Turbulencije prilikom slijetanja (jer tamo je uvijek vjetrovito), nevjerojatno krcat aerodrom, kupovina posebne kartice za javni prijevoz, sjedanje u vlak i polazak prema Amsterdam-Central. Infrastruktura je odlična, sudeći po onome što vidim kroz prozor. Staklene fasade, mostovi ugodni oku, biciklističke petlje na autocesti. Fantastično. Stižem na destinaciju, izlazim s glavnog željezničkog kol

Odlučimo šetati 3 kilometra! Freddy me drži za ruku i posebno entuzijastično priča o apsolutno svemu što je vidio i doživio u svojih zadnjih 10 godina života u Amsterdamu. I ja njega zbilja pokušavam pozorno slušati, ali koncentraciju mi odvlači čitav grad i onaj biciklist koji me umalo udario jer nisam ozbiljno doživjela njegovu stazu. Gledam kako svi trče i žure i nestrpljivo čekaju da tramvaj prođe kroz tračnice ne bi li čim prije ugrabili drugu stranu ulice. Puno vode, puno kanala, kao da si na moru. Miriše. Vjetar puše, sunce grije. A moje oči lete od jednog kvadratnog metra do drugog dok pokušavam uhvatiti što više detalja i dobro zapamtiti sve što se događa. Odmah vadim aparat iz torbe i namještam objektive.

I odjednom mi se zakoči pogled na podu. Točno ispred mene. Pa zamolim Freddya da prestane gibati jezikom i da mi kaže što točno predstavlja ovo što vidim ispred sebe. A vidim malene pločice uklesane u pločnik, sa slijedećim podacima: Ime i prezime, Datum, Ime zatvora i Sudbina.
Izgleda da su to spomenici, odnosno memorijali, svim žrtvama holokausta i nacističkih progonjenja i da su u masovnim brojevima razlistani po mnogim europskim metropolama. Pa tako i u Amsterdamu. Zanimljivo. Svakoj osobi koja je bila žrtva te strahote posvetili su pločicu s njezinim respektivnim imenom, datumom kojeg je postala zatočenik, imenom zatvora u kojem je bila zatočena i sudbinom koju je nakon toga doživjela. Pa ja uopće nisam tako zamišljala Amsterdam.

Taj sam dan hodala i hodala i hodala, ali ne mediteranski lagano, nego, onako, zapadnjački. Brzo. Kao da žurim. A ne žuri mi se nigdje, nego eto. Trče svi, pa trčiš i ti. Velik je centar, ne valja kasniti. I sunčala se na terasama, pozdravljala nove prijatelje, šetala psa i gledala u kakav sam to točno grad došla. A sudeći po svemu što sam vidjela i iskusila u tih 7 sunčanih dana: dobar.

Napisala sam u opisu jedne od slika na Instagramu da ima toliko drugih, boljih, izuzetnijih strana ovoga grada za vidjeti i doživjeti, ako se samo malo odmakne od onoga po čemu je Amsterdam zapravo poznat. Dakle, mafini i gljive i raznorazne dame u izlozima. Ne hvala, ne to, ne tako. Misli na prelijepo, otvoreno, direktno i inteligentno društvo, mafine ostavi za doručak, gljive za ručak, a Amsterdam za listu gradova koje svakako i dakako treba čim prije posjetiti. Rekao mi je prijatelj Amsterdamac da bi on u slučaju, ne daj Bože, krizne situacije u Nizozemskoj prosto napustio državu jer, kako kaže: „I'm out of here. This is all gonna flood without us, anyway.“ Potpuno doslovno. Bez Nizozemaca u Nizozemskoj, Nizozemska bi davno potonula i dirala morske zvijezde, da je oni (inženjeri, visoki predstavnici, žene i muževi i političari) nisu spasili od potonuća. „You know the thing you guys did with the water and land?“. Yeah, that was awesome. E to je društvo koje vrijedi posjetiti, pa otići tamo i vidjeti kako to oni točno dišu i žive u svome glavnom gradu. Nekada mi se čini da bi trebalo samo putovati, razmišljati i uspoređivati, pa birati čije se ingeniozne navike i ideje mogu ukrasti i ponijeti kući. A od Nizozemaca se može ukrasti štošta, jer oni, bome, uspješe sačuvati domovinu dva metra ispod nadmorske visine, ali solidnu i čvrstu i punu strahopoštovanja prema svakom valu što dolazi s La Manchea.

I kada god putujem, ne putujem zbog posjećivanja top 10 destinacija s TripAdvisora, nego me uvijek i bez iznimke zanima samo kultura u koju sam došla. A Nizozemci su zbilja zanimljivi. Zbijeni u središtu Europe, bez iti jednog brda u čitavoj državi, s jezikom germanskog podrijetla, ne čini se na prvi pogled da su toliko drukčiji od svih nas? Ali kako je onda moguće da samo u Nizozemskoj čitava nacija (uključujući kralja i kraljicu) biciklira na posao? Da su legalizirali eutanaziju? Da je zakonom kažnjivo vrijeđati osobe? Da imaju kuke na vrhu svake zgrade pomoću kojih podižu perilice za rublje u stanove?
Po mojoj slobodnoj procjeni, sva je tajnovitost njihova društva skrivena u potpunoj otvorenosti i direktnosti. Njima ne smeta imati ogromne prozore na prizemlju zgrade, bez zavjesa, i večerati tu za stolom, dok ih čitava ulica gleda i komentira da nisu dobro začinili biftek. I njima ni najmanje ne smeta iznijeti stol i stolice na pločnik i malo sjesti tu, pred svima i relaksirati se s obitelji, pred svima, uz kavu, pivu, sok.

Ta svi su njihovi stanovi u centru sićušni, u uskim visokim zgradama, sa strmim stepenicama. I tko se onda ne bi poželio malo svježega zraka? Jednu sam gospođu vidjela kako se sunča na trotoaru, ispred svojih vrata. Nije njoj smetalo što gomila prolazi oko njezinih gležnjeva i podapinje joj od japanke. Ona je ispred svoga stana i ona se sunča. Ma oni su svakog prolaznika pozvali u svoju kuću i ne smeta im ni najmanje ako napadneš njihovu privatnost. Ali zašto? Pa jer privatnosti uopće nema. U njihovim je glavama sve otvoreno za diskusiju i raspravu i uvijek možeš reći slažeš li se ili ne slažeš ili te potpuno ne zanima kakva tema. Ali tabu, kao takav, ne postoji nikako.

I to se sve vidi u svakom metru prijeđenom na amsterdamskoj ulici koja je puna osoba u opuštenim, širokim, udobnim majicama i hlačama i još udobnijoj obući, koje stvarno ne zanimaju nikakvi detalji o vašem privatnom životu niti ih je briga što vi mislite o njihovom. Ma ja vas urgiram, ako se kojim slučajem nađete u ovome gradu, da upoznate što više ljudi. Jer, kako rekosmo ranije, oni su ti koji su mu sačuvali temelje i koji ga čine posebnim. Pričajte im kako stvari funkcioniraju kod nas, pitajte ih zašto tako otvoreno razgovaraju o svemu, koja im je stopa nezaposlenosti, koji su zadnji dokumentarac pogledali. Ništa im neće smetati. Šetajte, pomirišite svaki tulipan, slikajte kanale, iznajmite bicikl. Doživite Amsterdam.

U nastavku vam pišem o 8 stvari koje obavezno trebate vidjeti i napraviti tijekom jednog klasičnog nizozemskog godišnjeg odmora. Ako se bavite fotografijom, jako je fotogeničan. Ako želite u šoping, možete birati danima. Ako vas zanima kultura, osvojili ste lutriju. Ako ste građevinski inženjer, nagledati ćete se jako dobre infrastrukture. Ako volite craft pivo, otiđite u bilo koji pub, jer vole ga i oni. Ako želite fino jesti, razvežite rupčiće i zavrnite rukave. Ako već dugo želite na jako poseban city break, ali još uvijek niste sigurni vezano uz lokaciju… Moram li to reći? Amsterdam zaista vrijedi posjetiti. Lijep je i Beč. Pariz je prekrasan. Budimpešta je famozna. Berlin je uzbudljiv. London je kralj svih gradova. Ali Amsterdam ima svoj đir.

1. Pričajte sa što više osoba.
Pitajte, razgovarajte, upoznajte se, nemojte se slagati s njihovim mišljenjima, zaljubite se, slažite se s njihovim mišljenjima, poštujte ih, distancirajte se, približite se, ostanite tu, vratite se kući. Što god, ali učinite barem nešto od navedenog i ukradite ono što vam se sviđa, a ostalo ostavite njima.

2. Iznajmite bicikl.
U zemlji sa 17 milijuna stanovnika i 22,5 milijuna bicikla, nemoguće je izbjeći bicikliranje! Iznajmite bajk (ili ga čak kupite za desetak eura) i uživajte u vožnji uzduž amsterdamskih kanala, trgova, glavnih i sporednih ulica. Vi imate prvenstvo, sigurni ste, brzi, aktivni, sretni, preliveni suncem i posjedujete najzdravije prijevozno sredstvo na svijetu. Bicikl je vjerojatno najbolja i najbezbolnija opcija za istraživanje grada, jer samo strogi centar Amsterdama zauzima veličinu prosječnog bosanskohercegovačkog grada. A oni hrabriji mogu se odkolutati sve do obale i uživati u prometnoj amsterdamskoj luci, gledati mostove kako se spuštaju i dižu, iskusiti prekrasnu prirodu, nevjerojatno organizirane biciklističke staze te uređene vrtove i kuće lokalaca.

3. Šetajte kanalima.
Pređite svih 50 kilometara kanala (a i jedan je sasvim dovoljan) i svih 1281 mostova, jer točno ih toliko ima u Amsterdamu, takozvanoj Veneciji sjevera. Znamo već svi koliko je šarmantan i koliko je drukčiji ovaj grad, a upravo su kanali jedan od odgovornih krivaca takvog karakteriziranja.

4. Jedite odličnu hranu.
Ja sam jela: burito, carbonaru, hamburgere, wok, kobasice s pomfritom, salatu od piletine, sendviče s govedinom i kolače. Ali moje nepce zapamtilo je samo odrezak natopljen maslacem, uz pomfrit i majonezu u Cafe Loetjeu. Probajte ga. Morate.

5. Uživajte u tulipanima.
Sezona je, zar ne? Gdje drugo kupiti prekrasan buket tulipana nego u Amsterdamu? Među 200.000 izloženih primjeraka na Trgu Dam, tijekom nacionalnog dana tulipana, možete besplatno ubrati i aranžirati vlastiti buket. Ili posjetiti Keukenhof, park s najvećim brojem zasađenog cvijeća na svijetu, većina od kojih su upravo tulipani! Nosite ih kao ukras u kosi, slikajte ih, mirišite ih, uživajte u bojama i definitivno ih uključite svoj izlet.

6. Posjetite Kalverstraat.
Zainteresirani ste za šoping u Amsterdamu? Ovo je ulica u kojoj trebate biti. Budite spremni na veliku gužvu i desetine osoba koje pokušavaju proći pokraj vas dok nosite sve vrećice iz H&M-a, Zare, New Yorkera ili Bershke.

7. Posjetite Pieter Cornelisz Hoofstraat.
Zainteresirani ste za šoping s malo većim budžetom? Onda prošetajte desetak minuta od Ulice Kalverstraat do Ulice Pieter Cornelisz Hoofstraat. Tu vas neće razočarati izbor svih najveći svjetski brendova. Chanel? Gucci? Hermés? Louis Vuitton? Svi su tu. Već dugo tražite savršen dijamantni zaručnički prsten? Naći ćete ga u Chopardu ili Cartieru smještenom na točnoj ovoj amsterdamskoj adresi. A osim toga, ova ulica prepuna je i manjih, iznimno cijenjenih lokalnih brendova koji sa svojim proizvodima podižu ljestvicu kvalitete jako visoko.

8. Posjetite barem jedan od 75 amsterdamskih muzeja.
Samo nekoliko metara od Ulice Pieter Cornelisz Hoofstraat smješten je famozni Trg muzeja! Kuća Anne Frank? Državni muzej u Amsterdamu (niz. Rijksmuseum)? Muzej Vincenta van Gogha? Rembrandtova kuća? Znanstveni centar Nemo? Kraljevska palača? Možete birati danima, ali izbora vam nikada neće ponestati! A ako niste zainteresirani za ništa od navedenog, onda možete popiti šalicu kave i jednostavno uživati u svim čarima otvorenog trga, upijati ritam grada i dopustiti mu da vam oblikuje raspoloženje. Ali u svakom slučaju, pokušajte, otiđite, posjetite Amsterdam.

***

Za MODAMO.info piše: Mirana Rogić

Mirana je počela na kroatistici i anglistici u Mostaru, nastavila sa smjerom prevođenja u Zagrebu, diplomirala i završila kao Data Management Specialist u farmaceutskoj firmi, u Dublinu. Objavila je jednu knjigu poezije, a njezin roman Ne vidim te, Velverine našao se u finalu VBZ-ovog natječaja za najbolji neobjavljeni roman u Hrvatskoj. Najvažnije od svega, bavi se fotografijom i na svome Instagram profilu mirana.photography svakodnevno se igra sa svijetlom i prenosi fotografije iz Dublina, Amsterdama, Zagreba i Mostara.

Foto: Mirana Rogić

Vjenčanje je dan prepun emocija, osmijeha i trenutaka koje želimo zauvijek sačuvati. No, koliko god planiranje ovog posebnog dana bilo uzbudljivo, često se dogodi da mladenci zaborave koliko je bitno pripremiti se za fotografsku sesiju.

Upravo o tome smo razgovarali s Munom Nazak, fotografkinjom koja vjeruje da wedding fotografija nije samo posao, već prilika da uhvati ljubav u njenom najiskrenijem obliku. „Svaka ljubavna priča je jedinstvena, a moja misija je da kroz objektiv zaustavim te neponovljive trenutke i učinim ih vječnim“, kaže Muna.

S nama je podijelila savjete koji će vam pomoći da se osjećate opušteno i dobijete fotografije koje ćete s ponosom gledati cijeli život.

 

Muna Nazak, fotografkinja  
 

Opustite se i budite svoji  

Muna naglašava da je ključ uspješnog photoshootinga autentičnost. “Ono što je veoma bitno jeste da se opuste i budu svoji."  Vremenski uslovi, svjetlo i lokacija igraju ulogu u konačnom izgledu fotografija, ali ono što zaista ostaje upamćeno jeste emocija.

 

Čak i kiša može dodati poseban, gotovo filmski šarm vašim slikama pa umjesto brige, prigrlite svaki detalj dana onakvim kakav jest.

 

Ako imate viziju ili posebnu lokaciju na umu, planiranje unaprijed je ključno. “Photoshooting sam po sebi ne bi trebao biti stresan, već zabavan, te bi mladenci sebi trebali dati dovoljno vremena da uživaju u samom procesu sa svojim fotografom. Sitnice i detalji, poput nakita, cvijeća i vela, mogu napraviti razliku te obogatiti fotografije i pružiti im personalizirani dodir.” savjetuje Muna.

 

Kako izbjeći neprirodno poziranje?  

Mnogi parovi nisu navikli stajati pred objektivom pa se u početku osjećaju neugodno, ali prema Muninim riječima, tu dolazi do izražaja uloga fotografa. Mladenci ne trebaju brinuti o tome kako da poziraju – umjesto toga, neka se fokusiraju jedno na drugo.

 

Umjesto statičnih poza, ona preferira dinamiku i spontanost jer upravo to daje fotografijama iskrenu emociju.


Trikovi za opuštanje pred kamerom  

Nervoza pred kamerom može biti neprijatelj dobrih fotografija, ali Muna ima rješenje: "Razgovarajte, smijte se, šapnite jednom drugom neku internu šalu. Sve to će rezultirati spontanim izrazima lica i iskrenim i autentičnim emocijama. I još jedan veoma bitan savjet mladencima - ne morate pozirato kao modeli iz nekog modnog časopisa, to wedding fotografija nije, ona uvijek povezuje stvarnost i emociju."

 

Također, ako imate specifične ideje ili omiljeni stil, Muna savjetuje da ih podijeliti sa svojim fotografom. Mood board sa inspiracijom može pomoći da vaš fotograf bolje razumije vašu viziju.


Izbjegnite najčešće greške  

Postoji nekoliko faktora koji mogu negativno utjecati na krajnji rezultat, a jedan od njih je nepravilna rasvjeta. “Svjetlo i lokacija su najbitniji faktori. Mladenci često zaborave da te prostorija u kojoj se spremaju treba da bude prostrana, lijepo osvjetljena i uredna. Kad fotograf dođe na lokaciju, on bi se odmah trebao posvetiti mladencima i njihovim momentima." - napominje Muna.

 

Osim toga, biranje prave lokacije je ključno jer mjesto treba da odgovara stilu fotografija koje želite.

 

Trenuci koji se ne smiju propustiti  

Muna ističe da su najvažniji trenuci oni najemotivniji: pripreme, zavjeti, prvi ples, suze radosnice, zagrljaji. Ti sitni detalji čine fotografije vrijednim uspomena: "Svaki pogled, dodir i osmijeh imaju priču koju će mladenci čuvati zauvijek."

 

Mobiteli na vjenčanjima - kako ih izbjeći?  

Gosti često žele zabilježiti trenutke svojim telefonima, ali to može ometati profesionalnog fotografa. “Smatram da u momentu kad krene ceremonija ili kad počnu glavni djelovi protokola vjenčanja gosti trebaju da odlože telefone i uživaju u momentima ljubavi dvoje ljudi koji su ih pozvali." - navodi Muna.

 

Trendovi u vjenčanoj fotografiji za 2025.  

Kada je riječ o budućnosti wedding fotografije, Muna ističe da će 2025. godina donijeti još veći naglasak na autentičnost i dokumentarni pristup. “Smatram da nostalgični, analogni efekti, te meki, filmski, pastelni tonovi postaju sve popularniji i sigurno će obilježiti ovu vrstu fotografije u 2025. Godini. Također, u posljednje vrijeme primijetan je sve veći uticaj modnog i editorial stila na portretima, pažljivo stilizirane i prirodne poze. - ” otkriva ona. 

Na kraju, najvažniji savjet koji Muna daje mladencima je jednostavan: budite prisutni u svom danu jer najbolja fotografija nije ona na kojoj ste savršeno pozirali, već ona koja vas vraća u taj čarobni trenutak svaki put kada je pogledate.

Za kraj u Muninom stilu i njenim riječima: "Svaka ljubavna priča je drugačija... nema ponavljanja, nema scenarija (osim na shootingu), samo momenti koje prolaze u sekundi, a ja ih imam priliku zaustaviti i učiniti vječnim."

* * * 
Foto: Muna Naza 
Naslovna fotografija: Maja Topčagić