TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.1.2025.
Spremni smo za povratak boja koje su, kako stručnjaci navode, "prigušene". Složenije, prigušene nijanse ružičaste, ljubičaste, zelene i žute boje koje imaju zemljane osnove. To su nijanse koje podsjećaju na patinu prirodnih materijala.
Zemljani tonovi
Odaberite sofe ili fotelje u dubokoj smeđoj tartuf boji kako biste stvorili bogat i dobrodošao centar prostora. Kožna ili baršunasta tapaciranja dodatno će naglasiti sofisticiranost. Zemljano roza ili zelene fotelje, ili reclineri mogu unijeti toplinu i sofisticirani vintage osjećaj. Ova boja odlično se slaže s i svijetlim i tamnim komadima namještaja.
Akcentni namještaj
Akcentni stolići mogu biti pravi način da unesete boje i teksture koje mogu biti previše dominantne u većim komadima namještaja. Razmislite o prigušenim plavim ili prigušenim crvenim bočnim stolićima, konzolnim stolovima ili policama kako biste suptilno ugradili ovu smirujuću boju u dizajn.
Police ili regal mogu donijeti vintage šarm i dobro se usklađuju s neutralnim elementima. Iskoristite ljubičaste patlidžan jastuke na neutralnim sofama kako biste unijeli boju i uravnotežili ostatak prostora.
Kombiniranje metala sa teksturama
Dodajte akcentne metale poput mesinga, bakra ili mat crne. Ova kombinacija može donijeti toplinu i bogatstvo, ali i sofisticiranost, bez previše upadljivog efekta. Na primjer, mali stolići sa mesinganim nogama i bakrenim detaljima ili kombinacija metalnih svjetiljki u prostorijama s tamnijim elementima mogu stvoriti moderan i elegantan ugođaj.
Dodaci tekstura u prostoru
Igra sa teksturama može značajno unaprijediti vizualnu dimenziju vašeg interijera. Kombiniranjem različitih tekstura kroz namještaj dodajete dubinu i dinamiku. Lanene zavjese mogu dodati svježinu prostoru. Bilo da se koriste u neutralnim tonovima ili u prigušenim zemljanim nijansama, lanene zavjese prostor čine prozračnijim.
U kombinaciji s mekim materijalima poput lana, drvo može stvoriti harmoničnu ravnotežu između mekanog i čvrstog. Drveni komadi namještaja, poput stolića za kafu, polica ili ormarića, mogu dodati dubinu prostoru i donijeti prirodnu teksturu koja je u skladu s trendovima za 2025. godinu.
Ove boje nose bezvremensku dubinu, udaljavajući se od prolaznih trendova. Naglašavaju važnost topline, udobnosti i personalizacije u dizajnu enterijera za 2025. godinu, potičući stvaranje prostora koji su istovremeno moderni i odražavaju karakter svojih vlasnika.
* * *
Naslovna fotografija: @astridtemplier
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
