U pokaldrmljenoj uličici iz sredine XVI. vijeka, u Starom gradu u Mostaru još uvijek možete pronaći karakteristične zanatlijske dućane i brojne restorane. Upravo ćete u starom dijelu, daleko od gradske buke i gužve, u uličici Rade Bitange, pronaći cafe koji vas svojim eksterijerom podsjeća na dvorište obiteljskog doma.

1. Otkada postoji Cafe de Alma?

Café de Alma postoji od šestog mjeseca 2015. godine. Otvaranje našeg Cafea je nastavak tradicije iz 1991. godine, kada su moji roditelji imali isto pržionicu kafe, samo u drugom dijelu grada. Uslijed dešavanja iz devedesetih, bili su prisiljeni zatvoriti pržionicu i prestati sa radom.

2. Interijer cafea obogaćen je etno detaljima, koji na moderan način oživljavaju bh.tradiciju. Tko potpisuje uređenje interijera?

Ne može se reći da “neko” potpisuje uređenje interijera. Većina stvari koja se nalazi u radnji dolazi iz našeg obiteljskog doma. To je naš “kućni” stil koji posjeduje notu organizovanog kaosa. Tako da, ako tražimo odgovorne za dekor prostora, to su moji roditelji i ja.

3. Govoreći o ponudi vašeg cafea, domaća kava je specijalitet zbog kojih ste dobili brojne pozitivne komentare na Trip Adviseru. Možete li nam reći nešto više o samom procesu proizvodnje vaše kave?

Kafa je jedan od najvećih luksuza na svijetu. Prisutna je u svim zemljama i piju je svi slojevi društva. Kod nas kafa je došla sa Osmanskim carstvom, te kao i sve ostalo, preuzeta je od strane lokalnog stanovništva, te prilagođena našim prostorima. Ja kupujem sirovu kafu u vrećama od 60kg, koju pržim u mašini za prženje kafe (koja je također bila dio inventara naše radnje iz ‘90-ih). Uzimam dvije vrste kafe, koju po receptu mog oca, miješam i pržim zajedno. Obično kažem da kafu: kupujem, pržim, spremam, meljem, pakujem, prodajem pripremam, poslužujem, objašnjavam, te pijem. Za sami proces, morat će te doći u radnju, gdje vam slikovito mogu pokazati primjenu različitih mašina u procesu prženja i pripremanja.

4. Topla i ugodna atmosfera još je jedan komentar zahvaljujući kojem brojni turisti na putu do Starog mosta svrate u vaše cafe. Što je po vama ključno da bi se posjetitelj osjećao ugodno u cafeu?

Ključan je pristup gostima. Jednostavan, ljudski pristup je nešto na šta ljudi pozitivno reaguju. U Starom Gradu možemo primijetiti da ima puno buke s ljudima koji vas privlače stalno u svoje radnje, te sa poprilično sličnim ili istim ponudama suvenira i jeftinih magneta. Moja radnja nudi, prije svega, mogućnost da je takoreći “pronađete” (jer je malo sakrivena, te nije na udaru gomila ljudi koji hodaju Starom Gradom). Također, neka atmosfera dnevnog boravka daje kućnu atmosferu u kojoj je jednostavno lako komunicirati sa ljudima. Ovo se ne odnosi samo na relacije između gostiju i osoblja kafea, nego i na sami odnos gostiju koji su trenutno u kafeu.

5. Što biste nam preporučili kao idealno ljetno osvježenje iz ponude vašeg cafea?

Svjesni smo da kafa i nije najbolje ljetno piće, a i znamo da ne piju svi kafu, tako da u Café de Alma možete popiti sokove iz domaće proizvodnje od šipka, zove, mente, itd. Toplo preporučujem sok od mente, koji jednostavno djeluje veoma osvježavajuće u po ovim mostarskim vrućinama.

U samom centru Sarajeva, među ulicama koje još čuvaju dah prošlosti, smjestio se Kiren, restoran koji ne želi biti samo adresa za dobar obrok, već mali bijeg od svakodnevice.
 

To je onaj tip mjesta u kojem se ritam grada utiša, a topla svjetlost i mirisi iz kuhinje stvaraju atmosferu zbog koje poželite ostati duže nego što ste planirali.
 

Prirodni materijali, tople nijanse i svjetlost koja pada tačno tamo gdje treba čine da u Kirenu svaki kutak odiše idejom doma, ali u profinjenijem, modernijem smislu – dovoljno jednostavnom da se osjećate opušteno, a s dovoljno estetike da poželite zabilježiti trenutak.
 

A onda dolazi ono zbog čega se gosti vraćaju.

Priča koja počinje mirisom, nastavlja se teksturom, a završava emocijom

Kuhinja Kirena oslanja se na anatolijske i bh. korijene, ali ispričane savremenim jezikom. Ovo nije mjesto koje kopira tradiciju, nego je nadograđuje. Svaki začin ima svoju svrhu, svaki sos svoju ulogu, a svaki tanjir je fino izbalansiran između poznatog i neočekivanog. To je kuhinja koja nudi nostalgiju i iznenađenje u istom dahu.

Naša degustacija krenula je lagano, gotovo tiho, ali nezaboravno.
 

Prvo stiže kremasti hummus, jednostavan, a zavodljiv. Svilenkasta tekstura, suptilni začini i onaj trenutak u kojem spontano pomislite: „moram probati opet“. Minimalizam, ali bogat; lagan, ali upečatljiv.
 

Zatim dolaze Anatolian mini sarmice, male, uredne, potpuno drugačije. Tradicija u modernom formatu i taman toliko dobre da ih dijelite... ili ipak ne. Nestaju brže nego što stignete izgovoriti „još jednu“.
 

Potom Aegean style patlidžan, Egej u svom najnježnijem izdanju. Lagano, aromatično i vizualno toliko lijepo da je gotovo šteta narušiti prve utiske viljuškom. 
 

Okusi Mediterana koji vam na trenutak izmjeste misli iz gradske užurbanosti.

A na kraju kralj među klasikama, jelo koje nosi cijeli potpis Kirena. Hünkar Beğendi: janjeće rame na dimljenom pireu od patlidžana sa zrelim kaşar sirom. Elegantno, bogato, upečatljivo. Jelo koje govori tiho, ali ostavlja snažan trag.
 

Zato se u Kirenu kaže da se ovdje ne dolazi samo na obrok. Dolazi se po doživljaj. Po priču. Po mir. Po trenutak koji ostaje.

Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba