TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 27.6.2024.
Svaka životna priča nosi sa sobom snagu preobrazbe i istrajnosti.
Za mnoge, put ljubavi prema sebi nije samo unutrašnje putovanje, već i javni poziv za promjene. Emina Merkez, koja je svoje osobno iskustvo s vitiligom pretvorila u platformu samopomoći i podrške, istinska je inspiracija za to putovanje.
Na svojoj web stranici selflove.ba i kroz aktivno prisustvo na društvenim mrežama, ona ne samo što dijeli svoju priču već i potiče druge da prihvate svoje jedinstvenosti. Kroz naš intervju nam otkriva svoje najdublje motive i izazove, kako balansira poslovni i privatni život te što ju je navelo da javno govori o vitiligu.
Emina Merkez, PR i Marketing menadžerica
Emina je na Svjetski dan vitiliga organizirala event naziva „Različitost kao snaga“, a ovdje je s nama podijelila i više detalja o istom.
Možete li nam reći nešto više o svojoj web stranici selflove.ba? Kako ste došli na ideju za pokretanje ove stranice?
Tokom pandemije COVID-19 i perioda potpune izolacije, kao i mnogi drugi, susrela sam se sa različitim emocijama. Strah od nepoznatog, bijes zbog ograničenog kretanja, blaga anksioznost i osjećaj nesigurnosti. Iako sam radila od kuće za svoj primarni posao na Univerzitetu SSST, moje misli nisu bile dovoljno okupirane pa sam počela više da razmišljam i primjećujem svoje flekice.
Imala sam osjećaj da sam ih u tom periodu dobila više nego ranije. Znala sam da moram pronaći ventil gdje će moje misli izlaziti. Budući da jako volim da čitam i pišem, blog je bio logičan sljedeći korak. Nažalost, zbog količine mojih obaveza i posla, zapostavila sam blog, ali sve to prenosim na svoj Instagram profil. Nakon događaja, sigurno ću se vratiti pisanju na temu self - love.
Što je bio najveći motiv i koji je trenutak bio odlučujući da počnete pisati na društvenim mrežama o vašem iskustvu s vitiligom?
Upravo u ovom periodu o kojem sam govorila, ohrabrila sam se da napišem prvi post i objavim svoje iskustvo, kao i prve fotografije vitiliga. Iako sam u tom trenutku flekice imala već oko dvije godine, sjećam se da sam objavila post i razmišljala o tome da li će me ljudi drugačije gledati.
Nisam htjela da me bilo ko sažalijeva jer vitiligo ne boli. Estetski, za nekoga možda nije prihvatljiv, ali važno je naučiti voljeti svoje flekice.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili na svom putovanju s vitiligom?
Izazovi su različiti i upravo zbog toga sam se odlučila glasno govoriti o njima i koristiti svoje mreže za promociju svijesti o vitiligu. Mnogo puta sam čula: "Ti si svijetle puti, ne vide se toliko, ne boli te, nema veze, super izgleda, znaš da postoje ljudi koji su tamne puti i imaju ga."
Da, znam, ali svakome od nas njegovo stanje može biti najteže i može biti teško prihvatiti. Moj najveći izazov je definitivno ljeto i sunce. Iako tokom cijele godine koristim SPF50 i pazim da tokom ljetnjeg perioda nisam izložena suncu u kritičnim periodima, nosim odjeću od prirodnih materijala, prozračnu i dovoljno pokrivajuću da ne dođem u situaciju da flekice pocrvene.
Najčešća pitanja koja dobijam kada me vide u košulji dugih rukava su: "Da li ti je vruće?" To je sigurno pitanje koje me posebno trigeruje. Takođe, u periodima kada nisam javno govorila o flekicama, često sam dobijala pitanja poput: "Šta ti je to? Da li je prelazno? Da li boli?" Sigurna sam da su i ova pitanja bila moja motivacija da počnem glasnije govoriti o vitiligu.
Što biste poručili nekome tko se tek počinje suočavati s istim?
Prva stvar koju bih rekla jeste da je u redu ne prihvatiti odmah. Svi smo različiti, naša koža je različita, kao i naš stil i način života. Nekome se može pojaviti jedna flekica i nikada više niti jedna druga, dok neko može u potpunosti izgubiti pigment kroz kratak period.
Važno je raditi na sebi, posebno na svom mentalnom zdravlju. Posvetiti se zdravom načinu života, vježbanju i stvarima koje nas čine sretnima. Koliko god to zvučalo čudno, posvetiti se sebi je jedino ispravno. Zdrava i stabilna ti ćeš biti dobra sebi i ljudima oko sebe.
Doktorica Tamara Jovović
Kako se vaša perspektiva o vitiligu promijenila kroz godine?
Moja perspektiva o vitiligu se značajno promijenila kroz godine. Na početku, bilo mi je teško da prihvatim svoje stanje. Nisam odmah mogla da se pomirim sa flekicama koje su se pojavile na mojoj koži, ali sam vremenom naučila da je u redu ne prihvatiti sve odmah.
Isto tako, u svom okruženju imam mnogo dragih žena koje imaju druga autoimuna oboljenja, od alopecije, hašimota do lupusa. Znam da su to oboljenja koja su mnogo intenzivnija i mnogo jače utiču na cjelokupni organizam.
Ja vitiligo ne mogu kontrolisati, ali mogu raditi na sebi kako bih ga prihvatala. Smatram da mi je na neki način i pomogao. Uvijek to govorim i tu rečenicu ponavljam, vitiligo je bolest duše. Imaju je osobe emotivnije od drugih. Ja sam takva, emotivna, srčana i moja koža je odlučila pokazati to kroz bijele flekice i to je uredu.
Organizirali ste event povodom Svjetskog dana vitiliga. Možete li nam reći više o tome?
Event je uspješno održan u utorak, na svjetski dan vitiliga. Htjela sam da to bude na ovaj dan, simbolično kako bih obilježila dan bijelih flekica, podigla svijest o ovom, ali i drugim autoimunim oboljenjima i iskoristila svoje i platforme svojih kolegica da svi zajedno glasnije govorimo o važnosti ženskog zdravlja.
Kako je jučer rekla dr. Tamara Jovović, 80% oboljelih od autoimunih oboljenja su žene. Jer smo nježnije, emotivnije, sklone tome da više trpimo i držimo emocije u sebi. Pored dermatologinje, sve prisutne su imale priliku poslušati predavanje magistrice nutricionizma Mirele Nikšić, koja je govorila i o svom problemu štitne žlijezde, važnosti zdrave i izbalansirane ishrane.
Za sami kraj, zahvaljujući Mikeu ispred Yoga studija Sarajevo, sve gošće naučile su nekoliko vježbica pravilnog disanja.
S obzirom na posao s punim radnim vremenom, vlastitom web stranicom i mnoštvom drugih obveza, možete li s našim čitateljima podijeliti savjet kako organizirati vrijeme i balansirati privatni i poslovni život?
Ja sam neko ko radi od svoje šesnaeste godine i raditi jedan, dva ili više poslova za mene stvarno ne predstavlja nikakav problem. Dobro sam organizovana, zapisujem i planiram obaveze unaprijed. Mislim da je najvažnije od svega znati prioritete.
Nikada sa svog primarnog posla ne odlazim, a da nisam završila sve tekuće, važne obaveze za taj dan. Radim prije posla, nakon posla, kod kuće. Znam se odmorim i koristim vikende za uživanje, odmor i vrijeme sa mužem i porodicom. Vjerujem da je dobra organizacija i podrška okoline beskrajno važna i da zahvaljujući istoj, stižem.
* * *
Naslovna fotografija: @inoeeea
Foto: Belmin Islam
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Dan nakon sarajevskog susreta publike s filmom No Good Men, na Festivalskom trgu, u okviru programa Grand kafa sa…, slušali smo Anwara Hashimija, pisca, glumca i nekadašnjeg novinara čija je životna priča postala dio jednog mnogo većeg filmskog projekta.
Tokom festivalske sedmice filmovi iz kino sala vrlo brzo pronađu svoj put do razgovora koji se nastavljaju širom Sarajeva. Jedno od mjesta na kojem se taj susret publike i filmskih autora događa i ove godine je program Grand Kafa sa…, koji goste Sarajevo Film Festivala dovodi u nešto opuštenije okruženje i daje nam priliku da ih upoznamo i izvan uloga, projekcija i crvenog tepiha.
Program je dio festivalskog rasporeda već nekoliko godina, a ovoga puta pridružili smo se razgovoru s Anwarom Hashimijem.
Hashimi je u Sarajevo stigao s filmom No Good Men rediteljice Shahrbanoo Sadat, prikazanim u Open Air programu 32. Sarajevo Film Festivala, u kojem igra jednu od glavnih uloga.
Dan nakon projekcije gostovao je upravo u programu Grand Kafa sa… na Festivalskom trgu, a nama je to bila prilika da priču o filmu nakratko preselimo iz kino sale za stol i poslušamo čovjeka čiji odnos prema storytellingu ne počinje niti završava glumom. 
Kod Anwara Hashimija posebno je zanimljivo to što njegov odnos prema filmu ne dolazi isključivo iz glumačke perspektive. Njegov profesionalni put obuhvata i novinarstvo i pisanje, pa način na koji razmišlja o pričama prirodno prelazi iz jednog medija u drugi.
Njegovi tekstovi i iskustva godinama su povezani i s filmskim radom Shahrbanoo Sadat, zbog čega iza jedne uloge postoji mnogo širi kreativni kontekst. Zato nam je bilo zanimljivo slušati ga ne samo kao nekoga koga trenutno gledamo u filmu No Good Men , nego kao osobu koja vrlo dobro poznaje različite faze kroz koje priča prolazi prije nego što dođe pred publiku. 
Možda je upravo to misao koju ovakvi susreti najbolje podcrtavaju: publika film upozna kada sjedne u kino, ali njegov život počinje mnogo ranije. Od prve zapisane ideje i razgovora, preko ljudi koji je razvijaju, do seta i konačne projekcije, između postoji cijeli niz kreativnih odluka koje uglavnom ostaju izvan kadra.
Podrška prostorima u kojima se o tom procesu govori zato znači i stvaranje mjesta na kojem publika može biti malo bliže ljudima koji oblikuju filmsku industriju.
U festivalskoj sedmici prepunoj premijera, gostiju i programa, Grand Kafa sa… upravo takav trenutak pretvara u dio iskustva Sarajevo Film Festivala. 
Nekoliko desetina minuta razgovora neće ispričati sve o jednom filmu ili njegovim autorima, ali može promijeniti način na koji ih poslije gledamo. S Grand kafe s Anwarom Hashimijem otišli smo s nešto boljim uvidom u njegov kreativni proces i poznanstvom s čovjekom iza filmske uloge.
Vrijednost ovakvih susreta je u tome što nas na trenutak odvoje od programa koji pokušavamo stići i podsjete da iza svakog naslova u festivalskom rasporedu stoje ljudi, ideje i godine rada. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
