TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.9.2022.
Svi koji prate Elmu na Instagramu mogu biti sigurni da će na njenom profilu vidjeti dašak studiranja, šarm Sarajeva, bh. brendove, ali i zanimljive priče iz svakodnevice.
Upravo su nas te njene priče motivirale da Elmu Iković (na Instagramu je znamo kao @justdoda) ugostimo u Intervju rubrici. Elma je rado pristala na naš poziv i u pauzi od fakulteta i poslovnih obveza, s nama podijelila nekoliko iskustava iz svog života.
Naime, Elma studira na Burch univerzitetu i ove godine je imala priliku u suradnji sa AJB DOC snimiti svoj prvi dokumentarni film koji priča o utjecaju klimatskih promjena. Upravo zato nismo mogli odoljeti da s njom ne zavirimo u backstage snimanja filma.
Elma Iković
Uz to, Elma je dama koja od malena ima i atopijski dermatitis (ekcem). S njom smo razgovarali upravo o važnosti podizanja svijesti o ekcemu, njegovom utjecaju i na mentalno zdravlje, a Elma nam je otkrila i što je njoj pomoglo da se lakše nosi sa ovim kožnim oboljenjem.
Intervju smo naravno završile i sa njenom preporukom filma za gledanje i mjesta u Sarajevu u kojemu možemo uživati ove jeseni i zime, a njene odgovore na pitanja otkrijte u nastavku.
Studiraš digitalne komunikacije i odnose s javnošću. Zašto si izabrala baš ovaj fakultet?
Zaista je to neobična priča, ali itekako dokaz da se sve dešava sa razlogom. Naime, studirala sam germanistiku prethodno, 2019. godine sam imala povredu koljena na treningu. Tad još online model studiranja nije bio opcija, a ja nisam bila u mogućnosti hodati par mjeseci. Već duži period sam razmišljala da li sam napravila pravu odluku kada sam upisala germanistiku, preispitivala sam se da li je to zapravo ono što želim.
Te godine tata mi je pokazao novi odsjek za digitalne komunikacije i odnose s javnošću na Internacionalnom Burč Univerzitetu. To je zapravo bilo nešto što sam htjela inicijalno studirati, međutim ništa slično tome nije bilo tada u Sarajevu. To je zapravo i bio spoj onog što volim u jednom odsjeku, video, fotografija, mediji… Sjećam se da sam na intervju otišla sa ortozom i tu je i započelo novo poglavlje u mom životu. Zasigurno jedna od boljih odluka koje sam napravila.
Često me pitaju da li se kajem ili mislim da sam izgubila vrijeme na germanistici. Moj odgovor je uvijek ne, jer upravo me to dovelo do ovog trenutka. Dosta sam naučila i ne samo o njemačkoj historiji i književnosti. I s obzirom da sam bila završna godina studija, planiram to i završiti jednog dana. Kada bih mogla vratiti vrijeme, sve bih isto uradila.
U suradnji sa AJB DOC ove godine si režirala i svoj film 'I mi smo krivi'. Koja iskustva sa snimanja ćeš najviše pamtiti i što nas očekuje u filmu?
Moram reći, kompletno iskustvo je bilo vrlo zanimljivo i nešto što ću pamtiti uvijek. Međutim izdvojila bih posebno vožnje sa komunalnim radnicima. To iskustvo mi je obilježilo snimanje dokumentarca. Upoznala sam divne ljude i čula zadivljujuće priče, o životnoj sredini i svemu sa čime se svakodnevno susreću. Također, jedan od upečatljivijih kadrova koje ću pamtiti su konji koje sam zatekla oba puta na deponiji. Strahovit prikaz, ali nešto što želim svi da vide, jer je to prava slika stanja u kojem živimo.
Nisam željela da odustanem od svog plana da pokrenem narativ o tome kako klimatske promjene utiču na naše područje. Bila sam sigurna da je to koncept mog filma čim sam završila SMART DOC trening prethodne godine.
Elma Iković na premijeri svog dokumentarnog filma 'I mi smo krivi'
Mogu sa sigurnošću da tvrdim da su me nedostatak razgovora na ovu temu i entuzijazam motivisali da krenem u akciju i na kraju napravim svoj prvi dokumentarni film. Priča prati moj pokušaj da razotkrijem istinu koja se krije iza naše pažljivo maskirane stvarnosti, istražujući odnos čovjeka i prirode. U nadi da ću podići svijest, a i da ljudi shvate da smo mi u velikoj mjeri dio problema. Nakon prikazivanja naše stvarnosti i pokušaja da se dobiju odgovori, film završava kadrovima koji imaju za cilj da pokrenu samorefleksiju u ljudima, da smo i mi krivi.
https://www.youtube.com/watch?v=6LuGcH5lOuU
Aktivna si na YouTube-u i putem imena 'justdoda'. Je li imaš želju više se posvetiti snimanjima za ovu aplikaciju i što možemo očekivati u bližoj budućnosti?
Taj kanal sam htjela započeti još sa svojih 11 godina, ali uvijek je nešto bilo što me sprječavalo. Možda jednostavno nisam bila spremna na kritike koje bi zasigurno dobijala.
Sada je to već druga priča. Prvi video sam postavila 2020. kada je krenula korona. Imala sam cilj relativno često objavljivati sadržaj, međutim shvatila sam da ne želim snimati isto kao što sam to htjela prije par godina. Za mene su to sad kraći filmovi, priče koje mi dođu s vremena na vrijeme, a da želim podijeliti na taj način. Voljela bih nastaviti u tom pravcu i dalje kada govorimo konkretno o mom kanalu.
Upravo si u jednom od YouTube videa podijelila da si od 2. godine imala atopijski dermatitis (eczema). Koliko je to utjecalo na tvoje odrastanje i što bi savjetovala ženama i muškarcima koji prolaze kroz isto?
Moram biti iskrena, imati ekcem ili zapravo biti drugačiji od svojih vršnjaka na ovaj ili onaj način nije nimalo jednostavan. Definitivno je ostavilo trag na meni i dugo mi je trebalo da prihvatim svoju kožu takvu kakva jeste. I dan danas je to ponekad borba, ali dosta sam snažnija.
Sjećam se da sam u školu išla u majicama dugih rukava po najvećim vrućinama, jer nisam željela da mi iko vidi izranjavane ruke. Djeca nisu znala šta je ekcem, a i kako će znati kada niko o tome nije pričao. Što sam starija postajala, tako mi se i koža više pogoršavala.
Fotografija iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane
Ono što većina ljudi ne shvata ili ne vidi (dijelom što neki to dobro krijemo), je upravo uticaj bilo kojeg kožnog oboljenja, ne samo ekcema, na mentalno zdravlje. Kada situacija sa kožom postane akutna, često se dešavalo da nisam htjela izlaziti, čak po mjesec dana iz kuće.
Zadnji put kada mi se to desilo, uradila sam foto esej za ispit pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane. Kroz fotografiju sam željela pokazati kako to izgleda, ne samo s vana, već i iznutra. Upravo je ta borba samog sa sobom najteža u svemu. Bar meni. Time sam htjela pretvoriti moju nesigurnost u umjetnost. Nije jednostavno pokazati svima kako to izgleda, ali je definitivno bilo veliko olakšanje. Dugo mi je zaista trebalo da izgradim samopouzdanje, nekako je ta serija fotografija koje sam napravila u ćošku svoje sobe, dosta pomogla pri tome.
Fotografije iz Elminog foto eseja o ekcemu pod imenom “(in)visible wounds” ili (ne)vidljive rane
Za ekcem nažalost još uvijek ne postoji lijek, nekad se sam povuče ali nekad ostaje dio nas do kraja. Teško je dati savjet ovdje, jer se svi borimo sa tim na svoj neki način. Ono što je sigurno, jeste da kad tad trebamo svi prihvatiti da je to upravo dio nas. Mislim da je tu percepija kako lična, tako i društvena krucijalna. Kao i za veliku većinu stvari, edukacija se čini najvažnijom.
Tvoj omiljeni film?
Kum, prvi dio. Najvećim dijelom zbog same kinematografije.
Koje mjesto u Sarajevu bi preporučila za posjetu ove jeseni i zime?
Kawa mi je već duže vrijeme jedno od dražih mjesta u gradu, za kafu, rad, montažu… Super atmosfera i još bolja ekipa.
Tri stvari bez kojih ne ideš vani?
Slušalice, telefon i novčanik.
Cilj koji želiš ostvariti u narednih godinu dana?
Prijaviti se na univerzitete u Škotskoj kako bih proširila i usavršila svoje znanje o snimanju filmova.
***
Foto: Elma Iković
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Koliko vas tegobe ometaju u svakodnevici?
Za doc. dr. Azura Tulumovića, specijalistu ginekologije i akušerstva i direktora ASA Bolnice, odgovor na to pitanje važan je dio razgovora s pacijenticom.
Kako nam objašnjava, iskustvo ga je naučilo da isti nalaz kod dvije žene može značiti sasvim različite brige, potrebe i očekivanja.
doc. dr. Azur Tulumović, specijalista ginekologije i akušerstva u ASA Bolnici
Zato želi čuti i ono što žena možda oklijeva spomenuti: bol zbog koje mijenja planove, promjene koje pripisuje stresu ili pitanje o plodnosti, iako trudnoću trenutno ne planira. U njegovim odgovorima stalno se vraća važnost razgovora u kojem pacijentica može objasniti šta je muči i razumjeti šta slijedi.
Za Bonjour.ba govorili smo o reproduktivnom zdravlju kroz različite životne faze, od bolnih menstruacija i nedoumica o HPV-u do prvih znakova perimenopauze.
Pitali smo ga i kako su društvene mreže promijenile razgovore u ordinaciji te šta bi volio da svaka žena zna prije sljedećeg pregleda.
doc. dr. Azur: Danas još više pažnje posvećujem tome kako žena doživljava svoje tegobe i koliko one utiču na njen život. Iskustvo vas nauči da isti nalaz kod dvije pacijentice može značiti sasvim različite brige, potrebe i očekivanja.
Zato mi je, uz pregled i medicinske nalaze, važno čuti šta je ženi najteže, čega se plaši i šta očekuje od liječenja. Nastojim objasniti mogućnosti razumljivim jezikom i odluke donositi zajedno s njom.
Volio bih da svaka pacijentica iz ordinacije izađe s osjećajem da je njena briga ozbiljno shvaćena i da zna koji je sljedeći korak.
Posebno nam je važan dio o tome koliko tegobe utiču na svakodnevicu.
Kada im dugo prilagođavamo obaveze i planove, možemo se toliko naviknuti na njih da ih na pregledu jedva spomenemo. Zato smo se u nastavku vratili upravo tim iskustvima koja žene ponekad godinama prihvataju.
doc. dr. Azur: Najčešće su to bolne menstruacije i obilna krvarenja. Žene ponekad godinama žive s tim tegobama jer su još kao djevojčice čule da menstruacija boli i da to treba prihvatiti.
Međutim, ako zbog bola odustajete od obaveza, planirate život oko ciklusa ili vas krvarenje iscrpljuje, zaslužujete da se utvrdi zbog čega se to dešava.
Takvi simptomi mogu biti povezani s endometriozom, miomima, adenomiozom ili hormonskim poremećajima.
Ne znači da iza svake tegobe stoji oboljenje, ali ne bismo je trebali olako zanemariti. Važno je da žena zna da na pregledu može otvoreno reći: „Ovo mi otežava život.“
doc. dr. Azur: Razumljivo je da, kada se osjećamo dobro, pregled lako odgodimo. Međutim, neke promjene ne daju simptome u početku i upravo nam preventivni pregledi omogućavaju da ih otkrijemo na vrijeme.
Pregledom i odgovarajućim testovima možemo prepoznati prekancerozne promjene grlića materice, pojedine infekcije i druge probleme koje žena sama ne mora primijetiti.
Volio bih da se na ginekološki pregled gleda i kao na priliku za razgovor. To je vrijeme u kojem možete pitati sve što vas zanima o ciklusu, kontracepciji, planiranju trudnoće ili menopauzi.
Učestalost pregleda i potrebne testove dogovaramo prema dobi, prethodnim nalazima i individualnim potrebama.
doc. dr. Azur: Jedna od najvećih zabluda jeste da pozitivan HPV nalaz znači rak ili da dokazuje nevjerstvo. Znam koliko takav nalaz može uznemiriti ženu, posebno kada informacije počne tražiti sama i naiđe na zastrašujuća tumačenja.
HPV je veoma česta infekcija, koja je u mnogim slučajevima prolazna. Pozitivan nalaz sam po sebi ne znači rak, ali zahtijeva odgovarajuće praćenje.
Zato je važno da žena dobije jasno objašnjenje svog nalaza i preporuku za naredne korake, uključujući kontrole, testiranje i razgovor o vakcinaciji.
Moj cilj je da iz ordinacije izađe s razumijevanjem onoga što se dešava i jasnim planom.
Od razumijevanja nalaza razgovor smo nastavili pitanjima o budućnosti. Tema plodnosti može biti osjetljiva i kada trudnoću još ne planiramo, posebno uz tuđa očekivanja o tome kada bismo trebale postati majke.
Zanimalo nas je kako taj razgovor otvoriti dovoljno rano, uz prostor za vlastite odluke.
doc. dr. Azur: Prije svega, ne bih želio da razgovor o plodnosti doživi kao pritisak da mora što prije postati majka. To je lična odluka, povezana s njenim željama i životnim okolnostima. Volio bih samo da raspolaže informacijama koje joj mogu pomoći u planiranju budućnosti.
Plodnost se mijenja s godinama, a njen pad postaje izraženiji nakon 35. godine, iako postoje individualne razlike.
Dobro je poznavati vlastitu i porodičnu zdravstvenu historiju, brinuti o reproduktivnom zdravlju i s ginekologom razgovarati o svojim planovima, čak i kada trudnoća još nije aktuelna tema. Takav razgovor može joj pomoći da bolje razumije svoje mogućnosti i odluke donosi mirnije.
doc. dr. Azur: Utiče mnogo, iako u svakodnevnoj žurbi tu povezanost često ne primjećujemo. San, ishrana, kretanje, stres, pušenje, alkohol i tjelesna težina mogu se odraziti na ciklus, hormone, plodnost i trudnoću.
Važan dio te brige jeste i seksualno zdravlje.
Ali ne bih volio da žena iz toga zaključi da mora živjeti savršeno ili da je sama kriva za tegobe koje ima. Zdravstveni problemi imaju različite uzroke.
Svakodnevne navike mogu podržati zdravlje, a promjene je najbolje uvoditi postepeno, tako da budu održive. Jednako je važno prepoznati kada je potreban pregled i stručna pomoć.
Dobro je čuti i njegovu napomenu da žena ne treba osjećati krivicu za tegobe koje ima. Savjeti o zdravijim navikama lako postanu još jedna lista obaveza koju pokušavamo ispuniti.
Među faktorima koje je spomenuo posebno smo se zadržali na stresu, jer njime često objašnjavamo promjene za koje nemamo drugi odgovor.
doc. dr. Azur: Kada smo pod pritiskom, lako kažemo: „Samo sam umorna“ ili „To je od stresa.“ I zaista, stres može imati značajan uticaj.
Ipak, ako su promjene nove, traju, ponavljaju se ili postaju toliko izražene da žena osjeća da nije svoja, vrijedi ih provjeriti.
Uzrok mogu biti hormonske promjene, ali i poremećaji funkcije štitne žlijezde, anemija, trudnoća ili druga stanja. Zato je važno najprije saslušati ženu i razumjeti šta se promijenilo, a zatim odrediti koje su pretrage potrebne.
Ne treba čekati da tegobe postanu nepodnošljive da bismo ih shvatili ozbiljno.
O perimenopauzi danas slušamo i kroz vrlo lična iskustva žena na društvenim mrežama. U nekoj se priči prepoznamo, drugu pošaljemo prijateljici, a ponekad nakon gledanja imamo još više pitanja.
Kako se sve to prenosi u ordinaciju i pomaže li razgovoru s ljekarom, bilo je naše sljedeće pitanje.
doc. dr. Azur: Perimenopauza ne počinje kod svake žene na isti način. Neke prvo primijete da ciklusi više nisu redovni ili da se krvarenje promijenilo.
Druge govore da lošije spavaju, lakše se uznemire, osjećaju anksioznost ili imaju manju seksualnu želju. Valunzi, koje najčešće povezujemo s ovim periodom, samo su jedan od mogućih simptoma.
Ove promjene mogu biti zbunjujuće, posebno kada žena ne zna šta ih uzrokuje. Ako su tegobe intenzivne, jave se ranije nego što se očekuje ili narušavaju kvalitet života, treba ih dodatno procijeniti i razmotriti druge moguće uzroke.
Važno mi je da žene znaju da o tome mogu razgovarati i potražiti podršku. Ne moraju same pokušavati pronaći objašnjenje za sve što osjećaju.
doc. dr. Azur: Viđamo i jedno i drugo. Dobro je što su društvene mreže otvorile teme o kojima se ranije šutjelo.
Žena se ponekad prepozna u nečijem iskustvu, shvati da nije jedina koja ima određene tegobe i odluči potražiti pomoć. To može biti veoma korisno.
Problem nastaje kada kratki video postane osnova za samostalno postavljanje dijagnoze ili uzimanje terapije. Tuđe iskustvo, čak i kada je iskreno preneseno, ne mora odgovarati vašoj situaciji.
Zato mi je drago kada pacijentica kaže: „Pročitala sam ovo, možete li mi objasniti?“ Takva pitanja su dobrodošla. Zajedno možemo razjasniti šta je pouzdano i šta je za nju zaista važno.
doc. dr. Azur: Volio bih da svaka žena zna da ne mora čekati da tegobe postanu ozbiljne kako bi potražila pomoć. Uz posao, porodicu i svakodnevne obaveze, briga o sebi često ostane za kasnije. Ipak, bol, promjene ciklusa ili druga pitanja koja je brinu zaslužuju pažnju, čak i kada još može „normalno funkcionisati“.
O menstruaciji, plodnosti, seksualnom zdravlju i menopauzi treba razgovarati slobodno, bez stida.
U ordinaciji nema nevažnih ili neugodnih pitanja.
Važno mi je da žena osjeti da može reći šta je brine, da će biti saslušana i dobiti razumljivo objašnjenje.
Zato je moja poruka: slušajte svoje tijelo i dajte sebi pravo da svoje zdravlje stavite među prioritete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
