Džejla Glavović Očuz nas je provela kroz jedan sat u školi manekenstva i odgovorila na najčešće nedoumice oko modelinga

U svoj životopis, Džejla je upisala brojne suradnje s domaćim te inozemnim beauty i modnim brendovima, a danas je i vlasnica modeling agencije Swan Model Managment.

Njezin radni dan sastavljen je od razgovora s klijentima i snimanja, kao i od rada s mladim modelima u sklopu škole manekenstva.

„Upisi u školu su jednom godišnje. Zbog velikog interesovanja, izađemo često u susret i primimo novog člana i u toku godine. Ali uvijek pazim da nemam prevelik broj djece u grupi, kako bi se svima mogla posvetiti i pratiti njihov razvoj. Adresa škole je u samom centru grada, pored Katedrale, ulica Jelica 1.
Sjedište agencije Swan model management, u sklopu koje djeluje i škola, kao i rad s djecom na drugoj je adresi. Agencija se bavi scoutingom, plasiranjem novih lica iz BIH na strana tržišta, zajedno sa našom sestrinskom agencijom i head officom u Zagrebu - Relatum models. Swan model mgmt, radi i organizaciju evenata, snimanja i projekata iz oblasti kulture i mode.“ – otkrila nam je Džejla na početku razgovora.

S obzirom na to da danas još uvijek postoje brojne nedoumice što jedan sat u kvalitetnoj školi za manekenke obuhvaća i koje sve benefiti djeca imaju od nje, posjetili smo Džejlu u školi i kroz intervju dobili odgovore na upite koji će najmlađima, kao i njihovim roditeljima pokazati koje su to njene edukativne strane.

***

Kada je započela tvoja modeling karijera i koje su lekcije koje si naučila na samom početku, a koje desetke godina kasnije?

Moja modeling karijera, ona koju mogu nazvati profesionalnom počela je nakon završetka rata u BiH. Počela sam u tadašnjoj Front agenciji, sa dosta starijim kolegicama, koje su za mene najljepša generacija Sarajki ikad. Najveći uticaj i doprinos na moj razvoj od New face do profesionalca imala je Amela Radan. Moj prvi odlazak na strano tržište, u Pariz desio se davne 1998., preko beogradske agentice Tamare Bakić u tadašnju najbolju internacionalnu agenciju Ford. I tako je krenulo.

Zaista je velika vještina održati karijeru tolike godine i ostati interesantan klijentima, bookerima, fotografima i casting direktorima. Ono što sam na početku naučila, praktikujem i danas, a to je konstantan rad na sebi, osim fizičkog izgleda, mentalni i duhovni razvoj je nešto o čemu niko ne govori u modnoj industriji, a zapravo najviše reaguju na to, jer karakter, energija koju imaš ili nemaš u sebi, je upravo ono što je presudno da bi te "prepoznali" da si upravo ta, u masi predivnih lica. 

Koje su odlike, odnosno vrline koje bi trebao imati model uz određene fizičke karakteristike?

Strpljenje, jer puno je faktora koji utiču na razvoj karijere i ponekad do samog uspona može potrajati. Neke se stvari odvijaju svojim prirodnim tokom i treba ih pustiti, nekad i sačekati da se jednostavno desi taj momenat kad sve krene ulaznom putanjom. Discipliniranost je jedna od najbitnijih vrlina. Odnos prema sebi, svom zdravlju, izgledu i emotivnom stanju. Vrlina koju model mora imati je i talenat za glumu, kako bi iznijela svaki lik, stil i izraz lica koji se traži na setu. Potrebno je znati kad i potisnuti ego i u prvi plan staviti outfit/proizvod koji nosiš na sebi i njega znati nositi, nego li samo svoju ljepotu. 

Što te je potaknulo da pokreneš školu manekenstva i za koju je dob namijenjena?

Nakon 15 godina života i rada u svijetu, vratila sam se u rodno Sarajevo, udala i rodila sina Omara, te karijeru nastavila na stranim tržištima uz česta putovanja. Otvorila sam agenciju koja je vrlo brzo napravila sjajne rezultate i plasirala neke od najboljih bh. modela novije generacije. Uz dojenje i nespavanje, imala sam Skype meetinge sa agencijama iz Amerike i Azije. Uvijek sam radila i išla dalje. Ali pored odraslih modela, koje bih obučila, pripremila i plasirala u inozemne agencije, imala sam potrebu približiti mladima modnu industriju, modeling onakav kakav zaista jeste, sve njegove procese te dati mogućnost teoretske i praktične edukacije. Tada se i osnovala "mala grupa" manekena i vjerujte, oni su najzahvalniji učenici. Neki od njih me doživljavaju kao drugu učiteljicu, trećeg roditelja. Jer zaista se trudim da u modni svijet zakoračuju sigurni u sebe, svjesni i edukovani. 

Shodno uzrastu djeteta, prilagodim teoretski dio u kojem ih učim osnovne pojmove castinga, fittinga, ponašanja na backstageu, odnosa prema klijentu, agentu, kako se trebaju obući za casting, koliko i kad se smiju šminkati, da budu kolegijalni, pa čak i da dijele slatkiše na pauzi.:) Radim puno na njihovom samopouzdanju i naravno, praktični dio, od pravilnog držanja, hoda, koji nije za svakog dizajnera ili tržište isti stilom. Radimo na izrazu lica na sceni, ispravljamo stopala tokom hoda, vježbe disanja kako bi pobijedili tremu, poziranje za različite stilove, prilike i poslove. 

Koliko škola pripomaže i kulturi odijevanja i izgradnji osobnog stila?

Vremenom iz svakog od njih ispliva njihova autentičnost ličnosti i stila. Bez obzira na one loše trendove, postanu urbani i moderni mladi ljudi, koji poštuju dresscodove, a i postignu svoj lični stil.

Nije jednostavno u trenutku kada je na revijama ili snimanjima sva pažnja usmjerena na jednu osobu ostati imun na pozornost. Kako škola utječe na samopouzdanje djevojčica i dječaka?

Uvijek ih vraćam i podsjećam da ih upravo ta pozornost ne ponese i da ostanu skromni i pristojni. 

Koliko je važna podrška roditelja i prijatelja za uspjeh u ovom poslu?

Vrlo je važna podrška roditelja onog trena kad ispred sebe imam dovoljno odraslu i edukovanu osobu, spremnu za inostranu karijeru. Tad zaista roditelj može puno da učini svojom podrškom. Međutim prevelika želja i ambicija roditelja, ponekad veća nego kod samo modela, može i da našteti. 

Džejlu smo pitali i kako se svi roditelji koji žele saznati više o školi mogu informirati, otkrila nam je da sve informacije mogu dobiti slanjem e-maila sa fotografijom i uzrastom djeteta na [email protected].