TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 13.6.2021.
Već nakon što smo izmjenili prvi email s Marijanom Kandić, uvidjeli smo da Marijana ima sjajan smisao za humor, saznali smo da se bavi jogom i rado planinari, ali i da ima zaraznu energiju.
Uz to, Marijana je pokrenula Instagram profil @bee.echo.ba na kojem dijeli praktične savjete o eco-friendly navikama i važnosti povratka prirodi, a uz to, radi u IT kompaniji i na vrlo zabavan način motivira poznanike i pratitelje na promjenu u svakodnevnici. Njeni postovi su odličan podsjetnik da ne moramo raditi dramatične promjene kako bi naši dani dobili zdraviju notu.
Upoznajte Marijanu.
***
Kako bi tvoji prijatelji opisali Marijanu?
Mislim da bi me apsolutno svi ljudi koje me istinski poznaju opisali kao uvijek nasmijanu (s tendecijom ka vrlo crnom humoru :D), hiperaktivnu (uvijek spremna za akciju), super organizovanu, iskrenu i pouzdanu. I da, dobrog slušaoca i vječitog rješavaoca problema i nedoumica (ako se to može tako okarakterisati). :D
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Svaki radni dan mi je različit, a objasniću i zašto. Radim kao Communications and Culture officer u IT kompaniji Softhouse Balkans što znači da je 90% mog posla fokusirano na ljude, kako direktno na moje kolege tako i na širu zajednicu, odnosno ljude koji bi mogli postati naše kolege.
Foto: Aida Redžepagić
S obzirom da naša firma nema hijerarhijsku strukturu, odnosno da radimo po principu sloboda pod odgovornošću - imam ogroman nivo slobode da svoj radni dan organizujem kako meni odgovara.
Obično ustajem u 6, pozdravim sunce (joga), popijem kafu i lagano se spremam na posao. Ako radim online, prvo zraknem u kalendar da vidim koje sastanke/obaveze imam taj dan. Ako idem u ofis, onda dan uglavnom počinje jutarnjim kratkim razgovorom sa kolegama koji su tog dana tamo. Uživam u tim zajedničkim momentima jer mi pomažu da kolege još bolje upoznam i da razmijenimo gdje smo, šta smo. Onda idu sastanci i kreativni dio mog posla (planiranje, organizacija, pisanje, razmjena ideja sa kolegama). Moj posao uključuje komuniciranje kulture Softhousea što znači da tu kulturu morate prvo razumjeti do kraja, odnosno razumjeti ne samo ljude, nego i odnose među njima koji tu kulturu kreiraju.
Foto: Aida Redžepagić
Kreativni dio mog posla je da osmislim kako da se uskladi ozbiljna strateška komunikacija onoga što naša kompanija jeste i neke interne aktivnosti koje će produbiti odnose i ojačati kulturu koja se izgradila u proteklih pet godina (bilo da je riječ o benefitima za uposlene ili zajedničkim aktivnostima). S obzirom da smo dio švedske grupacije sa preko 200 uposlenih u sedam ureda u Švedskoj i jednim u Sarajevu, dobar dio mog posla je saradnja sa našim Chief Marketing Officer-om kako bismo osigurali da ured u Sarajevu prati strateški pravac razvoja kompanije.
Foto: Aida Redžepagić
Komunikacija je zaista vještina budućnosti, a kroz ovaj posao uvidite na koliko različitih načina vam neko može saopštiti šta osjeća spram svake situacije. A prava komunikacija se dešava tek kada se stvori povjerenje da je u redu pokazati i reći sve - za to je potrebno vrijeme. Zato je moj fokus u svakodnevnom radu izgraditi dovoljno stabilne odnose od povjerenja jer jedino tako mogu pomoći u usmjeravanju našeg rasta kao profesionalne zajednice. Brinem o strategiji komuniciranja na društvenim mrežama, o našim ključnim partnerstvima, o tome kako se neko osjeća kada dolazi i odlazi iz naše kompanije, i što je najvažnije, tokom boravka u njoj.
Foto: Aida Redžepagić
Moderna radna mjesta su zapravo dobro definisane mreže odnosa (networks) - to su interesne mreže. Sve što radimo je da pokušavamo da proširimo taj interes sa striktno monetarnog koji je definisan isključivo finansijama i na one neke druge teško dokučive elemente koji nerijetko čine magiju rada i produktivnosti. Važno mi je da uvijek nađem vremena za fiku, pauzu za kafu (i kolač) sa kolegama koja se uglavnom pretvori u neku super zezanciju ili razmatranje neke ideje.
Foto: Aida Redžepagić
S obzirom da se naša kompanija vrlo jasno zalaže za work-life balance, kući se ide najkasnije do 17h, zavisno od toga kada ste došli na posao. Nakon toga, obično idem u grad na piće ili večeru sa prijateljima ili nešto čitam ili surfam po netu i/ili kuham.
3 jutarnje navike koje nikada ne preskačeš?
Pozdrave suncu, jutarnju kafu na terasi prije odlaska na posao i od nedavno, čitanje 15-ak minuta nakon standardne jutarnje rutine.
Kako izgleda tvoja večernja rutina?
S obzirom da se (skoro nikad) ne šminkam, vrlo je jednostavna. Pranje zuba (nosim aparatić pa je proces nešto duži nego kad ga ne nosite), umivanje i po nagovoru prijateljice, lice namažem Ordinary kremom za hidrataciju jer imam vrlo lošu naviku da ne pijem vodu, pa mi lice zna biti dehidrirano, pogotovo jer sam tokom boravka na planinama izložena jakom suncu i vjetru.
Kada se želiš odmoriti, tada…
Idem na planine, svaki vikend. Odmor za duh i mozak, umor za tijelo, idealna kombinacija. Ako je baš loše vrijeme i moram ostati kod kuće, onda čistim kuću (odlična relaksacija za nas koji volimo da nam je sve pod konac :D), gledam filmove ili čitam, ako se ne družim sa prijateljima. Pravljenje slatkiša me odmara takođe.
Na društvenim mrežama dijeliš savjete za 'zero waste' svakodnevnicu. Koji je prvi korak koji trebamo napraviti za ekološki svjesniju svakodnevnicu?
Osvijestiti da smo dio problema i svjesno donijeti odluku da želimo napraviti nešto u tom pogledu. Ne treba biti neka dramatična promjena jer promjena navika je proces. Za početak, možemo redovno nositi ceker gdje god da krenemo i ne bacati smeće gdje stignemo. Mislim i da trebamo razgovarati jedni s drugima o ovome ali ne na način da svoj životni stil namećemo drugima, već da im primjerom pokažemo zašto bi trebali usvojiti nešto i kakvu korist mogu imati od toga.
Kako smanjiti naviku bacanja hrane? A kako čuvati hranu u frižideru?
Istraživanja sugerišu da je 1/3 planete gladna i nekako mi je nefer da se razbacujemo, a i taj novac potrošen na hranu koju bacamo možemo potrošiti na nešto pametnije.
Planirati obroke i kupovati količinu hrane koja je realna (ne za vojsku, ako vas živi dvoje (smijeh). Ako se ipak desi da kupite više nego što možete pojesti, onda je super napraviti veće količine hrane koju možete zamrznuti (npr. variva ili supe). Takođe, postoje i super fore kako da vam određene namirnice dugo ostanu svježe (npr. mrkvu možete držati u kutiji/tegli sa vodom i samo vodu mijenjati svaka 3-4 dana, jagode staviti u posudu u koju ste stavili krpu kako bi upijala vlagu, krompir i luk uvijek držati razdvojene na nekom tamnom mjestu, itd.)
Što koristiti za organizaciju hrane i drugih potrepština u domu?
Najbolje, najjednostavnije i najjeftinije rješenje su tegle, u svim veličinam a i oblicima. I to ne morate kupovati nove, već radije one koje vam ostanu od nekih drugih stvari koje ste kupovali (reuse, reuse, reuse). Ja lično variram između najobičnijih tegli i raznih staklenih zdjelica.
Kako iz tvog iskustva svatko od nas može smanjiti otpad?
Kao što sam već rekla, prvi korak je osvijestiti koliko otpada pravimo. Možete početi tako što ćete upratiti koliko jednokratne plastike konzumirate/bacate (flaše, pakovanje od dostave hrane, plastične kese i sl.) i onda pokušati da (svjesno) jedne sedmice ne kupite nijednu bocu vode ili ne uzmete nijednu plastičnu kesu na pijaci ili supermarketu (ceker je zakon). Planirajte obroke, tako nećete kupovati namirnice koje će propadati. Ako ipak pretjerate, pozovite prijatelje na zajednički obrok. Neki univerzalni savjet bi bio da ne kupujemo stvari koje nam ne trebaju (da li stvarno moramo kupiti 6 stvari iz nekog najnovijeg trenda ako već imamo nešto slično iz prethodne kolekcije ili kolekcije od prije dvije godine?). Razmislimo šta možemo upotrijebiti na više načina ili da li nešto možemo pozajmiti ako nam treba samo jednom u par godina.
Kako na eco-friendly način očistiti dom?
Soda bikarbona, limun i najobičnije alkoholno sirće u raznim varijacijama čine čuda. Ako u njih dodate i neka kvalitetna eterična ulja, kuća ce vam biti čista, a i divno će mirisati.
Koji su rituali i proizvodi dio tvoje beauty rutine? Kako zero-waste interpretirati i u kupaonicu?
Iskreno, ja sam baš minimalista (ne, nije oduvijek bilo tako :D). Što sam vise čitala i učila o posljedicama konzumerizma i naših navika na planetu (ali i na naše lično zdravlje), to sam sve vise smanjivala kupovinu kozmetičkih proizvoda. Kunem se u kvalitetan sapun za tuširanje i pranje kose. Umjesto regeneratora koristim jabukovo sirće ili rižinu vodu. Od krema, od nedavno koristim dva proizvoda od Ordinaryja.
Moja prednost je što imam bas dobru kožu i kosu, pa nemam ni potrebu za mnogo preparata. Kad mi je bas do tetošenja sebe, onda koristim kokosovo ulje ili shea puter umjesto mlijeka za tijelo. Parfema se odrekla nisam, niti ću. :D
Što je po tebi ključno za uređenje cozy doma?
Da bi dom (ili bilo koji drugi zatvoreni prostor) za mene bio cozy, prvo mora da ima mnogo prirodnog svjetla. Ja bih svoj dom opisala kao minimalistički i kombinaciju jednostavnog skandinavskog dizajna uz boho elemente. Mislim da je ključno da svako od nas napravi sebi mjesto u kojem će se istinski osjećati “kao kod kuće”. U mom slučaju je to ovo gore navedeno uz dodatak velikih jastuka, knjiga, slika/fotografija i mnogo biljaka. Takođe, bitno mi je da je namještaj od prirodnih materijala, kvalitetan, udoban i funkcionalan.
Kada nemam motivacije za rad, tada…
Jaoooo, ne bih da zvuči kao floskula, ali uvijek imam motivaciju za rad. Baš sam radoholičar pa me kolegica mora «na silu» poslati kući. (smijeh). Može li se biti hedonista u radu? :D Šalim se. Radim kreativan posao i naravno da ima dana kad mi ne ide onako kako bih ja voljela – ne mogu da nađem prave riječi ili ideju kojom sam u potpunosti zadovoljna. Onda pokušavam uraditi neke sporedne zadatke, kako bih ipak bila produktivna i dala sebi više vremena za kreativu. U kompaniju u kojoj trenutno radim, opcija je uvijek da uzmete i par sati off da se malo fokusirate ili sl. (ukoliko naravno nemate dogovorene sastanke sa vanjskim partnerima). U mom slučaju šetnja, glasna muzika ili kuhanje su super izvori energije i kreative.
Prva stvar koju napravim nakon buđenja je...?
Protegnem se. :D Prelistam po glavi šta me čeka taj dan i odmah ustajem. Ja sam od onih što su u potpunosti budni od trenutka kad otvore oči (na žalost nekih ljudi oko mene koji nisu razgovorljive prirode ujutro :D). Jutarnji sam tip, pa mi je žao da «izgubim» i minut.
Iz kuće ne izlazim bez:
Baš teško pitanje. Rekla bih telefona i slušalica, ali bih slagala jer ima dana kada izađem onako, bez ičega. Uglavnom, ne izlazim bez telefona, naočala za sunce, kutijice sa orašastim plodovima i nešto novca.
Omiljeno jelo?
Bilo koje vegetarijansko ili vegansko jelo iz bliskoistočne kuhinje (humus, falafel, baba ganoush).
Omiljeni artikl u ormaru?
Košulje, košulje i košulje. Na četvrtom mjestu su haljine, a na petom pernata jakna.
Omiljeni self-care ritual?
Obožavam vodu. Tako da dugoooooo tuširanje (tad mi dolaze i najbolje ideje) i maske za lice. Volim i večernje rituale ispijanja čaja i ljuljanje u hemoku uz neku dobru knjigu.
Lokacija u BiH koja te najviše dojmila?
BIH je prelijepa i toplo preporučujem da se ovog ljeta bacite u istraživanje, ako već niste. Kao neko kome su planine dom, biram apsolutno svaku planinu jer me svaka oborila s nogu na svoj način. Ništa manje impresivne nisu ni rijeke ni jezera. Ako moram da biram omiljene planine, onda neka budu Treskavica, Čvrsnica i Prenj.
Omiljena knjiga?
Derviš i smrt.
Omiljeni citat?
Imam dva. «Živi i pusti druge da žive» i «Ako želiš promijeniti svijet, mijenjaj sebe.»
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Naslovna fotografija: Aida Redžepagić
Foto: privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
