TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.2.2015.
Bez obzira volite li sevdah ili ne, jedno je sigurno – glas i pojava Bože Vreće će u vama probuditi čak i one emocije ostavljene duboko u najzabačenijim dijelovima duše.
Božo je iskren, topao i blag umjetnik za kojeg scenski nastup predstavlja prirodnu kretnju usko vezanu tonovima kroz koje ispisuje najljepši sevdah. Njegov sevdah.
Upravo je to i naziv njegovog prvog solo albuma 'Moj sevdah' na kojem ćete naći i pjesmu ' Lejlija' za koju je Božo upravo predstavio video. Snimljen u prirodi, surovoj i netaknutoj, video vas neće ostaviti ravnodušnim i natjerati će vas da u njegovoj estetici uživate iznova i iznova.
Na stvaranju videa su angažirani redom bh. umjetnici iz raznih oblasti, pa je tako video snimio Edvin Kalić, uz Božu se u videu pojavljuje model Josip Tabak, za make-up je zaslužna Ivana Brdar, dok unikatne kostime potpisuje bh.dizajnerica Neira Sinanbašić.
Božu smo pitali kako je nastao video i zašto je okupio baš ovaj tim ljudi.
„Prije svega, ekipa koja je radila na videu je odabrana time što smo najprije prijatelji i umjetnici koji posmatraju kroz svoju prizmu ovu priču na isti način. Tu je Neira Sinanbašić kroz udio vezan za kostime, uz potpuno unikatne kreacije, koje idu uz moj stil i pojavu na sceni. Dalje, Edvin Kalić, umjetnik fotografije koji mi je bio odabir zbog divnog osjećaja za estetično i arti, pa je i video takav - mističan, apstraktan i sveden tako da odiše nekom krajnje posebnom aurom. Ivana Brdar se pobrinula za make-up. Inače, ja i Ivana se dugo poznajemo i svestrana je umjetnica, a Josip Tabak koji je bio jedini pravi model za moj video, jer anđela Azraila sam vidio samo u njegovoj pojavi, je pristao biti dio naše priče pa su sve scene i snimljene sa lakoćom. Svi smo znali sadržaj pjesme i tome smo se na neki način i prilagodili, u smislu da sve bude obavijeno velom mistike, unutrašnjeg previranja kroz sevdah, tragičnosti i na koncu svega, odlaska sa ovog svijeta.“, ispričao nam je Božo.
„Pjesma je posvećena mojoj mami, za Milu, jer je ona ta koja je zaslužna za sve ono što ja jesam i što stvaram kroz umjetnost sa svim dragim i talentovanim ljudima oko sebe. Video je i najava mog solo, a capella koncerta u subotu u Pozorištu Mladih i prva vizualna forma jedne od pjesama sa albuma 'Moj sevdah'.“, rekao nam je ovaj jedinstveni umjetnik.
S ponosnom vam donosimo Božin sevdah, video za pjesmu Lejlija.
https://www.youtube.com/watch?v=dSGR4xWCqfo
Foto: Edvin Kalić
TEKST: Ada Ćeremida
Kroz oči posmatrača Sarajevo ponekad izgleda nježnije nego nama koji kroz njega žurimo svaki dan.
Dok čekamo tramvaj, nerviramo se zbog gužve ili prolazimo istim ulicama bez da podignemo pogled, neko drugi u istom trenutku vidi boje fasada, ritam prozora, linije mostova i mir koji grad skriva između dvije ulice. Zbog toga su nas ilustracije Federice Ferri zaustavile usred scrollanja Instagram feeda.
Njene skice Sarajeva izgledaju kao zbirka emocija uhvaćenih između svakodnevnih scena.
U njima grad djeluje toplije, sporije i gotovo filmski, a možda je najzanimljivije to što nas podsjećaju da Sarajevo često prestanemo primjećivati tek onda kada nam postane svakodnevica.
Federica Ferri je freelance ilustratorica čiji radovi često spajaju arhitekturu, atmosferu grada i osjećaj svakodnevice u vrlo prepoznatljivom, nježnom vizualnom jeziku.
Osim ilustracija koje objavljuje na društvenim mrežama, radila je i na publikaciji Plurale Mediterraneo – Mare Bianco di Mezzo, knjizi koja kroz tekstove i ilustracije istražuje mediteranski identitet, kulturu i osjećaj pripadanja prostoru.
U njenim radovima gradovi ne djeluju monumentalno niti nedodirljivo. Naprotiv, izgledaju intimno, gotovo kao mjesta koja pamtite po mirisu zraka, zvuku tramvaja ili svjetlu predvečerja. Možda upravo zato Sarajevo u njenim ilustracijama djeluje toliko blisko i poznato čak i kada ga gledamo iz potpuno nove perspektive.
Najljepši dio ovih ilustracija nije samo način na koji su nacrtane poznate sarajevske lokacije, nego način na koji ih Ferri “čita”. U njenim radovima Latinska ćuprija nije samo most, Trg Oslobođenja nije samo prečica kroz grad, a fasade koje svakodnevno zaobilazimo odjednom djeluju gotovo romantično.
Boje koje koristi nisu doslovne, ali emocionalno savršeno funkcionišu. Sarajevo postaje roze, plavo, žuto i mekano, čak i onda kada znamo da je vani sivo jutro ili gradska gužva i baš tu leži cijela poenta.
Kada grad gledate prvi put, ili barem sa dovoljno pažnje, počinjete primjećivati detalje koje ljudi koji u njemu žive često više ne registruju.
Turisti su posljednjih godina postali tema oko koje se često vežu frustracije, prenapučeni gradovi i osjećaj da mjesta gube svoju autentičnost. Ipak, ovakvi radovi podsjećaju da postoji i druga strana tog pogleda.
Ponekad je potrebno da neko ko dolazi sa strane ponovo otkrije ljepotu prostora koji smo prestali aktivno gledati. Ne zato što je ona nestala, nego zato što smo možda previše navikli na nju.
Možda nas upravo zato ovakve ilustracije toliko emotivno pogode. Ne zato što idealizuju Sarajevo, nego zato što nas podsjećaju koliko karaktera ovaj grad ima u svojim malim scenama.
U ljudima koji igraju šah na otvorenom, u uglovima austrougarskih zgrada, u golubovima iznad uskih ulica i u svjetlu koje pada na fasade pred kraj dana.
Federica Ferri nije crtala “savršeno” Sarajevo. Crtala je ono koje diše, koje je pomalo haotično, nježno i puno detalja koje vrijedi primijetiti. A nakon što pogledate njene ilustracije, velike su šanse da ćete već pri sljedećoj šetnji kroz grad makar na trenutak usporiti pogled.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
