TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 8.5.2025.
Iako se Bosna i Hercegovina na Eurosongu nije takmičila još od 2016. godine, to ne znači da publika ne prati šta se dešava.
Naprotiv, ove godine pažljivo se prate nastupi, komentarišu mogući scenski styling, a poneki favorit već ima i svoju fan bazu i kod nas.
Eurosong 2025. donosi nekoliko zanimljivih obrta uključujući činjenicu da ova godina bilježi i najveću upotrebu maternjih jezika u pjesmama do sada. Ako želite biti u toku, ovo su četiri izvođača o kojima će se, vrlo vjerovatno, najviše pričati.
Švedska: KAJ i “Bara Bada Bastu”
Tri čovjeka, jedan sauna-pop hit i više od 4,3 miliona glasova. Švedski trio KAJ osvojio je domaći Melodifestivalen rekordnim brojem glasova i publiku širom Evrope pjesmom "Bara Bada Bastu" koja slavi jednostavne životne radosti, tačnije, saunu. Uz kombinaciju harmonike, sintisajzera i zaraznog refrena, nastup u Bazelu je pravi mali wellness show.
Scenski nastup? Uz kostime za saunu, ples i pravu dozu komedije, Švedska je ove godine otišla full zabavno i to prolazi. KAJ je prvi na listama. Internet ih obožava, a fanovi ih već porede s legendarnim eurovizijskim zabavljačima. Ukratko? Imaju šanse za pobjedu i imaju šou koji će se pamtiti.
Estonija: Tommy Cash i “Espresso Macchiato”
Kad vam neko kaže da je estonska pjesma spoj meme kulture, italijanskih stereotipa i elektro repa ne znate baš šta biste pomislili. "Espresso Macchiato" je satirična i spektakularno viralna. Tommy Cash, poznat po avangardnom stilu, pravi je showman. Nastup sadrži sve od kečapa do retro video-efekata.
Italija je već reagovala u smislu da je tražena zabrana pjesme zbog "vrijeđanja italijanskog identiteta". CODACONS je pisao EBU-u, senator se javio, a publika... pa publika nastavlja dijeliti klipove. Nije da ima tendenciju da postane globalni hit u stilu "Espresso" od Sabrine Carpenter, ali "Espresso Macchiato" Tommyja Casha je već osvojio TikTok i komentare iz svih krajeva Evrope. Čak ako ne uzme bodove žirija, osvojit će publiku.
Francuska: Louane – “Maman”
Francuska ove godine šalje jednu od svojih najpoznatijih pop zvijezda Louane koja je već osvojila srca publike emotivnom baladom “Maman”. Pjesma je posveta majci, ispunjena nježnim vokalom i minimalističkom produkcijom koja naglašava iskrenost teksta. Louane je poznata po svom autentičnom izrazu, a ovaj nastup dodatno potvrđuje njen status umjetnice koja prenosi duboke emocije.
Na sceni, Louane donosi jednostavan, ali efektan nastup. Fokus je na njoj, bez previše scenskih efekata, što omogućava publici da se poveže s porukom pjesme. Ova iskrenost i ranjivost na sceni su rijetkost u današnjem šou-biznisu što Louane čini posebnom.
Francuska se nalazi među glavnim favoritima za pobjedu. Ovo je značajan pomak za zemlju koja nije pobijedila na Eurosongu od 1977. godine.
Austrija: JJ – “Wasted Love”
Austriju predstavlja JJ s emotivnom baladom “Wasted Love”, koja kombinuje operne elemente s modernim popom. Pjesma je osvojila publiku svojom iskrenošću i snažnim vokalom.
Scenski nastup je minimalistički, fokusiran na emociju i interpretaciju. JJ se trenutno nalazi na drugom mjestu predviđanja pobjednika.
U konačnici ovo nam je pokazatelj da publika sve više cijeni iskrenost, hrabrost i originalnost bilo da dolaze u formi balada, saune ili espresso haosa.
Foto: @eurovision
TEKST: Ada Ćeremida
Samir Hodović kroz Velahavle je već upisan u jednu važnu muzičku liniju grada. Sake Tapes, međutim, ne djeluje kao još jedno poglavlje karijere, već kao precizno složen zapis ukusa, ritma i senzibiliteta.
Nova priča sa ovog krova počinje kroz novi muzički format koji Samir opisuje kao intimni audio dnevnik. Serijal otvara Vlado Džihan, bosanskohercegovački muzičar, producent, kompozitor i jedna polovina legendarnog dua Dzihan & Kamien, čiji su trip hop, downtempo, jazz i elektronski slojevi početkom 2000-ih oblikovali jedan sasvim poseban zvuk daleko izvan Sarajeva.
Za Samira, koji je kroz Velahavle već godinama dio muzičke memorije grada, ovo nije pokušaj dokazivanja scene, niti još jedan format skrojen prema logici algoritma. Više je riječ o vraćanju muzike u prostor u kojem se ona sluša bez prisile, gdje DJ nije sam, a atmosfera nije produkcijski trik. Nastaje između njih. 
Došli smo kod Saketa usred dana, u verziji tog krova koju većina ljudi zapravo nikad ne vidi. Mjesto koje se u Sarajevu godinama prepoznaje po noćima koje se ne najavljuju preglasno, ali se pamte dugo, tada je izgledalo kao backstage vlastite reputacije. Ako ste ikad bili tamo, znate zašto oko tog krova postoji mala gradska šifra, a ako niste, Sake Tapes je možda najbliže što možete doći tom svijetu. Sa Samirom Hodovićem razgovarali smo upravo tu, na mjestu na kojem sada počinje njegov novi muzički format.
Sake Tapes počinje kao intimni audio dnevnik. Šta je bio prvi osjećaj ili trenutak kada si znao da želiš pokrenuti baš ovakav format?
S obzirom na to da ovaj format nije nov, nije bilo nekog velikog „eureka“ trenutka. Više sam shvatio da imam uslove da ga napravim onako kako sam ga zamišljao. Ono što možda razlikuje ovaj od većine sessiona jeste to što DJ nije ni sam, niti je okružen publikom koja pleše samo zbog kamere, odnosno niko ne glumi atmosferu, jednostavno se stvari dešavaju. Fokus je podijeljen između muzike i ljudi koji se prirodno druže, što, po meni, više pocrtava muziku nego bilo koji od ova dva prethodno navedena primjera.
Sarajevo ima jaku muzičku memoriju, ali često nedostaje prostor za ovakve lične formate. Šta ti osjećaš da ovom gradu trenutno fali kada je riječ o muzici, slušanju i okupljanju oko zvuka?
Postoje dva velika problema zbog kojih cijela umjetnost trpi, a muzika vjerovatno i najviše i to ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Prvi je što je dosada protjerana iz naših života, koja je jedan od glavnih pokretača kreativnosti, okupljanja oko neke ideje i druženja uopšte. Toliko sadržaja konzumiramo na dnevnom nivou, a posebno mladi, koji bi trebali biti okosnica događanja, da je teško očekivati da će se neko pokrenuti da pravi neke stvari. Kompletan clubbing, rock’n’roll, trap, pa i turbofolk, počiva ili ga održavaju ljudi od 35 plus. Ako uzmemo podatak da se 70 klubova u Velikoj Britaniji zatvara sedmično, koja je Meka raznih scena, onda shvatiš da je cijela planeta u istom sosu.
Drugi problem nije zaseban od prvog, jer se naslanja na njega, a to je pažnja. Sve mora imati „udicu“ u prvih par sekundi, inače si gotov. Tako da je kultura slušanja i gledanja na konopcima i to trebamo prihvatiti i onda da to bude startna pozicija za sagledavanje stvari: šta treba ponuditi gradu i koliko ljudima zaista treba da postoje stvari koje se dešavaju „sporije“.
Ja želim da vjerujem, a negdje i znam, da postoji veliki broj ljudi koje ne vozi isključivo zicer.
Za prvu epizodu biraš Vladu Džihana. Zašto baš on?
Moj odnos sa Vladom traje jako dugo. Prvo sam godinama bio nevjerovatan fan njegove muzike, Dzihan & Kamiena i cijelog trip hop i downtempo pokreta kojem je pripadao početkom 2000-ih. Bilo mi je fascinantno i posebno to što neko iz Sarajeva ima tako veliko ime i prepoznatljivost u svijetu te muzike.
Onda smo se prije desetak godina upoznali i počeli sarađivati. Vlado je producirao jednu pjesmu za Velahavle, a ta saradnja se kasnije proširila na naše posljednje albume. Vremenom je ta saradnja prerasla u iskreno drugarstvo i to je, ustvari, najbitnije.
Znajući koliko dugo nije nastupao u Sarajevu, nisam mogao zamisliti bolju priliku niti bolju prvu epizodu. Smatrao sam da upravo ime poput njegovog treba postaviti početni ton cijelog serijala i desilo se ono čemu sam se nadao, svojim setom je postavio atmosferu i standard na koje će se naredne epizode moći nadovezivati.
Koliko je ovo tvoja lična muzička arhiva?
Gotovo potpuno. Ne želim praviti „playlistu“ koja će zadovoljiti algoritam. Želim dijeliti muziku koja je mene oblikovala i oblikuje i dalje. Ako neko poslije toga otkrije jednog izvođača kojeg nikad ne bi čuo, mislim da je projekat uspio.
Šta ti je najvažnija lekcija koju si naučio o muzici, prijateljstvu i sceni?
Da je scena samo ishabana riječ i da na kraju ostanu samo ljudi. Pregledi, trendovi i brojke dođu i prođu. Ono što ostaje jesu odnosi koje si izgradio i osjećaj da si radio nešto iskreno.
Šta bi volio da iz ovoga shvate o Sarajevu, muzici i ljudima koji ovdje stvaraju?
U muzičkom smislu, ako iko nema šta dokazivati, to je Sarajevo, pa ni ovo nije nikakvo dokazivanje, niti pokušaj da neko nešto shvati. Cilj je da ljudi, ako im kad naleti na YouTubeu, puste i uživaju, sami ili sa svojim prijateljima.
U tri riječi najavi sljedeće poglavlje Sake Tapes.
Srušio sam stan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
