TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.7.2010.
Stvarna ljubavna priča iz drugog i trećeg desetljeća prošlog stoljeća, ona između modne legende Coco Chanel i glazbenog genija Igora Stravinskog, napokon je ekranizirana. Coco Chanel i Igor Stravinski naziv je filma redatelja Jana Kounena, s Annom Mouglalis i Madsom Mikkelsenom u glavnim ulogama, koji prati dobro skrivanu strastvenu romansu između dvoje velikih umjetnika, kraljice franc
Film je premijerno prikazan još kao Završni film na Cannes Film Festivalu prošle godine, no u naša kina počeo je stizati tek nedavno. Atraktivan je jer govori o ljubavnoj aferi iz najviših umjetničkih krugova o kojoj se mnogo šuškalo, ali malo znalo, a koja je ponovno počela intrigirati javnost 2002. kada je američki spisatelj Chris Greenhalgh izdao roman Coco Chanel i Igor Stravinski. Isti čovjek autor je i scenarija za film.
Romantična drama u svojih 120 minuta otkriva da su slavni umjetnici upravo u doba svog ljubovanja bili najgenijalniji. U tom radoblju, naime, Coco je kreirala svoj jedan i jedini Chanel Nº 5, a Igor komponirao Pet lakih komada.
Priča je započela 1913. kada Coco posjećuje premijeru Igorovog skandaloznog baleta Posvećenje proljeća. Djelo je izazvalo bijes publike, ali kada na daske izlazi autor, Coco je oduševljena.
Nastavila se nakon sedam godina kada Parižanka udomljuje Rusa i njegovu obitelj kao izbjeglice iz revolucijom zahvaćene domovine, te ih smješta u svoju ladanjsku vilu. Ljetni mjeseci u okolici Pariza za njih postaju burni.
Shvativši da ju je Coco ugrozila, Igorova se supruga pokušava suprotstaviti njezinom crno-bijelom svijetu vješajući po ormaru crvene rupce. Igor je rastrgan između dvije žene – uspješne, financijski neovisne, sofisticirane ali i nemoralne Coco – i svoje tradicionalne žene, dobre kućanice koja se brine za djecu i pati od tuberkuloze. Kada supruga upita Coco osjeća li krivnju, ona hladno odgovara ne. Kada pak Parižanka Igoru napominje da je snažnija od njega, on odgovara kako je on umjetnik a ona samo vlasnica krojačke radnje.
U ulozi Coco Chanel u ovom filmu pojavljuje se francuska glumica Anna Mouglalis, koja je radila sa Chanelom osam godina a trenutno je reklamno lice za njihovu liniju nakita Fine Jewellery. Ulogu Stravinskog igra danski glumac Mads Mikkelsen, najpoznatiji kad glavni negativac Jamesa Bonda u filmu Casino Royale.
Karl Lagerfeld od prvog je trenutka podržao snimanje filma te produkciji omogućio pristup svim svojim arhivama te im čak otvorio vrata svjetski poznatog stana popularne dizajnerice na adresi 31 ulica Cambon. I glavna glumica starcu se zahvalila na svesrdnoj pomoći: „Kad sam razgovarala s Karlom on je bio jako zagrijan za to da na filmu dobro prikažem humor Coco Chanel, ali redatelj to nije htio. Ovaj film samo je jedna interpretacija Coco i prikazuje jedan pogled na nju.
Ali zato Karla nisam ni trebala moliti za bilo kakvu drugu pomoć – on mi je sam pričao anegdote o Coco, pokazao mi arhivu i posudio mi neke predivne haljine.“
Glumica je izjavila i kako ima osjećaj da se pripremala za film cijeli život, iako nikad nije ni pomisila da će završiti glumeći modnu besmrtnicu: „Budući da sam godinama radila za Chanel, mislila sam kako mogu uvelike pridonijeti filmu – naravno, bila mi je velika stvar prihvatiti tu ulogu, ali bila sam veoma entuzijastična oko nje. Pročitala sam sve što sam mogla pronaći o Coco, proučavala sam video zapise i tekstove i čitala mnogo knjiga samo kako bih dobila osjećaj za to razdoblje.“
Također je skeptična oko toga bili se Coco svidio film: „Postojale su tri različite biografije o Coco Chanel i mislim da ih je ona do kraja svog života sve zamrzila. Isto tako, postojat će tri različite interpretacije njezinog života na filmu te nisam sigurna koja bi joj se svidjela. Ona je bila tako kompleksna žena.“
Sve u svemu, ako vam se svidio Coco Avant Chanel, nije sigurno da će vam se svidjeti i ovaj film. Razlikuju se tematski – Coco prije Chanela govorio o dizajneričinom životu prije svjetske slave dok Coco Chanel i Igor Stravinski govori o njezinom zrelom razdoblju – ali i produkcijski. U ovom potonjem, pak, ne očekujte srceparajuće trenutke – treba imati na umu da je ovdje riječ o europskoj (francuskoj) kinematografiji, a ne holivudskom filmu o poznatima punom Oscar moments. Dapače, filmu su upućene neke kritike o sporom ritmu i praznini.
Bilo kako bilo, dok Coco ne dočeka neku bolju interpretaciju, uvjereni smo da će svi modni sladokusci pogledati i ovaj film, jer su odlična povijesna kostimografija i novo viđenje Coco Chanel za to i više nego dovoljni razlozi.
Igor Stravinski i Coco Chanel (sasvim lijevo i sasvim desno)
I.R.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekada simbol prevelikog hypea, Dior tote se vraća kao tiha kulturna referenca koju Gen Z zapravo želi nositi.
Svi se sjećamo tog trenutka kada je jedna torba prešla granicu između poželjne i prezasićene. Diorove tote torbe bile su svuda na ulicama, Instagramu, aerodromima i vrlo brzo prestale su govoriti išta novo.
No moda ima kratko pamćenje i još kraći ciklus oprosta. U novoj interpretaciji Dior, pod vodstvom J.W. Andersona vraća ovaj format, koji smo vidjeli na njegovoj debitantskoj Dior Mens reviji prošle godine.
S potpuno drugačijim razlogom postojanja, ovaj put, torba ne pokušava da bude statusni simbol, već nosilac kulture, reference i ličnog identiteta.
Kada je Dior Book Tote postao “previše”?
Originalni Dior Book Tote lansiran je 2018. godine pod kreativnim vodstvom Maria Grazia Chiuri za Dior . Inspirisan praktičnošću i idejom svakodnevne luksuzne torbe, brzo je postao jedan od najprepoznatljivijih komada modne kuće.
No već do 2019. i 2020. torba je doživjela ekstremnu saturaciju od street style scene do masovnih kopija. Logo i monogram preuzeli su glavnu riječ, dok je sama torba izgubila emocionalni i estetski kontekst. Nije bila ružna, ali je postala prazna i upravo zato je mnogima dosadila.
Taj umor bio je vidljiv i kasnije, čak i kada se torba pojavila u muškom kontekstu na Paris Fashion Week Menswear FW 2025/2026 , u okviru revije Dior Men Winter 2025/2026 pod kreativnim vodstvom Kim Jones tada ukrašena sa Labubu privjescima, više kao styling trik nego kao stvarna reinterpretacija.
Tek dolaskom J.W. Andersona dolazi do suštinskog zaokreta: torba se ne stilizira, već se ponovo osmišljava, oslobođena ironije i vraćena značenju.
Dior Book Cover Tote kao kulturni objekt
Nova Dior Book Cover Tote ide u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto logotipa, u prvi plan dolazi književnost. Umjesto savršeno stiliziranih kampanja, Dior bira bouquiniste uz obale Seine stvarne ljude, stvarne reference, stvarni Pariz.
Kampanja fotografa Angèle Châtenet djeluje gotovo dokumentarno, bez viška scenografije. Torbe nose naslove knjiga, porodična imena i kulturno naslijeđe, a ne samo brend. Luksuz ovdje nije performans, već navika.
Zašto ovo rezonira s Gen Z publikom?
Gen Z ne kupuje simbole moći, već skuplja reference. Knjiga na torbi nije dekor, već kod znak pripadnosti, interesa i vrijednosti.
Upravo zato je casting ključan: od 070 Shake do book influencera Travawyn Taylor , identitet kampanje gradi se kroz kulturu, ne status. Najemotivniji trenutak dolazi s Denis Westhoff , gdje roman Bonjour Tristesse postaje naslijeđe koje se nosi, a ne arhivira.
Ovo su torbe koje su nosive, funkcionalne i tiho luksuzne dizajnirane za stvarni život, ne za feed.
Dior nije samo “popravio” staru torbu promijenio je razlog zašto ona postoji. Book Cover Tote nije pokušaj povratka hypea, već odgovor na sadašnji trenutak u kojem moda mora slušati, a ne diktirati.
Upravo zato ova verzija djeluje uvjerljivo: jer ne traži da je volimo dovoljno je da je razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
