TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 13.6.2021.
Već nakon što smo izmjenili prvi email s Marijanom Kandić, uvidjeli smo da Marijana ima sjajan smisao za humor, saznali smo da se bavi jogom i rado planinari, ali i da ima zaraznu energiju.
Uz to, Marijana je pokrenula Instagram profil @bee.echo.ba na kojem dijeli praktične savjete o eco-friendly navikama i važnosti povratka prirodi, a uz to, radi u IT kompaniji i na vrlo zabavan način motivira poznanike i pratitelje na promjenu u svakodnevnici. Njeni postovi su odličan podsjetnik da ne moramo raditi dramatične promjene kako bi naši dani dobili zdraviju notu.
Upoznajte Marijanu.
***
Kako bi tvoji prijatelji opisali Marijanu?
Mislim da bi me apsolutno svi ljudi koje me istinski poznaju opisali kao uvijek nasmijanu (s tendecijom ka vrlo crnom humoru :D), hiperaktivnu (uvijek spremna za akciju), super organizovanu, iskrenu i pouzdanu. I da, dobrog slušaoca i vječitog rješavaoca problema i nedoumica (ako se to može tako okarakterisati). :D
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Svaki radni dan mi je različit, a objasniću i zašto. Radim kao Communications and Culture officer u IT kompaniji Softhouse Balkans što znači da je 90% mog posla fokusirano na ljude, kako direktno na moje kolege tako i na širu zajednicu, odnosno ljude koji bi mogli postati naše kolege.
Foto: Aida Redžepagić
S obzirom da naša firma nema hijerarhijsku strukturu, odnosno da radimo po principu sloboda pod odgovornošću - imam ogroman nivo slobode da svoj radni dan organizujem kako meni odgovara.
Obično ustajem u 6, pozdravim sunce (joga), popijem kafu i lagano se spremam na posao. Ako radim online, prvo zraknem u kalendar da vidim koje sastanke/obaveze imam taj dan. Ako idem u ofis, onda dan uglavnom počinje jutarnjim kratkim razgovorom sa kolegama koji su tog dana tamo. Uživam u tim zajedničkim momentima jer mi pomažu da kolege još bolje upoznam i da razmijenimo gdje smo, šta smo. Onda idu sastanci i kreativni dio mog posla (planiranje, organizacija, pisanje, razmjena ideja sa kolegama). Moj posao uključuje komuniciranje kulture Softhousea što znači da tu kulturu morate prvo razumjeti do kraja, odnosno razumjeti ne samo ljude, nego i odnose među njima koji tu kulturu kreiraju.
Foto: Aida Redžepagić
Kreativni dio mog posla je da osmislim kako da se uskladi ozbiljna strateška komunikacija onoga što naša kompanija jeste i neke interne aktivnosti koje će produbiti odnose i ojačati kulturu koja se izgradila u proteklih pet godina (bilo da je riječ o benefitima za uposlene ili zajedničkim aktivnostima). S obzirom da smo dio švedske grupacije sa preko 200 uposlenih u sedam ureda u Švedskoj i jednim u Sarajevu, dobar dio mog posla je saradnja sa našim Chief Marketing Officer-om kako bismo osigurali da ured u Sarajevu prati strateški pravac razvoja kompanije.
Foto: Aida Redžepagić
Komunikacija je zaista vještina budućnosti, a kroz ovaj posao uvidite na koliko različitih načina vam neko može saopštiti šta osjeća spram svake situacije. A prava komunikacija se dešava tek kada se stvori povjerenje da je u redu pokazati i reći sve - za to je potrebno vrijeme. Zato je moj fokus u svakodnevnom radu izgraditi dovoljno stabilne odnose od povjerenja jer jedino tako mogu pomoći u usmjeravanju našeg rasta kao profesionalne zajednice. Brinem o strategiji komuniciranja na društvenim mrežama, o našim ključnim partnerstvima, o tome kako se neko osjeća kada dolazi i odlazi iz naše kompanije, i što je najvažnije, tokom boravka u njoj.
Foto: Aida Redžepagić
Moderna radna mjesta su zapravo dobro definisane mreže odnosa (networks) - to su interesne mreže. Sve što radimo je da pokušavamo da proširimo taj interes sa striktno monetarnog koji je definisan isključivo finansijama i na one neke druge teško dokučive elemente koji nerijetko čine magiju rada i produktivnosti. Važno mi je da uvijek nađem vremena za fiku, pauzu za kafu (i kolač) sa kolegama koja se uglavnom pretvori u neku super zezanciju ili razmatranje neke ideje.
Foto: Aida Redžepagić
S obzirom da se naša kompanija vrlo jasno zalaže za work-life balance, kući se ide najkasnije do 17h, zavisno od toga kada ste došli na posao. Nakon toga, obično idem u grad na piće ili večeru sa prijateljima ili nešto čitam ili surfam po netu i/ili kuham.
3 jutarnje navike koje nikada ne preskačeš?
Pozdrave suncu, jutarnju kafu na terasi prije odlaska na posao i od nedavno, čitanje 15-ak minuta nakon standardne jutarnje rutine.
Kako izgleda tvoja večernja rutina?
S obzirom da se (skoro nikad) ne šminkam, vrlo je jednostavna. Pranje zuba (nosim aparatić pa je proces nešto duži nego kad ga ne nosite), umivanje i po nagovoru prijateljice, lice namažem Ordinary kremom za hidrataciju jer imam vrlo lošu naviku da ne pijem vodu, pa mi lice zna biti dehidrirano, pogotovo jer sam tokom boravka na planinama izložena jakom suncu i vjetru.
Kada se želiš odmoriti, tada…
Idem na planine, svaki vikend. Odmor za duh i mozak, umor za tijelo, idealna kombinacija. Ako je baš loše vrijeme i moram ostati kod kuće, onda čistim kuću (odlična relaksacija za nas koji volimo da nam je sve pod konac :D), gledam filmove ili čitam, ako se ne družim sa prijateljima. Pravljenje slatkiša me odmara takođe.
Na društvenim mrežama dijeliš savjete za 'zero waste' svakodnevnicu. Koji je prvi korak koji trebamo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Osvijestiti da smo dio problema i svjesno donijeti odluku da želimo napraviti nešto u tom pogledu. Ne treba biti neka dramatična promjena jer promjena navika je proces. Za početak, možemo redovno nositi ceker gdje god da krenemo i ne bacati smeće gdje stignemo. Mislim i da trebamo razgovarati jedni s drugima o ovome ali ne na način da svoj životni stil namećemo drugima, već da im primjerom pokažemo zašto bi trebali usvojiti nešto i kakvu korist mogu imati od toga.
Kako smanjiti naviku bacanja hrane? A kako čuvati hranu u frižideru?
Istraživanja sugerišu da je 1/3 planete gladna i nekako mi je nefer da se razbacujemo, a i taj novac potrošen na hranu koju bacamo možemo potrošiti na nešto pametnije.
Planirati obroke i kupovati količinu hrane koja je realna (ne za vojsku, ako vas živi dvoje (smijeh). Ako se ipak desi da kupite više nego što možete pojesti, onda je super napraviti veće količine hrane koju možete zamrznuti (npr. variva ili supe). Takođe, postoje i super fore kako da vam određene namirnice dugo ostanu svježe (npr. mrkvu možete držati u kutiji/tegli sa vodom i samo vodu mijenjati svaka 3-4 dana, jagode staviti u posudu u koju ste stavili krpu kako bi upijala vlagu, krompir i luk uvijek držati razdvojene na nekom tamnom mjestu, itd.)
Što koristiti za organizaciju hrane i drugih potrepština u domu?
Najbolje, najjednostavnije i najjeftinije rješenje su tegle, u svim veličinam a i oblicima. I to ne morate kupovati nove, već radije one koje vam ostanu od nekih drugih stvari koje ste kupovali (reuse, reuse, reuse). Ja lično variram između najobičnijih tegli i raznih staklenih zdjelica.
Kako iz tvog iskustva svatko od nas može smanjiti otpad?
Kao što sam već rekla, prvi korak je osvijestiti koliko otpada pravimo. Možete početi tako što ćete upratiti koliko jednokratne plastike konzumirate/bacate (flaše, pakovanje od dostave hrane, plastične kese i sl.) i onda pokušati da (svjesno) jedne sedmice ne kupite nijednu bocu vode ili ne uzmete nijednu plastičnu kesu na pijaci ili supermarketu (ceker je zakon). Planirajte obroke, tako nećete kupovati namirnice koje će propadati. Ako ipak pretjerate, pozovite prijatelje na zajednički obrok. Neki univerzalni savjet bi bio da ne kupujemo stvari koje nam ne trebaju (da li stvarno moramo kupiti 6 stvari iz nekog najnovijeg trenda ako već imamo nešto slično iz prethodne kolekcije ili kolekcije od prije dvije godine?). Razmislimo šta možemo upotrijebiti na više načina ili da li nešto možemo pozajmiti ako nam treba samo jednom u par godina.
Kako na eco-friendly način očistiti dom?
Soda bikarbona, limun i najobičnije alkoholno sirće u raznim varijacijama čine čuda. Ako u njih dodate i neka kvalitetna eterična ulja, kuća ce vam biti čista, a i divno će mirisati.
Koji su rituali i proizvodi dio tvoje beauty rutine? Kako zero-waste interpretirati i u kupaonicu?
Iskreno, ja sam baš minimalista (ne, nije oduvijek bilo tako :D). Što sam vise čitala i učila o posljedicama konzumerizma i naših navika na planetu (ali i na naše lično zdravlje), to sam sve vise smanjivala kupovinu kozmetičkih proizvoda. Kunem se u kvalitetan sapun za tuširanje i pranje kose. Umjesto regeneratora koristim jabukovo sirće ili rižinu vodu. Od krema, od nedavno koristim dva proizvoda od Ordinaryja.
Moja prednost je što imam bas dobru kožu i kosu, pa nemam ni potrebu za mnogo preparata. Kad mi je bas do tetošenja sebe, onda koristim kokosovo ulje ili shea puter umjesto mlijeka za tijelo. Parfema se odrekla nisam, niti ću. :D
Što je po tebi ključno za uređenje cozy doma?
Da bi dom (ili bilo koji drugi zatvoreni prostor) za mene bio cozy, prvo mora da ima mnogo prirodnog svjetla. Ja bih svoj dom opisala kao minimalistički i kombinaciju jednostavnog skandinavskog dizajna uz boho elemente. Mislim da je ključno da svako od nas napravi sebi mjesto u kojem će se istinski osjećati “kao kod kuće”. U mom slučaju je to ovo gore navedeno uz dodatak velikih jastuka, knjiga, slika/fotografija i mnogo biljaka. Takođe, bitno mi je da je namještaj od prirodnih materijala, kvalitetan, udoban i funkcionalan.
Kada nemam motivacije za rad, tada…
Jaoooo, ne bih da zvuči kao floskula, ali uvijek imam motivaciju za rad. Baš sam radoholičar pa me kolegica mora «na silu» poslati kući. (smijeh). Može li se biti hedonista u radu? :D Šalim se. Radim kreativan posao i naravno da ima dana kad mi ne ide onako kako bih ja voljela – ne mogu da nađem prave riječi ili ideju kojom sam u potpunosti zadovoljna. Onda pokušavam uraditi neke sporedne zadatke, kako bih ipak bila produktivna i dala sebi više vremena za kreativu. U kompaniju u kojoj trenutno radim, opcija je uvijek da uzmete i par sati off da se malo fokusirate ili sl. (ukoliko naravno nemate dogovorene sastanke sa vanjskim partnerima). U mom slučaju šetnja, glasna muzika ili kuhanje su super izvori energije i kreative.
Prva stvar koju napravim nakon buđenja je...?
Protegnem se. :D Prelistam po glavi šta me čeka taj dan i odmah ustajem. Ja sam od onih što su u potpunosti budni od trenutka kad otvore oči (na žalost nekih ljudi oko mene koji nisu razgovorljive prirode ujutro :D). Jutarnji sam tip, pa mi je žao da «izgubim» i minut.
Iz kuće ne izlazim bez:
Baš teško pitanje. Rekla bih telefona i slušalica, ali bih slagala jer ima dana kada izađem onako, bez ičega. Uglavnom, ne izlazim bez telefona, naočala za sunce, kutijice sa orašastim plodovima i nešto novca.
Omiljeno jelo?
Bilo koje vegetarijansko ili vegansko jelo iz bliskoistočne kuhinje (humus, falafel, baba ganoush).
Omiljeni artikl u ormaru?
Košulje, košulje i košulje. Na četvrtom mjestu su haljine, a na petom pernata jakna.
Omiljeni self-care ritual?
Obožavam vodu. Tako da dugoooooo tuširanje (tad mi dolaze i najbolje ideje) i maske za lice. Volim i večernje rituale ispijanja čaja i ljuljanje u hemoku uz neku dobru knjigu.
Lokacija u BiH koja te najviše dojmila?
BIH je prelijepa i toplo preporučujem da se ovog ljeta bacite u istraživanje, ako već niste. Kao neko kome su planine dom, biram apsolutno svaku planinu jer me svaka oborila s nogu na svoj način. Ništa manje impresivne nisu ni rijeke ni jezera. Ako moram da biram omiljene planine, onda neka budu Treskavica, Čvrsnica i Prenj.
Omiljena knjiga?
Derviš i smrt.
Omiljeni citat?
Imam dva. «Živi i pusti druge da žive» i «Ako želiš promijeniti svijet, mijenjaj sebe.»
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Naslovna fotografija: Aida Redžepagić
Foto: privatna arhiva
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
