnijih načina neverbalne komunikacije i tako ga treba i doživjeti. Nemojte se bojati pogledati osobu u uredu i dati joj simpatičan osmijeh – ovakva gesta pokazat će poštovanje i probudit će u osobi osjećaj da vam mogu biti prijatelji.

 

Prekrižene ruke
 

Tijekom razgovora u hodu ili opuštenog susreta na hodniku sa vašim kolegama ili suradnicima često se nađemo u situaciji da stojimo i ne znamo što bismo s rukama. Prekrižene ruke mogu biti signal rezerviranosti, zatvorenosti, a i osoba može pročitati da vam nije pretjerano zanimljivo to što govori. Kako biste ovo spriječili, držite ruke uz tijelo ili ruku u ruci ispred sebe.

***
Naslovna fotografija: @juliaberolzheimer

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club