TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 16.10.2024.
U susret koncertu za koji su se karte rasprodale u rekordnom roku, zapitali smo se - je li ustaljeni naziv "koncert" dovoljan za opisati jedan ovakav događaj?
Performans, modni odabiri, upečatljiva i pamtljiva energija, prepuštanje publike i povezivanje s njom - ovo je dio onoga što predstavljaju pojava Bože Vreće i njegovog benda na pozornici. Ovaj čovjek od mnogo talenata - glas, ples, pokret, harizma i strast prema kuhanju - naš je sagovornik samo nekoliko sedmica od svog narednog koncerta u BKC - u, koji će se održati 6. decembra. Publika koja ga voli, voli ga svim srcem i ne postoji ni jedna nota, a ni njegov novi korak koji će tek tako propustiti.
U susret ovom koncertu koji se iščekuje s nestrpljenjem, odlučili smo se za razgovor sa Božom o njegovim emocijama, inspiraciji i pokretačkoj energiji. 
Božo, tvoji koncerti nerijetko se rasprodaju u rekordnom vremenu. Kako to iskustvo oblikuje tvoju povezanost s publikom?
Iskustvo povjerenja i uzajamnog davanja ljubavi, one najčišće, nezaustavljive i nepokorive. To je sila prepuštenosti emocijama, ritmu, zvuku i iskonskoj praljubavi koja u nama obitava i jeste univerzum.
Da moraš započeti svaki koncert istom pjesmom, koja bi to bila i zašto ona nosi posebno značenje za tebe?
Većinom je to pjesma Aladža, posvećena legendi o majci i sinu i prepoznavanju po mladežu, na tom mjestu njihovog duhovnog spajanja i njene smrti od prevelike radosti i ljubavi što ga godinama poslije vidi i drži u naručju, gradi se džamija Aladža jedna od najznačajnijih građevina na Balkanu iz 16. vijeka. Otud i inspiracija za zapisivanje takvog teksta i poput mantre je na samom početku koncerta.
Tvoji nastupi su poznati i po mnogo plesanja, pozitivne, ali i umirujuće energije koju preneseš na publiku. Na koji način tebi ples i koreografija pomažu u prenošenju emocija na scenu?
To nikada nije ustaljena koreografija već prepuštenost datom i trenutnom ritmu, sam čin prepuštanja je izvjestan niz pokreta koji proizilaze iz energetskog strujanja i emocije koja se rodi.
Svakako da u sevdalinci donosim jedan vid iskonskog oslobođenja pokreta koji je do tada bio potpuno krut, inertan i začahuren, oslobađanjem forme oslobodio sam i samog sebe kao biće tako da ta dualna priroda pronicanja u dublju sferu slobode ličnosti je bila upotpunjujuća obostrano i ne samo to, ona je uticala i i dalje utiče na slobodu svih onih koji svjedoče mojim performansima. Emocija koja se prenese pokretom i glasom je u savršenoj harmonizaciji i istini, zato i ima takvu magiju.
Podrazumijeva li tvoja dnevna rutina određenu vrstu treninga?
Svakako da - da, svaki dan pjevati i učiniti da glasnice zatrepere i oboje se zvucima i dakako svako jutro tjelovježba jer ta sinergija je po meni forma koju svaki pjevač treba imati kao naviku i dosljednost pozivu i ne samo talentu već i disciplini.
Često na tvom Instagram profilu možemo vidjeti kreativne gourmet trenutke. Da li kuhanje ima sličnu ulogu u tvom životu kao i muzika?
Kuhanje me samo opušta toliko da kad osjetim mirise začina i povrća, osjetim i miris doma i djetinjstva. Muzika je spektar mojih interesovanja i stremljenja, moja motivacija i misija, a kuhanje samo činjenje radosti za meni draga bića, kako bi proveli to poslijepodne skupa, daleko od obaveza i telefona, nazdravljajući životu i jedući hranu spremljenu mojom rukom sa puno ljubavi.
Zovu te i kraljem sevdaha, kako kombinacija sevdaha s elementima drugih žanrova poput jazza čini tvoju muziku jedinstvenom? Kako se razvijala tvoja umjetnička vizija kroz godine?
Ne vjerujem u žanrove i oni ni ne postoje i to je izmišljotina društva koje voli podjele, muzika je kosmička i kao takva nema ni početak niti kraj, ona je Beskraj mogućnosti, davanja, preplitanja i iskazivanja. Sevdah kao takav svojim dualizmom (koji mi kao ljudska bića također imamo) mi je omogućio dublju analizu tvorbe i dubine emocija, tuge, pečalbrni boli u tom karasevdah ozračju koje može i da razboli dušu, ali isto tako imu toj istoj pjesmi i da je potpuno izliječi i regenerira.
Ta čudesnost mogućnosti da dušu dotakneš, osjetiš i zavoliš, okaješ i izvidaš, za mene je bila misija koju i danas slijedim već 14 godina. Spajanje zvukova i ritmova, melizama i makama, distorzije i potpune harmonije poja eksperimentalan je pristup mom opusu i kao takav je autentičan i posve unikatan doprinos nečemu što jeste kulturna tradicijska baština, a sa druge strane i iskorak u nepoznato, nedokučivo i mistično.
Svaki koncert pa i tvoje pojavljivanje u javnosti karakterišu nevjerovatne kreacije, nakit, stilizovana kosa ili turbani... Očigledno je moda neodvojivi dio tvog identiteta. Koliko ona tebi znači u izražavanju tvoje autentičnosti na sceni i koliko vremena je potrebno za ovakvu pripremu za jedan koncert?
Vrlo brzo se pripremim za koncert jer tačno znam što želim nositi i na koji način, većina ne sve kreacije, ali većina njih je dio mog VRECO brenda, upotpunjuje se sa pričom koju zamislim tog trenutka i sve onda prodiše vrlo nadahnuto i sa pečatom nečega vrlo ličnog i onovremenskog. Važno je biti inovativan i uvijek donositi dašak i prošlog vremena s obzirom na patinu ispjevavanja i zapisivanja moje muzike u sferi sevdaha, onda i ta vizualnost i bezrodnost donosi avangardu, mitologiju i spiritualnost na najvišem pijedestalu tvorbe.
To je neodvojiva umjetnost bivstvovanja i stvaranja.
Božo, 6. decembra ste ponovo u sarajevskom BKC - u. Možeš li otkriti nešto što publiku čeka, a da im zadržiš element iznenađenja?
Ako vam kažem onda to neće biti iznenađenje al dakako bit će sjajno, predstavljanje djelom mog novog sedmog albuma naziva Sevdahology, sa skupinom mojih talentiranih vrsnih muzičkih imena iz cijelog svijeta, njih čak 7 i kad bih opisivao jednu takvu viziju mojih koncerata najpribližnije bi bilo, Magija iz 1001 noći.
Da li postoji neki poseban instrument ili aranžman koji voliš koristiti na koncertima kako bi publici pružio jedinstveno iskustvo?
Uvijek više njih, ali recimo duduk, kamanče, oud ili čak meni najdraža varijanta brass sekcije duvača koji su moja velika ljubav oduvijek, premda na albumu koji čekamo oko Božića čut ćete sjajne aranžmane koje sam raspisao i za gudače i sve to čini moju Čaroliju potpunijom, nesvakidašnjom i nadasve zahvalnom Stvoritelju bez koga ja ne bih mogao taj dar sažeti i dakako, podijeliti i drugima.
* * *
U trenutku kada mi ovu priču dijelimo sa vama, na kupikartu.ba dostupne su samo još tri karte te se nadamo da ćete imati dovoljno brze prste da stignete uloviti svoje mjesto na događaju o kojem će se dugo pričati.
* * *
Foto: Sanela Babić
TEKST: Ada Ćeremida
Za početak sunčane sezone u našoj Kultura rubrici krećemo u smjeru prisjećanja na trenutke, prostore i ljude koji su oblikovali scenu kakvu danas poznajemo.
Upravo kroz razgovore koje smo godinama vodili na Bonjour.ba i priče koje smo sa ovim kolektivom gradili kroz vrijeme, vraćamo se još jednom njihovom putu.
Kada govorimo o protekloj deceniji sarajevske (i regionalne) muzičke i kulturne energije, jedno ime se neminovno izdvaja Garden of Dreams kolektiv , odnosno Bašta snova.
Tokom deset godina djelovanja, Bašta snova je izrasla daleko izvan okvira jednog festivala. Kroz kolektiv, niz projekata, site-specific performansa i pažljivo građenog identiteta, stvorili su platformu koja je istovremeno lokalna i međunarodna, intimna i grandiozna. 
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Renadom Čelikom i Bojanom Jovićem
O tome smo pisali više puta od njihovih ranijih festivalskih izdanja, do projekata koji su obilježili grad, poput performansa kod Vječne vatre, gdje su muzika, prostor i kolektivno iskustvo ponovo ispričali Sarajevo na jedan drugačiji način.
Kako zaboraviti saradnju s Amira Medunjanin , u kojoj su sevdah i elektronska muzika spojeni u potpuno novom izrazu, ili njihove vizualne kolaboracije s Marko Feher , čija je prepoznatljiva floralna estetika obilježila i Garden of Dreams prošle godine, ali i širu modnu i umjetničku scenu.
Sve to potvrđuje ono što Bašta snova jeste već dugo: kolektiv čiji se rad ne može svesti na jedan format, jedan prostor ili jednu publiku.
Od Sarajeva, preko nastupa u Las Vegasu, do velikih završnica godine koje brišu granice između žanrova, scena i emocija.
Bojan Jović Bonjasky , osnivač Garden of Dreams kolektiva i DJ
Njihovih 10 godina djelovanja poklopilo se s našom potrebom da usporimo i pogledamo unazad. Da se zapitamo šta ostaje, šta pamtimo i kako se jedna ideja gradi kroz vrijeme.
Upravo zato, odlučili smo ovaj jubilej obilježiti kroz intervju i susrete koji nisu samo retrospektiva nego i mali emocionalni podsjetnik na put koji su prošli.
Renad Čelik, osnivač Garden of Dreams kolektiva
Razgovor koji zaokružuje jubilej s Renadom i Bojanom
Jedno ostaje jasno: priča Bašte snova nikada nije bila individualna.
Za Renada i Bojana, ovih deset godina znače prije svega podsjetnik na ljude, one vidljive i one koji su ostajali iza kulisa, ali su u kolektiv utkali dio svog života.
„Deset godina je dug period i jako puno ljudi je u Baštu snova ugradilo dio svog života. Ali bez jednog čovjeka, Sanjina Saračevića, ovo sigurno ne bi bilo moguće. U ključnim trenucima bio je tu u svim oblicima podrške i to se ne zaboravlja.“
Emocije se, ipak, najjasnije kristališu kada se pogleda unazad. Prvi festival 2019. godine, završnica u bivšem restoranu Una, bio je trenutak kada su shvatili šta su napravili.
Kasnije je stigla i potvrda, nagrada za najbolji regionalni festival već s prvim izdanjem. A onda i oni intimniji, ljudski momenti: zagrljaj tokom obilježavanja deset godina i prvi potpuno rasprodani After Affair, s 500 ljudi ispred vrata.
Foto: Adnan Lingo
„Tek nakon nekoliko godina postali smo svjesni onoga što radimo. Kada smo se pogledali na kraju prvog festivala, shvatili smo razmjere. A onda, deset godina kasnije, svi zajedno u zagrljaju to su trenuci koji ostaju.“
Šta slijedi dalje? Planovi za ovu godinu već postoje, ali puna slika dolazi uskoro. Ono što su nam, doduše, otkrili iza kamera jeste da su nove vijesti već na putu.
A kada stignu, znate da ih dijelimo s vama.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
