TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.7.2014.
Živuća legenda dizajna je zasigurno dizajner Karim Rashid. Reći ćemo da samo dio liste njegovih klijenata glasi: Alessi, Audi, Gorenje, Zanotta, Prada, Estee Lauder, Kenzo, Georgio Armani, Sony, Swarovski, Toyota, Samsung, Asus, Coca Cola, Tommy Hilfiger, Scavolini, Natuzzi, Issey Miyake. I još puno puno imena.
Njegov svestrani i ultrakreativni potpis nosi preko 3 5oo predmeta u 47 zemalja svijeta, s tim što ovi brojevi svakodnevno rastu. Radovi jednog od najplodnijih dizajnera današnjice trajna su postavka 14 muzeja širom svijeta, uključujući Muzej moderne umjetnosti u New Yorku,, Muzej moderne umjetnosti u San Francisku i Centar Pompidou u Parizu.
On je i produkt dizajner, i dizajner interijera, i arhitekt i predavač, i pisac, i umjetnik i modni dizajner. I kao da to sve nije dovoljno, on je i DJ.

„Stvaram, dakle jesam“, kaže zagonetni dizajner Karim. Po majci Englez, a po ocu Egipćanin kaže za sebe i da je dizajnerski ovisnik, junkie, fanatik i freak. „Vjerujem da možemo živjeti u drugačijem svijetu. U onom koji je pun stvarnih, suvremenih, inspirativnih predmeta, prostora, mjesta, svjetova, duhovnosti i doživljaja. Dizajn je kulturni oblikovatelj našega svijeta od početka. Mi smo dizajnirali sustave, stvari, gradove, svjetove.“, ističe u svom manifestu.
U Ottawi je 1982. godine diplomirao industrijski dizajn, nakon čega odlazi u Italiju na postdiplomski studij. Karim Rashid, 54ogodišnji hiperaktivni dizajner multikulturnog porijekla, prepoznatljiv je po futurističkom dizajnu, amorfnim oblicima i fluorescentnim bojama. Još prepoznatljiviji pojavom: u bijelom ili pink odijelu, sa naočalama, nakitom i tetovažama. Naravno, vlastitog dizajna.
{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/02{/gallery}
Svaki detalj u njegovoj pojavi pomno je osmišljen i beskrajno originalan. Na sebi ima 12 tetovaža, a svaka označava neki grad: od Tokya, preko San Francisca, do New Yorka, Londona, Chicaga... Dio njegovog vizualnog identiteta čine i simboli, koji su gotovo pa postali prepoznatljiv dizajnerski dijalekt. Stvorio ih je čak 55 u zadnjih 15ak godina, tetovirao ih je, aplicirao na zidove, na nakit. Zove ih svojim hijeroglifima i naziva ih Karimagologos. Svaki simbol ima značenje, a svi su objašnjeni u njegovoj knjizi Evolution.

Prepoznatljiv kao „Princ plastike“, budući da u svom dizajnu često koristi upravo plastiku, materijal koji je izdrživ i trajan, savitljiv, a zahvaljujući novim tehnologijama, može biti i iznimno udoban i ugodan.
Upotrebom plastike omogućuje da njegov dizajn bude pristupačniji na tržištu, dostupniji širokim narodnim masama, što i jest njegov cilj - uljepšati svakodnevnicu, okružiti ljude lijepim stvarima.
Iako je odgovor preočit, često ga pitaju koja mu je najdraža boja. A on spremno puca: „Pink. Pink je moja superoptimistična bijela. Energična je, pozitivna, blistava, privlačna, snažna i odlučna. Postoji toliko nijansi pink boje, za svako raspoloženje, za svaku osobu. Pink je nova crna!“
Prije nekih 15 godina poklonio je svu crnu odjeću za Vojsku spasa: odijela Comme de Garcons, Yohji Yamamoto, Dries Van Noten. Danas ima preko 30 pari bijelih traperica, bijelih majica, bijelih džempera i čarapa. U rijetkim situacijama kada mu se ne nosi sve bijelo, obuče pink.
Sve što stvara, pa i „digipop“, digitalna eksploracija kompjuterske grafike, koju tako vješto približava širokim narodnim masama, nastaje u skicama. Bilo da se radi o rođendanskoj čestitci, neboderu ili radijatoru, sve počinje komadom papira i olovkama prepoznatljivih boja. Zar sumnjate da je maštovito „obukao“ i olovku, vezu uma i ruke, kako je sam naziva?!
Stvara senzualne organske linije i oblike. Žive boje. Spaja digitalnu tehnologiju, umjetnost i funkciju. Ne boji se boja.
Ne igra na sigurno.
Eksperimentira i riskira.
{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/03{/gallery}
Diviti se fotografijama, paleti proizvoda i predmeta koje je dizajnirao, spektru boja i uzoraka koje aplicira na sve čega se dotakne je jedno. Uživo ga slušati i gledati kako iskreno i predano predaje je užitak druge vrste. Ući u prostor koji je Karim skicirao, projektirao i dizajnirao je nešto sasvim peto, deseto....
Prije nekoliko godina sam tako ciljano hodočastila u ulicu Georgea Washingtona 38a u Beogradu. Ušla sam u “Majik”, kafić futurističkog ambijenta koji odiše optimizmom. Fuzija jednostavnosti i kompleksnosti, maestralna igra linija, boja, upotpunjena rasvjetom u pozitivnim bojama koje prenose auru vedrine, Karimovi prepoznatljivi oblici i boje koje je ukomponirao u ovaj interijer, a zatim prenio atraktivne detalje i na eksterijer restorana, na fasadu i terasu... Nevjerojatno!
{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/04{/gallery}
Osim Majik-a, u Beogradu, rodnom mjestu njegove supruge Ivane, odgovoran je i za uređenje kladionice Mozzart Space, za dizajn proizvoda za manufakturu Metalac i identitet brenda srpske farmaceutske tvrtke Pharmanova, za dizajn hotela i dizajn kompjutora za tvrtku ComTrade, ali i za projekt interijera ljekarne Oaza zdravlja. Nažalost, čula sam da je ljekarna zatvorena, da je interijer Majik caffea kompletno promijenjen, dok sudbinu ostalih prostora ne znam. Postoji u Beogradu i Karim Space, prodajno mjesto s njegovim potpisom.
{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/05{/gallery}
Beograd predstavlja nama najbližu destinaciju gdje je moguće doživjeti Karimove interijere, dok je namještaj moguće kupiti i u Hrvatskoj, pa čak i kod nas u BiH ako dobro potražite :)
Hmmm...na koji način prezentirati njegov rad, kojim redoslijedom; razdvajati interijere od produkt dizajna, ili ići kronološki... Kako god počnem, ne ide. Previše je toga. Idemo prvo fotografije njegovih stanova: New York, Beograd, Miami i ureda u New Yorku.

Karimov ured

{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/06{/gallery}
99% prostora u kojima živi i radi čini „on“, njegov dizajn, i to iz dva razloga. Prvi, tako mu je jednostavnije, jer dobiva besplatne uzorke, i drugi jer uči iz njih, sam primijeti gdje je pogriješio. Iako voli lijepe stvari, tvrdi da se za stvari ne veže jer nije materijalistički orijentiran. Slijedi nasumičan odabir Karimovih proizvoda. Uživajte u lijepim stvarima.
{gallery}2014_07/karim_rashid_galerije/08{/gallery}
Brojčani podaci i fotografije svjedoče o iznimnom talentu i radoholičaru. Ipak Karim tvrdi upravo suprotno: „Nisam radoholičar. Spavam 8 sati dnevno. Moja radna etika se sastoji u tome da radim oko 8 sati na dan. Vježbam 2 sata na dan, svaki dan, zadnjih 30 godina. Lud sam što se tiče hrane koju jedem, jako pazim na to. Ne pušim, vrlo malo pijem.“.
Kad sam počela razmišljati šta sve reći/napisati, u glavi mi slika sa zagrebačke izložbe iz MSU, Karim Rashid: Ideologija ljepote, iz 2012.godine, kada je sam Karim bio prisutan. Prisutan i zagonetan. Ipak, neočekivano dostupan i pristupačan. Naiđem i na njegove izjave: „Javna sam osoba, vrlo otvorena i pristupačna, sa mnom je lako razgovarati. Osobno odgovorim na minimalno 150 tweetova na dan, na 100 facebook poruka.“ I na fb stranici piše official site from karim rashid-i answer all messages personally
Razmišljam, mogu mislit što osobno odgovara. A opet... što bi to stalno naglašavao. Pa baš zato. Jooooj.
Kako god. Pošaljem ja poruku. Kad, odgovara NEKO. Ja naravno vjerujem da je Njegovo Veličanstvo glavom i glatkom bradom. Reko, tako i tako, prvo modni portal kod nas, članak, kratko, amaterski, huuuge fan, il šta sve nisam napisala, stid me retroaktivno pogledat. Kaže Karim Rashid, može, samo mi na mail to pošalji. :O :O :O
Onda slijedi:
-leptirići u stomaku;
- šta ako ne odgovori;
-šta ako odgovori?!;
-šta ću ga pitat, hoće mu pitanja bit glupa, svi su ga već sve pitali?!
- probit ću rok!
-šta ću ga pitat?!
Svaki intervju ista ili vrlo slična pitanja. Strahovala sam da će kolutat očima na još jedna takva, strahovala da ću poslat previše pitanja. A opet, imam priliku, šteta postavit 2. Koja zbrka u glavi, da On samo zna.
Da skratim, nakon par mailova ugodne komunikacije, nakon što je tražio da vidi stranicu za koju pišem, ekskluzivno za MODAMO.info, pitam ja Karima štošta, a on meni ...probija deadline!!!
I ma koliko mi to teško palo, jer će odgovore možda poslat svaki tren... rekoh ja urednici idemo prvo objaviti priču o njemu, da ga čitatelji upoznaju, a onda ćemo objaviti njegove odgovore na moja jednostavna pitanja tipa...u kojoj prilici bi obukao točkasto odjelo ili...kupuje li suvenire na mnogobrojnim putovanjima?! Odgovori su stigli, sjajni kao i njegov radi, rekla bi da je cijeli intervju u superoptimističnoj bijeloj boji, stoga dragi Karim, hvala na dobroj namjeri i super životnom iskustvu... bilo je veselo i napeto provjeravati mail svakih 15 minuta. Sada se bacam na prijevod tvojih odgovora, uz čašu vina iz super moćne dizajnerske čaše, koju ću ubrzo, nadam se zamijeniti onom u tvom potpisu.
Stay tuned.

Izvori:
www.gorenje.com
www.msu.hr
www.tportal.hr
www.karimrashid.com
www.idesignideas.wordpress.com
www.oris.hr
www.pogledaj.to
www.yankodesign.com
www.facebook.com/pages/KARIM-RASHID/
TEKST: Ada Ćeremida
Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.
Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova.
Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.
Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.

Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan
Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti.
Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.

Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno
Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.
Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.

Ormari kao privatna galerija
Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju.
Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.

Kupatilo kao scenografija, ne rutina
Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.
Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.
Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!