Brendovi sa etiketom #MadeInBiH nam uvijek privuku pažnju i ponosni smo što s vama dijelimo priče o istim.

Brend Shara, kako ovaj tim kaže, kreira proizvode napravljene isključivo od sunca i kiše koji ne sadrže ni jedan vještački sastojak.

Moramo priznati da nas je zaintrigirala ova izjava te smo odlučili razgovarati sa osnivačem ovog brenda, Gafom, te saznati nešto više o njihovim proizvodima.

Shara je ekološki osviješten i društveno odgovoran brend koji teži ka inovacijama u svakom segmentu rada: od načina izrade, preko raznolikosti ponude proizvoda do poslovnih praksi.

U njihovoj ponudi ćete pronaći dekorativne predmete, dječije igračke i rasvjetu, a sve to kreirano od drveta.

Prije svega da li nam možete otkriti odakle naziv Shara?

Dok je ideja o samom brendu bila u fazi razvoja, na papiru sam crtao siluete planina i onda smo shvatili da je nacrtana silueta obična šara na papiru, a i sama riječ se može povezati sa šarama/godovima drveta. Riječ šara nas je asocirala kako na planinu, tako i na drvo pa smo odlučili da našem brendu damo ime Shara.

Koje komade možemo pronaći u vašoj ponudi?

Mi se bavimo proizvodnjom unikatnih, ručno rađenih rasvjetnih i dekorativnih predmeta od drveta. Na tržište smo plasirali našu prvu kolekciju rasvjete koja je inspirisana bh. planinama i vrhovima. Pored rasvjete u ponudi imamo i različite forme mozaika, od onih inspirisanih tradicionalnim bh. motivima do nešto urbanijih verzija. Važno je napomenuti da svaki kupac može prilagoditi proizvod vlastitim željama i stilu jer bira vrstu drveta i ostale detalje na proizvodu.

Koliko je bitna za vas samoodrživost i ekološka osvještenost?

Jako bitna. Trudimo se da živimo u skladu sa prirodom i to smo prenijeli na naš brend.
Od svakog prodatog proizvoda dio novca se odvaja za pošumljavanje čime želimo naglasiti važnost odgovornog upravljanja šumskim resursima.
U nadolazećem periodu planiramo uraditi prvu akciju pošumljavanja na područjima koja su bila najviše pogođena požarima.

Koji vam je najdraži komad koji ste napravili?

Svaki proizvod je poseban i specifičan, ali luster Lupoglav je meni jedan od najdražih, djelom zbog svog dizajna i čistih linija, a dijelom zbog samog vrha Lupoglav koji je jedan od najatraktivnijih vrhova na Prenju.

Da li ste se susreli s neuspjehom i kako se nosite sa istim?

Neuspjeh je sastavni dio života. Svakodnevno se susrećemo sa različitim izazovima u proizvodnji, ali i u poduzetništvu općenito.
Najbolji način da se izborite sa neuspjehom je da iznova pokušavate dok ne dođete do rješenja.

Kako je raditi i imati brend sa partnerom i da li vam predstavlja izazov organizovanje poslovnog i privatnog života?

Otkako smo moja supruga i ja odlučili da zajedno ulazimo u poduzetničke vode, privatni život smo dosta podredili poslovnom, ali se dobro snalazimo jer dijelimo istu strast, imamo iste ciljeve i gledamo u istom pravcu.

Da li ste se plašili napustiti posao grafičkog dizajnera i krenuti na put poduzetništva u BiH?

Hmm. Odluka je bila jako teška. Mogu reći da je za sve kriv Ivan Minić i Pojačalo podcast jer da nije bilo njega i njegovih gostiju, sigurno ne bih smogao hrabrosti da krenem na put poduzetništva. Kažu da mi je ljubav prema radu u genetskom kodu i oduvijek sam uživao u kreiranju konkretnih, opipljivih proizvoda.
Sada je konačno ideja sazrela, neke okolnosti su se poklopile i odlučili smo da vrijedi probati.

Šta poručujete mladim ljudima kojima je potrebna hrabrost za isto?

Vjerujte u sebe. Vi ste ono što mislite da jeste.

I za kraj, da li nam možete otkriti koji su vaši planovi za budućnost?

Planova ima dosta. Trenutno intenzivno radimo na pripremi shara toy modela. Zasada ne možemo otkrivati puno detalja.
Pored toga, planiramo izlazak na sajmove kao i saradnje sa arhitektima i dizajnerima enterijera jer volimo raditi na izazovnim projektima.

 * * * 

Razgovarala: Emina Smaka
Fotografije: Igor Isanović

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba