TEKST: Dijana Ćavar
DATUM OBJAVE: 27.1.2022.
Aida Salkić je ime koje su vjerujemo, svi oni koji prate domaću marketing industriju sigurno čuli.
Ponekada je to bilo kroz projekte koje je realizirala kao dio tima ASA Prevent grupacija zajedno sa svojim timom, a bila je gotovo neizostavno lice naših street style priča s domaćih marketing konferencija, kao i reportaža sa Sarajevo Film Festivala.
Neovisno o tome je li tema našeg razgovora korporativni PR, zanimljivi projekte iz segmenta domaće tekstilne industrije, organizacija, majčinstvo ili filmovi koje se veselimo pogledati na Festivalu – Aida je dama koja će vas svojom energijom, osmijehom i znanjem brzo osvojiti.
Nakon što je 13 godina provela u ASA Prevent grupaciji na različitim pozicijima, od komunikacije u lokalnoj zajednici do Direktorice korporativnih komunikacija cijele Grupacije u BiH, Aida je u 2022. godinu zakoračila kao direktorica vlastite PR agencije, Beyond, o kojoj nam je, uz brojne druge zanimljive detalje, više otkrila u nastavku teksta.
***
Odlučila si zamijeniti svoj posao voditeljice komunikacija u uspješnoj domaćoj kompaniji i pokrenuti vlastitu agenciju.
Zašto si se odlučila na taj korak baš sada?
Kada radite u velikom sistemu, svaki dan je novi izazov i prilika da se razvijate i učite. Ipak, vremenom nesvjesno počinjete ulaziti u rutinu i zaboravite šta vas zaista pokreće. Iza mene je jedan vrlo dinamičan i izazovan period u privatnom životu, koji smo na svu sreću uspješno prevazišli. Istovremeno, pandemija COVID-19 je usporila svakodnevne aktivnosti, pokazala nam kako naši poslovi mogu funkcionirati potpuno drugačije, postavila prioritete za koje sami nismo znali postaviti.
Svi ovi faktori dali su mi hrabrost i odvažnost da napokon krenem raditi stvari koje sam dugo odlagala. Beyond je nastao iz moje ljubavi prema PR-u i želje da zaista doprinesem ne samo komunikacijskoj industriji, nego cijeloj poslovnoj zajednici. Imamo tako mnogo pozitivnih primjera koji zaslužuju veću pažnju, a sigurna sam da bismo svi bili sretniji da nam upravo sa takvim pričama počne dan.
Što je bio najveći izazov i jesi osjećala strah?
Pa teško je izdvojiti samo jedan. Izašla sam iz jedne vrste sigurnosti i zone komfora i odjednom sama moram da budem i pravnik, računovođa, prodajni agent i PR... A znam samo ovo zadnje. ? Neobično je zaista bilo na početku. Ja nisam osoba od pravila i procedura, a sada me stižu na svakom koraku i najveći strah je hoću li nešto zaboraviti negdje predati. ?
Istovremeno, imam tako jaku podršku, posebno kolegica i kolega iz struke, na što sam tako ponosna i zahvalna. Jer, samo uz dobru saradnju i međusobno dopunjavanje možemo napraviti velike stvari.
Tko sada čini tvoj tim?
Trenutno radim sama, a po potrebi angažujem dodatne osobe ili druge agencije za različite oblasti.
Koja je najvažnija lekcija o korporativnom PR-u koju si naučila? Koji ti je omiljeni projekt iz tog perioda?
Snaga kompanije ogleda se u njenoj komunikaciji prema zaposlenim i javnosti. To posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama i zato su neke kompanije uspješno prevazišle velike reputacijske krize, a neke nažalost zauvijek ostavile tu mrlju. Ja sam zaista uživala radeći posao voditeljice komunikacija i kada se osvrnem iza sebe ponosna sam na sve što smo uradili.
Mnogo je divnih projekata koje smo realizirali, a meni su najdraži oni kroz koje sam mogla ostvariti puni potencijal i koji su uključivali, kreativu, realizaciju i medijsku promociju. Npr. jedan takav je bio event na visokom nivou za 6000 uposlenika na kojem smo mogu slobodno reći podigli ljestvicu visoko i svi zajedno zaista uživali.
Koje su se najznačajnije promjene dogodile u PR industriji u zadnjih petnaestak godina?
PR je doživio transformaciju kao i sve druge industrije. Klasično saopćenje za javnost više uopće nije opcija ukoliko želite doprijeti do ciljane skupine. Sam sadržaj mora biti drugačiji, sve je više fokusa na stvarnim primjerima, a digitalno doba je donijelo posebne promjene. Danas je uposlenik kompanije njen najveći ambasador i uloga PR-a je da upravlja komunikacijom sa obje strane, kontroliše eventualnu štetu koja nastane ili promovira pozitivne prakse.
Sve je to puno teže u vrijeme društvenih mreža i foruma kada je svako medij za sebe. Prelazak na društvene medije i vizualizacija je možda trenutno najjednostavnije rješenje, ali ono što će biti izazov jeste prepoznati nove trendove i za kompanije iz sektora proizvodnje. Pored klasičnog PR-a kompanije moraju sve više budžeta usmjeravati na kreativna rješenja, PR odjele i sadržaje koji mogu pratiti hiperprodukciju informacija i modernizaciju.
Koje osobine i vještine po tebi treba imati osoba koja se bavi ovim poslom?
Uz osnovne vještine, koje možemo prepisati iz svakog opisa poslova, ja bih posebno izdvojila vrijednosti koje treba da njeguju osobe koje se bave komunikacijom. To je prije svega pouzdanost, inovativnost i proaktivnost. Dobar PR uvijek će pronaći način da napravi priču koja će kompaniji i društvu donijeti dodanu vrijednost. Znati prepoznati takve priče iz svakodnevne komunikacije i običnog susreta je vještina koju bih uvijek tražila kod osobe koja se bavi ovim poslom.
Kakva je javna percepcija tvog posla, a od čega se on zaista sastoji?
Ovo zna biti vrlo komično.? Čak se i moji roditelji vjerovatno i danas pitaju šta je zapravo radim, a vjerujem da i će se i druge kolege složiti. Većina ljudi vidi onaj „ljepši“ dio posla, organizaciju evenata, putovanja, edukacije, sastanke van ureda i sl. A ustvari je to samo ona višnja na vrhu torte. Ja bih ponekad naš posao nazvala rudarenjem, ako ga zaista dobro radimo. Kontinuirano tragati za novim idejama, inspiracijama i pričama koje će kreirati percepciju osobe ili kompanije, a istovremeno znati balansirati između očekivanja menadžmenta ili klijenta u odnosu na realne mogućnosti. Posao PR-a je vrlo izazovan i voljela bih da mu se daje više pažnje i važnosti, a posebno da studenti komunikacija shvate šta ih zaista čeka sa ove strane.
Bez obzira na sve promjene, PR mora ostati „proces strateške komunikacije koje gradi uzajamne korisne odnose između organizacije i njenih javnosti“ tako da informacije koje kompanije plasiraju u javni prostor kroz medije, evente i razne druge oblike komuniciranja budu korisne, direktne i jasne.
Aida je dobitnica nagrade za doprinos razvoju PR industrije u regiji
Redovito smo se družili na konferencijama i seminarima. Kako danas održavaš korak s posljednjim trendovima u poslu i koliko ti je obrazovanje pripomoglo u usmjeravanju karijere?
Nedostajale su mi live konferencije u proteklom periodu. Zaista volim lični kontakt i svaki put uživam slušati predavanja i iskustva drugih. Svakako da mi je pomoglo da svoj put dodatno utabam i da se odlučim na ovakav iskorak. Trenutno pratim neke stručne stranice online i nastojim uhvatiti trendove, ali najbolje ipak učimo na vlastitim primjerima i kroz razgovor sa kolegama iz struke.
Što smatraš da je ključno kako bi marketing tržište u BiH raslo?
Prije svega, više odvažnosti od strane kompanija i spremnosti da rade drugačije kampanje i više slušaju svoje prve saradnike za komunikaciju, a onda i agencije i stručnjake u ovoj oblasti.
Uz to još i saradnja, uvažavanje i međusobna podrška unutar same komunikacijske industrije.
Što ti je zasada najdraže u agencijskom poslu?
Različiti projekti na kojim radim, učenje i upoznavanje novih ljudi i fleksibilnost koju imam.
Kako danas organiziraš svoje vrijeme? Postoje li neki rituali koje nikada ne preskačeš ujutro?
Mislim da je lično zadovoljstvo važan faktor uspjeha, a da biste to postigli, bitna je dobra organizacija. Ja zaista cijenim svoje vrijeme i nastojim ga rasporediti tako da svaki dan imam dozu kvalitetnog razgovora sa sestrom i prijateljicama, nekoliko sati efektivnog rada i poneki shopping ili wellness tu i tamo ? Bez jutarnje kafe ne izlazim iz kuće, a večer je rezervisana za porodicu. Sada kada imam priliku organizirati svoje vrijeme, učim da postavljam prioritete drugačije. To je proces učenja, ali mislim da mi dobro ide.
Mama si dvoje djece. Koliko su ti lekcije o majčinstvu pripomogle u poslu?
Mnogo, zaista. Najviše kada je u pitanju određivanje prioriteta, ali i strpljenje i kreativnost koji su potrebni u svakodnevnom radu, na oba ova posla. ?
Kako puniš baterije?
Putovanjima, druženjem sa porodicom, kafama sa prijateljicama. Nekada to može biti samo pregled feeda na LinkedIn za dnevnu inspiraciju ili dobra serija ili knjiga.
Omiljena knjiga?
Najveći trgovac na svijetu, Og Mandino.
Artikl u ormaru uz koji se uvijek osjećaš samopouzdano?
Crna rolka i zelena suknja.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: privatna arhiva
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
