TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
U trenutku kada pokrećemo Bonjour.DESIGN, platformu posvećenu arhitekturi, interijeru i produkt dizajnu, bilo nam je važno da prvi val priča otvori brend koji je redefinisao percepciju bosanskohercegovačkog zanatstva na međunarodnoj sceni.
Zanat je tokom protekle decenije pokazao da rezbarija nije relikt prošlosti, nego živa, transformativna tehnika koja može oblikovati savremeni dizajnerski jezik.
U fokusu ove priče su asesoari Grad, nastali povodom desetogodišnjice Zanata, objekti koji balansiraju između dekorativne skulpture i funkcionalnog držača knjiga. O njihovom nastanku, simbolici i ulozi ručne rezbarije razgovarali smo s dizajnericom Jasnom Mujkić, prvom profesionalnom dizajnericom koja je modernizovala rezbariju u savremenom izrazu Zanata.
Grad je minijaturna arhitektura. Silueta kuće, mlina, krovova i panorama pretočena je u kompoziciju drveta. Ali ono što ih čini posebnim nije samo forma, već tekstura rezbarija koja narativ pretvara u emociju.
Jasna Mujkić, produkt dizajnerica i profesorica
Za Bonjour.DESIGN razgovarali smo s Jasnom Mujkić o simbolici arhetipa, ulozi rezbarije u savremenom kontekstu i desetogodišnjoj saradnji sa Zanatom.
U tri pitanja dotakli smo se procesa nastanka objekata Grad, odnosa tradicije i savremenosti te transformacije zanatskog jezika u dizajnerski izraz današnjice.
Objekti Grad inspirisani su panoramom Sarajeva i arhetipom bosanske kuće i mlina. Kako ste preveli taj emotivni i kulturni pejzaž u savremeni dizajnerski jezik?
Arhetip nosimo u sebi. To je dio kolektivne svijesti. Kako probuditi emotivni odziv? Kako učiniti da ljudi prepoznaju u tome što ste napravili nešto svoje, poznato, drago, izgubljeno, da ih vrati u neko drugo vrijeme?
Vjerovatno u kreativnom procesu morate i sami pronalaziti neka svoja dragocjena sjećanja i graditi neku svoju priču u kojoj se i drugi mogu pronaći. Grad je u osnovi geometrijska kompozicija s elementima koje prepoznajemo kao arhetip kuće i bez rezbarije to bi i ostao.
S rezbarijom ova priča oživljava. Počinje naracija, počinju sjećanja i s njima emocije.
Grad nastaje povodom desetogodišnjice Zanata.
Da li ste ovaj projekat doživjeli kao svojevrsni rezime dosadašnje saradnje i kako se on nadovezuje na vaš prvi rad sa Zanatom?
Ja sam, u stvari, prvi dizajner koji je sa Zanatom radio na uvođenju rezbarije u savremeni dizajnerski izraz. Mala stolica bez naslona iz kolekcije Quiet je prvi proizvod nastao s tom idejom.
Sve o čemu sam tada razmišljala vidljivo je u toj stolici. Čista forma gdje je pažnja posvećena i onom što se ne vidi, izrazito pažljivo odabrane proporcije i rezbarija, ne kao ukras nego kao sastavni dio objekta. Lagana Quiet hoklica mijenja svoj karakter primjenom različite rezbarije, može izgledati masivna i teška ili imati iznenađujuću vizualnu lakoću.
Sa Zanatom sarađujem već vrlo dugo i pored dizajna namještaja uključivala sam se u različite projekte, od uloge art direktora za fotografije i set dizajn, dizajna izložbi ili rada na katalozima i generalno vizualnom predstavljanju Zanata. Tokom godina smo shvatili da dijelimo iste vrijednosti i nekako sam i ja postala dio Zanat tima kroz tu stalnu saradnju.
Radeći na svim tim projektima stalno sam imala doticaj sa bogatstvom Zanatove kolekcije rezbarija. Povezivala sam ih vizualno i osjećala da tu postoji nešto zanimljivo. Za kolekciju i izložbu desetogodišnjice Zanat Ten željela sam napraviti nešto što je oda rezbariji, uzorcima, rezbarima. 
Grad je ideja da se različite vrste rezbarije postave zajedno, na način da pričaju priču. Počelo je kao instalacija za izlog u Domu Zanata, a nastavilo s nizom dizajn objekata, koji u vidu dekoracije ili u funkciji držača knjiga, nadam se, oplemenjuju prostor i bude sjećanja.
U projektu Grad rezbarija nije pasivna. Uzorci u relaciji jedni s drugima pričaju priču, a od nas zavisi šta ćemo prepoznati – panoramu grada s poznatim siluetama, kamene krovove Počitelja, stare seoske kuće ili mlinove.
Sve je u naznakama, ali one su dovoljne da aktiviraju imaginaciju. Rezbarena tekstura transformiše materijal, a jednostavna forma dobija sadržaj.
Vaš rad sa Zanatom od početka je vezan za reinterpretaciju ručno rezbarenog motiva.
Na koji način ste u objektima Grad balansirali između poštovanja tradicije i savremene redukcije forme?
Savremena forma traži nove relacije. Ako govorimo o drvorezbarstvu, čuvanje tradicije znači poštovanje umijeća koje se prenosi generacijama, poštovanje plemenite artizanske vještine, znanja o drvorezbarstvu i drveta kao dragocjenog materijala.
Tradicionalni rezbarski motivi i forme imaju svoje mjesto i nose duh vremena u kome su nastali. Tradicionalne tehnike i znanja postoje i danas i moraju pronaći nove motive i novi izraz da bi preživjeli.
Ako nas je priroda ičemu naučila to je da je za preživljavanje potrebna sposobnost za promjenu.
Na nama je da utvrdimo karakter te promjene, poštujući sve ono što su ljudi radili prije nas, da naučimo sve što možemo o onome čime se bavimo i možda i mi damo neki mali doprinos.
TEKST: Ada Ćeremida
Neki komadi kroz porodicu putuju generacijama. U ovoj sarajevskoj porodici tako putuje i znanje kako ih sačuvati.
Stara stolica s izblijedjelom presvlakom, ogrebotinama na drvetu i konstrukcijom koja više nije sasvim stabilna vjerovatno neće biti prvi komad prema kojem ćete krenuti na buvljaku. Međutim, šta ako ispod svega toga stoje kvalitetno tvrdo drvo, dobri spojevi ili dizajn star nekoliko decenija koji samo čeka nekoga ko će ga prepoznati?
Tu se naš pogled na stari namještaj i pogled nekoga ko ga restaurira počinju prilično razlikovati.
Zato smo za novo izdanje DESIGN.savjeti otišli upravo ljudima koji svakodnevno gledaju dalje od prvog sloja. U sarajevskom Timeless Wood Studiju iza istog komada danas stoje tri perspektive: Izet Bećirović, koji se ovim zanatom bavi više od 25 godina, njegov stariji sin Mahir, kojem je fokus posebno na tapetarstvu, i Harun, najmlađa generacija koja porodično znanje želi približiti svojim vršnjacima.
Njih trojicu zato nismo pitali samo kako restauriraju namještaj. Zanimalo nas je kako ga gledaju prije restauracije: šta prvo provjeravaju, koji materijali su dobar znak, kada ogrebotina uopće nije problem i gdje restauracija treba stati kako stari komad namještaja ne bi izgubio ono zbog čega je vrijedio sačuvati.
Možda je najbolji način da upoznate Timeless Wood Studio da isti komad stavite pred svu trojicu. Izet će prvo provjeriti konstrukciju i dijelove, Mahir njegovo stanje i posao koji ga čeka, dok će Harunu pažnju prvo privući oblik, dizajn i priča o tome ko ga je i kada proizveo.
Upravo smo zato ista pitanja postavili svoj trojici, a onda svakome ostavili prostor da nam ispriča i vlastiti dio ove porodične priče.
Izete, ovim se poslom bavite više od 25 godina. Kako je izgledao vaš početak, šta vas je tada privuklo radu s drvetom i namještajem i, kada taj period uporedite s današnjim, šta se najviše promijenilo u tome kako nastaje i kako prepoznajemo kvalitetan komad?
Izet: U periodu kada je najvažnije bilo osigurati osnovnu egzistenciju, bilo mi je veoma važno izabrati svoj životni put. Od samog početka, rad s drvetom i izrada namještaja bili su moja vizija, želio sam stvoriti stabilno okruženje za sebe i svoju porodicu i izgraditi uspješan posao.
Pritom mi je bilo važno da izaberem nešto u čemu ću zaista uživati. Rad s drvetom za mene je oduvijek posao koji me nikada ne umara, čak i kada bih ga radio bez ikakve naknade.
Kada uporedim početke s današnjim vremenom, tehnike i okolnosti su se možda promijenile, ali suština je ostala ista, kvaliteta namještaja se ogleda u njegovoj dugovječnosti, gdje pravi kvalitet nema rok trajanja.
Kada vam u radionicu stigne novi komad, šta je prvo što svako od vas primijeti?
Izet: Prvo što provjeravam je da li ima sve dijelove. Ukoliko primijetim da neki dijelovi nedostaju, razmatram da li se mogu uraditi zamjenski te da li su danas dostupni isti ili slični materijali.
Po pitanju razlike u izradi namještaja prije i danas, smatram da se tehnički dio, kao što su izrada spojeva i finalna obrada drveta, nije promijenio, ali da su nam danas materijali i mašine za rad dostupnije nego što su bile. Samim tim, namještaj se danas može uraditi brže i vremenski efikasnije.
Mahir: Kada komad tek stigne u radionicu, prvo što primijetim je njegovo stanje. Odmah zatim prelazim na procjenu oštećenih dijelova i šta je sve potrebno uraditi kako bi mu se vratio izvorni izgled.
Harun: Prvo primijetim sam dizajn i oblik komada. Pokušam saznati što više o proizvođaču i porijeklu, a zatim gledam od kojih je materijala napravljen i na koji je način izrađen.
Mislim da se moj pogled na komad ipak razlikuje od očevog, koji iza sebe ima više od 25 godina iskustva u ovom poslu. On će vjerovatno mnogo brže primijetiti stvari koje meni još uvijek promaknu, dok ja više obraćam pažnju na dizajn, detalje i priču koja stoji iza samog komada.
Ako danas biramo vintage stolicu, fotelju ili sto za svoj dom, šta prvo provjeravate da biste znali da pred sobom imate kvalitetan komad vrijedan restauracije?
Izet: Provjeravamo da li namještaj ima jednostavan dizajn, kvalitetna tehnička rješenja, kojeg je materijala, specifično da li je od tvrdog drveta, poput hrasta ili jasena.
Mahir: Ukoliko mi dizajn komada namještaja nije poznat, tražim oznaku proizvođača. Zatim se bavim istraživanjem o kojem komadu namještaja je riječ. Ono što želim naglasiti je da oznaka proizvođača najčešće nije jedini znak kvalitete komada. Kvalitetan komad namještaja je funkcionalan, ima dobre proporcije i izrađen je od dugotrajnog materijala.
Harun: Kod odabira komada za restauraciju, prije svega obraćam pažnju na kvalitet izrade, konstrukciju i njeno trenutno stanje. Provjeravam čvrstoću samog komada, način na koji su izvedeni spojevi, kao i materijale od kojih je izrađen.
Važno mi je i koliko je komad sačuvan u odnosu na originalno stanje te šta se kroz restauraciju može kvalitetno očuvati, obnoviti ili vratiti u prvobitni oblik. Tek nakon toga mogu procijeniti da li je riječ o komadu koji je vrijedan restauracije.
Harunova perspektiva možda najbolje pokazuje gdje se porodična priča danas nastavlja. Znanje nije krenulo od njega i toga je vrlo svjestan, ali upravo u toj osnovi vidi mogućnost da Timeless Wood Studio dobije vlastiti savremeni pravac.
Harune, zanat si naslijedio iz kuće, ali Timeless Wood Studio je nešto kroz šta pokušavaš izgraditi i vlastiti pravac. Šta želiš raditi drugačije od generacije prije sebe, a šta nikada ne bi mijenjao?
Harun: Mislim da pri izgradnji vlastitog pravca imam veliku prednost upravo zato što sam zanat i ljubav prema ovom poslu naslijedio kroz dvije generacije prije sebe. Od samog početka imao sam priliku učiti od ljudi koji su ovom poslu posvetili veliki dio svog života, što mi danas daje čvrst temelj na kojem mogu graditi nešto svoje.
Ono što želim raditi drugačije jeste pokušati ovaj zanat približiti svojoj generaciji i mladima koji možda još nisu imali priliku da ga upoznaju na pravi način. Volio bih da kroz ono što radimo pokažem da zanat nije samo posao, već prostor za kreativnost, učenje i stvaranje. Ako barem nekoga potaknem da se zainteresuje za ovaj način rada i pronađe vlastitu ljubav prema zanatu, smatrat ću da sam uradio nešto vrijedno.
A ono što nikada ne bih mijenjao jeste temelj koji sam naslijedio. Znanje koje se prenosi generacijama, kvalitet izrade i poštovanje prema samom zanatu. Način rada se može mijenjati i razvijati s vremenom, ali te vrijednosti za mene trebaju ostati iste.
Ogrebotine, oštećena presvlaka i tragovi korištenja mogu izgledati mnogo gore nego što zaista jesu. Šta vas nikada ne bi odgovorilo od kupovine starog komada, a šta je za vas ozbiljan red flag?
Izet: Smatram da svakom komadu namještaja treba dati šansu, do sada nam se nije desilo da smo odbacili neki komad.
Mahir: Ono što me nikada ne bi odgovorilo od kupovine je to da je u pitanju dizajnerski komad namještaja. Takvi komadi su mi značajni jer pružaju priliku za učenje o različitim stilovima i tradiciji izrade.
S druge strane, najveći red flag je oštećenje koje bi zahtijevalo takvu restauraciju da bi namještaj u tom procesu izgubio svoj karakter i postao potpuno novi komad.
Harun: Mene od kupovine nikada ne bi odvratili tragovi korištenja, ogrebotine ili oštećena presvlaka. Naprotiv, takvi tragovi često samo pokazuju da je komad imao svoj život i da je kroz njega prošlo više generacija.
Kada pogledate da je neki komad od sredine prošlog vijeka do danas sačuvan i da i dalje ima potencijal za obnovu, upravo ta njegova priča mi predstavlja dodatnu vrijednost. S druge strane, ozbiljan red flag za mene je kada nedostaju originalni i važni dijelovi komada, posebno ako ih nije moguće adekvatno rekonstruisati ili vratiti u stanje koje odgovara originalu.
Dok Izet iza sebe ima više od dvije decenije iskustva, a Harun govori o približavanju zanata novoj generaciji, Mahir je unutar porodičnog posla razvio vlastiti sistem rada kroz tapetarstvo. Upravo mu spoj pravila zanata i prostora za individualan pristup ostavlja dovoljno slobode da svaki novi komad bude i novi izazov.
Mahire, odrasli ste uz isti porodični zanat, ali svako s vremenom razvije vlastiti način rada. Jeste li razvili neki svoj „test“ za namještaj? Šta vam je dovoljno da pogledate ili provjerite da biste pomislili: ovo vrijedi restaurirati?
Mahir: U ovaj posao sam ušao kroz tapetarstvo, koje me privuklo jer nudi strukturu, ali i dovoljno slobode. Zanimljivo mi je što su i moji mentori imali svoj pristup izradi, pa sam tako i ja s vremenom izgradio vlastiti sistem rada.
Upravo to najviše volim kod tapetarstva, poštuju se određena pravila, ali svako ima svoj stil izrade. Što se tiče testiranja namještaja, za mene pravila ne važe kada je u pitanju skandinavski dizajn, bilo koji komad u tom stilu za mene je odmah all in. Tu test i ne postoji, već to doživljavam kao izazov.
Kod dizajnerskog namještaja mi se dopada individualnost u izradi, svaki takav komad je prilika da naučim nešto novo.
Kada restaurirate stariji ili dizajnerski komad, kako odlučujete šta treba obnoviti, a šta sačuvati? Gdje je granica između restauracije i brisanja karaktera predmeta?
Izet: Prilikom restauracije se najčešće usmjeravam na njegovu funkcionalnost, odnosno na konstrukciju namještaja. Ukoliko su unutrašnji dijelovi oštećeni, mijenjamo ih, a kod većih oštećenja obnavljamo kompletnu unutrašnju konstrukciju. Vanjski dio obnavljamo u dogovoru s klijentom, kako bismo osvježili komad, a da pritom ne obrišemo njegova obilježja.
Mahir: Prilikom restauracije nastojim očuvati karakter predmeta, uz male izmjene. Kada govorim iz pozicije tapetarstva, nekada je potrebno potpuno zamijeniti materijal na komadu, međutim i tada pokušavam naći isti ili sličan materijal kako bi se očuvao njegov izvorni izgled.
Harun: Pri restauraciji starijeg, a posebno dizajnerskog komada, nastojimo prvo dogovoriti šta je kod njega najvažnije sačuvati i šta predstavlja njegovu prepoznatljivu vrijednost. Posebnu pažnju posvećujemo originalnim detaljima i oznakama proizvođača, jer su one danas veoma važan pokazatelj porijekla i autentičnosti komada.
Za mene je granica između restauracije i brisanja karaktera predmeta upravo u tome da restauracijom ne mijenjamo njegov identitet. Cilj je vratiti komad u što bolje moguće stanje, a pritom sačuvati ono po čemu je originalno prepoznatljiv.
U trenutku kada počnemo uklanjati njegove karakteristične detalje, mijenjati dizajn ili ga prilagođavati nekom novom stilu, više ne govorimo samo o restauraciji, već o redizajnu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
