TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.7.2010.
Stvarna ljubavna priča iz drugog i trećeg desetljeća prošlog stoljeća, ona između modne legende Coco Chanel i glazbenog genija Igora Stravinskog, napokon je ekranizirana. Coco Chanel i Igor Stravinski naziv je filma redatelja Jana Kounena, s Annom Mouglalis i Madsom Mikkelsenom u glavnim ulogama, koji prati dobro skrivanu strastvenu romansu između dvoje velikih umjetnika, kraljice franc
Film je premijerno prikazan još kao Završni film na Cannes Film Festivalu prošle godine, no u naša kina počeo je stizati tek nedavno. Atraktivan je jer govori o ljubavnoj aferi iz najviših umjetničkih krugova o kojoj se mnogo šuškalo, ali malo znalo, a koja je ponovno počela intrigirati javnost 2002. kada je američki spisatelj Chris Greenhalgh izdao roman Coco Chanel i Igor Stravinski. Isti čovjek autor je i scenarija za film.
Romantična drama u svojih 120 minuta otkriva da su slavni umjetnici upravo u doba svog ljubovanja bili najgenijalniji. U tom radoblju, naime, Coco je kreirala svoj jedan i jedini Chanel Nº 5, a Igor komponirao Pet lakih komada.
Priča je započela 1913. kada Coco posjećuje premijeru Igorovog skandaloznog baleta Posvećenje proljeća. Djelo je izazvalo bijes publike, ali kada na daske izlazi autor, Coco je oduševljena.
Nastavila se nakon sedam godina kada Parižanka udomljuje Rusa i njegovu obitelj kao izbjeglice iz revolucijom zahvaćene domovine, te ih smješta u svoju ladanjsku vilu. Ljetni mjeseci u okolici Pariza za njih postaju burni.
Shvativši da ju je Coco ugrozila, Igorova se supruga pokušava suprotstaviti njezinom crno-bijelom svijetu vješajući po ormaru crvene rupce. Igor je rastrgan između dvije žene – uspješne, financijski neovisne, sofisticirane ali i nemoralne Coco – i svoje tradicionalne žene, dobre kućanice koja se brine za djecu i pati od tuberkuloze. Kada supruga upita Coco osjeća li krivnju, ona hladno odgovara ne. Kada pak Parižanka Igoru napominje da je snažnija od njega, on odgovara kako je on umjetnik a ona samo vlasnica krojačke radnje.
U ulozi Coco Chanel u ovom filmu pojavljuje se francuska glumica Anna Mouglalis, koja je radila sa Chanelom osam godina a trenutno je reklamno lice za njihovu liniju nakita Fine Jewellery. Ulogu Stravinskog igra danski glumac Mads Mikkelsen, najpoznatiji kad glavni negativac Jamesa Bonda u filmu Casino Royale.
Karl Lagerfeld od prvog je trenutka podržao snimanje filma te produkciji omogućio pristup svim svojim arhivama te im čak otvorio vrata svjetski poznatog stana popularne dizajnerice na adresi 31 ulica Cambon. I glavna glumica starcu se zahvalila na svesrdnoj pomoći: „Kad sam razgovarala s Karlom on je bio jako zagrijan za to da na filmu dobro prikažem humor Coco Chanel, ali redatelj to nije htio. Ovaj film samo je jedna interpretacija Coco i prikazuje jedan pogled na nju.
Ali zato Karla nisam ni trebala moliti za bilo kakvu drugu pomoć – on mi je sam pričao anegdote o Coco, pokazao mi arhivu i posudio mi neke predivne haljine.“
Glumica je izjavila i kako ima osjećaj da se pripremala za film cijeli život, iako nikad nije ni pomisila da će završiti glumeći modnu besmrtnicu: „Budući da sam godinama radila za Chanel, mislila sam kako mogu uvelike pridonijeti filmu – naravno, bila mi je velika stvar prihvatiti tu ulogu, ali bila sam veoma entuzijastična oko nje. Pročitala sam sve što sam mogla pronaći o Coco, proučavala sam video zapise i tekstove i čitala mnogo knjiga samo kako bih dobila osjećaj za to razdoblje.“
Također je skeptična oko toga bili se Coco svidio film: „Postojale su tri različite biografije o Coco Chanel i mislim da ih je ona do kraja svog života sve zamrzila. Isto tako, postojat će tri različite interpretacije njezinog života na filmu te nisam sigurna koja bi joj se svidjela. Ona je bila tako kompleksna žena.“
Sve u svemu, ako vam se svidio Coco Avant Chanel, nije sigurno da će vam se svidjeti i ovaj film. Razlikuju se tematski – Coco prije Chanela govorio o dizajneričinom životu prije svjetske slave dok Coco Chanel i Igor Stravinski govori o njezinom zrelom razdoblju – ali i produkcijski. U ovom potonjem, pak, ne očekujte srceparajuće trenutke – treba imati na umu da je ovdje riječ o europskoj (francuskoj) kinematografiji, a ne holivudskom filmu o poznatima punom Oscar moments. Dapače, filmu su upućene neke kritike o sporom ritmu i praznini.
Bilo kako bilo, dok Coco ne dočeka neku bolju interpretaciju, uvjereni smo da će svi modni sladokusci pogledati i ovaj film, jer su odlična povijesna kostimografija i novo viđenje Coco Chanel za to i više nego dovoljni razlozi.
Igor Stravinski i Coco Chanel (sasvim lijevo i sasvim desno)
I.R.
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
