Službeni ulazak u blagdansko razdoblje osjeti se u svijetu gourmeta prvotno po tome što su na našoj trpezi zavladali kolači koji neodoljivo podsjećaju na ovo najveselije doba u godini.

Ovo vrijeme koje najviše provodimo s našim dragim osobama često iskoristimo za druženje u kuhinji i kreiranju jedinstvenih slastica u kojima ćemo svi uživati. Stoga, nakon što je scenom zavladalo trend neodoljivih i slatkih borića od lisnatog tijesta, morali smo istražiti više o čemu je riječ.

Kako bismo se što prije zaputili u kuhinju i kreirali ovo simpatično i ukusno jelo kontaktirali smo Nikolinu Bedarica koja nam je za našu rubriku Gourmet podijelila recept takozvanih borića. Naime, kako nam je Nikolina otkrila potrebni su vam samo komad lisnatog tijesta, te štapići za ražnjiće. Nadjev je po želji, a onaj koji Nikolina preporučuje donosimo u nastavku.



 

Nadjev:

Mi obožavamo cimet stoga je kod nas :
30 g otopljenog maslaca
3 žlice smeđeg šećera
1 žličica cimeta





Za nadjev od cimeta trebate otopiti maslac, dodati mu šećer i cimet i zajedno izmiješati pa premazati lisnato tijesto. Preklopiti,pa rezati tanke trakice, koje treba staviti u obliku drvca, te nabosti na štapić. Peći na 200°C 15-ak minuta da porumene. Posuti šećerom u prahu. Tako jednostavno da može svatko. Ostaje vam samo uživati u ovom slatkom iskušenju!

* * *
Foto: Nikolina Bedarica

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba