Ovaj novonastali hrvatski brand dokaz je kako za zanimljiv i kvalitetan proizvod nije potreban veliki tim stručnjaka. Iza branda CEKOlamps stoji Jasen Čeko, novopečeni handcrafter koji se u izradu upustio iz odluke o kvalitetnijem provođenju slobodnog vremena. Hobi je ubrzo postao tržišno prepoznatljiv brand svjetiljki i dekorativnih predmeta koji su u kratkom razdoblju oduševili javnost. Iako j

„Prvih par svjetiljki izradio sam kao poklon za rođendan dragim ljudima. Kada sam svjedočio oduševljenjem njihovih prijatelja i kolega, shvatio sam da bi ovo vrlo lako mogao postati traženi proizvod - ne samo kod nas, već i na inozemnom tržištu.’, objašnjava Jasen koji stoji iza branda CEKOlamps.

Ono što ove svjetiljke čini zanimljivima je upravo kontradikcija između vodovodnih cijevi i njhove funkcije - provođenja struje. Spoj elektronike i asocijacija na vodu definitivno je upečaljiv smjer, koji je uz visoku estetiku instantno učinio ove svjetiljke zanimljivima svim generacijama.

„‘Ideju sam dobio skrolajući kroz Pinterest. S obzirom na to da vodovodne cijevi postaju sve češće korišten materijal - od svjetiljki do namještaja i dekoracija - važno mi je da unesem i svoj potpis u proizvod koji stvaram. Budući da ovaj sistem izrade nudi pregršt mogućnosti, plan mi je i diferencirati samu poruku koju proizvod unosi u prostor.“, dodaje dizajner.

Kada govorimo o svjetiljkama, ističe se model ‘Light of Lotos’ - svjetiljka inspirirana yogijskom Asanom Padmasanom. Svjetiljka prikazuje poznatu poziciju sjedenja koji je tisućama godina fizička baza za izvođenje raznih meditativnih tehnika. Odabir konteksta u kojem se proizvod nalazi dodatno pojačava izvornu funkciju proizvoda koji uz osvjetljenje unosi i toplinu u interijer.Autentičnost ovog proizvoda leži i u zanimljivom spoju klasične industrijske hladnoće nosivog materijala s toplinom svjetlosti žarulje i spomenute poruke koju unosi u životni prostor. Ono što je također zahvalno je pomičnost dijelova lampi koje omogućuje upravo odabir ovog materijala. U slučaju ‘Light of Lotos’ svjetiljke, moguće je pomicati ‘ruke’ ovisno o raspoloženju vlasnika. Neke od simpatičnih mogućnosti su odlaganje knjiga, papira, spisa i računa u ruke ovog meditativnog čovječuljka.

„Za izradu prve svjetiljke trebao mi je gotovo cijeli jedan dan. Sada, kada znam proces, za izradu mi je potrebno puno manje vremena. Zapravo je najveći izazov nabavka materijala. S obzirom na to da se neki dijelovi koji su mi potrebni više ne koriste, moram naručivati iz inozemstva ili ih ‘pronaći’. No i ova me faza izrade, ako ju tako možemo nazvati, stvarno veseli. Prvenstveno me oduševila involviranost i podrška dragih ljudi u pripremi materijala i traženju dijelova koji mi ne-dostaju da ostvarim određenu zamisao.“, objašnjava Jasen.

Osim ‘Light of Lotos’, u ponudi se nalaze i svjetiljke ‘Worm up!’ i ‘Simple Blue’. Ono što ovaj brand također diferencija jest da je u cijenu uključena i žarulja i sjenilica, što često nije praksa kod ručno rađenih svjetiljki. Više o brandu možete pronaći na CEKOlamps web stranici ili putem online shopa Etsy.com.

Osim svjetiljki u nastanku je i kolekcija dekorativnih predmeta u istom industrijskom tonu. Svijećnjak je inspiriran i simbolikom broja sedam, koliko ima utora za svijeće. Naime, mistična simbolika broja sedam već se tisućama godina gradi i prenosi kroz razne kulture, religije i civilizacije. Broj sedam donosi sreću, obnovu i savršenstvo. Ovaj dekorativan predmet koji će pridonijeti toplini atmosfere brojnih interijera: od javnih - hoteli, restorani, kafići, pa do privatnih - vašeg blagdanskog stola ili pak romantične večere u dvoje. 

Tekst: Tena Cuculić, MODAMO.info
Foto: Jasen Čeko

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba