TEKST: Dijana Ćavar
DATUM OBJAVE: 27.1.2022.
Aida Salkić je ime koje su vjerujemo, svi oni koji prate domaću marketing industriju sigurno čuli.
Ponekada je to bilo kroz projekte koje je realizirala kao dio tima ASA Prevent grupacija zajedno sa svojim timom, a bila je gotovo neizostavno lice naših street style priča s domaćih marketing konferencija, kao i reportaža sa Sarajevo Film Festivala.
Neovisno o tome je li tema našeg razgovora korporativni PR, zanimljivi projekte iz segmenta domaće tekstilne industrije, organizacija, majčinstvo ili filmovi koje se veselimo pogledati na Festivalu – Aida je dama koja će vas svojom energijom, osmijehom i znanjem brzo osvojiti.
Nakon što je 13 godina provela u ASA Prevent grupaciji na različitim pozicijima, od komunikacije u lokalnoj zajednici do Direktorice korporativnih komunikacija cijele Grupacije u BiH, Aida je u 2022. godinu zakoračila kao direktorica vlastite PR agencije, Beyond, o kojoj nam je, uz brojne druge zanimljive detalje, više otkrila u nastavku teksta.
***
Odlučila si zamijeniti svoj posao voditeljice komunikacija u uspješnoj domaćoj kompaniji i pokrenuti vlastitu agenciju.
Zašto si se odlučila na taj korak baš sada?
Kada radite u velikom sistemu, svaki dan je novi izazov i prilika da se razvijate i učite. Ipak, vremenom nesvjesno počinjete ulaziti u rutinu i zaboravite šta vas zaista pokreće. Iza mene je jedan vrlo dinamičan i izazovan period u privatnom životu, koji smo na svu sreću uspješno prevazišli. Istovremeno, pandemija COVID-19 je usporila svakodnevne aktivnosti, pokazala nam kako naši poslovi mogu funkcionirati potpuno drugačije, postavila prioritete za koje sami nismo znali postaviti.
Svi ovi faktori dali su mi hrabrost i odvažnost da napokon krenem raditi stvari koje sam dugo odlagala. Beyond je nastao iz moje ljubavi prema PR-u i želje da zaista doprinesem ne samo komunikacijskoj industriji, nego cijeloj poslovnoj zajednici. Imamo tako mnogo pozitivnih primjera koji zaslužuju veću pažnju, a sigurna sam da bismo svi bili sretniji da nam upravo sa takvim pričama počne dan.
Što je bio najveći izazov i jesi osjećala strah?
Pa teško je izdvojiti samo jedan. Izašla sam iz jedne vrste sigurnosti i zone komfora i odjednom sama moram da budem i pravnik, računovođa, prodajni agent i PR... A znam samo ovo zadnje. ? Neobično je zaista bilo na početku. Ja nisam osoba od pravila i procedura, a sada me stižu na svakom koraku i najveći strah je hoću li nešto zaboraviti negdje predati. ?
Istovremeno, imam tako jaku podršku, posebno kolegica i kolega iz struke, na što sam tako ponosna i zahvalna. Jer, samo uz dobru saradnju i međusobno dopunjavanje možemo napraviti velike stvari.
Tko sada čini tvoj tim?
Trenutno radim sama, a po potrebi angažujem dodatne osobe ili druge agencije za različite oblasti.
Koja je najvažnija lekcija o korporativnom PR-u koju si naučila? Koji ti je omiljeni projekt iz tog perioda?
Snaga kompanije ogleda se u njenoj komunikaciji prema zaposlenim i javnosti. To posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama i zato su neke kompanije uspješno prevazišle velike reputacijske krize, a neke nažalost zauvijek ostavile tu mrlju. Ja sam zaista uživala radeći posao voditeljice komunikacija i kada se osvrnem iza sebe ponosna sam na sve što smo uradili.
Mnogo je divnih projekata koje smo realizirali, a meni su najdraži oni kroz koje sam mogla ostvariti puni potencijal i koji su uključivali, kreativu, realizaciju i medijsku promociju. Npr. jedan takav je bio event na visokom nivou za 6000 uposlenika na kojem smo mogu slobodno reći podigli ljestvicu visoko i svi zajedno zaista uživali.
Koje su se najznačajnije promjene dogodile u PR industriji u zadnjih petnaestak godina?
PR je doživio transformaciju kao i sve druge industrije. Klasično saopćenje za javnost više uopće nije opcija ukoliko želite doprijeti do ciljane skupine. Sam sadržaj mora biti drugačiji, sve je više fokusa na stvarnim primjerima, a digitalno doba je donijelo posebne promjene. Danas je uposlenik kompanije njen najveći ambasador i uloga PR-a je da upravlja komunikacijom sa obje strane, kontroliše eventualnu štetu koja nastane ili promovira pozitivne prakse.
Sve je to puno teže u vrijeme društvenih mreža i foruma kada je svako medij za sebe. Prelazak na društvene medije i vizualizacija je možda trenutno najjednostavnije rješenje, ali ono što će biti izazov jeste prepoznati nove trendove i za kompanije iz sektora proizvodnje. Pored klasičnog PR-a kompanije moraju sve više budžeta usmjeravati na kreativna rješenja, PR odjele i sadržaje koji mogu pratiti hiperprodukciju informacija i modernizaciju.
Koje osobine i vještine po tebi treba imati osoba koja se bavi ovim poslom?
Uz osnovne vještine, koje možemo prepisati iz svakog opisa poslova, ja bih posebno izdvojila vrijednosti koje treba da njeguju osobe koje se bave komunikacijom. To je prije svega pouzdanost, inovativnost i proaktivnost. Dobar PR uvijek će pronaći način da napravi priču koja će kompaniji i društvu donijeti dodanu vrijednost. Znati prepoznati takve priče iz svakodnevne komunikacije i običnog susreta je vještina koju bih uvijek tražila kod osobe koja se bavi ovim poslom.
Kakva je javna percepcija tvog posla, a od čega se on zaista sastoji?
Ovo zna biti vrlo komično.? Čak se i moji roditelji vjerovatno i danas pitaju šta je zapravo radim, a vjerujem da i će se i druge kolege složiti. Većina ljudi vidi onaj „ljepši“ dio posla, organizaciju evenata, putovanja, edukacije, sastanke van ureda i sl. A ustvari je to samo ona višnja na vrhu torte. Ja bih ponekad naš posao nazvala rudarenjem, ako ga zaista dobro radimo. Kontinuirano tragati za novim idejama, inspiracijama i pričama koje će kreirati percepciju osobe ili kompanije, a istovremeno znati balansirati između očekivanja menadžmenta ili klijenta u odnosu na realne mogućnosti. Posao PR-a je vrlo izazovan i voljela bih da mu se daje više pažnje i važnosti, a posebno da studenti komunikacija shvate šta ih zaista čeka sa ove strane.
Bez obzira na sve promjene, PR mora ostati „proces strateške komunikacije koje gradi uzajamne korisne odnose između organizacije i njenih javnosti“ tako da informacije koje kompanije plasiraju u javni prostor kroz medije, evente i razne druge oblike komuniciranja budu korisne, direktne i jasne.
Aida je dobitnica nagrade za doprinos razvoju PR industrije u regiji
Redovito smo se družili na konferencijama i seminarima. Kako danas održavaš korak s posljednjim trendovima u poslu i koliko ti je obrazovanje pripomoglo u usmjeravanju karijere?
Nedostajale su mi live konferencije u proteklom periodu. Zaista volim lični kontakt i svaki put uživam slušati predavanja i iskustva drugih. Svakako da mi je pomoglo da svoj put dodatno utabam i da se odlučim na ovakav iskorak. Trenutno pratim neke stručne stranice online i nastojim uhvatiti trendove, ali najbolje ipak učimo na vlastitim primjerima i kroz razgovor sa kolegama iz struke.
Što smatraš da je ključno kako bi marketing tržište u BiH raslo?
Prije svega, više odvažnosti od strane kompanija i spremnosti da rade drugačije kampanje i više slušaju svoje prve saradnike za komunikaciju, a onda i agencije i stručnjake u ovoj oblasti.
Uz to još i saradnja, uvažavanje i međusobna podrška unutar same komunikacijske industrije.
Što ti je zasada najdraže u agencijskom poslu?
Različiti projekti na kojim radim, učenje i upoznavanje novih ljudi i fleksibilnost koju imam.
Kako danas organiziraš svoje vrijeme? Postoje li neki rituali koje nikada ne preskačeš ujutro?
Mislim da je lično zadovoljstvo važan faktor uspjeha, a da biste to postigli, bitna je dobra organizacija. Ja zaista cijenim svoje vrijeme i nastojim ga rasporediti tako da svaki dan imam dozu kvalitetnog razgovora sa sestrom i prijateljicama, nekoliko sati efektivnog rada i poneki shopping ili wellness tu i tamo ? Bez jutarnje kafe ne izlazim iz kuće, a večer je rezervisana za porodicu. Sada kada imam priliku organizirati svoje vrijeme, učim da postavljam prioritete drugačije. To je proces učenja, ali mislim da mi dobro ide.
Mama si dvoje djece. Koliko su ti lekcije o majčinstvu pripomogle u poslu?
Mnogo, zaista. Najviše kada je u pitanju određivanje prioriteta, ali i strpljenje i kreativnost koji su potrebni u svakodnevnom radu, na oba ova posla. ?
Kako puniš baterije?
Putovanjima, druženjem sa porodicom, kafama sa prijateljicama. Nekada to može biti samo pregled feeda na LinkedIn za dnevnu inspiraciju ili dobra serija ili knjiga.
Omiljena knjiga?
Najveći trgovac na svijetu, Og Mandino.
Artikl u ormaru uz koji se uvijek osjećaš samopouzdano?
Crna rolka i zelena suknja.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
