Sredinom devetog mjeseca, točnije 22.9. svake godine se obilježava svjetski dan poslovnih žena čime se na jedan dan dodatno slave žene u business svijetu.

Važnost podupiranja bh. poduzetnica i dama na raznim pozicijama u bh. kompanijama jača je ukoliko pričamo odlične ženske poslovne priče.

Jedna takva priča svakako je ovaj paralelni intervju koji smo uradili sa tri posebne žene koje rade na različitim pozicijama u Logistici dm skladišta. Naravno, ove dame smo za intervju fotografirali odjevene u njihovu FEEL GOOD majicu verzija 2.0.: Strong edition koja slavi sve žene koje mijenjaju svijet, baš kao što i one rade iz dana u dan. 

S lijeva na desno: Sanela Dedović, Murveta Hadžović i Nađa Dedić

Kroz razgovor sa Sanelom, Murvetom i Nađom saznali smo kako izgleda jedan njihov dan, koliko su žene utjecale na njih, kao i koliko im je činjenica da su žene utjecala na težinu/lakoću obavljanja posla. Svaka od njih otkrila nam je i što ih veseli u poslu, kako izgleda njihov radni dan, kao i što bi savjetovale 18-godišnjoj sebi.

Njihove odgovore kao i maleni pregled njihovog radnog dana u dm skladištu otkrijte u nastavku.

Sanela, kao komisionarka, koje su tri stvari koje uvijek napravite ujutro?

Sanela: Prvenstveno što uradim kad se probudim, zahvalim se Bogu na još jednom novom danu i još jednom izazovu.
Jutro ne mogu započeti bez kafe, a osmijeh na licu je obavezan.

Murveta, kao menadžerici ulaza i izlaza robe na skladištu, što vam daje dozu samopouzdanja prije važnog sastanka?

Murveta: Nema tog posla niti zadatka koje se ne može riješiti. Imali smo bezbroj izazova i svaki smo riješili.

Nađa, kao voditeljici tima etiketiranja, koje su po vama 3 top navike koje bi trebala imati svaka uspješna dama?

Nađa: Vrijeme za sebe, vjeru u sebe, istrajnost u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.

Sanela, u skladištu smo vas vidjeli kako vozite jednu itekako zanimljivu vozilicu. Koji su poslovni izazovi s kojima ste se susreli do sada u ovom poslu?

Sanela: Da, to je komisiona vozilica, s kojom se kroz skladište vozim i kupim određene artikle za prodavnice.
Sam posao komisioniranja je bio izazov za mene, jer tu vrstu posla prije nikad nisam radila.

Murveta, što po vama karakterizira dobru lidericu?

Murveta: Pozitivna energija, samopouzdanje i otvoren stav prema promjenama.

Nađa, kako zadržati tim motiviranim i zaljubljenim u posao kojim se bavi?

Nađa: Tim je motiviran, ponekad je ipak izazov zadržati tu motivaciju, što meni predstavlja veliki podstrek.

Svakodnevno se trudim da svom timu posao učinim interesantnim, zanimljivim, da od samog početka pa do kraja radnog dana zadržimo pozitivnu atmosferu.
To radim davanjem do znanja da je svaki posao jednako važan, da se svakodnevnom komunikacijom, razmjenom i uvažavanjem njihovih mišljenja osjećaju važnim i bitnim te da zajedno nastojimo biti bolji tim.

Veliki sam ljubitelj slatkog i pravljenja torti te sam tako jedne prilike napravila tortu kako bi svoj tim počastila i pohvalila za dobro obavljen posao.
Za mene je to bila sitnica, dok je mom timu značilo puno više.
Na kraju sam i pored svih poteškoća sa kojima se susretnem sretna jer me ispunjava posao koji volim i radim.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Murveta: Na samom početku radnog dana napravim kratki sastanak i razmijenim sa voditeljima grupa info o jutarnjem statusu dnevnih procesa, a potom idem u obilazak skladišta.
Uz kafu razmjenjujem informacije sa drugim timovima te zajedno komentarišemo napravljene planove rada i diskutujemo o mogućim boljim riješenjima.
Svakog dana razgovaram sa zaposlenicima, kako o procesima, tako i o međusobnim odnosima i eventualnim poslovnim i privatnim izazovima.
Planiranje i praćenje ekonomičnog logističkog procesa, također je na dnevnoj to do listi.

Nađa: Vrlo zanimljivo.

Jutarnji sam tip osobe, kafu ne volim, tako da mi dan počinje jedenjem nečega slatkog, nakon toga ide šminkanje i oblačenje, jednostavno pripreme za radni dan.
Kako bih maksimalno iskoristila svoje vrijeme, dan je uvijek isplaniran, a komunikacija s timom i kolegama u ostalim timovima je neizostavna jer smo svi usko povezani.
Nakon toga zajedno sa svojim timom pristupam rješavanju izazova sa kojima se taj dan susrećemo.
Često dolazim do nepredviđenih situacija u svom poslu i kao takav zna biti jako uzbudljiv i dinamičan. Dan se obično završi razgovorom sa porodicom, kćerkom, igranjem sa mačkama te u čestom pravljenju kolača i jedenju istih.

Sanela: Pošto radim u smjenama, kada sam druga smjena, jutro je rezervisano za privatne obaveze.
Kada na posao dođem, odradim postavljene zadatke, naravno, nekad tempo rada bude užurbaniji, a nekad laganiji.
Po završetku posla, očekivano, jedva čekam da dođem kući svojoj porodici.

Što vam je najdraže u poslu? Što vas posebno veseli?

Murveta: Najdraže u poslu mi je što sa svojim timovima imam osjećaj da bih mogla i planine pomjerati, a veseli me kada nakon napornog rada čujem smijeh i pošalice.

Nađa: U poslu mi je najdraže to što je moj posao dinamičan, uzbudljiv i nije monoton, što radim posao koji volim, imam nadređene i kolege koje cijenim i koji me cijene.

Svi mi na poslu provodimo veliki dio svog života.
Skoro svaki dan je neki izazov i važno mi je učiti nove stvari, a u ovom poslu postoji mnogo prostora za učenje i lično razvijanje.
Mi u dm-u smo jedna „Big family“ i ono što me posebno veseli je kada moj tim zajedno sa ostalim timovima u grupi ostvari dobre poslovne rezultate.

Sanela: U ovom poslu mi je najdraže što je dinamičan, tj. konstantno sam u pokretu, a veseli me to što svaki postavljeni zadatak odradim najbolje što mogu.

Što bi, po nekom vašem iskustvu rekli, je li vam bilo lakše ili teže s obzirom na to da ste žena?

Murveta: Čini mi se isto. Izazovi koje život nosi ne biraju nas po spolu i onda kada žene nisu imale prava kao danas, bilo je uspješnih žena.

Nađa: Kroz moje dosadašnje 15-godišnje radno iskustvo mogu reći da mi nije bilo teško biti žena.
U skladištu sam radila na pozicijama i koje su bile fizički zahtjevnije, na kojima su muškarci imali prednost i baš to mi je bio motiv više da kao „slabiji spol“ mogu parirati muškarcima.
Želja za dokazivanjem da se i žene mogu nositi sa tzv. muškim poslovima.

Sanela: Moram Vam priznati, da je u nekim situacijama bilo teže, mada mi žene možemo parirati pripadnicima jačeg spola, zato jer obavljamo više zadataka u isto vrijeme, pune smo entuzijazma, samopouzdanja, energije.

A koliko su druge žene imale važnu ulogu u vašem uspjehu, kako privatno, tako i karijerno?

Murveta: Na mene su uticale osobe koje su radile ono što govore, a pritom imale i empatiju prema okruženju.
Cijenim izuzetno vrijedne osobe, predane poslu sa pozitivnim stavom.

Ulogu u mojoj karijeri i uspjehu su imali i majka i otac, i kolegice i kolege, i sestra i brat… Svi su činili i čine da se osjećam sretnom i ispunjenom ili da ka tome koračam… 

Nađa: Za druge žene mogu reći da su imale veliku ulogu u mom uspjehu. Majka kao najvažnija žena u životu uvijek je bila tu, pogotovo u situacijama kad mi je trebala podrška i ohrabrenje.

Kod ovoga ne mogu izostaviti svoju mlađu sestru koja je tu za mene kao moj najbolji prijatelj.
Na poslu sam uvijek imala svoje nadređene i kolegice koje su vjerovale u mene, bile uz mene, pružale podršku kako privatno tako i poslovno.
Mogu samo reći da sam jako zahvalna svim ženama koje su imale važnu ulogu u mom uspjehu kako privatno, tako i na poslovnom planu.

Sanela: Imale su veoma važnu ulogu, ali najviše u mom uspjehu, kako privatno, tako i karijerno je imala moja mama, kojoj sam neizmjerno zahvalna.

Što je za vas definicija uspjeha?

Sanela: Za mene definicija uspjeha znači živjeti svoje životne vrijednosti i ostvarivati svoje ciljeve. Naravno, na putu uspjeha može stajati puno prepreka, za koje treba naći način da ih zaobiđemo. Za uspjeh je potrebno puno truda i rada.

Murveta: Biti sretan sa onim što imaš i voljeti to što radiš. Ako se posao radi s ljubavlju ne može biti da će dobar rezultat izostati.
Ako nekad i ne bude kako u trenutku želim, to je samo jedna lekcija koja će mi nekad kasnije zatrebati (eh, da sam ovo znala sa 18 godina koliko bi manje brinula kad nešto ne ide).

Nađa: Za mene definicija uspjeha je ta što živim u okruženju najmilijih, što sam se ostvarila u ulozi majke, kćeri, sestre, supruge, tetke, kolegice... što sam se razvijala iz dana u dana kroz svoja iskustva bila ona pozitivna ili negativna.

Što biste rekli 18-godišnjoj sebi?

Murveta: Budi blaga prema sebi!
Ne plaši se padova, jer svaki pad je DAR koji ti omogućava da kontinuirano rasteš.
Nemoj da ti fokus ostane na rani koju si dobila, već jačaj svjesnost šta si iz pada naučila. Trudi se da život shvatiš kao PUT i da na istom mjestu ne padaš dva puta. Budi zahvalna i raduj se što više.

Nađa: Hmmm… Dobro pitanje.
18-godišnjoj sebi bih imala puno toga za reći, ali u suštini rekla bih da vjeruje u sebe i hrabro korača dalje.

Sanela: Pozitivno koračaj kroz život, mnogo izazova je pred tobom, ali uz dosta truda i rada sve je moguće postići, pa čak i neke nemoguće stvari.

Omiljeno mjesto za druženje s prijateljicama?

Sanela: S prijateljicama najviše volim izlaziti u prirodu, jer priroda me opušta.

Murveta: U prirodi! Po mogućnosti pored vode, bilo da je to rijeka, potočić ili more.

Nađa: Obzirom da sam Hercegovka, djevojka sa Jablaničkog jezera i da jako, jako volim vodu, moje omiljeno mjesto za druženje sa prijateljicama je uvijek pored vode.

Danas smo vas fotografirali u FEEL GOOD majici čijom kupovinom sve dame doniraju za podršku i razvoj poduzetnica. Kome biste vi rado poklonili ovo Strong edition izdanje?

Murveta: Poduzetnici koja se ne boji da mijenja svijet imajući u vidu šta ostavlja generacijama iza sebe.

Sanela: Imam više osoba kome bih poklonila ovu majicu. Neću nikoga posebno izdvajati.

Nađa: Strong edition izdanje bih poklonila svakoj ženi kao znak motivacije da možemo mijenjati svijet, jer mi smo snažne, uporne, malo tvrdoglave.

***

Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Tekst: Bonjour.ba

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba