Zapisivanje vlastitih misli, događanja kroz dan, ličnih zapažanja u dnevnik nije samo trend koji je u današnjici postao mainstream, već i zaista efikasna metoda koja u konačnici djeluje terapijski.

Upravo zbog toga odlučili smo u ovom članku navesti nekoliko ključnih prednosti vođenja dnevnika i savjete koji mogu biti korisni onima koji nisu do sada svoje misli prenosili na papir.

Foto: pexels.com

 

Kada vidite zapisane misli to vam pomaže da imate drugačiju perspektivu

Proces prenošenja misli na papir omogućava vam da jasno uvidite eventualni problem. Naravno, ne odmah, ali pisano razmišljanje će svakako uroditi plodom. Ovo je posebno primjenjivo na neke nedoumice ili probleme u vezama. Dešava se da vas nešto povrijedi, bilo postupci ili riječi drage osobe, ali niste baš sigurni da to isto znate objasniti. Tada na snagu stupa zapisivanje svojih emocija koje poslije možete pročitati i svakako da o tome pričate sa voljenom osobom kako ne biste nakupili negativnosti u sebi.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Juli Bauer Roth (@paleomg)

Pratite svoj lični rast, ali i promjenu stavova

Posmatrajte dnevnik kao uvid u vašu dušu u određenoj fazi. Naravno, unosi su subjektivni. U zavisnosti od raspoloženja, pisat ćete o sebi, izazovima i događajima na različite načine. Ali ako stalno vodite dnevnik, tada će se određena slika definitivno razviti. Evoluirate na mnoge načine, a pri tome i jačate vlastiti vokabular. Kada za godinu ili dvije ponovo prelistate dnevnik prisjetit ćete se kako ste razmišljali tih dana i iznova pogledati koliko ste „porasli“ u protekloj godini.

Foto: pexels.com

 

Rješenje za sve koji kažu „nemam vremena za dnevnik“ ili „ne znam ja to napisati“

Činjenica je da je vođenje dnevnika dobra navika kao, na primjer, rano ustajanje, zdrav doručak ili čitanje. Tek nakon dužeg vremena prerasta u svakodnevnicu. Ustrajanje u nečemu je vještina koju treba razviti u sebi.

Evo nekoliko savjeta kako da se fokusirate i ustrajete u zapisivanju dnevnika:

Ne možete pisati dnevnik u letu. Odvojite vrijeme kada ste sami sa sobom. Stvorite atmosferu u kojoj vam je drago da se nalazite, tako da se svaki put radujete tih desetak minuta ili sat ako želite.

Foto: pexels.com

Na početku kao odlična motivacija može vam poslužiti izbor neke posebne olovke ili notesa.

O prednostima zapisivanja pronaći ćete u gotovo svakoj knjizi o uspjehu. Čitanje takvih knjiga vjerovatno će vas motivirati da vodite dnevnik. Neke od knjiga koje možete pročitati su “Nema opravdanja! Moć samodiscipline“ Briana Tracya, „Budni u 5“ Robina Sharme ili „Čudesno jutro“ Hala Elroda.

***
Naslovna fotografija: @daphnemoreau

Prije godinu dana njihov put tek je počinjao. Jedna u Mostaru, druga u Sarajevu, treća u Banjoj Luci. Različite priče, ali ista odluka da se krene. Danas su to žene koje u BiH grade vlastite brendove, korak po korak.

Iako su im putevi različiti, povezuje ih jedna važna tačka: akademija koju su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba. Upravo tu je nastala razlika između ideje koja ostane na papiru i brenda koji polako, ali sigurno, raste.
 

Jer često ne nedostaje ni znanje ni ideja, nego onaj dodatni poticaj da se prestane odgađati ono što već znamo da treba uraditi. Akademija je bila prostor u kojem žene jačaju žene, gdje podrška dolazi iz zajedništva, a govornice bez uljepšavanja dijele iskustva, greške i vrlo konkretne smjernice za naredne korake.

Ideja je super. Plan je još bolji.

Za Martinu Djordjevski, koja u Mostaru gradi brend tegla, edukacija je bila ključna u fazi kada je imala ideju, ali i mnogo nepoznanica. Učenje o osnovama poslovanja pomoglo joj je da sagleda širu sliku i da svoju ideju pretvori u nešto opipljivo.
 

“Na početku puta značajno mi je bilo to što sam prolazila kroz različite programe i akademije gdje sam učila o pisanju biznis plana i šta, zapravo, znači pokretati biznis. To mi je bilo značajno da razvijem ideju, razvijem biznis plan i da čujem od profesionalaca kako se to radi.”

Plan B je postojao. Ali ga nije izabrala.

Maja Topčagić danas svoj poslovni put razvija u Sarajevu i da, njen put je imao faze u koojima je sve djelovalo preteško. Došao je trenutak kada je odustajanje izgledalo kao najlogičnija opcija. Upravo tada donijela je odluku koja je promijenila smjer.
 

“Mislim da je to bio dan kad sam htjela da odustanem jer je bilo suviše teško, međutim rekla sam: ideš glavom kroz zid bez straha, jer strah je samo dodatni faktor koji te čini jačom. Tako sam prije par godina odlučila da pokrenem svoj studio: nešto drugačije, autentično i jednostavno ja.”

Poduzetničke vrline često se ne vide u uspjehu, nego u trenucima kada je najteže nastaviti.

Zašto “da” često nauči više od “razmislit ću”?

Dragana Rauš svoj profesionalni put započela je u Banjoj Luci s marketinškom agencijom raush.ba. Razvijala se kroz iskustvo i spremnost da isproba, pogriješi i nauči. Umjesto čekanja idealnih uslova, birala je praksu kao najbolju školu.
 

“Moj savjet ženama jeste da na svaku priliku kažu ‘da’. Jer ako ne kažeš da, ne možeš znati da li ti se nešto sviđa ili ne. Dovodite se u razne situacije, eksperimentišite sa svojim sposobnostima i mogućnostima jer ne postoji drugi način da se nauči nego iz prakse.”

U njenom slučaju, rast nije bio linearan, ali je bio stvaran i održiv.

Iako dolaze iz različitih sredina i imaju različite profesionalne puteve, Martinu, Maju i Draganu povezuje jedan važan trenutak. Ne kao početak njihovih ideja, nego kao tačka u kojoj su te ideje dobile potvrdu, strukturu i dodatni zamah.
 

Akademija je bila prostor u kojem su znanje, iskustva i razmjena s drugim ženama prvi put sjeli na svoje mjesto kao jasan signal da ono što rade ima smisla, da su pitanja koja postavljaju legitimna i da put kojim idu nije usamljen.
 

Upravo taj spoj edukacije, razgovora i stvarnih primjera dao je dodatni poticaj da se krene ozbiljnije, odlučnije i s više povjerenja u vlastite odluke. 

Iz „jednog dana ću“ u „krećem sada“!

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija  
Voditeljica projekta: Dijana Ćavar
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Fotografija: Enida Kajević i Monika Andrić
Video: Marko Jovančić