S Tatjanom Paunoski smo suradnju započeli kroz naš projekt CHICovnik prije skoro četiri godine kada je već kroz prve izmijenjene poruke pokazala stručnost, znanje i ljubav prema poslu kojim se bavi. Nakon studija žurnalistike u Tuzli, Tatjana je nastavila graditi svoju karijeru u domeni PR-a i marketinga.

U marketing sektoru kompanije Bingo zaposlena je gotovo 13 godina, a u tom periodu susrela se s brojnim izazovima koji su tražili njene pažljivo osmišljene korake kroz koje će komunicirati filozofiju jedne od najvećih kompanija u BiH. 

Znali smo i da je Tatjana odličan sugovornik kada govorimo o marketingu i prilagodbi komunikacije u vrijeme pandemije, a nismo mogli odoljeti da s njom ne razgovaramo i o timskom radu, liderstvu, svakodnevnom balansu, kako izgleda njena jutarnja rutina, kao i koje su najvažnije lekcije koje je naučila tijekom svog bogatog karijernog puta.

***

Vjerujemo da je bio veliki izazov za marketing tim posložiti sve dnevne komunikacije s kupcima – od akcija do pojašnjenja mjera zaštite u ovom periodu. Koja je najvažnija poruka koju ste željeli prenijeti svojim kupcima?

Nismo ni slutili da će od prvog dana uvođenja mjera biti toliko izazova. Sve je počelo 11. marta. Najprije je trebalo posložiti sve interne procese i komunicirati sa 7 800 uposlenih u maloprodaji (zaposlenih u Bingo d.o.o.), ali nismo zanemarili ni kolege iz ostatka grupacije. Veliki dio tih komunikacija odvijao se upravo preko marketinga. Morali smo uskladiti naše aktivnosti sa situacijom u kojoj smo se našli zajedno sa našim dobavljačima, ali i kupcima. Odluke su se svakodnevno mijenjale, pa tako smo i mi prilagođavali komunikaciju prema potrošačima.
Sve se radilo s velikim oprezom: priprema akcija, komunikacija u trgovini, komunikacija u medijima. Naravno, bili smo i na udaru na društvenim mrežama, a mediji su stalno tražili odgovore od nas. Ne sjećam se da sam ikada više i češće komunicirala sa mojim kolegama novinarima, nego tih prvih petnaest dana otkako je proglašena pandemija.

Odmah smo pokrenuli kampanju #budisiguran koja se sastojala od četiri TV spota kojima smo apelovali na kupce da racionaliziraju kupovinu, da se pridržavaju mjera propisanih od strane nadležnih institucija i sl. te velikog angažmana na društvenim mrežama.
Kako smo sve vrijeme bili „pod lupom“ javnosti kao najveća bh. kompanija, došlo je vrijeme i da se oglasimo zvanično te smo poslali saopštenje u kojem smo javnosti prenijeli neke naše strateške odluke: u vrijeme pandemije, nama su ljudi ispred svega! Kada su se mnogi poslodavci odlučili na rigorozne mjere, mi zadržavamo sve naše uposlene i povećavamo im plate.
Sve je veći pritisak i na naš online shop koji je od kraja februara bio „pilot projekat“. Artikli koji su bili dostupni na onlineshop.ba nisu bili dostatni.
Proširili smo ponudu i krenuli u treću kampanju za svega tri sedmice od početka ove pandemije, koju smo također prilagodili situaciji.

https://www.youtube.com/watch?v=hxqJWkpEjbs 

Ali nismo tu stali. Naša fabrika deterdženata Dita 1977 d.o.o. Tuzla je uradila hvale vrijedan i nadljudski posao: uspješno su odgovorili na sve zahtjeve domaćeg tržišta kada su u pitanju dezinficijensi. Nismo mogli njih izostaviti iz „priče u doba korone“ pa smo napravili jedan korporativni spot koji smo sredinom aprila distribuirali u medije.
Uradili smo dobar posao, a peta kampanja koju smo započeli 1.5. je šlag na torti. Poveznica svega onog što smo proteklih mjesec i pol uradili, te naše strategije, upravo je naša nova korporativna kampanja „Ljudi ispred svega“.

https://www.youtube.com/watch?v=f2Iezid2wCE

Ovo je svakako poruka koju smo željeli prenijeti, prije svega, našim uposlenicima, jer nas u grupaciji ima skoro 9.000. A onda i poslovnim partnerima te na kraju i potrošačima. Dok ovo pišem, vidim da je moj tim zaista imao puno posla. Naravno, podrška produkcije i naše partnerske marketinške agencije je zaista bila ključna. Jer sve nas je malo poremetio rad od kuće, htjeli mi to priznati ili ne.

Koliko su društvene mreže važne u prenošenju vaše strategije?

Iako je gledanost televizije u proteklih mjesec i pol porasla, najveći uticaj ipak imaju društvene mreže.
To nam je bilo lako zaključiti kada su u pitanju ove korporativne kampanje.
Doseg i angažovanost pratilaca su bili nevjerovatno veliki. Ljudi su imali više vremena, radilo se od kuće, mnogi su, nažalost, ostali bez posla, jednostavno, tehnologija nam je svima bila prva stvar za razonodu (mobiteli, tableti, televizija). Svakako smo gledali da uticaj koji mreže imaju, iskoristimo na najkorektniji način: savjetovali smo naše kupce da brinu o svom i o zdravlju naših uposlenika. To nam je bilo najvažnije.
Svakako smo komunikaciju naših aktivnosti sveli na minimum, jednostavno smo smatrali neprikladnim bombardovati naše pratioce akcijama, kada možemo pozivati na odgovornost.
Akcije smo sve vrijeme imali u trgovinama, ali ih nismo oglašavali do sredine aprila. Znak da su ljudi zaista angažovani i da sve prate je i veliki broj poruka i upita upravo vezanih za to: zašto ne oglašavamo akcije, imamo li kataloge i sl.

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan?

Obzirom da sam neko vrijeme radila od kuće, a prije 7 dana smo se svi vratili na posao iz ureda, nema razlike u odnosu na period prije pandemije. Super nam je sada, svi smo jedva čekali da se vratimo. Svakako je rad od kuće za posljedicu imao gomilanje pojedinih obaveza koje smo morali timski rješavati sa drugim kolegama, pa sam i sama provela nekoliko dana u „razabiranju papira“, kao što ja to inače nazivam.

Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja rutina?

Kada sam radila od kuće, sve je bilo drugačije, osim obima posla. Najveći izazov sam imala sa zadaćom. Znate, ja sada pohađam četvrti razred sa mojim sinom Filipom. Kad sam kući, podrazumijeva se da sam dostupna za zapitkivanja i pomoć oko zadaće. To je bilo baš teško razdvojiti, pa su moji radni dani izgledali ovako:
7:55h palim laptop, počinjem sa radom. 10:00h „Mama, gladan sam!“, rad…rad…rad.. 14:00h „Mama, gladan sam!“, rad…rad…rad… 17:00h „Mama, stigao test iz prirode!“.. rad..rad…19:00h pogledam dnevnik… rad…. Rad da nadoknadim test iz prirode i obroke (smijeh). Ponoć! Shut down!
Vremena za neke fine rutine (jutarnje kafice uz romantični film i maske za lice navečer) nisam imala.
Sada je sve puno lakše. I dalje imamo zadaću, ali je barem ne radim uporedo s poslom! (smijeh). Sinoć sam čak stavila i masku na lice.

Kako marketing može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?

Uh…pa baš neobično pitanje. Mišljenja sam da marketing ima mnogo veću svrhu nego prodavati proizvode. Nažalost, ne doživljavaju ga svi tako i razlog tome je uglavnom loš sadržaj. Nije svaka lijepa reklama marketing!
I one manje atraktivne ali sa pravim i kvalitetnim porukama, koje imaju dublji smisao, koje se mogu čitati između redova, su dobre. Sada za sve treba marketing i od svega se može napraviti marketing. Zato on ima ogroman uticaj na društvene promjene. A jako je dinamičan i čini mi se, trendovi se mijenjaju brzinom svjetlosti.
Sadržaj koji se plasira treba biti kvalitetan, imati „dubinu“, poruku i pouku. To je svakako jedan od načina da nam svijet bude bolje mjesto za život. Svjetski, snažni brendovi, ali i ostali, moraju raditi na svom marketingu da on ima dugoročan uticaj na potrošače, a ne samo da im bude okidač u donošenju odluka šta će sutra kupiti.
Društveno odgovorno djelovanje je sve popularnije i marketing ga samo treba iznijeti na adekvatan način. Sigurna sam da su brojni marketari u svijetu nosioci budućih društvenih revolucija, upravo zbog snage koju ima marketing danas. Samo ga trebaju znati koristiti.

Što po tebi treba imati dobar marketing menadžer?

Osim znanja, potrebna je empatija. Inače, smatram empatiju najvećim oružjem u poslovnom svijetu, ako je pravilno usmjerimo. Svakako su komunikacijske vještine u samom vrhu „must have“. Onda i životno iskustvo, otvorenost za promjene (lične i poslovne), te spremnost na nadogradnju znanja i vještina. Trendovi u marketingu se mijenjaju iz dana u dan i moramo biti spremni da učimo. A iz svega ovog se podrazumijeva da bude i dobar lider. Jer ne postoji menadžer bez tima.

Tatjana je bila dio našeg street style reporta iz Tuzle koja nas je izenadila odjenuvši BONJOUR.ba majicu i #DoYouBONJOUR bedž

Što te najviše privlači u marketingu?

Dinamika, trendovi, mogućnost učenja, noviteti, nove tehnologije, maštovitost, uticajnost, ljepota… Da nabrajam još? (smijeh). Marketing je način života. I to dobrog života.

Kako bi te opisale tvoje radne kolegice?

? Ljubazno sam ih zamolila da mi na ovo vaše pitanje odgovore pismeno, pa ću samo citirati dame iz mog tima (njih su sada tri): „Žena koja nemoguće pretvara u moguće, uvijek spremna da nađe način kako riješiti izazove, borbena, predana, inovativna, taktična, dobar savjetnik i prijatelj…“.  Nisam se usudila ovo da prepričam ili da iz našeg odnosa sama donosim zaključke.
Sad su napisale, eto - Verba movent, exempla trahunt (Riječi lete, slova ostaju). ?

Sabina Čavalić, Tatjana Paunoski i Amina Čeliković

Imaš li tremu prije javnog govora i kako se nosiš s njom?

Nemam tremu već odavno, sigurno nekih 14 godina, jer sam prije zaposlenja u Bingu radila u lokalnoj televiziji te sam davno to prevazišla. Zna se desiti da sam uzbuđena jer sve što moram da prenesem javnosti, zaista su velike stvari, ali u principu, poznajem materiju. Nema mjesta za tremu.

Što radiš u slobodno vrijeme?

Imam baš malo slobodnog vremena, ali ga uglavnom provodim sa sinom i prijateljima. Sestra mi nedostaje, živi u Hamburgu, ali dok je bila tu, vrijeme s njom mi je bilo najdraže.

Tatjana sa sestrom 

Serija ili film?

Film. Komedija je moj žanr. Još ako je romantična… Uh! Gledala sam ranije seriju Friends, a Andriju i Anđelku ponekad pogledam na internetu, volim njihov humor. Blizak nam je.

Omiljena država koju si posjetila?

Španija. Zaljubljena sam u Barcelonu i španski duh. A tek arhitektura! Savršeno mjesto za život. Ali Novi Sad je također moja velika ljubav. Uvijek mu se vraćam.

Tatjana s Filipom u Novom Sadu

Omiljena knjiga?

Volim poeziju. Jesenjinove pjesme o ljubavi, životu i ženi su nešto čemu se uvijek vraćam. Imam zbirku pjesama iz sedamdesetih, tvrdi uvez, požutjeli listovi… Jovan Dučić također ima predivne stihove, naročito o ljubavi. Čitam i beletristiku, opušta me. Ali i stručnu literaturu.
U posljednje vrijeme knjiga koja je također ostavila dojam je „Ja tajkun“ od Miroslava Miškovića.

Omiljeno jelo?

Ljubitelj sam jednostavnih jela: punjene paprike i gotovo sva jela tradicionalne bosanske kuhinje, ali rado pojedem i ribu i sve vrste tjestenine na razne načine. (Kuham svakoga dana, zaista!)

Kava ili čaj?

Šolja Nescafe classic, s vrelom vodom i malo hladnog mlijeka… Moj booster. Čaj ako baš baš moram (smijeh).

Najvažnija lekcija koju si naučila?

Kako posiješ, tako ćeš požnjeti. Bilo poslovno, bilo privatno, karma je nešto što nikoga ne zaobilazi, ta uzročno-posljedična veza. Zato pomno analiziram svoje postupke i djela.
Biti čovjek, svakako je najveća vrijednost u ovom vremenu, a to mnogo pomaže kod zasluga (posljedica).

Što bi preporučila svim damama koje žele ostvariti uspješnu karijeru u marketingu?

Upornost je nešto što je neophodno u današnje vrijeme. I svakako treba od nečega početi. Treba postaviti ciljeve i imati očekivanja, ali treba znati definisati i put do ciljeva. Ako je cilj biti marketing menadžer, onda put neka bude od bilo kojeg posla, preko poslova srodnih marketingu, pa do poslova u marketingu.
Nemamo svi priliku sjesti u nečiju fotelju nekog menadžera i PAF (čarobni štapić te pretvori u Supermenadžericu!).
Čarobni štapić su zapravo naš trud i upornost. A snaga znanja (formalnog i ličnog) je neprocjenjiva.
Posmatrati, učiti, djelovati. Korak po korak.
Moji počeci su daleeeeko od menadžerskih. ? Ali o tome drugom prilikom. ?

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club