U Tešnju, točnije na adresi Ul. Braće Pobrić, nedavno je otvoren urbani cafe s pekarom koji pozornost krade svojom ponudom, ali i interijerom - Taha's Mill.

Prostor u kojem se danas nalazi Taha's Mill je bio stambene namjene. U njemu su se nalazili dnevni boravak s kuhinjom, blagavaonica te pomoćne prostorije i to sve u prizemlju individualnog stambenog objekta.

Upravo zbog toga je postao sjajna baza za ovaj unikatni koncept koji donosi miks tradicije, urbanih elemenata i neodoljivog gastro užitka. O samom interijeru, kao i eksterijeru cafe pekarnice, razgovarali smo s Arminom Mešićom, arhitektom koji je dio studija Fo4a Arhitektura, koja i potpisuje uređenje ovog cool mjesta.

„Od snimka postojećeg stanja – projektovanja i na kraju izvođenja nam je trebalo nekih šest mjeseci do otvorenja. Uz manje komplikacije oko dozvola i slično, uspjeli smo projekat dovesti do kraja.“ – otkrio nam je Armin. 

Tko je činio vaš tim na samom projektu uređenja ove pekarnice? Kada je osnovan vaš arhitektonski studio?

Svaki projekat je poseban na svoj način, pa i sam pristup projektovanju i dizajniranju ne diktira sam prostor nego i komunikacija s investitorom gdje uvijek morate biti spremni na kompromise. U ovom slučaju mladi investitor je sarađivao u nadzoru projekta. Projekat Taha's Mill je rađen u potpunosti od strane Fo4a Arhitekture.

Projektni biro je oficijelno osnovan u martu 2016. godine u Sarajevu.

Što je bila inspiracija za uređenje? U čijem potpisu je namještaj koji se nalazi unutar pekarnice?

Prilikom izvođenja projekta većinu smo porušili (ili barem ono što smo mogli :)) i bacili smo se na preinaku namjene objekta. Uz pomoć velikih portala koje smo predvidjeli otvorili smo enterijer prema vrtu za goste, tako da enterijer u toplijim danima jako lijepo komunicira sa eksterijerom. Nekoliko komada starog namještaja koji smo zatekli u enterijeru je iskorišten i efektno prilagođen ostvarenom ambijentu.

Rekao bih da smo autentičnost prostora postigli upravo time što smo kvalitetno iskoristili isti. Odlične „Ton“ stolice uz podršku Coni Plus Sarajevo dobavljača izgledaju odlično u svom retro izdanju.

Naglasio bih da je tu i mnogo „custom" made komada namještaja koje smo dizajnirali u izvedbi stolarije Vehabović iz Jelaha.

Vaš omiljeni kutak?

Omiljeni kutak da ga tako nazovemo je terasa s izvanrednim pogledom na „Gradinu“ – tačnije srednjovjekovnu osmansku građevinu po kojoj je Tešanj prepoznatljiv.

Najizazovniji dio tijekom uređenja bio je…?

Rekao bih da je relacija investitor – projektant – izvođač jako bitna i da predstavlja svojevrstan izazov. Ako postoji uzajamno povjerenje može se jako toga lijepog završiti uz obostrano zadovoljstvo. 

Kroz fotografije u nastavku vodimo vas u šetnju Taha's Mill, a u njihovu ponudu pekarskih peciva te toplih napitaka uvjerite se već sutra. 

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV