U svakodnevnom poslovanju, dijeljenju prostora s drugima, ali i u razgovoru ponekad stvari koje ne govorimo mogu biti rečene kroz našu neverbalnu komunikaciju.

Svjesno ili nesvjesno vaš govor tijela može kod drugih stvoriti dojam nesigurnosti, manjka zainteresiranosti za temu, ali i manjka samopouzdanja. Kako vaš način neverbalne komunikacije ne bi stajao na putu do vašeg promaknuća, ali i kako biste se lakše izborili za iznošenje mišljenja i ideja, važno je imati dobar stav tijekom sastanaka i u svakodnevnim poslovnim situacijama.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Julia Berolzheimer (@juliaberolzheimer)

U tome vam može značajno pomoći vaše držanje, izrazi lica, pa čak i način sjedenja. Prema Time magazinu postoji 6 grešaka u neverbalnoj komunikaciji i govoru tijela koje nesvjesno radimo, a mogu suptilno poslati pogrešnu poruku. Koje su to, otkrijte u nastavku.

 

Loše držanje i pogrbljenost
 

Osim što je pogrbljenost i sjedenje u neugodnom položaju loše za naše fizičko zdravlje i može voditi do problema s kralježnicom, ovaj položaj tijela se također može interpretirati na pogrešan način. Kad netko vidi da konstantno imate lošije držanje, osoba pomisli da niste dovoljno pozorni, da ne pridajete mnoštvo pozornosti temi i da vam nije stalo. Kako biste ovo izbjegli dok stojite pokušajte se što ispravnije držati, a u svojoj stolici se uvijek naslonite dok sjedite.

 

Vrpoljenje i nemirnost
 

Neverbalna komunikacija jako je važna tijekom sastanaka, na konferencijama i u brojnim drugim poslovnim situacijama. Zato je važno da pokušate ostati mirni, držite kontakt očima sa svojim sugovornicima i sjedite/stojite mirno. Svako tapkanje nogom ili prstima ili igranje sa pramenom kose vašem sugovorniku daje znak da niste fokusirani i da trenutno razmišljate o nečemu drugom i niste stopostotno prisutni u razgovoru.

 

Foto: Unsplash

Izraz lica
 

U poslovnim scenarijima jako je važna i vaša ekspresija lica. Bilo da ste na kameri sa timom, uživo na sastanku ili koristite prednosti networkinga na nekom eventu, važno je da vaše lice nema prestrog izraz. Pokušajte s osobama u svakodnevnom razgovoru uvijek prići s određenim smiješkom i poštovanjem bez podizanja obrva i izraza lica koji mogu simbolizirati ljutnju, frustriranost i druge negativne reakcije.

Naravno, ako se trenutno nalazite u situaciji da trebate riješiti problem ili se dogodila određena greška, i dalje pokušajte biti smireni i riješiti jednu po jednu stvar bez osuđujućih izraza lica.

 

Pretjerana opuštenost
 

Iako je u modernim uredskim kulturama sve popularniji opušteni kodeks odijevanja, postoje određena nepisana pravila koja se preporučuju. Iako možete nositi opuštenu odjeću pobrinite se da je ona u dobrom stanju i priliči odijevanju na poslu. Također, važno je i da se ne ponašamo previše opušteno i pripazimo na naš hod, gestikulaciju, ali i poštujemo tuđi prostor za rad.

 

Foto: Unsplash

Izbjegavanje kontakta očima
 

Ako je u svakodnevnom razgovoru ili na važnom sastanku vaš pogled uperen prema podu, to vaši sugovornici mogu pročitati kao manjak pozornosti, ali i manjak samopouzdanja. Kontakt očima jedan je od najmoćnijih i najsuptilnijih načina neverbalne komunikacije i tako ga treba i doživjeti. Nemojte se bojati pogledati osobu u uredu i dati joj simpatičan osmijeh – ovakva gesta pokazat će poštovanje i probudit će u osobi osjećaj da vam mogu biti prijatelji.

 

Prekrižene ruke
 

Tijekom razgovora u hodu ili opuštenog susreta na hodniku sa vašim kolegama ili suradnicima često se nađemo u situaciji da stojimo i ne znamo što bismo s rukama. Prekrižene ruke mogu biti signal rezerviranosti, zatvorenosti, a i osoba može pročitati da vam nije pretjerano zanimljivo to što govori. Kako biste ovo spriječili, držite ruke uz tijelo ili ruku u ruci ispred sebe.

***
Naslovna fotografija: @juliaberolzheimer

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR