Prvi put sam ovakvo slično pismo „maloj Maji“ napisala prije par godina kada je za jednu nagradnu igru trebalo napisati poruku „maloj“ samoj sebi. Tad sam shvatila stvarni značaj upoznavanja nas samih kao malih, naših uvjerenja koja smo stekli u djetinjstvu i koliko nas ta ista obilježavaju kroz daljnji život. Nakon što sam napisala te rečenice, samo mi je prošla misao:“Ah, šta bi bilo da mi je

Zato sada evo pišem sebi, velikoj tinejdžerki, mladoj curi koja je „razapeta“ između odmora od svih školskih obveza i pomoći oko kućanskih poslova, druženja s prijateljicama i pregovaranja s roditeljima oko odlaska na ljetovanje s momkom, planiranja partya za 18.rođendan, skupljanja love za vozački i „pronalaženja“ sebe u budućnosti, jer uskoro i srednja škola završava.

„Ej ti ljepotice!
Jesi ljepotica si!
Prestani kolutati očima, odmahivati rukom ili se odmah „pečiti“.

Hajde, molim te, stani pred ogledalo i pogledaj to svoje milo lice, svoje zgodno tijelo, divnu kosu…nađi na sebi barem dva djela tijela koja ti se baš sviđaju, koja voliš na sebi i zahvali se na njima. Da, budi sretna što imaš tako „dobre“ noge ili „uzak“ struk, prekrasne nokte ili savršenu kosu. Prestani gledati „krivi“ nos ili „vulkansku“ bubuljicu na čelu.

A sad se pogledaj u oči, ono duboko i reci sebi „Volim te“, „Ja te stvarno volim“ , izgovori i svoje ime. Ma slobodno se nasmiji samoj sebi i tome što radiš.

Dok si bila mala voljela si se tako šepuriti ispred ogledala satima, slobodno to radi i sada. Voli se.

I da, ostavi taj mobitel u drugoj prostoriji. Ne treba ti ni kamera ni selfie ni objava na društvenim mrežama. Samo ti sama sa sobom. Ničije mišljenje ti nije potrebno, ničija „potvrda“. Sve to imaš u sebi, samo ga nađi.

Molim te, budi otvorena, vesela, radosna, a ne sramežljiva i povučena. Izvuci iz sebe svoje samopoštovanje ako si ga slučajno negdje sakrila u sebi. Budi ono što jesi. Što ti tvoja duša poručuje. Znam, pitaš se a kako ćeš to znati, šta ti poručuje?  Jednostavno. Slušaj svoje emocije. Ugasi mozak. Ugasi strah. Strah od tuđih mišljenja, očekivanja, dubokih uvjerenja koja te blokiraju. Kako? Pa osvijesti ih. Suoči se sama sa svim. Što najgore ti se može dogoditi? Neka neugodnost, bol, smrt. Ma ništa. Samo oslobađanje. Upoznavanje same sebe i svojih granica.

A o čemu inače razmišljaš, ljepotice? O čemu maštaš? Što to želiš?

Slobodno maštaj i vizualiziraj i to što češće možeš, o onome što želiš postići, imati, biti. Pitaj se zašto baš to želiš. Možda jer ćeš više uživati u životu, još ljepše se osjećati…nabrajaj afirmativne razloge zbog kojih ćeš se osjećati bolje već dok ih nabrajaš. Prestani kalkulirati, „kontati“ kako je to najlakše ostvariti, smišljati razne razloge i izgovore „ali“…opusti se i uživaj. Budi sretna, ispunjena i ushićena sada, tu dok maštaš. Prepusti se da život odradi svoje. Tvoje je samo da budeš i vjeruješ.

I još par stvarčica:

Putuj!

Druži se, izlazi s prijateljima!

Zaljubljuj se, voli svim srcem!

Plači, razbijaj, upišaj se u gaće od smijeha…proživi sve emocije!

Radi što god želiš, bez odgađanja. Iskoristi sve mogućnosti koje ti se pružaju.

Ulaži u sebe svakodnevno!

Uči kroz knjige, filmove, videa, iskustva, ljude… rasti i razvijaj se, jer zato i jesi ovdje. Svi ti ljudi (i oni fini i oni koji te živciraju) su s razlogom tu u tvom životu, baš kao i sva iskustva ( i ona predivna i ona jako teška) i prilike.

Živi, diši jer je ovaj svijet predivan. Zato si i izabrala da baš sada živiš u njemu.“

Za MODAMO.info piše: Maja Šimić Škutor/Dnevnik jedne žene, mame, prijateljice

U ekskluzivnom razgovoru s Vanjom Vikalo Linnch, zakoračili smo u svijet u kojem se ritam pretače u linije, a ideje prelaze iz skice u vizuale.

Zanima vas kako izgleda karijera umjetnika koji ritmom, ilustracijom i animacijom priča priče za neka od najvećih imena svjetske muzičke scene? Postavili smo mu 7 pitanja koja će vam otvoriti vrata u njegov svijet.

Njegova estetika crpi podjednako iz psihodelične ikonografije i ulične vizualne kulture, a saradnje s imenima poput Bob Marleya i Kanye Westa govore same za sebe.





Vanja Vikalo, poznatiji pod umjetničkim imenom Linnch, reditelj je animacije i ilustrator čiji su radovi našli mjesto u vizualnim identitetima izvođača kao što su Bob Marley, 2 Chainz, Freddie Gibbs, YE (Kanye West) i brojni drugi. 

Njegov pristup spaja eksperimentalnu estetiku, muzičku senzibilnost i narativnu preciznost, a sada kroz angažman na Helem Nejse Talent Akademiji u Sarajevu, svoju priču i znanje prenosi novoj generaciji autora.





Vaše animacije su vizualno izrazite, često pune ritma i emocije. Kada razrađujete ideju za spot, šta je prvo što tražite u pjesmi?  

Najčešće kroz slušanje pjesme na repeat se počnu obrazovati slike u glavi. Najčešće tražim temu u samoj pjesmi ili u njenoj dinamici. Također razmišljam o priči dok crtam brze skice ili thumbnail drawings . Šta god prvo upali.   
 
 

Radili ste s imenima kao što su  Bob Marley, Kanye West, 2 Chainz... Kada dobijete takav zadatak, kako izgleda prvi korak? Da li krenete od istraživanja, skica ili zvuka?  

Počnem sa istraživanjem o samom izvođaču, slušam ostatak diskografije. Tražim neke elemente koje se ponavljaju ili pojavljuju, bilo da su u muzici ili starim vizualima. 

Također, pokušavam napraviti nove motive koje do sada niko nije obradio radeći za tog artista. Ali najbitnije, kao što sam rekao ranije, uporno slušam pjesmu i paralelno crtam neke male skice kadrova, kroz koje vizualizujem muziku. 

Posle toga ću razraditi art direkciju spota i početi razređivati storyboard, karaktere itd. Trudim se da sve što radim upotpuni muziku i doživljaj konzumiranja pjesme.   



 

U vašim spotovima često osjećamo snažan storytelling ali bez klasičnog narativa. Kako odlučujete kada “pričati priču”, a kada raditi čisto vizuelni doživljaj?  

U najvećem fokusu mi je uvijek dinamika i atmosfera pjesme, to mi uvijek diktira dinamiku vizuala i način pričanja priče, ali i stil animacije. Pokušavam da spotom što više upotpunim muziku.  
 


 

Kada radite sa izvođačima sa jasno izgrađenim brendom, kako balansirate između njihovog vizuelnog identiteta i vašeg autorskog potpisa?  

Meni je najzabavnije raditi sa izvođačima koji imaju razrađen svijet, lore, identitet. Također, jedna od težnji je napraviti novi motiv ili ikonografiju, koja će fanovima tog artista postati bitna.  

Kada sam radio za spot od Lord Apexa, za pjesmu sa Madlibom crtao sam Quasimoto karaktera. Quasimotoa je Madlibov alias i taj žuti karakter ima specijalno mjesto u hip-hop kulturi, i bila mi je čast uraditi moj prikaz tog čuvenog karaktera.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Vanja Vikalo Linnch (@linnchlinnch)

Sa druge strane, za spot Bob Marlija bili smo savjetovani da ne prikazujemo njegov lik u spotu za Could You Be Loved, jer se nije pojavljivao u crtanoj formi u svojim spotovima.  

Snažno sam vjerovao da prikazivanje njegovog lika u spotu bi imalo veliki značaj. Na našu sreću, njegova porodica je dobro reagovala na predloge, pa je to zvanično prvo prikazivanje Bob Marlija kao crtanog karaktera u njegovim spotovima.  




 
 

Svako ima svoje metode kada dođe taj kreativni blok. Imate li vi neki svoj creative reset ? Bilo da je to ritual ili totalno nelogičan trik koji uvijek pali?  

Bojim se da u realnim projektima sa surovim deadline-ima ne postoji mnogo vremena za kreativni blok. Ono što je teško meni lično najteže je kada se radi na paralelnim projektima, da se switchujem i radim na osmišljavanju nečega skroz novoga, što je u pretprodukciji.  

Kada se to desi, počnem da crtam nešto što neću nužno iskoristiti za sam projekat, niti za pokazivanje, ali tematski ima veze s tim projektom. Neka gruba skica ili neka brza ilustracija, nešto što će me opustiti i posle čega će se osjećati bolje jer sam nešto uradio što izgleda dobro, a opet neću osjećati pritisak da radim nešto što je finalno i što će se iskoristiti u samom projektu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Vanja Vikalo Linnch (@linnchlinnch)

Šta je trenutno nešto vizuelno što vas stvarno “pokreće”, bilo iz filma, mode, plakata ili nečeg sasvim drugog?  

Znam da je kliše odgovor i vjerojatno sam ga ponovio hiljadu puta, ali od uvek sam aktivno pratio muziku i istraživao muziku kroz nova izdanja, intevjue i sve vezano za proces pravljenja muzike.  

Od stvari koje sam gledao u poslednje vrijeme izdvojio bih Adolescence i Common Side Effects kao nešto što je ostavilo jak utisak na mene.   



 

Radite i kao mentor u okviru Helem Nejse Talent Akademije. Koja je to lekcija koju biste voljeli da vam je neko ranije prenio, a danas je pokušavate ugraditi u rad s mladima?  

Mislim da je teško prenijeti koliko je bitno strpljenje na svim nivoima. Što se tiče same radionice, volio bih da polaznicima približim principe animacije kroz jednu zabavnu vježbu, kroz koju mogu naučiti par korisnih trikova koje bih volio da sam shvatio ranije. 

Učesnici će osmisliti karaktera pogodnog za animaciju i napraviti jednostavnu animaciju, zasnovanu na unaprijed definisanom pokretu.  



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Vanja Vikalo Linnch