TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.9.2019.
„Volim beauty portrete, iako najviše uživam u fashion fotografiji, jer tu ima najviše prostora za kreativnost, igru i eksperiment. Jedino pravilo je da se pravila moraju kršiti, inače rizikujete da budete dosadni i predvidivi.“ – otkrila nam je već na početku našeg razgovara uvijek nasmijana bh. fotografkinja Nađa Berberović-Dizdarević.
Nađa je naše simpatije osvojila već kroz modne editorijale snimane u studiju koji uvijek zrače svježinom te zabavnom igrom boja, tekstura i odvažnih beauty odabira.
Izuzetak nije bio i ovaj editorijal koji donosi val stilske i beauty inspiracije kroz četiri totalno drugačija, no, istovremeno jako chic i moderna looka.
Kada smo Nađu pitali što je bila inspiracija za ovaj editorijal, otkrila nam je:
„Snimanje sam organizovala u vlastitom foto studiju, a sve ostalo je bila igra i improvizacija- od stylinga, frizure i make-upa. Akcenat je na samom modelu i različitim aspektima njenog izgleda. Uglavnom sam se fokusirala na monohromatske kombinacije crne i bijele s ponekim akcentom u boji.“
„Po mom mišljenju, Hilda je jedan od naših najperspektivnijih modela s velikim potencijalom. Ona je poput kameleona te posjeduje nevjerojatnu moć transformacije – može djelovati androgino i punk, ali i vrlo ženstveno i chic. Iz tog razloga volim surađivati s njom. Svaki put napravimo nešto novo, drugačije, a uz drugačiju frizuru i make-up, ona se svaki put transformira u novi lik. Osim toga, Hilda je veliki profesionalac te svako snimanje s njom prođe u ugodnoj atmosferi.“ – nadodala je Nađa.
I uistinu, sa svakom novom fotografijom Hilda utjelovljuje novu ulogu - snažnu damu koja nosi odijela opuštenog kroja i plavo sjenilo, urbanu zaljubljenicu u modu koja stilizira bermuda hlače i blejzer, kao i gotičarku koja odlično stilizira makeup koji naglasak stavlja na tamni ruž i look sastavljen od mini kožne suknje i sakoa.
Nismo mogli odoljeti da Nađu ne pitamo koji je najveći izazov s kojim se susreće tijekom ovakvog tipa snimanja, na što nam je odgovorila:
„Kada govorimo o studijskim fashion editorijalima, bitno je da cijeli tim dobro funkcionira i da svaki član tima radi svoj posao profesionalno, ali uz dozu igre i spremnosti za improvizaciju. Najveći izazov je “hemija”, odnosno nedostatak iste između fotografa i modela. Možete imati perfektne uvjete za snimanje i najbolji tim na raspolaganju, ali ako fotograf i model ne “kliknu”, to će se osjetiti i vidjeti na fotkama.“
Pogledajte fotografije.
***
Model: Hilda Halilović
Makeup: Zorica Čvoro
Styling: Nađa Berberović Dizdarević
Fotografija: Nađa Berberović Dizdarević
Retouch fotografija: Lejla Emrić
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u subotu, 6. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
