TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.5.2020.
S Tatjanom Paunoski smo suradnju započeli kroz naš projekt CHICovnik prije skoro četiri godine kada je već kroz prve izmijenjene poruke pokazala stručnost, znanje i ljubav prema poslu kojim se bavi. Nakon studija žurnalistike u Tuzli, Tatjana je nastavila graditi svoju karijeru u domeni PR-a i marketinga.
U marketing sektoru kompanije Bingo zaposlena je gotovo 13 godina, a u tom periodu susrela se s brojnim izazovima koji su tražili njene pažljivo osmišljene korake kroz koje će komunicirati filozofiju jedne od najvećih kompanija u BiH.
Znali smo i da je Tatjana odličan sugovornik kada govorimo o marketingu i prilagodbi komunikacije u vrijeme pandemije, a nismo mogli odoljeti da s njom ne razgovaramo i o timskom radu, liderstvu, svakodnevnom balansu, kako izgleda njena jutarnja rutina, kao i koje su najvažnije lekcije koje je naučila tijekom svog bogatog karijernog puta.
***
Vjerujemo da je bio veliki izazov za marketing tim posložiti sve dnevne komunikacije s kupcima – od akcija do pojašnjenja mjera zaštite u ovom periodu. Koja je najvažnija poruka koju ste željeli prenijeti svojim kupcima?
Nismo ni slutili da će od prvog dana uvođenja mjera biti toliko izazova. Sve je počelo 11. marta. Najprije je trebalo posložiti sve interne procese i komunicirati sa 7 800 uposlenih u maloprodaji (zaposlenih u Bingo d.o.o.), ali nismo zanemarili ni kolege iz ostatka grupacije. Veliki dio tih komunikacija odvijao se upravo preko marketinga. Morali smo uskladiti naše aktivnosti sa situacijom u kojoj smo se našli zajedno sa našim dobavljačima, ali i kupcima. Odluke su se svakodnevno mijenjale, pa tako smo i mi prilagođavali komunikaciju prema potrošačima.
Sve se radilo s velikim oprezom: priprema akcija, komunikacija u trgovini, komunikacija u medijima. Naravno, bili smo i na udaru na društvenim mrežama, a mediji su stalno tražili odgovore od nas. Ne sjećam se da sam ikada više i češće komunicirala sa mojim kolegama novinarima, nego tih prvih petnaest dana otkako je proglašena pandemija.
Odmah smo pokrenuli kampanju #budisiguran koja se sastojala od četiri TV spota kojima smo apelovali na kupce da racionaliziraju kupovinu, da se pridržavaju mjera propisanih od strane nadležnih institucija i sl. te velikog angažmana na društvenim mrežama.
Kako smo sve vrijeme bili „pod lupom“ javnosti kao najveća bh. kompanija, došlo je vrijeme i da se oglasimo zvanično te smo poslali saopštenje u kojem smo javnosti prenijeli neke naše strateške odluke: u vrijeme pandemije, nama su ljudi ispred svega! Kada su se mnogi poslodavci odlučili na rigorozne mjere, mi zadržavamo sve naše uposlene i povećavamo im plate.
Sve je veći pritisak i na naš online shop koji je od kraja februara bio „pilot projekat“. Artikli koji su bili dostupni na onlineshop.ba nisu bili dostatni.
Proširili smo ponudu i krenuli u treću kampanju za svega tri sedmice od početka ove pandemije, koju smo također prilagodili situaciji.
https://www.youtube.com/watch?v=hxqJWkpEjbs
Ali nismo tu stali. Naša fabrika deterdženata Dita 1977 d.o.o. Tuzla je uradila hvale vrijedan i nadljudski posao: uspješno su odgovorili na sve zahtjeve domaćeg tržišta kada su u pitanju dezinficijensi. Nismo mogli njih izostaviti iz „priče u doba korone“ pa smo napravili jedan korporativni spot koji smo sredinom aprila distribuirali u medije.
Uradili smo dobar posao, a peta kampanja koju smo započeli 1.5. je šlag na torti. Poveznica svega onog što smo proteklih mjesec i pol uradili, te naše strategije, upravo je naša nova korporativna kampanja „Ljudi ispred svega“.
https://www.youtube.com/watch?v=f2Iezid2wCE
Ovo je svakako poruka koju smo željeli prenijeti, prije svega, našim uposlenicima, jer nas u grupaciji ima skoro 9.000. A onda i poslovnim partnerima te na kraju i potrošačima. Dok ovo pišem, vidim da je moj tim zaista imao puno posla. Naravno, podrška produkcije i naše partnerske marketinške agencije je zaista bila ključna. Jer sve nas je malo poremetio rad od kuće, htjeli mi to priznati ili ne.
Koliko su društvene mreže važne u prenošenju vaše strategije?
Iako je gledanost televizije u proteklih mjesec i pol porasla, najveći uticaj ipak imaju društvene mreže.
To nam je bilo lako zaključiti kada su u pitanju ove korporativne kampanje.
Doseg i angažovanost pratilaca su bili nevjerovatno veliki. Ljudi su imali više vremena, radilo se od kuće, mnogi su, nažalost, ostali bez posla, jednostavno, tehnologija nam je svima bila prva stvar za razonodu (mobiteli, tableti, televizija). Svakako smo gledali da uticaj koji mreže imaju, iskoristimo na najkorektniji način: savjetovali smo naše kupce da brinu o svom i o zdravlju naših uposlenika. To nam je bilo najvažnije.
Svakako smo komunikaciju naših aktivnosti sveli na minimum, jednostavno smo smatrali neprikladnim bombardovati naše pratioce akcijama, kada možemo pozivati na odgovornost.
Akcije smo sve vrijeme imali u trgovinama, ali ih nismo oglašavali do sredine aprila. Znak da su ljudi zaista angažovani i da sve prate je i veliki broj poruka i upita upravo vezanih za to: zašto ne oglašavamo akcije, imamo li kataloge i sl.
Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan?
Obzirom da sam neko vrijeme radila od kuće, a prije 7 dana smo se svi vratili na posao iz ureda, nema razlike u odnosu na period prije pandemije. Super nam je sada, svi smo jedva čekali da se vratimo. Svakako je rad od kuće za posljedicu imao gomilanje pojedinih obaveza koje smo morali timski rješavati sa drugim kolegama, pa sam i sama provela nekoliko dana u „razabiranju papira“, kao što ja to inače nazivam.
Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja rutina?
Kada sam radila od kuće, sve je bilo drugačije, osim obima posla. Najveći izazov sam imala sa zadaćom. Znate, ja sada pohađam četvrti razred sa mojim sinom Filipom. Kad sam kući, podrazumijeva se da sam dostupna za zapitkivanja i pomoć oko zadaće. To je bilo baš teško razdvojiti, pa su moji radni dani izgledali ovako:
7:55h palim laptop, počinjem sa radom. 10:00h „Mama, gladan sam!“, rad…rad…rad.. 14:00h „Mama, gladan sam!“, rad…rad…rad… 17:00h „Mama, stigao test iz prirode!“.. rad..rad…19:00h pogledam dnevnik… rad…. Rad da nadoknadim test iz prirode i obroke (smijeh). Ponoć! Shut down!
Vremena za neke fine rutine (jutarnje kafice uz romantični film i maske za lice navečer) nisam imala.
Sada je sve puno lakše. I dalje imamo zadaću, ali je barem ne radim uporedo s poslom! (smijeh). Sinoć sam čak stavila i masku na lice.
Kako marketing može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?
Uh…pa baš neobično pitanje. Mišljenja sam da marketing ima mnogo veću svrhu nego prodavati proizvode. Nažalost, ne doživljavaju ga svi tako i razlog tome je uglavnom loš sadržaj. Nije svaka lijepa reklama marketing!
I one manje atraktivne ali sa pravim i kvalitetnim porukama, koje imaju dublji smisao, koje se mogu čitati između redova, su dobre. Sada za sve treba marketing i od svega se može napraviti marketing. Zato on ima ogroman uticaj na društvene promjene. A jako je dinamičan i čini mi se, trendovi se mijenjaju brzinom svjetlosti.
Sadržaj koji se plasira treba biti kvalitetan, imati „dubinu“, poruku i pouku. To je svakako jedan od načina da nam svijet bude bolje mjesto za život. Svjetski, snažni brendovi, ali i ostali, moraju raditi na svom marketingu da on ima dugoročan uticaj na potrošače, a ne samo da im bude okidač u donošenju odluka šta će sutra kupiti.
Društveno odgovorno djelovanje je sve popularnije i marketing ga samo treba iznijeti na adekvatan način. Sigurna sam da su brojni marketari u svijetu nosioci budućih društvenih revolucija, upravo zbog snage koju ima marketing danas. Samo ga trebaju znati koristiti.
Što po tebi treba imati dobar marketing menadžer?
Osim znanja, potrebna je empatija. Inače, smatram empatiju najvećim oružjem u poslovnom svijetu, ako je pravilno usmjerimo. Svakako su komunikacijske vještine u samom vrhu „must have“. Onda i životno iskustvo, otvorenost za promjene (lične i poslovne), te spremnost na nadogradnju znanja i vještina. Trendovi u marketingu se mijenjaju iz dana u dan i moramo biti spremni da učimo. A iz svega ovog se podrazumijeva da bude i dobar lider. Jer ne postoji menadžer bez tima.
Tatjana je bila dio našeg street style reporta iz Tuzle koja nas je izenadila odjenuvši BONJOUR.ba majicu i #DoYouBONJOUR bedž
Što te najviše privlači u marketingu?
Dinamika, trendovi, mogućnost učenja, noviteti, nove tehnologije, maštovitost, uticajnost, ljepota… Da nabrajam još? (smijeh). Marketing je način života. I to dobrog života.
Kako bi te opisale tvoje radne kolegice?
? Ljubazno sam ih zamolila da mi na ovo vaše pitanje odgovore pismeno, pa ću samo citirati dame iz mog tima (njih su sada tri): „Žena koja nemoguće pretvara u moguće, uvijek spremna da nađe način kako riješiti izazove, borbena, predana, inovativna, taktična, dobar savjetnik i prijatelj…“. Nisam se usudila ovo da prepričam ili da iz našeg odnosa sama donosim zaključke.
Sad su napisale, eto - Verba movent, exempla trahunt (Riječi lete, slova ostaju). ?
Sabina Čavalić, Tatjana Paunoski i Amina Čeliković
Imaš li tremu prije javnog govora i kako se nosiš s njom?
Nemam tremu već odavno, sigurno nekih 14 godina, jer sam prije zaposlenja u Bingu radila u lokalnoj televiziji te sam davno to prevazišla. Zna se desiti da sam uzbuđena jer sve što moram da prenesem javnosti, zaista su velike stvari, ali u principu, poznajem materiju. Nema mjesta za tremu.
Što radiš u slobodno vrijeme?
Imam baš malo slobodnog vremena, ali ga uglavnom provodim sa sinom i prijateljima. Sestra mi nedostaje, živi u Hamburgu, ali dok je bila tu, vrijeme s njom mi je bilo najdraže.
Tatjana sa sestrom
Serija ili film?
Film. Komedija je moj žanr. Još ako je romantična… Uh! Gledala sam ranije seriju Friends, a Andriju i Anđelku ponekad pogledam na internetu, volim njihov humor. Blizak nam je.
Omiljena država koju si posjetila?
Španija. Zaljubljena sam u Barcelonu i španski duh. A tek arhitektura! Savršeno mjesto za život. Ali Novi Sad je također moja velika ljubav. Uvijek mu se vraćam.
Tatjana s Filipom u Novom Sadu
Omiljena knjiga?
Volim poeziju. Jesenjinove pjesme o ljubavi, životu i ženi su nešto čemu se uvijek vraćam. Imam zbirku pjesama iz sedamdesetih, tvrdi uvez, požutjeli listovi… Jovan Dučić također ima predivne stihove, naročito o ljubavi. Čitam i beletristiku, opušta me. Ali i stručnu literaturu.
U posljednje vrijeme knjiga koja je također ostavila dojam je „Ja tajkun“ od Miroslava Miškovića.
Omiljeno jelo?
Ljubitelj sam jednostavnih jela: punjene paprike i gotovo sva jela tradicionalne bosanske kuhinje, ali rado pojedem i ribu i sve vrste tjestenine na razne načine. (Kuham svakoga dana, zaista!)
Kava ili čaj?
Šolja Nescafe classic, s vrelom vodom i malo hladnog mlijeka… Moj booster. Čaj ako baš baš moram (smijeh).
Najvažnija lekcija koju si naučila?
Kako posiješ, tako ćeš požnjeti. Bilo poslovno, bilo privatno, karma je nešto što nikoga ne zaobilazi, ta uzročno-posljedična veza. Zato pomno analiziram svoje postupke i djela.
Biti čovjek, svakako je najveća vrijednost u ovom vremenu, a to mnogo pomaže kod zasluga (posljedica).
Što bi preporučila svim damama koje žele ostvariti uspješnu karijeru u marketingu?
Upornost je nešto što je neophodno u današnje vrijeme. I svakako treba od nečega početi. Treba postaviti ciljeve i imati očekivanja, ali treba znati definisati i put do ciljeva. Ako je cilj biti marketing menadžer, onda put neka bude od bilo kojeg posla, preko poslova srodnih marketingu, pa do poslova u marketingu.
Nemamo svi priliku sjesti u nečiju fotelju nekog menadžera i PAF (čarobni štapić te pretvori u Supermenadžericu!).
Čarobni štapić su zapravo naš trud i upornost. A snaga znanja (formalnog i ličnog) je neprocjenjiva.
Posmatrati, učiti, djelovati. Korak po korak.
Moji počeci su daleeeeko od menadžerskih. ? Ali o tome drugom prilikom. ?
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
