Kad kažemo domaći sok, prva asocijacija vodi nas na neponovljivi okus i žućkastu boju mirisne zove koja nas vraća u djetinjstvo i osvježenje koje su nam pravile mame i bake.

Sada kada više i nismo tako mali, recepte za sok od bazge ili zove često razmjenjujemo s prijateljicama i pokušavamo pronaći omjer koji najbolje odgovara našem ukusu.

Upravo u ovom proljetnom dijelu godine zovu možete pronaći na livadama i poljima i ubrati njene cvjetove. Stoga, idealno je vrijeme da svoje ukućane i goste obradujete zdravim i ukusnim sokom koji se k tome lako priprema.

Na Instagram profilu @mrvice_zdravlja čija je vlasnica Asja Sirbubalo pronašli smo zanimljiv recept za sok od zove koji donosimo u nastavku.

Sastojci:

• 15 velikih cvjetova zove
• 1,5 litar vode
• 150 grama kombinacije stevia/eritrol
• 1-2 kesice limuntosa
• 2 svježa limuna
• par komadića đumbira

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ♉ M_A_M_I_T_A?♣️? (@mamita_dane_i_jodze)

Način pripreme:

Cvjetove zove ubrati u punom cvatu, najbolje na mjestima bez puno saobraćaja. Ne prati ih, jer se će time izgubiti najvrjedniji sastojci, nego samo očistiti od bubica. Staviti u veliku teglu zajedno sa 2 limuna izrezana na četvrtine (bez kore, ako nemate organski) i par komadića đumbira. Vodu zagrijati zajedno sa limuntosom i zaslađivačem i ostaviti da se ohladi. Preliti cvjetove zove i ostaviti u frižideru 48 sati uz povremeno miješanje. Procijediti kroz gazu i nasuti u flaše, te čuvati u frižideru.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Tamara Petkovic (@mrspetkovic)

***

Naslovna fotografija: @mrvice_zdravlja
Tekst: Ana Bošnjak 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba