Caffe bar 'Kastor 51' na adresi Stjepana Tomaševića u Žepču mjesto je koje se ističe svojim uređenjem, ali i ponudom.

Interijer je osmislila Nikolina Spajić, arhitektica i voditeljica projektnog ureda TING d.o.o. u Žepču, kojeg čini ukupno 9 projektanata inženjerske struke.

S projektiranjem interijera intenzivnije su krenuli tek zadnje 2 godine, a u svoj portfolio su i dodali ovaj nešto drugačiji prostor koji vas vodi na putovanje u svemir. Svaki detalj pomno je osmišljen, a u prostoru od nepunih 90m2, moći ćete uživati u ispijanju čajeva iz unikatnih čajnika, ali i atmosferi koja vlada.

„Kastor kao jedna od najsjajnijih zvijezda u sazviježđu blizanaca, 51 svjetlosnu godinu udaljena od Sunca, nametnula je temu. Tako smo inspiraciju tražili u svemiru i polarnoj svjetlosti imajući na umu da prostor treba odisati toplinom pružajući ugodnu atmosferu. Budući da sam ljubitelj prostih linija i jednostavnih oblika, odlučila sam se na jednostavniji i možda najučinkovitiji oblik stvaranja futurističkog stila: galaktičkim muralima i reflektirajućim površinama. Kao posljednju notu “riskirali smo” s mramorom koji se u konačnici pokazao kao dobar odabir. Odlučili smo da će prevladavajuće boje biti purpurna ljubičasta i kobalt plava te su primijenjene na tekstilu, stropnom barisolu i osvjetljenju. Tek za dodatni dašak topline dodali smo visilice filament sijalica." - otkriva nam Nikolina na upit gdje su pronašli inspiraciju za uređenje.

„Kompletan namještaj i dekor na koji je i sam investitor dao veliku pažnju u potpisu je domaćih firmi iz Žepča i fizičkih lica. Namještaj, obloge, ogledala rađeni su prema nacrtima iz projekta.
Ono što je zanimljivo za ovaj ugostiteljski prostor je raznolika ponuda pića i ostalog sadržaja koji u našem gradu tek dolazi. Pored noviteta ponude pića, posebna pažnja posvećena je i Dilmah čajevima za koje su oslikavani unikatni čajnici i šalice s temom svemira." - nadodaje Nikolina.

Na upit koji su izazovi s kojim su se susreli u realizaciji projekta, nadodaje:
„Sam projektni zadatak je bio izazov. Imala sam naziv caffea te želje investitora. Zamisao je najprije trebalo shvatiti, raditi na njoj i dobiti rezultat kojeg je klijent očekivao. Prostor je već ranije, po namjeni, bio istog karaktera (drugog arhitektonskog stila). Cilj nam je bio osvježiti prostor odgovarajućim stilom uz iskorištavanje postojećih elemenata. Tako smo, na primjer, konstrukciju od prethodne visoke, sjedeće garniture restaurirali i prilagodili novoj. Zadržana je i konstrukcija bara uz nove obloge i materijalizaciju. Izazov jeste bio raditi na svemu tome, unijeti nove obloge, nove teksture, materijalizaciju, rješenju rasvjete, tlocrtnom rješenju... i dobiti zaokruženu cjelinu."
Pogledajte!

***
Foto: Fotom
Tekst: BONJOUR.ba

Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.

Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.

Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.

Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.




Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam  

Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida. 

U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.





Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.

Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.




Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture

Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.

Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.





Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu. 

Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.




Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti  

Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života. 

Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.





Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju

Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.

U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.




Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.




 
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.

U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hans Fonk