TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.2.2015.
Bez obzira volite li sevdah ili ne, jedno je sigurno – glas i pojava Bože Vreće će u vama probuditi čak i one emocije ostavljene duboko u najzabačenijim dijelovima duše.
Božo je iskren, topao i blag umjetnik za kojeg scenski nastup predstavlja prirodnu kretnju usko vezanu tonovima kroz koje ispisuje najljepši sevdah. Njegov sevdah.
Upravo je to i naziv njegovog prvog solo albuma 'Moj sevdah' na kojem ćete naći i pjesmu ' Lejlija' za koju je Božo upravo predstavio video. Snimljen u prirodi, surovoj i netaknutoj, video vas neće ostaviti ravnodušnim i natjerati će vas da u njegovoj estetici uživate iznova i iznova.
Na stvaranju videa su angažirani redom bh. umjetnici iz raznih oblasti, pa je tako video snimio Edvin Kalić, uz Božu se u videu pojavljuje model Josip Tabak, za make-up je zaslužna Ivana Brdar, dok unikatne kostime potpisuje bh.dizajnerica Neira Sinanbašić.
Božu smo pitali kako je nastao video i zašto je okupio baš ovaj tim ljudi.
„Prije svega, ekipa koja je radila na videu je odabrana time što smo najprije prijatelji i umjetnici koji posmatraju kroz svoju prizmu ovu priču na isti način. Tu je Neira Sinanbašić kroz udio vezan za kostime, uz potpuno unikatne kreacije, koje idu uz moj stil i pojavu na sceni. Dalje, Edvin Kalić, umjetnik fotografije koji mi je bio odabir zbog divnog osjećaja za estetično i arti, pa je i video takav - mističan, apstraktan i sveden tako da odiše nekom krajnje posebnom aurom. Ivana Brdar se pobrinula za make-up. Inače, ja i Ivana se dugo poznajemo i svestrana je umjetnica, a Josip Tabak koji je bio jedini pravi model za moj video, jer anđela Azraila sam vidio samo u njegovoj pojavi, je pristao biti dio naše priče pa su sve scene i snimljene sa lakoćom. Svi smo znali sadržaj pjesme i tome smo se na neki način i prilagodili, u smislu da sve bude obavijeno velom mistike, unutrašnjeg previranja kroz sevdah, tragičnosti i na koncu svega, odlaska sa ovog svijeta.“, ispričao nam je Božo.
„Pjesma je posvećena mojoj mami, za Milu, jer je ona ta koja je zaslužna za sve ono što ja jesam i što stvaram kroz umjetnost sa svim dragim i talentovanim ljudima oko sebe. Video je i najava mog solo, a capella koncerta u subotu u Pozorištu Mladih i prva vizualna forma jedne od pjesama sa albuma 'Moj sevdah'.“, rekao nam je ovaj jedinstveni umjetnik.
S ponosnom vam donosimo Božin sevdah, video za pjesmu Lejlija.
https://www.youtube.com/watch?v=dSGR4xWCqfo
Foto: Edvin Kalić
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
