"Brzopletost, hiper osjetljivost, intuitivnost." - ovo su tri osobine koje je Nadine istaknula da ju najbolje opisuju.

Kroz njene uloge u raznim kazališnim predstavama, ali i kroz naše druženje tijekom prošlogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, kada smo proveli jedan dan s Nadine i saznali kako započinje jutro, ali i što radi kada ima tremu, uvidjeli smo da je Nadine talentirana glumica koja ima odličan smisao za humor, kao i zanimljiv stil.
Znali smo da je ona sjajan sugovornik na temu što radi unutar četiri zida doma. Kreativnih preporuka za serije i glazbene playliste, beauty savjeta te zanimljivih i iskrenih odgovora o motivaciji i produktivnosti nije nedostajalo i tijekom našeg posljednjeg online druženja.
Nadine je BONJOUR.čitatelje kroz fotografije provela kroz svoje dan, ali i otkrila koje slastice priprema, koje je nove beauty rituale započela, kao i koji je njen najveći strah tijekom karantene.

***

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan i kako zadržavaš motivaciju i produktivnost?

Obzirom na trenutnu situaciju glumci su onemogućeni da rade. Prvo sam mislila da ću poluditi, na samom početku je bilo i nestašice u prodavnicama pa sam plakala što nema dezinfekcijskih sredstava i maski i samo sam razmišljala kako sam možda nekog zarazila, a da ni ne znam. Plakala sam i jer mi je mama dobila otkaz i jer su mnoge kolege ostale bez osnovnih primanja. Plačko sam, džaba.
Srećom, ova panika oko nestašice i Corone je trajala onoliko koliko sam gledala vijesti, s ukidanjem tog programa krenulo je ne bavljenje ničim. I moram vam reći da uživam u tom ničemu.
Nemam djecu pa si tu vrstu “luksuza” mogu dozvoliti. Od početka karantina čitam kako je nužno ulagati u sebe i raditi ono za šta do sad nisi imao vremena. Mene to trenutno ne fura. Razmišljam o tome šta ću kuhati i šta novo ofarbati. Sredila sam balkon i spremam torte. To me veseli.

Mimo toga sam vrlo često samo blejala i nisam se osjećala loše zbog toga.
Produktivnosti i motivacije mi manjka, ali to je okej. Proći će i ovo.

Što trenutno čitaš, gledaš, slušaš…?

Za čitanje iz meni neobjašnjivog razloga trenutno nemam koncentracije, tako da je sve polovično. Sinoć sam završila sa serijom “The New Pope” i nisam pretjerano oduševljena. Ali sam nekoliko dana prije toga u dahu pregledala Netflixovu seriju “Unorthodox”. To je stvarno fantastično. Kada je lijepo vrijeme na balkonu slušam dalmatinske pjesme, to me natjera da mislim kako sam već za 15 dana u Zadru. A inače su tonovi veseli. The Weekend - Blinding lights, to mi je novi hit.

3 stvari/rituala koje si napravila/započela tijekom karantene, a za koje inače nisi imala vremena…

Kao što rekoh, nisam nešto produktivnija nego inače. Farbam sve što se u stanu može ofarbati, više se bavim Duškom (pas) i bjesomućno vježbamo TikTok koreografije koje me jako zabavljaju.

Mnogi su u ovom periodu posvetili dodatno vrijeme beauty rutini. Jesi li i ti započela neke nove beauty rituale?

E jesam! Počela sam s Biologique Recherche proizvodima i nadam se da ću do ljeta imati novo lice, jer je moje sklono upalama u području brade. Baš sam dobila mnogo preporuka za Lotion P50 pa se i sama nadam rezultatima. Sve proizvode možete nabaviti u salonu Contour D, divno osoblje online odgovori na sva vaša pitanja i savjetuje koje proizvode da uzmete.

Konačno sam pustila svoje kovrče kojima iskreno nisam preoduševljena, ali mi je to jedina moguća opcija. Kosa je pravi primjer kako se istinski trudim zavoljeti dio sebe. Mimo toga lakiram nokte milion puta sedmično jer mi se čini da mi je Domestos već u krvotok ušao.

Na svojim društvenim mrežama dijeliš i ukusne slastice koje pripremaš. Koji recept za kolače koji si i ti pripremala svakako moramo isprobati?

Pored svih recepata koje sam probala, nesebično ću podijeliti svoj favorit. U pitanju je recept za Carrot Cake moje prijateljice Tanje Mićić, nećete požaliti jer je ta torta čisto čašćenje nepca!

Koje su tri stvari koje napraviš na kraju svakog dana? 

Set maženja s Duškom prije spavanja, zalijem cvijeće i odradim tretman za lice s Biologique proizvodima.

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Kod mene uglavnom sviraju plesni hitovi. (Gore pomenuti Weekend i sastav Jungle) 
Ako se osjećam loše (jer imamo i tih dana) onda me već godinama popravlja pjesma Daleke Obale “Sušac Blues”. 

Najveći strah tijekom kućne karantene?

Hmm, da će mi se nešto kući dogoditi, toga se ne bojim. Strah me je da zadugo neću raditi. Strah me je da će se nekome u Zadru nešto dogoditi, a da zbog zatvorenih granica neću biti tu. Ali kad god je tako, uđem na profil Slon u sobi, inicijative koje sam i sama dio i listam kroz postove kako bih se umirila.

Najveća prednost kućne karantene? 

Meni lično odmor. I kviz koji igramo na Zoomu! Nas 8 dva puta sedmično, kviz znanja, ili muzički kviz, asocijacije. 3 sata nam prolete u sekundi, a genijalno je kako svaki put imam osjećaj kao da su mi sad gosti iz kuće otišli.

Prva stvar koju ću učiniti nakon završetka kućne izolacije…

Grliti i ljubiti sve koje znam i maaaalo me briga šta će misliti o ovome.
I otići u kafanu. Ovo za odrasle čitatelje. 

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club