TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.4.2019.
U Mostaru se od 9.4. - 13.4. održava Sajam gospodarstva na kojem su ove godine, zahvaljujući projektu BACAR zastupljene i kreativne industrije. Radi se o projektu koji okuplja klastere sektora kreativne industrije, turizma i lokalne hrane iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, a na Sajmu gospodarstva u Mostaru se okupilo 60 članova ova tri klastera na prostoru od 300 kvadratnih metara.
S obzirom na to da je klasterizacija kao proces prepoznata kao jedan od nositelja pozitivnih promjena u industrijama kao što je i kreativna industrija, više o samoj ideji predstavljanja mreže klastera na Sajmu smo saznali od Maje Šimić – Škutor, koordinatorice projekta: „Kako se radi o tri različita sektora koja imaju veliku i šaroliku ponudu, htjeli smo ih prikazati kroz interaktivan,moderan i drugačiji pristup posjetiocima. Tako smo se odlučili za pomoć naših kreativaca iz BiH koji su nas savjetovali koje boje, namještaj i detalje koristimo u uređenju dijela štanda za kreativne industrije. Njihove upute smo iskoristili i za ostatak štanda, pa smo lokalnu hranu uredili kao veliku konobu gdje posjetioci mogu kušati i kupiti razne delicije. na dijelu turizma mogu saznati sve informacije o bogatoj prekograničnoj turističkoj ponudi i novom prekograničnom brendu Native. Najslađi dio - dio naših kreativaca je uređen kao veliki dnevni boravak koji mami i posjetioce da se odmore, čuju, probaju i kupe novitete iz kreativne ponude. Prema prvim reakcijama svih izlagača, ispunili smo njihovo povjerenje i očekivanja organizacijom i uređenjem. Mi kao organizacijski tim smo jako zadovoljni sa svim rezultatima dosadašnjih aktivnosti projekta BACAR i vjerujemo da će ovaj događaj doprinijeti prekograničnom povezivanju i promociji sva tri sektora.“
Stanislava Borovac i Maja Šimić-Škutor
Posebnu pažnju posjetitelja, ali i izlagača plijeni zajednički štand Kreativnih industrija ove tri zemlje koji zauzima 100 kvadratnih metara, a njegovo idejno uređenje potpisuju arhitektica Martina Miličević i dizajnerica interijera Nada Komadina koje djeluju pod brandom Fasada koji je ujedno i jedan od izlagača u sklopu Klastera kreativnih industrija BiH.
Nada Komadina i Martina Milićević
"Biti i izlagač i potpisivati dizajn samog sajamskog prostora bio je izazovan zadatak. Analizirajući aktualne svjetske dizajnerske trendove, a uzimajući u obzir o kojoj količini različitih brandova i njihovih proizvoda se radi…,odlučile smo se za jednostavnu minimalističku color shemu …crnu i antracit sivu, dakle tamne tonove. Kažu da je to za arhitekte jako predvidljivo, ali vjerovale smo da ćemo tako stvoriti različit doživljaj u odnosu na ostale sajamske prostore. Dizajn jednog prostora nije samo odabir boja, pa je izazov bio smjestiti sve potrebne funkcije na cca 100m² : lounge zonu, caffe corner, izložbene štandove… a uz sve to ispoštovati i hodne linije!
Radi se o cjelovitom dizajnu; mislile smo o podnim i zidnim plohama, komadima namještaja za izlaganje prodajnih artikala, o komadima namještaja za sjedenje i odmaranje, o stropu, rasvjeti… i u konačnici o detaljima. Informacija da se radi o prostoru na kojem će izlagati gotovo 60 izlagača bila je potvrda da je izbor tamnih tonova - genijalan izbor! Time smo stvorile podlogu na kojoj svi artikli dolaze do izražaja. Osim crnih naravno. :) Mi smo konačnim rezultatom jako zadovoljne, a po reakcijama posjetitelja čini se da smo odradile odličan posao i da smo na mostarski sajam donijele dašak europskih, da ne kažemo svjetskih trendova.“, pojasnile su nam svoj odabir dizajnerice Martina i Nada.
U želji da na štandu klastera Kreativnih industrija probude i welcoming osjećaj, dizajnerice su se odlučile da prednja strana štanda bude uređena poput modernog dnevnog boravka, koji je uspješno i postavljen kombinirajući brandove namještaja koji nosi MADE IN BIH etiketu.
Sofu i tabure u antracitnim tonovima bh.proizvođača namještaja Prevent iz Travnika su sjajno upotpunile vrhunskim dizajnom stola u potpisu Vračo Premium. Model stola nosi naziv Vračo Sofa Table, a nastao je iz želje Vračo tima da dizajniraju stol koji neće zahtijevati pažnju, nego čija će se izražajnost ogledati u njegovoj upečatljivoj mirnoći.
Dnevni boravak je dobio finalne, tople obrise dodatkom lampe branda Osa lampe. Brand je to koji ručno izrađuje unikatne modele koristeći reciklirane materijale i drvo kojem udišu novi život i formu.
Na štandu mreže klastera Kreativnih industrija će u petak biti predstavljena i prva suradnja proizašla iz povezivanja u klaster. Naime, dizajnerice branda Fasada su za odijela koje potpisuje Dresscode by Prevent, zajedno s Prevent timom osmislile i izradile pin za rever kojeg će premijerno predstaviti upravo na štandu klastera Kreativnih industrija u petak 12.4.2019. Uz to u petak vas na štandu očekuje i radionica 'Kako bojati bojanku' gdje ćete se moći upoznati s prvom arhitektonskom MADE IN BIH bojankom za odrasle, a uz to sve dane sajma možete razgledati i kupiti ručno izrađeni nakit i umjetničke fotografije branda Claire Noel ili pak otisnuti print na majicu DTG tehnologijom u potpisu bh.branda Kratki rukav.
Claire Noel
Kratki rukav
Ljubitelji odjeće i kožnih modnih dodataka s bh.etiketom će uživati u novoj kolekciji branda Dresscode by Prevent koja je također izložena na štandu.
Dresscode by Prevent tim
Uz to, u sklopu štanda se možete raspitati i o uslugama kreativnih agencija kao što je Skoko & Co koja potpisuje i dizajn logotipa Klastera kreativnih industrija BiH kojeg ćemo premijerno uskoro predstaviti upravo na BONJOUR.ba.
Pored domaćih brandova na štandu klastera Kreativnih industrija ćete zasigurno primijetiti i radove brandova iz susjedne Crne Gore i Hrvatske, a ne sumnjamo da ćete uživati i u genijalnoj ponudi ekipe iz Klastera turizma kao i ukusnim jelima koja možete kušati na štandu Klastera lokalne hrane.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
