TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.3.2021.
Caffe bar 'Kastor 51' na adresi Stjepana Tomaševića u Žepču mjesto je koje se ističe svojim uređenjem, ali i ponudom.
Interijer je osmislila Nikolina Spajić, arhitektica i voditeljica projektnog ureda TING d.o.o. u Žepču, kojeg čini ukupno 9 projektanata inženjerske struke.
S projektiranjem interijera intenzivnije su krenuli tek zadnje 2 godine, a u svoj portfolio su i dodali ovaj nešto drugačiji prostor koji vas vodi na putovanje u svemir. Svaki detalj pomno je osmišljen, a u prostoru od nepunih 90m2, moći ćete uživati u ispijanju čajeva iz unikatnih čajnika, ali i atmosferi koja vlada.
„Kastor kao jedna od najsjajnijih zvijezda u sazviježđu blizanaca, 51 svjetlosnu godinu udaljena od Sunca, nametnula je temu. Tako smo inspiraciju tražili u svemiru i polarnoj svjetlosti imajući na umu da prostor treba odisati toplinom pružajući ugodnu atmosferu. Budući da sam ljubitelj prostih linija i jednostavnih oblika, odlučila sam se na jednostavniji i možda najučinkovitiji oblik stvaranja futurističkog stila: galaktičkim muralima i reflektirajućim površinama. Kao posljednju notu “riskirali smo” s mramorom koji se u konačnici pokazao kao dobar odabir. Odlučili smo da će prevladavajuće boje biti purpurna ljubičasta i kobalt plava te su primijenjene na tekstilu, stropnom barisolu i osvjetljenju. Tek za dodatni dašak topline dodali smo visilice filament sijalica." - otkriva nam Nikolina na upit gdje su pronašli inspiraciju za uređenje.
„Kompletan namještaj i dekor na koji je i sam investitor dao veliku pažnju u potpisu je domaćih firmi iz Žepča i fizičkih lica. Namještaj, obloge, ogledala rađeni su prema nacrtima iz projekta.
Ono što je zanimljivo za ovaj ugostiteljski prostor je raznolika ponuda pića i ostalog sadržaja koji u našem gradu tek dolazi. Pored noviteta ponude pića, posebna pažnja posvećena je i Dilmah čajevima za koje su oslikavani unikatni čajnici i šalice s temom svemira." - nadodaje Nikolina.
Na upit koji su izazovi s kojim su se susreli u realizaciji projekta, nadodaje:
„Sam projektni zadatak je bio izazov. Imala sam naziv caffea te želje investitora. Zamisao je najprije trebalo shvatiti, raditi na njoj i dobiti rezultat kojeg je klijent očekivao. Prostor je već ranije, po namjeni, bio istog karaktera (drugog arhitektonskog stila). Cilj nam je bio osvježiti prostor odgovarajućim stilom uz iskorištavanje postojećih elemenata. Tako smo, na primjer, konstrukciju od prethodne visoke, sjedeće garniture restaurirali i prilagodili novoj. Zadržana je i konstrukcija bara uz nove obloge i materijalizaciju. Izazov jeste bio raditi na svemu tome, unijeti nove obloge, nove teksture, materijalizaciju, rješenju rasvjete, tlocrtnom rješenju... i dobiti zaokruženu cjelinu."
Pogledajte!
***
Foto: Fotom
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
