TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 16.10.2024.
U susret koncertu za koji su se karte rasprodale u rekordnom roku, zapitali smo se - je li ustaljeni naziv "koncert" dovoljan za opisati jedan ovakav događaj?
Performans, modni odabiri, upečatljiva i pamtljiva energija, prepuštanje publike i povezivanje s njom - ovo je dio onoga što predstavljaju pojava Bože Vreće i njegovog benda na pozornici. Ovaj čovjek od mnogo talenata - glas, ples, pokret, harizma i strast prema kuhanju - naš je sagovornik samo nekoliko sedmica od svog narednog koncerta u BKC - u, koji će se održati 6. decembra. Publika koja ga voli, voli ga svim srcem i ne postoji ni jedna nota, a ni njegov novi korak koji će tek tako propustiti.
U susret ovom koncertu koji se iščekuje s nestrpljenjem, odlučili smo se za razgovor sa Božom o njegovim emocijama, inspiraciji i pokretačkoj energiji. 
Božo, tvoji koncerti nerijetko se rasprodaju u rekordnom vremenu. Kako to iskustvo oblikuje tvoju povezanost s publikom?
Iskustvo povjerenja i uzajamnog davanja ljubavi, one najčišće, nezaustavljive i nepokorive. To je sila prepuštenosti emocijama, ritmu, zvuku i iskonskoj praljubavi koja u nama obitava i jeste univerzum.
Da moraš započeti svaki koncert istom pjesmom, koja bi to bila i zašto ona nosi posebno značenje za tebe?
Većinom je to pjesma Aladža, posvećena legendi o majci i sinu i prepoznavanju po mladežu, na tom mjestu njihovog duhovnog spajanja i njene smrti od prevelike radosti i ljubavi što ga godinama poslije vidi i drži u naručju, gradi se džamija Aladža jedna od najznačajnijih građevina na Balkanu iz 16. vijeka. Otud i inspiracija za zapisivanje takvog teksta i poput mantre je na samom početku koncerta.
Tvoji nastupi su poznati i po mnogo plesanja, pozitivne, ali i umirujuće energije koju preneseš na publiku. Na koji način tebi ples i koreografija pomažu u prenošenju emocija na scenu?
To nikada nije ustaljena koreografija već prepuštenost datom i trenutnom ritmu, sam čin prepuštanja je izvjestan niz pokreta koji proizilaze iz energetskog strujanja i emocije koja se rodi.
Svakako da u sevdalinci donosim jedan vid iskonskog oslobođenja pokreta koji je do tada bio potpuno krut, inertan i začahuren, oslobađanjem forme oslobodio sam i samog sebe kao biće tako da ta dualna priroda pronicanja u dublju sferu slobode ličnosti je bila upotpunjujuća obostrano i ne samo to, ona je uticala i i dalje utiče na slobodu svih onih koji svjedoče mojim performansima. Emocija koja se prenese pokretom i glasom je u savršenoj harmonizaciji i istini, zato i ima takvu magiju.
Podrazumijeva li tvoja dnevna rutina određenu vrstu treninga?
Svakako da - da, svaki dan pjevati i učiniti da glasnice zatrepere i oboje se zvucima i dakako svako jutro tjelovježba jer ta sinergija je po meni forma koju svaki pjevač treba imati kao naviku i dosljednost pozivu i ne samo talentu već i disciplini.
Često na tvom Instagram profilu možemo vidjeti kreativne gourmet trenutke. Da li kuhanje ima sličnu ulogu u tvom životu kao i muzika?
Kuhanje me samo opušta toliko da kad osjetim mirise začina i povrća, osjetim i miris doma i djetinjstva. Muzika je spektar mojih interesovanja i stremljenja, moja motivacija i misija, a kuhanje samo činjenje radosti za meni draga bića, kako bi proveli to poslijepodne skupa, daleko od obaveza i telefona, nazdravljajući životu i jedući hranu spremljenu mojom rukom sa puno ljubavi.
Zovu te i kraljem sevdaha, kako kombinacija sevdaha s elementima drugih žanrova poput jazza čini tvoju muziku jedinstvenom? Kako se razvijala tvoja umjetnička vizija kroz godine?
Ne vjerujem u žanrove i oni ni ne postoje i to je izmišljotina društva koje voli podjele, muzika je kosmička i kao takva nema ni početak niti kraj, ona je Beskraj mogućnosti, davanja, preplitanja i iskazivanja. Sevdah kao takav svojim dualizmom (koji mi kao ljudska bića također imamo) mi je omogućio dublju analizu tvorbe i dubine emocija, tuge, pečalbrni boli u tom karasevdah ozračju koje može i da razboli dušu, ali isto tako imu toj istoj pjesmi i da je potpuno izliječi i regenerira.
Ta čudesnost mogućnosti da dušu dotakneš, osjetiš i zavoliš, okaješ i izvidaš, za mene je bila misija koju i danas slijedim već 14 godina. Spajanje zvukova i ritmova, melizama i makama, distorzije i potpune harmonije poja eksperimentalan je pristup mom opusu i kao takav je autentičan i posve unikatan doprinos nečemu što jeste kulturna tradicijska baština, a sa druge strane i iskorak u nepoznato, nedokučivo i mistično.
Svaki koncert pa i tvoje pojavljivanje u javnosti karakterišu nevjerovatne kreacije, nakit, stilizovana kosa ili turbani... Očigledno je moda neodvojivi dio tvog identiteta. Koliko ona tebi znači u izražavanju tvoje autentičnosti na sceni i koliko vremena je potrebno za ovakvu pripremu za jedan koncert?
Vrlo brzo se pripremim za koncert jer tačno znam što želim nositi i na koji način, većina ne sve kreacije, ali većina njih je dio mog VRECO brenda, upotpunjuje se sa pričom koju zamislim tog trenutka i sve onda prodiše vrlo nadahnuto i sa pečatom nečega vrlo ličnog i onovremenskog. Važno je biti inovativan i uvijek donositi dašak i prošlog vremena s obzirom na patinu ispjevavanja i zapisivanja moje muzike u sferi sevdaha, onda i ta vizualnost i bezrodnost donosi avangardu, mitologiju i spiritualnost na najvišem pijedestalu tvorbe.
To je neodvojiva umjetnost bivstvovanja i stvaranja.
Božo, 6. decembra ste ponovo u sarajevskom BKC - u. Možeš li otkriti nešto što publiku čeka, a da im zadržiš element iznenađenja?
Ako vam kažem onda to neće biti iznenađenje al dakako bit će sjajno, predstavljanje djelom mog novog sedmog albuma naziva Sevdahology, sa skupinom mojih talentiranih vrsnih muzičkih imena iz cijelog svijeta, njih čak 7 i kad bih opisivao jednu takvu viziju mojih koncerata najpribližnije bi bilo, Magija iz 1001 noći.
Da li postoji neki poseban instrument ili aranžman koji voliš koristiti na koncertima kako bi publici pružio jedinstveno iskustvo?
Uvijek više njih, ali recimo duduk, kamanče, oud ili čak meni najdraža varijanta brass sekcije duvača koji su moja velika ljubav oduvijek, premda na albumu koji čekamo oko Božića čut ćete sjajne aranžmane koje sam raspisao i za gudače i sve to čini moju Čaroliju potpunijom, nesvakidašnjom i nadasve zahvalnom Stvoritelju bez koga ja ne bih mogao taj dar sažeti i dakako, podijeliti i drugima.
* * *
U trenutku kada mi ovu priču dijelimo sa vama, na kupikartu.ba dostupne su samo još tri karte te se nadamo da ćete imati dovoljno brze prste da stignete uloviti svoje mjesto na događaju o kojem će se dugo pričati.
* * *
Foto: Sanela Babić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Jedna kafa, prvi Festival, nova muzika u nastajanju i pitanje koncerta koje joj Sarajevo već postavlja. Proveli smo dan s Nikom Turković i upoznali je dalje od pjesama koje već odavno upisale u našu muzičku mapu.
Nika Turković već zna kako bi izgledao njen sarajevski cover albuma.
Ona, petica iz Želje, žlica kajmaka. Snimljeno na filmu.
Do toga ćemo doći.
Sarajevo je prije ovog augusta poznavala iz jednog zimskog dolaska. Ovoga puta zatekla ga je usred sedmice u kojoj grad produžava vlastiti radni dan, a Festival se iz kina prelijeva na ulice.
Sjedimo na kafi nekoliko sati prije večernjih projekcija. Sarajevo je usred svoje festivalske smjene stanja: jutarnja kafa još traje, akreditacije vise oko vratova prolaznika, a centar grada polako se puni ljudima, planovima i poznatim licima.
Ako ste posljednjih godina pratili hrvatsku i regionalnu pop scenu, ime Nike Turković vjerovatno vam ne treba dugo predstavljati. Njene pjesme prate odrastanje bez uljepšavanja, uz pop koji zna biti mekan, direktan, melankoličan i vrlo svjestan vremena u kojem nastaje.
Jednako pažljivo gradi i ono što se oko tih pjesama vidi. Spotovi, fotografija, styling i moda odavno su dio njenog autorskog jezika, pa se Nikin potpis danas prepoznaje i kroz zvuk i kroz sliku.
To se osjeti i za stolom. Film nas odvede do muzike, muzika do perfekcionizma, a Sarajevo, sasvim prirodno, do hrane. Za početak nas zanima kako izgleda Festival nakon godina slušanja o njemu iz druge ruke.
Ovo ti je prvi Sarajevo Film Festival. S kakvim očekivanjima dolaziš i čemu se ovih festivalskih dana najviše veseliš?
„ Moji prijatelji ovdje dolaze godinama i svake godine im malkice zavidim, tako da sam ove godine posebno sretna da imam priliku biti dio ovako velike kulturne manifestacije. Jako se veselim nekolicini filmova koje jedva čekam pogledati, provodu i cijelom programu koji se proteže kroz cijeli grad (što mi je ludnica), ali bogme i modnim kombinacijama koje će se prošetati po samom festivalu. To me svake godine oduševi. “
Filmovi, provod, grad i moda. Festivalski raspored po njenoj mjeri.
A film nas vodi ravno prema muzici.
Film ponekad završi mnogo prije nego što nas napusti njegova muzika. Postoji li film ili soundtrack koji ti je ostao posebno blizak?
„ Uuuuh, ima ih jako, jako puno, ali izdvojit ću možda prvi koji je na mene ostavio velik utisak, a to je definitivno Harry Potter. Tad sam bila baš mala i nisam glazbu doživljavala nužno kao jednako važnim dijelom onoga što gledam, ali to se nakon Harry Pottera drastično promijenilo. Kasnije sam na faksu i uzela predmet filmske glazbe. Možda je Harry kriv za sve. “
Kod Nike se ozbiljnost ne zadržava dugo na površini. Čak i kada govori o pritisku, brzo mu skine težinu i vrati stvari na mjeru koja joj više odgovara.
Ovog ljeta odlučila je malo odmaknuti stolicu od svega toga.
Iza tebe je već nekoliko različitih faza u muzici. Gdje se trenutno nalaziš kreativno i šta ti je najuzbudljivije u onome što sada stvaraš?
„ Rekla bih da sam uzela jedan malo manji predah ovoga ljeta, da presložim prioritete, fokusiram se na neke druge kreativne projekte od kojih živim; i malo se odmaknem od glazbe da bi mi postala jasnija. Nekad mi to jako razbistri glavu, pogotovo kad na sebe nabijem preveliki pritisak (što radim jako često) i kad s ničim nisam zadovoljna.
Ali eto, izgleda da mi je trebalo, jer upravo radim jednu novu stvar u suradnji sa svojim jako dragim talentiranim glazbenim prijateljima, koju se baš radujem pustiti van kao glazbenu i vizualnu cjelinu. “
Kada već govori o pritisku koji je sebi lako napraviti, pitamo je šta se tokom godina promijenilo u njenom odnosu prema muzici.
Odgovor stiže brzo.
„ S vremenom sam se prestala doživljavati tako ozbiljno. Kako u životu, tako i u muzici. Ne mislim da sve uvijek mora biti ovako ili onako, nekad je sasvim okej da se samo radi, gdje god te odvelo. “
Ta rečenica joj trenutno stoji kao najtačniji opis rada. Krenuti za idejom i vidjeti dokle će te sama odvesti.
Nika trenutno ostavlja idejama dovoljno prostora da je iznenade i vidi gdje će se same otvoriti.
Tog jutra razgovor nas je odveo do Želje.
Pitali smo Niku:
Koji bi prizor iz Sarajeva bez razmišljanja mogao završiti na coveru albuma?
„Ja, petica iz Želje i žlica kajmaka; na filmu.“
Art direction riješen. 
Tokom ubrzanih festivalskih dana Nika je otkrila i koliko ljudi ovdje prati njenu muziku. Najbrži dokaz stigao je kroz pitanje koje joj se počelo ponavljati.
Kada dolazi koncert?
Publika u Sarajevu te već dugo prati, a festivalski dolazak je dobra prilika da konačno postavimo i ovo pitanje. Kada možemo očekivati tvoj koncert ovdje?
„ Moram reći da nisam znala da ovdje imam slušatelje, dok me sami nisu počeli to ispitivati, tako da mogu reći da radimo na tome. Jako bih to voljela, nekako se ovdje osjećam baš prihvaćeno i hvala na tome.“
Radimo na tome.
Nakon jutarnjeg razgovora, poželjeli smo zadržati još jedan dio tog dana. Tako je nastao Bonjour editorial, nekoliko sati prije večernje projekcije na Metalcu. Nika je za njega odjenula haljinu Marije Kulušić, dizajnerice čiji se precizan, tih odnos prema formi prirodno susreo s njenim načinom nošenja mode.
Nakon razgovora nismo stavili tačku, nego kadar. Bilješke je zamijenio objektiv, a Nika je u haljini Marije Kulušić nastavila priču bez riječi.
Kada smo se rastali, Sarajevo je već imalo svoje mjesto u njenom ljetu.
Sljedeći kadar, nadamo se, pripast će pozornici.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
