"Brzopletost, hiper osjetljivost, intuitivnost." - ovo su tri osobine koje je Nadine istaknula da ju najbolje opisuju.

Kroz njene uloge u raznim kazališnim predstavama, ali i kroz naše druženje tijekom prošlogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, kada smo proveli jedan dan s Nadine i saznali kako započinje jutro, ali i što radi kada ima tremu, uvidjeli smo da je Nadine talentirana glumica koja ima odličan smisao za humor, kao i zanimljiv stil.
Znali smo da je ona sjajan sugovornik na temu što radi unutar četiri zida doma. Kreativnih preporuka za serije i glazbene playliste, beauty savjeta te zanimljivih i iskrenih odgovora o motivaciji i produktivnosti nije nedostajalo i tijekom našeg posljednjeg online druženja.
Nadine je BONJOUR.čitatelje kroz fotografije provela kroz svoje dan, ali i otkrila koje slastice priprema, koje je nove beauty rituale započela, kao i koji je njen najveći strah tijekom karantene.

***

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan i kako zadržavaš motivaciju i produktivnost?

Obzirom na trenutnu situaciju glumci su onemogućeni da rade. Prvo sam mislila da ću poluditi, na samom početku je bilo i nestašice u prodavnicama pa sam plakala što nema dezinfekcijskih sredstava i maski i samo sam razmišljala kako sam možda nekog zarazila, a da ni ne znam. Plakala sam i jer mi je mama dobila otkaz i jer su mnoge kolege ostale bez osnovnih primanja. Plačko sam, džaba.
Srećom, ova panika oko nestašice i Corone je trajala onoliko koliko sam gledala vijesti, s ukidanjem tog programa krenulo je ne bavljenje ničim. I moram vam reći da uživam u tom ničemu.
Nemam djecu pa si tu vrstu “luksuza” mogu dozvoliti. Od početka karantina čitam kako je nužno ulagati u sebe i raditi ono za šta do sad nisi imao vremena. Mene to trenutno ne fura. Razmišljam o tome šta ću kuhati i šta novo ofarbati. Sredila sam balkon i spremam torte. To me veseli.

Mimo toga sam vrlo često samo blejala i nisam se osjećala loše zbog toga.
Produktivnosti i motivacije mi manjka, ali to je okej. Proći će i ovo.

Što trenutno čitaš, gledaš, slušaš…?

Za čitanje iz meni neobjašnjivog razloga trenutno nemam koncentracije, tako da je sve polovično. Sinoć sam završila sa serijom “The New Pope” i nisam pretjerano oduševljena. Ali sam nekoliko dana prije toga u dahu pregledala Netflixovu seriju “Unorthodox”. To je stvarno fantastično. Kada je lijepo vrijeme na balkonu slušam dalmatinske pjesme, to me natjera da mislim kako sam već za 15 dana u Zadru. A inače su tonovi veseli. The Weekend - Blinding lights, to mi je novi hit.

3 stvari/rituala koje si napravila/započela tijekom karantene, a za koje inače nisi imala vremena…

Kao što rekoh, nisam nešto produktivnija nego inače. Farbam sve što se u stanu može ofarbati, više se bavim Duškom (pas) i bjesomućno vježbamo TikTok koreografije koje me jako zabavljaju.

Mnogi su u ovom periodu posvetili dodatno vrijeme beauty rutini. Jesi li i ti započela neke nove beauty rituale?

E jesam! Počela sam s Biologique Recherche proizvodima i nadam se da ću do ljeta imati novo lice, jer je moje sklono upalama u području brade. Baš sam dobila mnogo preporuka za Lotion P50 pa se i sama nadam rezultatima. Sve proizvode možete nabaviti u salonu Contour D, divno osoblje online odgovori na sva vaša pitanja i savjetuje koje proizvode da uzmete.

Konačno sam pustila svoje kovrče kojima iskreno nisam preoduševljena, ali mi je to jedina moguća opcija. Kosa je pravi primjer kako se istinski trudim zavoljeti dio sebe. Mimo toga lakiram nokte milion puta sedmično jer mi se čini da mi je Domestos već u krvotok ušao.

Na svojim društvenim mrežama dijeliš i ukusne slastice koje pripremaš. Koji recept za kolače koji si i ti pripremala svakako moramo isprobati?

Pored svih recepata koje sam probala, nesebično ću podijeliti svoj favorit. U pitanju je recept za Carrot Cake moje prijateljice Tanje Mićić, nećete požaliti jer je ta torta čisto čašćenje nepca!

Koje su tri stvari koje napraviš na kraju svakog dana? 

Set maženja s Duškom prije spavanja, zalijem cvijeće i odradim tretman za lice s Biologique proizvodima.

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Kod mene uglavnom sviraju plesni hitovi. (Gore pomenuti Weekend i sastav Jungle) 
Ako se osjećam loše (jer imamo i tih dana) onda me već godinama popravlja pjesma Daleke Obale “Sušac Blues”. 

Najveći strah tijekom kućne karantene?

Hmm, da će mi se nešto kući dogoditi, toga se ne bojim. Strah me je da zadugo neću raditi. Strah me je da će se nekome u Zadru nešto dogoditi, a da zbog zatvorenih granica neću biti tu. Ali kad god je tako, uđem na profil Slon u sobi, inicijative koje sam i sama dio i listam kroz postove kako bih se umirila.

Najveća prednost kućne karantene? 

Meni lično odmor. I kviz koji igramo na Zoomu! Nas 8 dva puta sedmično, kviz znanja, ili muzički kviz, asocijacije. 3 sata nam prolete u sekundi, a genijalno je kako svaki put imam osjećaj kao da su mi sad gosti iz kuće otišli.

Prva stvar koju ću učiniti nakon završetka kućne izolacije…

Grliti i ljubiti sve koje znam i maaaalo me briga šta će misliti o ovome.
I otići u kafanu. Ovo za odrasle čitatelje. 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR