„Volim beauty portrete, iako najviše uživam u fashion fotografiji, jer tu ima najviše prostora za kreativnost, igru i eksperiment. Jedino pravilo je da se pravila moraju kršiti, inače rizikujete da budete dosadni i predvidivi.“ – otkrila nam je već na početku našeg razgovara uvijek nasmijana bh. fotografkinja Nađa Berberović-Dizdarević.

Nađa je naše simpatije osvojila već kroz modne editorijale snimane u studiju koji uvijek zrače svježinom te zabavnom igrom boja, tekstura i odvažnih beauty odabira. 

Izuzetak nije bio i ovaj editorijal koji donosi val stilske i beauty inspiracije kroz četiri totalno drugačija, no, istovremeno jako chic i moderna looka. 

Kada smo Nađu pitali što je bila inspiracija za ovaj editorijal, otkrila nam je:
„Snimanje sam organizovala u vlastitom foto studiju, a sve ostalo je bila igra i improvizacija- od stylinga, frizure i make-upa. Akcenat je na samom modelu i različitim aspektima njenog izgleda. Uglavnom sam se fokusirala na monohromatske kombinacije crne i bijele s ponekim akcentom u boji.“

„Po mom mišljenju, Hilda je jedan od naših najperspektivnijih modela s velikim potencijalom. Ona je poput kameleona te posjeduje nevjerojatnu moć transformacije – može djelovati androgino i punk, ali i vrlo ženstveno i chic. Iz tog razloga volim surađivati s njom. Svaki put napravimo nešto novo, drugačije, a uz drugačiju frizuru i make-up, ona se svaki put transformira u novi lik. Osim toga, Hilda je veliki profesionalac te svako snimanje s njom prođe u ugodnoj atmosferi.“ – nadodala je Nađa. 

I uistinu, sa svakom novom fotografijom Hilda utjelovljuje novu ulogu - snažnu damu koja nosi odijela opuštenog kroja i plavo sjenilo, urbanu zaljubljenicu u modu koja stilizira bermuda hlače i blejzer, kao i gotičarku koja odlično stilizira makeup koji naglasak stavlja na tamni ruž i look sastavljen od mini kožne suknje i sakoa. 

Nismo mogli odoljeti da Nađu ne pitamo koji je najveći izazov s kojim se susreće tijekom ovakvog tipa snimanja, na što nam je odgovorila:

„Kada govorimo o studijskim fashion editorijalima, bitno je da cijeli tim dobro funkcionira i da svaki član tima radi svoj posao profesionalno, ali uz dozu igre i spremnosti za improvizaciju. Najveći izazov je “hemija”, odnosno nedostatak iste između fotografa i modela. Možete imati perfektne uvjete za snimanje i najbolji tim na raspolaganju, ali ako fotograf i model ne “kliknu”, to će se osjetiti i vidjeti na fotkama.“

Pogledajte fotografije.

***
Model: Hilda Halilović 
Makeup: Zorica Čvoro
Styling: Nađa Berberović Dizdarević
Fotografija: Nađa Berberović Dizdarević
Retouch fotografija: Lejla Emrić
 

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo