Kad smo saznali da će se na filmskom setu suočiti ljupka Anna Hathaway i genijalni Robert DeNiro, te da će snage odmjeriti ulogama u kojem Anne preuzima ulogu Vraga koji nosi Pradu, a Robert stažiste, znali smo da za premijeru ovog filma u kinima želimo rezervirati kartu.

Sadržaj vam nećemo otkrivati u slučaju da još uvijek niste pogledali njihove (ne)zgode, nego vas vodimo u sam backstage filma, točnije na set koji će vam biti jednako inspirativan kao i novo izdanje vašeg omiljenog magazina posvećenog uređenju doma. Zapravo, ovaj filmski set inspirativan je i na polju uređenja vašeg poslovnog prostora. No, krenimo redom.

Čarobnjak koji je zaslužan za ovakav interijer jeste Nancy Meyers, u čiji smo se rad zaljubili još dok smo gledali film Holiday u kojem glume Kate Winslet i Cameron Diaz. Tu su i filmovi It's Compliceted i Something’s Gotta Give. Nancy je urede start upa kojeg je pokrenula mlada Jules smjestila u staro skladište, sa prozorima sa čeličnim okvirima, dok je sam namještaj spoj modernog, posebice moderne tehnologije i namještaja koji dolaze iz minulih doba, ali i prirodnim materijalima. Našu pozornost su ukrale zanimljive svjetiljke i sadržaj koji se nalazio na stolovima, od cvijeća do mnoštva magazina.

Njen dom je također prava mala riznica inspiracije. U dnevnom boravku i kuhinji prevladavaju crno bijeli elementi kojem su odličan kontrast umjetnine u boji. Kuhinja. Kuhinja je ostvarenje naših snova. Sivo bijela kompozicija odaje dojam elegancije i ozbiljnosti, sviđaju nam se i police na zidovima, a šank i mini stolić za djecu čine ju savršenim mjestom za okupljanje cijele obitelji. Ukratko – na ovaj set se usitinu želimo useliti. 

Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.

Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova. 

Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.




Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.





Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan

Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti. 

Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.






Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno

Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.

Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.





Ormari kao privatna galerija

Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju. 

Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.





Kupatilo kao scenografija, ne rutina  

Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.

Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.





Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @designartobject