Scenarij u kojem smo se vjerovatno svi zatekli jeste da nakon što pošaljete nekome email tražeći razgovor ili neke povratne informacije, često ne dobijemo odgovor.

Bilo da se obraćamo koleginici na poslu, klijentu, školskom kolegi ili čak starom prijatelju, koliko god frustrirajuće i razočaravajuće bilo, nedostatak odgovora ne znači da vas ignorišu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Maria Astor (@masha)

Važno je zadržati perspektivu. Ljudi često žongliraju sa nizom važnih poslova i ličnih odgovornosti stoga naš email vjerojatno ne ulazi među prvih 10 na njihovoj listi prioriteta.

Ipak i dalje može biti neugodno ponovo poslati email da podsjetimo na prijašnji email, posebno ako to trebate učiniti više puta, ali follow up je jednako važan kao i slanje prvog emaila.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by WFH Well-Being Mentor (@wfhwithjess)

Samo slanje emaila nekome sa porukom ‘Hej, jesi tu?' ili ‘Jesi li možda vidio moj email?' vjerojatno nije najbolji pristup.

Slično kao i bilo što drugo i follow up ima neka pravila kojih se morate pridržavati ako želite dobiti odgovor.

Evo nekoliko ključnih koraka koje morate imati na umu kada šaljete podsjetnik ili email nekome po drugi (ili treći, ili četvrti) put.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by WFH Well-Being Mentor (@wfhwithjess)

PRIČEKAJTE 2-3 DANA PRIJE PONOVNOG JAVLJANJA

Vašem potencijalnom klijentu ili kolegi mogao je promaknuti vaš email među gomilom adresa koje svakodnevno prima, zato im dajte malo vremena da vam se jave prije nego što započnete sa kreiranjem novog maila.

U idealnom slučaju, dovoljno je ostaviti im rok od 2-3 radna dana, nakon čega im možete poslati prvu dodatnu email poruku, ljubazno ih pitati jesu li imali priliku pogledati vašu prethodnu poruku.

Foto: unsplash.com

PRIZNAJTE SEBI TRUD I VRIJEME I UVIJEK ZAHVALITE

Kada ne dobijete odgovor na email ni nakon slanja višestrukih follow up mailova, prirodno je da se osjećate pomalo ljutito ili razdraženo, ali ne dopustite da se to odražava na vašem radu. Bez obzira na to koliko je sjajan vaš email ili kako je lijepo formulirana vaša prezentacija, neki ljudi jednostavno neće odgovoriti.

Vi se ipak svaki put zahvalite na izdvojenom vremenu. Možda čitaju vaše emailove, ali čekaju onu ‘jednu’ stvar zbog koje žele da vam odgovore.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by camille | bi-coastal blogger (@charmedbycamille)

NEKA BUDE SAŽET EMAIL

Ne vrtite se oko riječi, brzo pređite na stvar i recite im zašto im šaljete email. Često ljudi zaborave odgovoriti na emailove koji zahtijevaju dugotrajan odgovor, pa im treba vremena da odgovore.

Potrudite se da vaš mail ne bude takav. Trebao bi biti sažet, govoriti o jednoj stvari sa uvjerljivim pozivom na akciju kako bi vam mogli dati brz odgovor.

Uključite samo informacije koje bi vaš potencijalni klijent ili osoba kojoj šaljete mail trebao znati i koje će uvjeriti ih da odgovore. Dakle, zadržite samo relevantne informacije.

Foto: rawpixel.com

ISKORISTITE MOĆ INTERPUNKCIJE VEĆ U PRVOM MAILU

Vjerovali ili ne, više od čitanja, mnogi ljudi pregledavaju email kako bi vidjeli ima li tu nešto smisleno ili lagano da se čita. To znači da bi vaš email trebao biti strukturiran u formatu koji se lako čita, kako bi se potencijalno mogao brzo pregledati i razumjeti.

Boldirajte važne informacije i koristiti tačke za nabrajanje kako biste naveli ključne informacije koje će pomoći drugom licu da brzo shvati sve. Kratke rečenice i odlomci također olakšavaju čitanje jer dugačke rečenice praktički čine tekst izazovnim za razumijevanje.

Foto: unsplash.com

NAČIN PISANJA MAILA

Ton se lako može pogrešno protumačiti putem emaila, stoga vodite računa da kreirate email koji zvuči prijateljski i pristojno. 

Smatrajte svoju poruku blagim guranjem.

Zamislite da primite email koji kaže: "Molimo da pošaljete povratne informacije do četvrtka", nasuprot "S obzirom na vaše iskustvo s ovakvim projektima, voljela bih dobiti vaše povratne informacije o dosadašnjem poslu. Ovo bi bila veliki korak za moj tim i mene, pa vam zahvaljujemo što biste poslali svoje mišljenje do četvrtka. ”

Prva poruka je neutralna i potencijalno bi je se moglo shvatiti kao zahtjevnu, dok je druga nešto optimističnija i zahvalnija, a ujedno i laskava za primatelja, ali bez pretjerivanja.

Ne zaboravite da prilikom pisanja emaila ne odstupate od glavne teme i nikada ne pokazujte ton razočaranja ako ne odgovore.

Foto: unsplash.com

POKUŠAJTE USPOSTAVITI KONTAKT NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Neko ko ne odgovara na email možda je otvoren za komunikaciju na platformama poput Twittera, Instagrama ili LinkedIna.

Dakle, umjesto da na email pošaljete dodatnu napomenu, razmislite o tome da na Twitteru pošaljete sažetu i direktnu poruku, ali ne zaboravite da poštujete granice.

***

Naslovna fotografija: @wfhwithjess
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR