Bez obzira volite li sevdah ili ne, jedno je sigurno – glas i pojava Bože Vreće će u vama probuditi čak i one emocije ostavljene duboko u najzabačenijim dijelovima duše.

Božo je iskren, topao i blag umjetnik za kojeg scenski nastup predstavlja prirodnu kretnju usko vezanu tonovima kroz koje ispisuje najljepši sevdah. Njegov sevdah.

Upravo je to i naziv njegovog prvog solo albuma 'Moj sevdah' na kojem ćete naći i pjesmu ' Lejlija' za koju je Božo upravo predstavio video. Snimljen u prirodi, surovoj i netaknutoj, video vas neće ostaviti ravnodušnim i natjerati će vas da u njegovoj estetici uživate iznova i iznova.

Na stvaranju videa su angažirani redom bh. umjetnici iz raznih oblasti, pa je tako video snimio Edvin Kalić, uz Božu se u videu pojavljuje model Josip Tabak, za make-up je zaslužna Ivana Brdar, dok unikatne kostime potpisuje bh.dizajnerica Neira Sinanbašić.

Božu smo pitali kako je nastao video i zašto je okupio baš ovaj tim ljudi.

„Prije svega, ekipa koja je radila na videu je odabrana time što smo najprije prijatelji i umjetnici koji posmatraju kroz svoju prizmu ovu priču na isti način. Tu je Neira Sinanbašić kroz udio vezan za kostime, uz potpuno unikatne kreacije, koje idu uz moj stil i pojavu na sceni. Dalje, Edvin Kalić, umjetnik fotografije koji mi je bio odabir zbog divnog osjećaja za estetično i arti, pa je i video takav - mističan, apstraktan i sveden tako da odiše nekom krajnje posebnom aurom. Ivana Brdar se pobrinula za make-up. Inače, ja i Ivana se dugo poznajemo i svestrana je umjetnica, a Josip Tabak koji je bio jedini pravi model za moj video, jer anđela Azraila sam vidio samo u njegovoj pojavi, je pristao biti dio naše priče pa su sve scene i snimljene sa lakoćom. Svi smo znali sadržaj pjesme i tome smo se na neki način i prilagodili, u smislu da sve bude obavijeno velom mistike, unutrašnjeg previranja kroz sevdah, tragičnosti i na koncu svega, odlaska sa ovog svijeta.“, ispričao nam je Božo.

„Pjesma je posvećena mojoj mami, za Milu, jer je ona ta koja je zaslužna za sve ono što ja jesam i što stvaram kroz umjetnost sa svim dragim i talentovanim ljudima oko sebe. Video je i najava mog solo, a capella koncerta u subotu u Pozorištu Mladih i prva vizualna forma jedne od pjesama sa albuma 'Moj sevdah'.“, rekao nam je ovaj jedinstveni umjetnik.

S ponosnom vam donosimo Božin sevdah, video za pjesmu Lejlija.

https://www.youtube.com/watch?v=dSGR4xWCqfo

_{Foto: Edvin Kalić}

Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru. 

Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.

Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.

Foto: Vedran Husremović

Foto: Monika Andrić  
 

Privremeni spomenik u srcu Beča  

Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti. 

Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.





Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida. 

U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.

Foto: Vedran Husremović  
 

Između tišine i uzbune: iskustvo posmatrača  

AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.

Foto: Monika Andrić

Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo. 

Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.




„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti. 

Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću. 

Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori. 

AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“  izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.



 

Empatija kao čin budnosti  

Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv. 

U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?

Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“





Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost. 

U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.

Foto: Vedran Husremović

Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Vedran Husremović, Monika Andrić