Svi koji prate Elmu na Instagramu mogu biti sigurni da će na njenom profilu vidjeti dašak studiranja, šarm Sarajeva, bh. brendove, ali i zanimljive priče iz svakodnevice.

Upravo su nas te njene priče motivirale da Elmu Iković (na Instagramu je znamo kao @justdoda) ugostimo u Intervju rubrici. Elma je rado pristala na naš poziv i u pauzi od fakulteta i poslovnih obveza, s nama podijelila nekoliko iskustava iz svog života.

Naime, Elma studira na Burch univerzitetu i ove godine je imala priliku u suradnji sa AJB DOC snimiti svoj prvi dokumentarni film koji priča o utjecaju klimatskih promjena. Upravo zato nismo mogli odoljeti da s njom ne zavirimo u backstage snimanja filma.

 

Elma Iković

Uz to, Elma je dama koja od malena ima i atopijski dermatitis (ekcem). S njom smo razgovarali upravo o važnosti podizanja svijesti o ekcemu, njegovom utjecaju i na mentalno zdravlje, a Elma nam je otkrila i što je njoj pomoglo da se lakše nosi sa ovim kožnim oboljenjem.

Intervju smo naravno završile i sa njenom preporukom filma za gledanje i mjesta u Sarajevu u kojemu možemo uživati ove jeseni i zime, a njene odgovore na pitanja otkrijte u nastavku.

 

Studiraš digitalne komunikacije i odnose s javnošću. Zašto si izabrala baš ovaj fakultet?
 

Zaista je to neobična priča, ali itekako dokaz da se sve dešava sa razlogom. Naime, studirala sam germanistiku prethodno, 2019. godine sam imala povredu koljena na treningu. Tad još online model studiranja nije bio opcija, a ja nisam bila u mogućnosti hodati par mjeseci. Već duži period sam razmišljala da li sam napravila pravu odluku kada sam upisala germanistiku, preispitivala sam se da li je to zapravo ono što želim.

 

Te godine tata mi je pokazao novi odsjek za digitalne komunikacije i odnose s javnošću na Internacionalnom Burč Univerzitetu. To je zapravo bilo nešto što sam htjela inicijalno studirati, međutim ništa slično tome nije bilo tada u Sarajevu. To je zapravo i bio spoj onog što volim u jednom odsjeku, video, fotografija, mediji… Sjećam se da sam na intervju otišla sa ortozom i tu je i započelo novo poglavlje u mom životu. Zasigurno jedna od boljih odluka koje sam napravila.

Često me pitaju da li se kajem ili mislim da sam izgubila vrijeme na germanistici. Moj odgovor je uvijek ne, jer upravo me to dovelo do ovog trenutka. Dosta sam naučila i ne samo o njemačkoj historiji i književnosti. I s obzirom da sam bila završna godina studija, planiram to i završiti jednog dana. Kada bih mogla vratiti vrijeme, sve bih isto uradila.

 

U suradnji sa AJB DOC ove godine si režirala i svoj film 'I mi smo krivi'. Koja iskustva sa snimanja ćeš najviše pamtiti i što nas očekuje u filmu?
 

Moram reći, kompletno iskustvo je bilo vrlo zanimljivo i nešto što ću pamtiti uvijek. Međutim izdvojila bih posebno vožnje sa komunalnim radnicima. To iskustvo mi je obilježilo snimanje dokumentarca. Upoznala sam divne ljude i čula zadivljujuće priče, o životnoj sredini i svemu sa čime se svakodnevno susreću. Također, jedan od upečatljivijih kadrova koje ću pamtiti su konji koje sam zatekla oba puta na deponiji. Strahovit prikaz, ali nešto što želim svi da vide, jer je to prava slika stanja u kojem živimo.

 

Nisam željela da odustanem od svog plana da pokrenem narativ o tome kako klimatske promjene utiču na naše područje. Bila sam sigurna da je to koncept mog filma čim sam završila SMART DOC trening prethodne godine.

 

Elma Iković na premijeri svog dokumentarnog filma 'I mi smo krivi'

Mogu sa sigurnošću da tvrdim da su me nedostatak razgovora na ovu temu i entuzijazam motivisali da krenem u akciju i na kraju napravim svoj prvi dokumentarni film. Priča prati moj pokušaj da razotkrijem istinu koja se krije iza naše pažljivo maskirane stvarnosti, istražujući odnos čovjeka i prirode. U nadi da ću podići svijest, a i da ljudi shvate da smo mi u velikoj mjeri dio problema. Nakon prikazivanja naše stvarnosti i pokušaja da se dobiju odgovori, film završava kadrovima koji imaju za cilj da pokrenu samorefleksiju u ljudima, da smo i mi krivi.

 

https://www.youtube.com/watch?v=6LuGcH5lOuU

 

Aktivna si na YouTube-u i putem imena 'justdoda'. Je li imaš želju više se posvetiti snimanjima za ovu aplikaciju i što možemo očekivati u bližoj budućnosti?
 

Taj kanal sam htjela započeti još sa svojih 11 godina, ali uvijek je nešto bilo što me sprječavalo. Možda jednostavno nisam bila spremna na kritike koje bi zasigurno dobijala.

 

Sada je to već druga priča. Prvi video sam postavila 2020. kada je krenula korona. Imala sam cilj relativno često objavljivati sadržaj, međutim shvatila sam da ne želim snimati isto kao što sam to htjela prije par godina. Za mene su to sad kraći filmovi, priče koje mi dođu s vremena na vrijeme, a da želim podijeliti na taj način. Voljela bih nastaviti u tom pravcu i dalje kada govorimo konkretno o mom kanalu.

 

Upravo si u jednom od YouTube videa podijelila da si od 2. godine imala atopijski dermatitis (eczema). Koliko je to utjecalo na tvoje odrastanje i što bi savjetovala ženama i muškarcima koji prolaze kroz isto?
 

Moram biti iskrena, imati ekcem ili zapravo biti drugačiji od svojih vršnjaka na ovaj ili onaj način nije nimalo jednostavan. Definitivno je ostavilo trag na meni i dugo mi je trebalo da prihvatim svoju kožu takvu kakva jeste. I dan danas je to ponekad borba, ali dosta sam snažnija.

Sjećam se da sam u školu išla u majicama dugih rukava po najvećim vrućinama, jer nisam željela da mi iko vidi izranjavane ruke. Djeca nisu znala šta je ekcem, a i kako će znati kada niko o tome nije pričao. Što sam starija postajala, tako mi se i koža više pogoršavala.

 

Fotografija iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane

Ono što većina ljudi ne shvata ili ne vidi (dijelom što neki to dobro krijemo), je upravo uticaj bilo kojeg kožnog oboljenja, ne samo ekcema, na mentalno zdravlje. Kada situacija sa kožom postane akutna, često se dešavalo da nisam htjela izlaziti, čak po mjesec dana iz kuće.

Zadnji put kada mi se to desilo, uradila sam foto esej za ispit pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane. Kroz fotografiju sam željela pokazati kako to izgleda, ne samo s vana, već i iznutra. Upravo je ta borba samog sa sobom najteža u svemu. Bar meni. Time sam htjela pretvoriti moju nesigurnost u umjetnost. Nije jednostavno pokazati svima kako to izgleda, ali je definitivno bilo veliko olakšanje. Dugo mi je zaista trebalo da izgradim samopouzdanje, nekako je ta serija fotografija koje sam napravila u ćošku svoje sobe, dosta pomogla pri tome.

 

Fotografije iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane

Za ekcem nažalost još uvijek ne postoji lijek, nekad se sam povuče ali nekad ostaje dio nas do kraja. Teško je dati savjet ovdje, jer se svi borimo sa tim na svoj neki način. Ono što je sigurno, jeste da kad tad trebamo svi prihvatiti da je to upravo dio nas. Mislim da je tu percepija kako lična, tako i društvena krucijalna. Kao i za veliku većinu stvari, edukacija se čini najvažnijom. 

 

Tvoj omiljeni film?
 

Kum, prvi dio. Najvećim dijelom zbog same kinematografije.

 

Koje mjesto u Sarajevu bi preporučila za posjetu ove jeseni i zime?
 

Kawa mi je već duže vrijeme jedno od dražih mjesta u gradu, za kafu, rad, montažu… Super atmosfera i još bolja ekipa.

 

Tri stvari bez kojih ne ideš vani?
 

Slušalice, telefon i novčanik.

 

Cilj koji želiš ostvariti u narednih godinu dana?
 

Prijaviti se na univerzitete u Škotskoj kako bih proširila i usavršila svoje znanje o snimanju filmova.

***
Foto: Elma Iković

Prvo se čuje odbrojavanje, svjetla se poravnaju, ton se provjerava posljednji put… pa neko dobaci „spremni smo“. Kamera krene, a studio se pretvori u mjesto gdje savjeti i smijeh idu rame uz rame. To je dmLIVE u svom najautentičnijem obliku, format u kojem se kupovina ne odvija tiho u pozadini, nego postaje razgovor, druženje i mala zajednica u Moj dm aplikaciji.
 

 

Publika šalje pitanja u realnom vremenu, stručnjaci odgovaraju, proizvodi se dodaju u korpu dok se o njima priča… Sve izgleda spontano, lako i zabavno i onda postane jasno koliko toga iza scene treba da se uklopi da bi sve ispalo tako prirodno.

U tom ritmu, između gostiju, publike, savjeta i dobrog raspoloženja, nalazi se Hatidža Hadžimuhamedović, osoba koja povezuje sve tokove razgovora i vodi energiju emisije u pravom smjeru. 
 

Hatidža Hadžimuhamedović  
 

Kako bismo razumjeli šta dmLIVE čini toliko posebnim, pitali smo je kako izgleda sve ono što kamera ne uhvati, od prve emisije i treme, do trenutaka zbog kojih publika ostaje do samog kraja.
 

Prva emisija i trenutak kada voditeljica i publika imaju istu energiju  
 

Trema je bila tu, kao i strogo držanje scenarija, ali i jedan humor koji publika od tada posebno voli. “Moja prva emisija je bila o čišćenju kuće! Teoretski sam bila odlična. Praktično… manje”, otkrila nam je Hatidža.

Iza scene: precizan sistem, jasne uloge i puno povjerenja

dm tim uigrano priprema plan, teme i goste mjesecima unaprijed brine se da emisija izgleda lepršavo, televizijski i lagano.
Hatidža dobija scenario, ali u fokusu nije čitanje nego interpretacija: "Dobijem scenario sa svim obaveznim elementima i proizvodima, ali i sa velikom dozom slobode. To je ono što najviše cijenim, da uvijek ima prostora za moju individualnost." 

Iako proces ima svojih faza, ton, posljednja provjera i kratki razgovor s gostom, ono najbolje kreće tek kada kamera krene.
“I onda kreće ono najbolje: opušten, zabavan, često vrlo edukativan razgovor sa sjajnim ljudima.” - odgovara Hatidža.
 

Spontanost kao prepoznatljiva karakteristika dmLIVE emisija

Plan postoji, ali se rijetko ispoštuje do kraja i baš to je dio šarma dmLIVE emisija.“Počinjale smo emisiju četiri puta, mijenjali goste u zadnjoj minuti, a emisiju s Antonelom Jurišić sam otvorila pjevanjem. Pet sekundi prije uključenja sam je pitala: ‘Hoćeš i ti?’ i ona je zapjevala sa mnom! Ne može spontanije!”

Ipak, njoj su najdraži neplanirani, nesavršeni trenuci: "Sitne greške čine emisiju ljudskom, a to nam danas najviše i treba. A mislim da upravo takve stvari čine one koji nas gledaju bližim nama."
 

 

Kada voditeljica postane gledateljica

Refleks nakon emisije često nije odlazak kući, nego u kupovinu i zbog toga smo je pitali zbog kojeg dm proizvoda je odmah otišla u prodavnicu nakon emisije? “Bolje pitanje je: zbog kojeg proizvoda NISAM otišla u dm,” kaže.

Lista “slabosti” nije mala: “Možemo slobodno reći da imam malo skladište proizvoda iz dmLIVE emisija. Rad na emisiji je sjajan, ali finansijski za mene… hm… diskutabilan.”
 

Gosti koji su ostavili trag i oni koji tek dolaze

Neki od ljudi koje bi Hatidža voljela ugostiti ostavljaju veliku inspirativnu listu: “Voljela bih ugostiti Nenu Svjetlanovića, Idu Prester, Brankicu Raković, Lanu Milavić, moju dragu kolegicu Naidu Sofović (ovaj put s druge strane), ali i neke ljude koji fenomenalno pričaju o zdravoj ishrani, ljepoti, zdravlju i životu… dmLIVE ima prostora za mnogo jakih žena i muškaraca i jedva čekam da vidim koje nam goste donosi 2026.godina.”

Tri riječi koje opisuju dmLIVE iznutra

Hatidža: “Tim. Spontanost. Energija.” U te tri riječi stane ono što publika vidi pred ekranom, ali i ono što se osjeti iza njega.
 

Šta vam gosti najčešće šapuću 3 sekunde prije uključenja?

Hatidža: “‘Je l’ mi ok kosa?’, ‘Koliko traje emisija?’ A onda brzo završimo emisiju i svi se pitamo: 'A nije valjda već kraj!?” 

Hatidža danas: ista ličnost, druga stabilnost

Razlika između prvih emisija i današnjih jasna je, ali ne mijenja suštinu. Hatidža naglašava: “Tada sam bila ona verzija sebe koja se držala scenarija, hvatala ritam i bila iskreno željna da ispunim očekivanja dm ekipe, učeći usput šta dmLIVE sve može da postane.

Danas sam osoba sa malo drugačijom frizurom, više iskustva i velikom zahvalnošću za povjerenje, sva nova znanja, ljude i priče koje sam upoznala kroz emisije i i dalje isto željna da opravdam povjerenje dm-a i da zajedno s njima rastem. U suštini, ista, samo smirenija, informisanija i još više zaljubljena u dmLIVE."

Najkraće rečeno ista energija, samo sigurnijeg koraka.

Možda baš zato svaka emisija ostavlja trag jer niko ne pokušava biti savršen. Dovoljno je da se pojavi dobra tema, prava osoba i prostor u kojem se ljudi osjećaju opušteno.

 

 

Ono što kamera zabilježi je program, ali ono što se osjeti je povezanost. A dok god se publika vraća, dmLIVE ostaje mjesto u Moj dm aplikaciji gdje razgovor nikada ne izgubi ono najvažnije… ljudskost.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Naslovna fotografija: Haris Đonko