TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.6.2020.
Na profilu Plantismus na društvenim mrežama pronaći ćete brojne korisne trikove za uzgoj biljaka, kreiranje terarija, brigu o kućnim biljkama, ali i zanimljive detalje Mehmedovog doma.
Još kada smo prije nešto više od godinu dana razgovarali sa ovim studentom dizajna u Sarajevu, naučili smo da biljke nisu samo ukras stana, nego i način povratka prirodi, kao i povod za kreiranje osjećaja smirenosti i tople hygge atmosfere u baš svakom prostoru u domu.
Kroz intervju otkrio nam je i par preporuka za biljke koji su odličan odabir za uzgoj u domu, a nedavno je na svojim društvenim mrežama Plantismus podijelio fotografije svog dnevnog boravka koji izgleda kao retro zelena oaza. Naime, biljke penjačice kreirale su svojevrstan okvir dnevnom boravku, a uz prostor za sjedenje, također se nalazi mnoštvo zelenih biljaka.
„Većina stvari u mom stanu je kupljeno na buvljaku, trgovinama starih stvari ili naslijeđeno od prijatelja i poznanika. Ovaj trosjed napravio sam od starih paleta te spužvi koje sam dobio od mame i prijatelja ? Kombinacija boja je sasvim slučajna, ali sam prezadovoljan koliko su se uklopile u ostatak prostora. Nije isključena ni opcija da ih nekada presvučem ?
Velika prednost prenamjene starih stvari jeste i smanjenje otpada i izbjegavanje odbacivanja stvari čiji se životni vijek može produžiti kroz kreiranje nove upotrebne vrijednosti ?- napisao je Mehmed ispod objave na društvenim mrežama.
Pozornost krade i tepih s etno detaljima koji daje toplu, pomalo boho notu prostoru. Nijansama doslovice budi prostor i daje mu dodatan koloristični boost. Uz to, kreira savršen sklad uz tkanine na kauču i lončanice u kojima se nalaze biljke.
Uz zeleni okvir koji kreiraju biljke, prostoru je osobnu notu dao kroz odabir postera za zid koji kriju tri portreta na kojima prevladavaju zemljani tonovi. Kip u kutu garniture, drveni stolić s pletenim košarama te jastuci u boji cigle kompletnom prostoru daje dodatnu lepršavost i stvaraju osjećaj ugode.
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
