Aida Salkić je ime koje su vjerujemo, svi oni koji prate domaću marketing industriju sigurno čuli.

Ponekada je to bilo kroz projekte koje je realizirala kao dio tima ASA Prevent grupacija zajedno sa svojim timom, a bila je gotovo neizostavno lice naših street style priča s domaćih marketing konferencija, kao i reportaža sa Sarajevo Film Festivala.
Neovisno o tome je li tema našeg razgovora korporativni PR, zanimljivi projekte iz segmenta domaće tekstilne industrije, organizacija, majčinstvo ili filmovi koje se veselimo pogledati na Festivalu – Aida je dama koja će vas svojom energijom, osmijehom i znanjem brzo osvojiti.

Nakon što je 13 godina provela u ASA Prevent grupaciji na različitim pozicijima, od komunikacije u lokalnoj zajednici do Direktorice korporativnih komunikacija cijele Grupacije u BiH, Aida je u 2022. godinu zakoračila kao direktorica vlastite PR agencije, Beyond, o kojoj nam je, uz brojne druge zanimljive detalje, više otkrila u nastavku teksta.

***

Odlučila si zamijeniti svoj posao voditeljice komunikacija u uspješnoj domaćoj kompaniji i pokrenuti vlastitu agenciju.
Zašto si se odlučila na taj korak baš sada?

Kada radite u velikom sistemu, svaki dan je novi izazov i prilika da se razvijate i učite. Ipak, vremenom nesvjesno počinjete ulaziti u rutinu i zaboravite šta vas zaista pokreće. Iza mene je jedan vrlo dinamičan i izazovan period u privatnom životu, koji smo na svu sreću uspješno prevazišli. Istovremeno, pandemija COVID-19 je usporila svakodnevne aktivnosti, pokazala nam kako naši poslovi mogu funkcionirati potpuno drugačije, postavila prioritete za koje sami nismo znali postaviti.

Svi ovi faktori dali su mi hrabrost i odvažnost da napokon krenem raditi stvari koje sam dugo odlagala. Beyond je nastao iz moje ljubavi prema PR-u i želje da zaista doprinesem ne samo komunikacijskoj industriji, nego cijeloj poslovnoj zajednici. Imamo tako mnogo pozitivnih primjera koji zaslužuju veću pažnju, a sigurna sam da bismo svi bili sretniji da nam upravo sa takvim pričama počne dan.

Što je bio najveći izazov i jesi osjećala strah?

Pa teško je izdvojiti samo jedan. Izašla sam iz jedne vrste sigurnosti i zone komfora i odjednom sama moram da budem i pravnik, računovođa, prodajni agent i PR...  A znam samo ovo zadnje. ? Neobično je zaista bilo na početku. Ja nisam osoba od pravila i procedura, a sada me stižu na svakom koraku i najveći strah je hoću li nešto zaboraviti negdje predati. ? 
Istovremeno, imam tako jaku podršku, posebno kolegica i kolega iz struke, na što sam tako ponosna i zahvalna. Jer, samo uz dobru saradnju i međusobno dopunjavanje možemo napraviti velike stvari.


Tko sada čini tvoj tim?

Trenutno radim sama, a po potrebi angažujem dodatne osobe ili druge agencije za različite oblasti.


Koja je najvažnija lekcija o korporativnom PR-u koju si naučila? Koji ti je omiljeni projekt iz tog perioda?

Snaga kompanije ogleda se u njenoj komunikaciji prema zaposlenim i javnosti. To posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama i zato su neke kompanije uspješno prevazišle velike reputacijske krize, a neke nažalost zauvijek ostavile tu mrlju. Ja sam zaista uživala radeći posao voditeljice komunikacija i kada se osvrnem iza sebe ponosna sam na sve što smo uradili.
Mnogo je divnih projekata koje smo realizirali, a meni su najdraži oni kroz koje sam mogla ostvariti puni potencijal i koji su uključivali, kreativu, realizaciju i medijsku promociju. Npr. jedan takav je bio event na visokom nivou  za 6000 uposlenika na kojem smo mogu slobodno reći podigli ljestvicu visoko i svi zajedno zaista uživali.

 

Koje su se najznačajnije promjene dogodile u PR industriji u zadnjih petnaestak godina?

PR je  doživio transformaciju kao i sve druge industrije. Klasično saopćenje za javnost više uopće nije opcija ukoliko želite doprijeti do ciljane skupine. Sam sadržaj mora biti drugačiji, sve je više fokusa na stvarnim primjerima, a digitalno doba je donijelo posebne promjene. Danas je uposlenik kompanije njen najveći ambasador i uloga PR-a je da upravlja komunikacijom sa obje strane, kontroliše eventualnu štetu koja nastane ili promovira pozitivne prakse.

Sve je to puno teže u vrijeme društvenih mreža i foruma kada je svako medij za sebe. Prelazak na društvene medije i vizualizacija je možda trenutno najjednostavnije rješenje, ali ono što će biti izazov jeste prepoznati nove trendove i za kompanije iz sektora proizvodnje. Pored klasičnog PR-a kompanije moraju sve više budžeta usmjeravati na kreativna rješenja, PR odjele i sadržaje koji mogu pratiti hiperprodukciju informacija i modernizaciju.
 

Koje osobine i vještine po tebi treba imati osoba koja se bavi ovim poslom?

Uz osnovne vještine, koje možemo prepisati iz svakog opisa poslova, ja bih posebno izdvojila vrijednosti koje treba da njeguju osobe koje se bave komunikacijom. To je prije svega pouzdanost, inovativnost i proaktivnost. Dobar PR uvijek će pronaći način da napravi priču koja će kompaniji i društvu donijeti dodanu vrijednost. Znati prepoznati takve priče iz svakodnevne komunikacije i običnog susreta je vještina koju bih uvijek tražila kod osobe koja se bavi ovim poslom.

Kakva je javna percepcija tvog posla, a od čega se on zaista sastoji?

Ovo zna biti vrlo komično.? Čak se i moji roditelji vjerovatno i danas pitaju šta je zapravo radim, a vjerujem da i će se i druge kolege složiti. Većina ljudi vidi onaj „ljepši“ dio posla, organizaciju evenata, putovanja, edukacije, sastanke van ureda i sl. A ustvari je to samo ona višnja na vrhu torte. Ja bih ponekad naš posao nazvala rudarenjem, ako ga zaista dobro radimo. Kontinuirano tragati za novim idejama, inspiracijama i pričama koje će kreirati percepciju osobe ili kompanije, a istovremeno znati balansirati između očekivanja menadžmenta ili klijenta u odnosu na realne mogućnosti. Posao PR-a je vrlo izazovan i voljela bih da mu se daje više pažnje i važnosti, a posebno da studenti komunikacija shvate šta ih zaista čeka sa ove strane.

Bez obzira na sve promjene, PR mora ostati „proces strateške komunikacije koje gradi uzajamne korisne odnose između organizacije i njenih javnosti“ tako da informacije koje kompanije plasiraju u javni prostor kroz medije, evente i razne druge oblike komuniciranja budu korisne, direktne i jasne.

Aida je dobitnica nagrade za doprinos razvoju PR industrije u regiji
 

Redovito smo se družili na konferencijama i seminarima. Kako danas održavaš korak s posljednjim trendovima u poslu i koliko ti je obrazovanje pripomoglo u usmjeravanju karijere?

Nedostajale su mi live konferencije u proteklom periodu. Zaista volim lični kontakt i svaki put uživam slušati predavanja i iskustva drugih. Svakako da mi je pomoglo da svoj put dodatno utabam i da se odlučim na ovakav iskorak. Trenutno pratim neke stručne stranice online i nastojim uhvatiti trendove, ali najbolje ipak učimo na vlastitim primjerima i kroz razgovor sa kolegama iz struke.



Što smatraš da je ključno kako bi marketing tržište u BiH raslo?

Prije svega, više odvažnosti od strane kompanija i spremnosti da rade drugačije kampanje i više slušaju svoje prve saradnike za komunikaciju, a onda i agencije i stručnjake u ovoj oblasti.

Uz to još i saradnja, uvažavanje i međusobna podrška unutar same komunikacijske industrije.

Što ti je zasada najdraže u agencijskom poslu?

Različiti projekti na kojim radim, učenje i upoznavanje novih ljudi i fleksibilnost koju imam.

Kako danas organiziraš svoje vrijeme? Postoje li neki rituali koje nikada ne preskačeš ujutro?

Mislim da je lično zadovoljstvo važan faktor uspjeha, a da biste to postigli, bitna je dobra organizacija. Ja zaista cijenim svoje vrijeme i nastojim ga rasporediti tako da svaki dan imam dozu kvalitetnog razgovora sa sestrom i prijateljicama, nekoliko sati efektivnog rada i poneki shopping ili wellness tu i tamo ? Bez jutarnje kafe ne izlazim iz kuće, a večer je rezervisana za porodicu. Sada kada imam priliku organizirati svoje vrijeme, učim da postavljam prioritete drugačije. To je proces učenja, ali mislim da mi dobro ide.



Mama si dvoje djece. Koliko su ti lekcije o majčinstvu pripomogle u poslu?

Mnogo, zaista.  Najviše kada je u pitanju određivanje prioriteta, ali i strpljenje i kreativnost koji su potrebni u svakodnevnom radu, na oba ova posla. ?



Kako puniš baterije?

Putovanjima, druženjem sa porodicom, kafama sa prijateljicama. Nekada to može biti samo pregled feeda na LinkedIn za dnevnu inspiraciju ili dobra serija ili knjiga.

 

Omiljena knjiga?

Najveći trgovac na svijetu, Og Mandino.

 

Artikl u ormaru uz koji se uvijek osjećaš samopouzdano?

Crna rolka i zelena suknja.
 

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: privatna arhiva

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR