TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 14.7.2023.
Da li se nalazite u onoj grupi žena koje sa sobom nose ogromne torbe u kojima je more bespotrebnih i velikih stvari, a jedan od njih je i ogromni novčanik, jer imate nekoliko platnih kartica i zavisno od situacije u kojoj se nalazite ne znate kada će vam koja zatrebati.
Dok tako stojite na kasi u svom omiljenom butiku, s nekoliko must have komada odjeće za plaćanje, bacite se u potragu za novčanikom po torbi, a onda u potragu za karticom u novčaniku. Vidno ste već pod stresom, a pored vas djevojka na POS terminal prislanja svoj pametni sat i aparat zvučnim signalom da znak za završenu transakciju - za nju stress free trenutak uživanja, a za vas taj znak je okončanje mukotrpnog žongliranja između torbe, novčanika i komada odjeće koju ste držali u ruci.
Zašto ne biste imali platnu karticu digitalizovanu u svom mobilnom telefonu, pametnom satu, fitness narukvici i time prečicom i bez muke došli do vašeg omiljenog dijela kupovine? Da, moguće je, u kupovinu možete i bez fizičkog novčanika, a potrebna vam je samo jedna aplikacija na vašem telefonu.
Uz aplikaciju mobilnog novčanika, plaćanja dobijaju praktičniju i bržu dimenziju jer sve što vam je potrebno nalazi se u vašem mobilnom telefonu koji svakako svi mi imamo kod sebe, praktično non-stop u rukama. Mobilni novčanik je aplikacija u koju smještate svoju platnu Mastercard karticu i uz koju na kasi plaćate tako što telefon prislanjate na terminal, baš kao što beskontaktno plaćate plastičnom karticom, ali ovog puta bez kopanja po torbi i džepovima u potrazi za klasičnim novčanikom.
O prednostima nad brojanjem gotovine, kovanica i kusura da i ne govorimo.
Novčanik možete ostaviti kod kuće i sa sobom ponijeti samo mobilni telefon jer njime možete plaćati svuda gdje već plaćate beskontaktno, a u BiH je sada dostupan i Google Pay mobilni novčanik.
Google Pay je mobilna usluga koja korisnicima omogućava kupovinu proizvoda i usluga pomoću Android ili WearOS uređaja s NFC čipom. Ovo rješenje korisnicima omogućuje uživanje u prednostima beskontaktnog plaćanja na brz i jednostavan način bez upotrebe fizičke kartice. Kako bi uspješno koristili Google Pay, sve što je potrebno učiniti je preuzeti aplikaciju i u nju dodati svoju Masteracard karticu NLB Banke Sarajevo i NLB Banke Banja Luka. Uz Google Pay kupovinu možete obavljati bez fizičkog dodirivanja zaslona, umetanja kartica, unosa PIN koda, a čak nije potrebna ni internetska veza.
Prednosti Google Pay usluge su brzina i praktičnost uz visok stepen zaštite. Ono što štiti vaše transakcije jeste Mastercard sigurnosna tehnologija zvana „tokenizacija“.
Šta to znači za nas korisnike?
To podrazumijeva da tokom transakcije, Mastercard platforma štiti podatke korisnika kartica zamjenom brojeva računa jedinstvenim alternativnim brojem kartice ili „tokenom“ koji se mijenja sa svakom transakcijom, a ne postoji ni mogućnost dvostruke naplate, čak iako se mobilni uređaj dva puta prisloni uz POS terminal. Dakle, kada potrošač koristi svoj mobilni uređaj tokom transakcije, prodavnici se daje token, a ne stvarni broj kartice.
Za potrošače i trgovce na malo, svaka kupovina obavljena Mastercard karticom koristeći Google Pay nudi sve prednosti i sigurnost transakcija koje imate s fizičkom Mastercard karticom, samo je prvi način plaćanja mnogo praktičniji i lakši.
Od svih aplikacija koje imate na svom telefonu, a sigurno ih je bezbroj, vjerujemo da će Google Pay postati vaša omiljena jer se Mastercard pobrinuo da dobijete bezbrižno i besprijekorno korisničko iskustvo.
* * *
Foto: PR
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
