Svaka životna priča nosi sa sobom snagu preobrazbe i istrajnosti.

Za mnoge, put ljubavi prema sebi nije samo unutrašnje putovanje, već i javni poziv za promjene. Emina Merkez, koja je svoje osobno iskustvo s vitiligom pretvorila u platformu samopomoći i podrške, istinska je inspiracija za to putovanje.

Na svojoj web stranici selflove.ba i kroz aktivno prisustvo na društvenim mrežama, ona ne samo što dijeli svoju priču već i potiče druge da prihvate svoje jedinstvenosti. Kroz naš intervju nam otkriva svoje najdublje motive i izazove, kako balansira poslovni i privatni život te što ju je navelo da javno govori o vitiligu.

Emina Merkez, PR i Marketing menadžerica

Emina je na Svjetski dan vitiliga organizirala event naziva „Različitost kao snaga“, a ovdje je s nama podijelila i više detalja o istom.


Možete li nam reći nešto više o svojoj web stranici selflove.ba? Kako ste došli na ideju za pokretanje ove stranice?

Tokom pandemije COVID-19 i perioda potpune izolacije, kao i mnogi drugi, susrela sam se sa različitim emocijama. Strah od nepoznatog, bijes zbog ograničenog kretanja, blaga anksioznost i osjećaj nesigurnosti. Iako sam radila od kuće za svoj primarni posao na Univerzitetu SSST, moje misli nisu bile dovoljno okupirane pa sam počela više da razmišljam i primjećujem svoje flekice.

Imala sam osjećaj da sam ih u tom periodu dobila više nego ranije. Znala sam da moram pronaći ventil gdje će moje misli izlaziti. Budući da jako volim da čitam i pišem, blog je bio logičan sljedeći korak. Nažalost, zbog količine mojih obaveza i posla, zapostavila sam blog, ali sve to prenosim na svoj Instagram profil. Nakon događaja, sigurno ću se vratiti pisanju na temu self - love.




Što je bio najveći motiv i koji je trenutak bio odlučujući da počnete pisati na društvenim mrežama o vašem iskustvu s vitiligom?

Upravo u ovom periodu o kojem sam govorila, ohrabrila sam se da napišem prvi post i objavim svoje iskustvo, kao i prve fotografije vitiliga. Iako sam u tom trenutku flekice imala već oko dvije godine, sjećam se da sam objavila post i razmišljala o tome da li će me ljudi drugačije gledati.

Nisam htjela da me bilo ko sažalijeva jer vitiligo ne boli. Estetski, za nekoga možda nije prihvatljiv, ali važno je naučiti voljeti svoje flekice.


Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili na svom putovanju s vitiligom?

Izazovi su različiti i upravo zbog toga sam se odlučila glasno govoriti o njima i koristiti svoje mreže za promociju svijesti o vitiligu. Mnogo puta sam čula: "Ti si svijetle puti, ne vide se toliko, ne boli te, nema veze, super izgleda, znaš da postoje ljudi koji su tamne puti i imaju ga."

Da, znam, ali svakome od nas njegovo stanje može biti najteže i može biti teško prihvatiti. Moj najveći izazov je definitivno ljeto i sunce. Iako tokom cijele godine koristim SPF50 i pazim da tokom ljetnjeg perioda nisam izložena suncu u kritičnim periodima, nosim odjeću od prirodnih materijala, prozračnu i dovoljno pokrivajuću da ne dođem u situaciju da flekice pocrvene.




Najčešća pitanja koja dobijam kada me vide u košulji dugih rukava su: "Da li ti je vruće?" To je sigurno pitanje koje me posebno trigeruje. Takođe, u periodima kada nisam javno govorila o flekicama, često sam dobijala pitanja poput: "Šta ti je to? Da li je prelazno? Da li boli?" Sigurna sam da su i ova pitanja bila moja motivacija da počnem glasnije govoriti o vitiligu.


Što biste poručili nekome tko se tek počinje suočavati s istim?

Prva stvar koju bih rekla jeste da je u redu ne prihvatiti odmah. Svi smo različiti, naša koža je različita, kao i naš stil i način života. Nekome se može pojaviti jedna flekica i nikada više niti jedna druga, dok neko može u potpunosti izgubiti pigment kroz kratak period.

Važno je raditi na sebi, posebno na svom mentalnom zdravlju. Posvetiti se zdravom načinu života, vježbanju i stvarima koje nas čine sretnima. Koliko god to zvučalo čudno, posvetiti se sebi je jedino ispravno. Zdrava i stabilna ti ćeš biti dobra sebi i ljudima oko sebe.

Doktorica Tamara Jovović

Kako se vaša perspektiva o vitiligu promijenila kroz godine?

Moja perspektiva o vitiligu se značajno promijenila kroz godine. Na početku, bilo mi je teško da prihvatim svoje stanje. Nisam odmah mogla da se pomirim sa flekicama koje su se pojavile na mojoj koži, ali sam vremenom naučila da je u redu ne prihvatiti sve odmah.

Isto tako, u svom okruženju imam mnogo dragih žena koje imaju druga autoimuna oboljenja, od alopecije, hašimota do lupusa. Znam da su to oboljenja koja su mnogo intenzivnija i mnogo jače utiču na cjelokupni organizam.

Ja vitiligo ne mogu kontrolisati, ali mogu raditi na sebi kako bih ga prihvatala. Smatram da mi je na neki način i pomogao. Uvijek to govorim i tu rečenicu ponavljam, vitiligo je bolest duše. Imaju je osobe emotivnije od drugih. Ja sam takva, emotivna, srčana i moja koža je odlučila pokazati to kroz bijele flekice i to je uredu.




Organizirali ste event povodom Svjetskog dana vitiliga. Možete li nam reći više o tome?

Event je uspješno održan u utorak, na svjetski dan vitiliga. Htjela sam da to bude na ovaj dan, simbolično kako bih obilježila dan bijelih flekica, podigla svijest o ovom, ali i drugim autoimunim oboljenjima i iskoristila svoje i platforme svojih kolegica da svi zajedno glasnije govorimo o važnosti ženskog zdravlja.

Kako je jučer rekla dr. Tamara Jovović, 80% oboljelih od autoimunih oboljenja su žene. Jer smo nježnije, emotivnije, sklone tome da više trpimo i držimo emocije u sebi. Pored dermatologinje, sve prisutne su imale priliku poslušati predavanje magistrice nutricionizma Mirele Nikšić, koja je govorila i o svom problemu štitne žlijezde, važnosti zdrave i izbalansirane ishrane.

Za sami kraj, zahvaljujući Mikeu ispred Yoga studija Sarajevo, sve gošće naučile su nekoliko vježbica pravilnog disanja.

S obzirom na posao s punim radnim vremenom, vlastitom web stranicom i mnoštvom drugih obveza, možete li s našim čitateljima podijeliti savjet kako organizirati vrijeme i balansirati privatni i poslovni život?

Ja sam neko ko radi od svoje šesnaeste godine i raditi jedan, dva ili više poslova za mene stvarno ne predstavlja nikakav problem. Dobro sam organizovana, zapisujem i planiram obaveze unaprijed. Mislim da je najvažnije od svega znati prioritete.

Nikada sa svog primarnog posla ne odlazim, a da nisam završila sve tekuće, važne obaveze za taj dan. Radim prije posla, nakon posla, kod kuće.  Znam se odmorim i koristim vikende za uživanje, odmor i vrijeme sa mužem i porodicom. Vjerujem da je dobra organizacija i podrška okoline beskrajno važna i da zahvaljujući istoj, stižem.

* * *
Naslovna fotografija: @inoeeea
Foto: Belmin Islam

Znamo kako je izgledala ovogodišnja Bonjour.ba x Via Media Gala Night: ideja koja je vodila cijelu večer, momenti u kojima su uzvanice postajale dio iskustva, kombinacije koje su se izdvajale i pažljivo osmišljeni detalji koje su ponijeli sa sobom… sve na svom mjestu.

Isto tako znamo i šta je tome prethodilo.
 

Ako je Gala Night bila Down the Rabbit Hole, onda je ono što joj je prethodilo zapravo bilo još dublje… down below the rabbit hole.

Istina je, ova priča ne počinje dan prije. 

Ona počinje mjesecima ranije, u trenutku kada koncept tek dobije svoj prvi obris, prvi osjećaj, prvu pomisao da će ovo biti vrhunski, ali tek u posljednjem mjesecu sve kreće da dobija konkretnu formu. 

Tad počinje kopanje. Doslovno i kreativno.

Rupa se ne vidi odmah. Ona se gradi kroz ideje, skice, izmjene, dileme i odluke koje donosimo u sekundi, a onda, dan prije eventa, ona postaje stvarna. 

Vidljiva. 

Opipljiva.

Upravo tu smo odlučili da vas povedemo s nama.
 

Kako vam uopće prenijeti taj osjećaj? Onaj trenutak kada mislimo da je sve spremno… a zapravo tada sve tek počinje. 

Kada prostor koji smo mjesecima zamišljali odjednom postane pomalo nepredvidiv, blago haotičan i malo zastrašujući, ali na onaj dobar način.

U jednom trenutku, između kablova, zavjesa i zadnjih odluka koje se donose “sad ili nikad”, shvatili smo da za ovakav projekat moraš biti barem malo “mad”. 
 

Tu negdje nam je sve sjelo na svoje mjesto jer kako ono ide: “We’re all mad here.” I iskreno, drugačije ne bi ni imalo smisla.

Ako je sve na prvu djelovalo pomalo komplikovano: kombinacije, ideje, rješenja koja se možda nikad prije nisu našla na istom mjestu, to nas nije zaustavilo. 

Naprotiv.

Dalo nam je slobodu da taj smisao sami kreiramo. 

Da ga izmislimo, izgradimo i na kraju… pokažemo.

Zato vas vodimo kroz svaki korner, svaki detalj i svaki onaj mali “čekaj, jesmo li ovo završili?” trenutak. 

Od prvih postavljenih elemenata, preko improvizacija koje niko ne vidi, do smijeha koji se pojavi baš kad je najnapetije.
 

Dan prije: sve je spremno. Osim onog dijela koji luksuz uvijek skriva.

Prvo registracijski pult.

Onaj trenutak koji djeluje jednostavno, a zapravo nosi ton cijele večeri. Tu se još jednom prolaze posljednje informacije, provjerava tok dolaska, ko gdje ulazi, šta ide prvo, šta ne smije kasniti ni minutu.
 

I naravno… spisak.

Jesu li svi tu? Nedostaje li neko ime? Je li sve ažurirano do zadnje izmjene koja se desila prije nekoliko sati? To je onaj tihi stres koji se ne vidi, ali se itekako osjeti.
 

Ako ovdje nešto ne funkcioniše, osjeti se odmah.

Zato se taj dio provjerava više puta nego što iko sa strane može pretpostaviti. Jesu li sve informacije jasne, je li pult čist, da li prvi kadar izgleda baš onako kako treba izgledati trenutak kada gosti tek zakorače unutra.

Tek kada tu sve sjedne, dišemo malo lakše. 

Onda garderoba.
 

Violeta dio mora izgledati besprijekorno, i vizualno i funkcionalno. Zaštite za odjeću prolaze zadnju provjeru prije finala: bez nabora, bez pomjerenih detalja, sve mora biti čisto, uredno i spremno za prvi kontakt s gostima. 
 

Pokloni su složeni, ali ih opet prebrojavamo.

Onako usput, ali zapravo vrlo fokusirano.
 

U istom trenutku slaže se i mali modni most prema ostatku večeri.

Tagovi, vješalice, QR kod za Fashion & Friends… sve mora biti tu, vidljivo, ali nenametljivo. I naravno, baš tu dolazi onaj mali produkcijski trenutak koji uvijek izabere najgori mogući timing.
 

Print kasni. Ne puno, ali dovoljno da svi na sekundu pogledamo jedni u druge.

“Imamo li plan B?” Nemamo. Onda, kao i uvijek: stiže tačno na vrijeme. Dodajemo, skeniramo, radi… kratko olakšanje.
 

Dobro. Idemo dalje.

Na ulazu nas čeka Porsche.

Sve izgleda jednostavno, ali upravo zato mora biti savršeno. Mini model u kutiji i Roadtour aktivacija nisu tu samo da se vide, nego da te zaustave na sekundu i natjeraju da pomisliš: kako bi ovo izgledalo u pokretu?
 

Poenta je da poželiš doživjeti. Da se na trenutak zamisliš za volanom Porsche Cayenne modela, negdje izvan ove večeri, na cesti koja nema veze s rasporedom i satnicom, nego samo s osjećajem vožnje.

Zato se ovdje gleda više od same postavke. Je li dovoljno jasno da potakne? Da napravi taj mali pomak iz “lijepo izgleda” u “ovo želim iskusiti”?

Još jedna kontrola uglova, refleksije, razmaka. Neko se nagne malo lijevo, neko desno. “Je li ovo to?”

Jeste, ali provjerimo još jednom.

Tunel u međuvremenu još uvijek traži svoju dubinu.
 

Na drugoj strani prostora modni kutak još uvijek “diše”.

Fashion & Friends postavka izgleda opušteno, udobno, ali znamo da je do tog “opuštenog” došlo kroz više verzija raspored jastuka nego što iko vidi. Onda onaj trenutak: “Ne diraj više.”
 

Znači, spremno je.

Beauty dio nosi drugu vrstu tenzije.

Catrice postavka mora biti efektna. Svaki proizvod ima svoje mjesto, ali i svoj trenutak. 
 

Box se briše još jednom…. i još jednom.
 

Svjetlo ne oprašta ništa, pa ni najmanju mrlju koju možda inače ne bismo ni primijetili.

Brzi pokret, krpa, gotovo.

Sada je spremno.

Kod Zlatarne Celje tempo se mijenja.

Tiše se krećemo. Manje pričamo. Nakit traži fokus i prostor. Kolekcija Zagrljaj srca mora izgledati tačno onako kako treba, bez žurbe, bez viška.
 

Milimetar lijevo.

Ne, vrati.

E tu.

To je to.
 

Onda stolice.

Prolazimo red po red. Poravnanja, detalji na mjestima, ono što će dočekati goste čim zauzmu svoje mjesto.
 

Contour D vrećice već su tu. Svaka na svom mjestu, svaka ista, spremna za prvi kontakt s večeri. Znamo da će upravo tu doći ono prvo, tiho iznenađenje: Biologique Recherche proizvodi koji čekaju na stolicama.
 

To je onaj beauty luksuz koji se ne zadržava samo na večeri već ide s uzvanicama kući.

Onda dolazimo do dijela koji uvijek izgleda najopuštenije.

Hrana.

Vegeta i Dolcela segment ulazi u završne dogovore, ali ovdje nema postavljanja u klasičnom smislu. Sve što će se zaista poslužiti dolazi tek sutra, na dan Gale.

Tu počinje onaj tihi izazov koji svi razumijemo jer jedno je sigurno: okus će biti odličan. Za to nema dileme.
 

Izgled?

Tu već ulazimo u onu zonu koja se ne može u potpunosti iskontrolisati. Baš tu nam se provlači ona poznata misao: jedino za izgled ne možemo garantirati.

I u nekom drugom kontekstu, to bi bilo sasvim u redu, ali ovo je Gala. Tu već malo… škrgutnemo zubima jer želimo da i to bude tačno kako treba.

Zato prolazimo kroz sve što možemo kontrolisati. Kada šta ide, kako ide izlazak, gdje će stajati pakovanja za hamburgere, kako će se servirati, ko preuzima koji dio u kojem trenutku.
 

Sve ostaje na onom tankom balansu između plana i realnosti koji će se sutra, u pravom trenutku, pretvoriti u iskustvo.

Kod pića stvari na prvu djeluju jednostavno.

Krene ono poznato pravilo: kad nešto krene da ide malo van plana, obično krene sve: frižider.

U trenutku kada najviše treba da radi bez greške, počinje nas tjerati na dodatne provjere. Otvaramo, zatvaramo, gledamo temperaturu, prebacujemo raspored, tražimo rješenje u hodu.

Lemonish treba ostati ono što jeste: hladan, osvježavajući i spreman u pravom trenutku. Nema kompromisa. Rješavamo u hodu. Dišemo.
 

Redamo boce jednu po jednu, provjeravamo još jednom, pa još jednom.

Kada sve konačno sjedne kako treba, pogledamo i samo kratko klimnemo.

Dok prolazimo kroz postavku šanka, postaje jasan još jedan izazov.

Tempo.

Ne kako izgleda karta pića, nego kako će izdržati prvi ozbiljan nalet gostiju.

Koliko brzo ide Aperol Spritz? Koliko traje priprema Hendrick’s Gin & Tonica kada se narudžbe počnu nizati? Gdje se stvara usko grlo?
 

Radimo test u hodu. Simuliramo red.

Mijenjamo raspored boca, pomjeramo pozicije, ubrzavamo tok gdje možemo.

Kako da svako piće, bilo da je Jägermeister, Hendrick's Gin, Monkey Shoulder ili Aperol Spritz, stignu brzo, bez čekanja, ali da i dalje zadrži svoj karakter.
 

Emporia – Carski vinogradi imaju svoj ritam. Prolazimo kroz sve kao i na svakom drugom dijelu prostora: provjeravamo čaše, pozicije, redoslijed i tok serviranja, ali ovaj put bez potrebe da se vraćamo korak unazad ili nešto popravljamo u hodu.

Sve je već tu, posloženo i spremno, pa umjesto traženja rješenja samo potvrđujemo ono što vidimo ispred sebe.

Negdje tu, između čaša, svjetla i pažljivo složenih detalja, osjeti se ono što najviše liči na poeziju okusa.
 

Grand kafa photobooth sada djeluje kao da je oduvijek bio dio ovog prostora.

Ono što se vidi je lako. Ono što se ne vidi… to je ono što čini da sve izgleda ovako jednostavno.
 

Prije sat vremena ovaj kutak je još tražio svoj balans. 

Sitna pomjeranja, odluke koje se donesu tiho i brzo, bez potrebe da ih iko izgovori naglas.
 

Sada, kada sve stoji kako treba, nema potrebe da se išta dodatno objašnjava jer luksuz je upravo u tome da izgleda kao da se podrazumijeva.

A onda dolazimo do dijela koji traži najviše tehničke preciznosti.
 

IQOS* glambot.

* IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne pušače.

Kroz „Avanture iz snova“ iskustvo, ovaj segment večeri zamišljen je kao kratki bijeg iz realnog, onaj trenutak u kojem sve postaje malo intenzivnije, brže i vizualno snažnije.

Izvana, to je trenutak koji traje nekoliko sekundi. Pokret, kadar, svjetlo i već je gotovo, ali ono što se ne vidi je cijeli sloj iza toga.

Electric Purple tonovi moraju biti tačno podešeni, brzina snimanja usklađena s pokretom, kadar precizan do detalja koji većina neće ni primijetiti, ali će ga osjetiti.

Sve se ponavlja više puta. Tu dolazi onaj trenutak kada se mi zapravo malo… povučemo.
 

Jer kada vidiš kako tim koji stoji iza toga radi, koliko su fokusirani na najsitnije detalje i koliko precizno svaka stvar dolazi na svoje mjesto, prestaneš imati potrebu da dodatno provjeravaš i jednostavno znaš.

Bit će tačno kako treba i bilo je.

Ono što ste vi vidjeli bila je večer koja izgleda bez greške, a mi smo vam odlučili pokazati sve što se moralo dogoditi da tako i ostane.
 

  A kada je Bonjour.ba x Via Media Gala Night konačno počela, večer je izgledala ovako…  
 

Oni koji su večer pretvorili u iskustvo  
 

Veliko hvala želimo uputiti svim partnerima i suradnicima koji su bili dio ovogodišnje Bonjour.ba x Via Media Gala Night i pomogli da Down the Rabbit Hole zaživi upravo onako kako smo ga zamislili.

Za prve dojmove večeri i ulazak u priču pobrinuli su se Porsche, Fashion & Friends i Violeta.

Beauty momenti koji su pratili večer stigli su uz Catrice, Contour D i Biologique Recherche.

Za osvježenje, pića i ritam večeri zahvaljujemo Grand kafi, Lemonish, Emporia – Carski vinogradima i G3 Spirits.

Za detalje koji su privlačili pažnju tokom cijele večeri tu je bila Zlatarna Celje.

Slatke i slane momente koji su upotpunili večer donijela je Podravka BiH.

Ovo je IQOS only event, a j edan od najdinamičnijih kutaka večeri potpisuje upravo IQOS kroz „Avanture iz snova“ iskustvo.*
*IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne pušače.

Goody bag segment večeri su upotpunili: Contour D i Biologique Recherche, Catrice, Grand kafa, Zlatarna Celje, Fashion & Friends, Violeta, Lemonish, Emporia – Carski vinogradi i Podravka BiH.

Hvala svima koji su bili dio večeri koju nismo gradili samo kroz scenografiju i program, nego kroz iskustvo koje se otkrivalo korak po korak.

Fotografije: Sanela Zukić, Monika Andrić, Gabriel Iličić i Vedad Krkbešević za Bonjour.ba 
Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba