Studio 59 čini par likovnih umjetnica i dizajnerica koje uživaju raditi s željezom, smolom, drvetom te su pokrenule obrt u kojem nastaju unikatne daske za kuhinju zanimljivog kolorita, kao i namještaj od drveta koji unosi rustikalan šarm u svaki prostor.

Svi artikli izrađeni su od različitih vrsta drveta - orah, hrast, trešnja, maslina, abonos...

Sjedište brenda je u Sarajevu, a sa Almom Selimović koja zajedno s Amrom Bilalović izrađuje ove artikle, razgovarali smo o nastanku brenda, kao i procesu proizvodnje.​

​​​​​​ ***

Tko čini Studio59 tim? Koje su tri karakteristike Studio59 proizvoda?

Studio 59 je womencraftship i čine ga likovne umjetnice i dizajnerice koje kreiraju ručno izrađene, svakodnevne predmete. Pored toga što su naši proizvodi ručno rađeni, oni su također funkcionalni, izdržljivi i nešto što izgleda jako lijepo, a koristi se svaki dan. Svaki predmet koji izađe iz našeg radionice je unikatan i sam po sebi umjetničko djelo.

Možeš li nam pojasniti kompletan proces nastanka jedne daske od skice do konačnog proizvoda? I koliko je vremena potrebno da nastane jedna daska?

Svaka daska je unikatna po svojoj strukturi, odabiru drveta, bojama i dimenzijama. Drvo koje se koristi za daske je lokalno: orah, javor, trešnja, jasen ili bukva. Od nedavno koristimo maslinu iz Istre.
Drvo ručno obrađujemo i u kalupima kombinujemo s tečnom, pigmentiranom epoksi smolom. Nakon šmirglanja se daska polira domaćim voskom i uljem.
Po završetku, kao slika na zidu, daska je spremna da ukrasi kuhinjski prostor ili svečani stol svoje vlasnice/ka. Proces pravljenja daske nije lagan, ali je veoma nagrađujući. Od početka biranja i nabavke drveta do finalnog produkta proces traje oko 3 dana. Skice se ne prave, ali se vodimo konturom i bojom drveta te dizajniramo finalni produkt spontano i u sklopu predodređenih dimenzija.

Kako se odlučujete za to kakav dizajn, tj. koje kombinacije boja će krasiti dasku?

Svaki komad drveta ima svoju nijansu i prirodnu šaru. Svaka umjetnica koristi svoj lični stil i senzibilitet da se poigra s bojama i unese dio sebe u dasku koju stvara. U neku ruku, stvaranje daske je poput minijaturnog eksperimenta, popraćenog oduševljenjem da se daska stvrdne i obradi, kako bi se otkrilo njeno pravo lice.

Kako ste dobili inspiraciju za #FaliTiDaska?

Tokom magistarskih studija likovne umjetnosti u Americi, ja sam došla u dodir s epoksi smolom i mnogim mogućnostima koje pruža. Prije toga sam već radila s metalom, dok sam u Bosni počela raditi sa drvetom jer je drvo ovdje neizbježan resurs. Kada sam prijateljici ispričala ideju da počnem praviti atraktivne daske za rezanje, ona je rekla: 'Eh taman, fali mi jedna daska', i tako se rodila #FaliTiDaska.
Daska se koristi prvenstveno za posluživanje meze, raznih sireva, namaza, voća i orašastih plodova, a samim time okuplja drage ljude i doprinosi kvalitetu življenja i druženja. Tek nakon što se meza pojede, mogu se vidjeti lijepi godovi i boje daske.

Ako provodite puno vremena u kuhinji, zašto da nemate jedan lijep i inspirirajući detalj koji je unikatan, napravljen samo za vas, a još vam služi?
Daska se može koristiti i za rezanje, naravno. Drvo koje koristimo je tvrdo, a rezin je sam po sebi materijal koji je jako durabilan, antibakterijski i lagan za održavanje.
Treba imati na umu da se o dasci treba voditi računa i da ju treba osvježavati svakih par mjeseci. Nipošto se daska ne potapa i ne ostavlja u vodi niti se pere u mašini za suđe.

Koji su sve komadi namještaja dostupni u vašoj radionici?

Pored daski za rezanje i serviranje i podmetača, po narudžbi radimo i zidne satove, lampe i stolove.

Koju vrstu drveta najčešće koristite i zašto baš tu?

Jedna od naših omiljenih vrsta drveta je maslina upravo jer ima bogatu i svaki put iznova inspirativnu strukturu nerva koja se prekrasno da kombinovati s raznim bojama.

Kako i gdje možemo naručiti vaše proizvode?

Narudžbe primamo pozivom na telefonski broj +38763850263, kao i preko našeg Instagram profila. Na Instagramu možete naći slike naših najnovijih proizvoda.
Daske se isto tako mogu kupiti u concept radnji Kutcha na Skenderiji i u galeriji hrane Balkantina, lociranoj u ulici Pehlivanuša 5 u Sarajevu.

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV