Kada je u pitanju preuređenje kuhinje i trpezarije postoji mnoštvo stvari koje trebamo imati na umu. Moramo uzeti u obzir osvjetljenje, materijale, veličinu prostora, kao i vodovodne instalacije.

To zna i Designitekt Studio koji je imao priliku preurediti kuhinju koja uključuje i trpezariju sa sofom i trpezarijskim stolicama.

Naravno, sve detalje smo htjeli saznati iz prve ruke, zato smo zamolili Maidu i Emila Imamovića iz Designitekt Studia da nam otkriju sve detalje o projektu. 

3D prikaz kuhinje i trpezarije

Prije samog preuređenja kuhinje, Designitekt studio za ovaj obiteljski dom je kreirao 3D vizualizaciju interijera koju možete istražiti u nastavku. Pokušali su za ovaj obiteljski dom slikovito prikazati idealna rješenja kojima bi riješili svaki izazov i unijeli više svjetla u kuhinju i trpezariju. 

Od 3D prikaza do stvarne moderne kuhinje i trpezarije

„Želje klijenata su bile: veća radna površina, sofa sa 4x trpezarijske stolice i svjetliji tonovi.

Prilikom projektovanja kuhinjskog prostora sa trpezarijom morali smo se prilagoditi postojećim vodovodnim instalacijama odnosno zadržati poziciju sudopera gdje je bio ranije. Također, nismo smjeli dirati poziciju radijatora koji se nalazi ispod prozora. Svaki projekat sa sobom nosi nove izazove, tako da smo i ove uspješno riješili.

Prostor kuhinje gdje se nalazi radijator smo iskoristili na način da radna ploča bude u širini od 90 cm (a drugi dio kuhinje je sa standardnom radnom pločom u širini od 60 cm) kao i donji kuhinjski elementi. Iznad radijatora se nalazi ozračna rešetka čime se ne ugrožava njegova funkcija.

Prostor za odlaganje maksimalno smo iskoristili izvlačnim elementima i kombinacijom ladica i polica, a savremen izgled postigli smo kombinacijom boja i dekora. Dekor radne ploče i zidne obloge je isti, dok je krajnji desni dio kuhinje u drugoj boji čime smo razbili monotonost i neki "standardni tip bijelih kuhinja" koje imamo priliku svakodnevno viđati.

Trpezarijski stol je unikatan proizvod i rađen je prema nacrtima Designitekt studija. Ploča trpezarijskog stola daje dinamiku cjelokupnom prostoru. Iznad stola je spušteni strop sa obodnom led rasvjetom i visilicama. Dozu elegancije i luksuza postigli smo sa zlatnim detaljima (slavina i rasvjeta iz Malpeza salona). Sudoper Alveus je granitni u bijeloj nijansi. Trpezarijske stolice su iz SitForm asortimana.

Prvobitno smo mislili da je kvadratura prostora ograničavajući faktor za sofu, ali smo odličnom dispozicijom uspjeli "smjestiti" istu, a time ne narušiti komfornost. Zid iza sofe obložen je istim materijalima i bojama koje nalazimo na kuhinji, te je na taj način postignuta idealna povezanost svih segmenata. Svijetlija nijanse zelene boje štofa unijela je svježinu u prostor (rađena prema mjeri iz proizvodnje Inside by Ećo). Kompletan pločasti namještaj je rađen prema mjeri i našim nacrtima u izvedbi našeg stolara. Zavjese su iz Zart-a." - otkrili su nam iz Designitekt studija. 

Što kažete, biste li i vi iskoristili ove trikove za (pre)uređenje svoje kuhinje?

***
Naslovna fotografija: Designitekt Studio

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba