Caffe bar 'Kastor 51' na adresi Stjepana Tomaševića u Žepču mjesto je koje se ističe svojim uređenjem, ali i ponudom.

Interijer je osmislila Nikolina Spajić, arhitektica i voditeljica projektnog ureda TING d.o.o. u Žepču, kojeg čini ukupno 9 projektanata inženjerske struke.

S projektiranjem interijera intenzivnije su krenuli tek zadnje 2 godine, a u svoj portfolio su i dodali ovaj nešto drugačiji prostor koji vas vodi na putovanje u svemir. Svaki detalj pomno je osmišljen, a u prostoru od nepunih 90m2, moći ćete uživati u ispijanju čajeva iz unikatnih čajnika, ali i atmosferi koja vlada.

„Kastor kao jedna od najsjajnijih zvijezda u sazviježđu blizanaca, 51 svjetlosnu godinu udaljena od Sunca, nametnula je temu. Tako smo inspiraciju tražili u svemiru i polarnoj svjetlosti imajući na umu da prostor treba odisati toplinom pružajući ugodnu atmosferu. Budući da sam ljubitelj prostih linija i jednostavnih oblika, odlučila sam se na jednostavniji i možda najučinkovitiji oblik stvaranja futurističkog stila: galaktičkim muralima i reflektirajućim površinama. Kao posljednju notu “riskirali smo” s mramorom koji se u konačnici pokazao kao dobar odabir. Odlučili smo da će prevladavajuće boje biti purpurna ljubičasta i kobalt plava te su primijenjene na tekstilu, stropnom barisolu i osvjetljenju. Tek za dodatni dašak topline dodali smo visilice filament sijalica." - otkriva nam Nikolina na upit gdje su pronašli inspiraciju za uređenje.

„Kompletan namještaj i dekor na koji je i sam investitor dao veliku pažnju u potpisu je domaćih firmi iz Žepča i fizičkih lica. Namještaj, obloge, ogledala rađeni su prema nacrtima iz projekta.
Ono što je zanimljivo za ovaj ugostiteljski prostor je raznolika ponuda pića i ostalog sadržaja koji u našem gradu tek dolazi. Pored noviteta ponude pića, posebna pažnja posvećena je i Dilmah čajevima za koje su oslikavani unikatni čajnici i šalice s temom svemira." - nadodaje Nikolina.

Na upit koji su izazovi s kojim su se susreli u realizaciji projekta, nadodaje:
„Sam projektni zadatak je bio izazov. Imala sam naziv caffea te želje investitora. Zamisao je najprije trebalo shvatiti, raditi na njoj i dobiti rezultat kojeg je klijent očekivao. Prostor je već ranije, po namjeni, bio istog karaktera (drugog arhitektonskog stila). Cilj nam je bio osvježiti prostor odgovarajućim stilom uz iskorištavanje postojećih elemenata. Tako smo, na primjer, konstrukciju od prethodne visoke, sjedeće garniture restaurirali i prilagodili novoj. Zadržana je i konstrukcija bara uz nove obloge i materijalizaciju. Izazov jeste bio raditi na svemu tome, unijeti nove obloge, nove teksture, materijalizaciju, rješenju rasvjete, tlocrtnom rješenju... i dobiti zaokruženu cjelinu."
Pogledajte!

***
Foto: Fotom
Tekst: BONJOUR.ba

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV