TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.10.2019.
U Tešnju, točnije na adresi Ul. Braće Pobrić, nedavno je otvoren urbani cafe s pekarom koji pozornost krade svojom ponudom, ali i interijerom - Taha's Mill.
Prostor u kojem se danas nalazi Taha's Mill je bio stambene namjene. U njemu su se nalazili dnevni boravak s kuhinjom, blagavaonica te pomoćne prostorije i to sve u prizemlju individualnog stambenog objekta.
Upravo zbog toga je postao sjajna baza za ovaj unikatni koncept koji donosi miks tradicije, urbanih elemenata i neodoljivog gastro užitka. O samom interijeru, kao i eksterijeru cafe pekarnice, razgovarali smo s Arminom Mešićom, arhitektom koji je dio studija Fo4a Arhitektura, koja i potpisuje uređenje ovog cool mjesta.
„Od snimka postojećeg stanja – projektovanja i na kraju izvođenja nam je trebalo nekih šest mjeseci do otvorenja. Uz manje komplikacije oko dozvola i slično, uspjeli smo projekat dovesti do kraja.“ – otkrio nam je Armin.
Tko je činio vaš tim na samom projektu uređenja ove pekarnice? Kada je osnovan vaš arhitektonski studio?
Svaki projekat je poseban na svoj način, pa i sam pristup projektovanju i dizajniranju ne diktira sam prostor nego i komunikacija s investitorom gdje uvijek morate biti spremni na kompromise. U ovom slučaju mladi investitor je sarađivao u nadzoru projekta. Projekat Taha's Mill je rađen u potpunosti od strane Fo4a Arhitekture.
Projektni biro je oficijelno osnovan u martu 2016. godine u Sarajevu.
Što je bila inspiracija za uređenje? U čijem potpisu je namještaj koji se nalazi unutar pekarnice?
Prilikom izvođenja projekta većinu smo porušili (ili barem ono što smo mogli :)) i bacili smo se na preinaku namjene objekta. Uz pomoć velikih portala koje smo predvidjeli otvorili smo enterijer prema vrtu za goste, tako da enterijer u toplijim danima jako lijepo komunicira sa eksterijerom. Nekoliko komada starog namještaja koji smo zatekli u enterijeru je iskorišten i efektno prilagođen ostvarenom ambijentu.
Rekao bih da smo autentičnost prostora postigli upravo time što smo kvalitetno iskoristili isti. Odlične „Ton“ stolice uz podršku Coni Plus Sarajevo dobavljača izgledaju odlično u svom retro izdanju.
Naglasio bih da je tu i mnogo „custom" made komada namještaja koje smo dizajnirali u izvedbi stolarije Vehabović iz Jelaha.
Vaš omiljeni kutak?
Omiljeni kutak da ga tako nazovemo je terasa s izvanrednim pogledom na „Gradinu“ – tačnije srednjovjekovnu osmansku građevinu po kojoj je Tešanj prepoznatljiv.
Najizazovniji dio tijekom uređenja bio je…?
Rekao bih da je relacija investitor – projektant – izvođač jako bitna i da predstavlja svojevrstan izazov. Ako postoji uzajamno povjerenje može se jako toga lijepog završiti uz obostrano zadovoljstvo.
Kroz fotografije u nastavku vodimo vas u šetnju Taha's Mill, a u njihovu ponudu pekarskih peciva te toplih napitaka uvjerite se već sutra.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
