TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
U trenutku kada pokrećemo Bonjour.DESIGN, platformu posvećenu arhitekturi, interijeru i produkt dizajnu, bilo nam je važno da prvi val priča otvori brend koji je redefinisao percepciju bosanskohercegovačkog zanatstva na međunarodnoj sceni.
Zanat je tokom protekle decenije pokazao da rezbarija nije relikt prošlosti, nego živa, transformativna tehnika koja može oblikovati savremeni dizajnerski jezik.
U fokusu ove priče su asesoari Grad, nastali povodom desetogodišnjice Zanata, objekti koji balansiraju između dekorativne skulpture i funkcionalnog držača knjiga. O njihovom nastanku, simbolici i ulozi ručne rezbarije razgovarali smo s dizajnericom Jasnom Mujkić, prvom profesionalnom dizajnericom koja je modernizovala rezbariju u savremenom izrazu Zanata.
Grad je minijaturna arhitektura. Silueta kuće, mlina, krovova i panorama pretočena je u kompoziciju drveta. Ali ono što ih čini posebnim nije samo forma, već tekstura rezbarija koja narativ pretvara u emociju.
Jasna Mujkić, produkt dizajnerica i profesorica
Za Bonjour.DESIGN razgovarali smo s Jasnom Mujkić o simbolici arhetipa, ulozi rezbarije u savremenom kontekstu i desetogodišnjoj saradnji sa Zanatom.
U tri pitanja dotakli smo se procesa nastanka objekata Grad, odnosa tradicije i savremenosti te transformacije zanatskog jezika u dizajnerski izraz današnjice.
Objekti Grad inspirisani su panoramom Sarajeva i arhetipom bosanske kuće i mlina. Kako ste preveli taj emotivni i kulturni pejzaž u savremeni dizajnerski jezik?
Arhetip nosimo u sebi. To je dio kolektivne svijesti. Kako probuditi emotivni odziv? Kako učiniti da ljudi prepoznaju u tome što ste napravili nešto svoje, poznato, drago, izgubljeno, da ih vrati u neko drugo vrijeme?
Vjerovatno u kreativnom procesu morate i sami pronalaziti neka svoja dragocjena sjećanja i graditi neku svoju priču u kojoj se i drugi mogu pronaći. Grad je u osnovi geometrijska kompozicija s elementima koje prepoznajemo kao arhetip kuće i bez rezbarije to bi i ostao.
S rezbarijom ova priča oživljava. Počinje naracija, počinju sjećanja i s njima emocije.
Grad nastaje povodom desetogodišnjice Zanata.
Da li ste ovaj projekat doživjeli kao svojevrsni rezime dosadašnje saradnje i kako se on nadovezuje na vaš prvi rad sa Zanatom?
Ja sam, u stvari, prvi dizajner koji je sa Zanatom radio na uvođenju rezbarije u savremeni dizajnerski izraz. Mala stolica bez naslona iz kolekcije Quiet je prvi proizvod nastao s tom idejom.
Sve o čemu sam tada razmišljala vidljivo je u toj stolici. Čista forma gdje je pažnja posvećena i onom što se ne vidi, izrazito pažljivo odabrane proporcije i rezbarija, ne kao ukras nego kao sastavni dio objekta. Lagana Quiet hoklica mijenja svoj karakter primjenom različite rezbarije, može izgledati masivna i teška ili imati iznenađujuću vizualnu lakoću.
Sa Zanatom sarađujem već vrlo dugo i pored dizajna namještaja uključivala sam se u različite projekte, od uloge art direktora za fotografije i set dizajn, dizajna izložbi ili rada na katalozima i generalno vizualnom predstavljanju Zanata. Tokom godina smo shvatili da dijelimo iste vrijednosti i nekako sam i ja postala dio Zanat tima kroz tu stalnu saradnju.
Radeći na svim tim projektima stalno sam imala doticaj sa bogatstvom Zanatove kolekcije rezbarija. Povezivala sam ih vizualno i osjećala da tu postoji nešto zanimljivo. Za kolekciju i izložbu desetogodišnjice Zanat Ten željela sam napraviti nešto što je oda rezbariji, uzorcima, rezbarima. 
Grad je ideja da se različite vrste rezbarije postave zajedno, na način da pričaju priču. Počelo je kao instalacija za izlog u Domu Zanata, a nastavilo s nizom dizajn objekata, koji u vidu dekoracije ili u funkciji držača knjiga, nadam se, oplemenjuju prostor i bude sjećanja.
U projektu Grad rezbarija nije pasivna. Uzorci u relaciji jedni s drugima pričaju priču, a od nas zavisi šta ćemo prepoznati – panoramu grada s poznatim siluetama, kamene krovove Počitelja, stare seoske kuće ili mlinove.
Sve je u naznakama, ali one su dovoljne da aktiviraju imaginaciju. Rezbarena tekstura transformiše materijal, a jednostavna forma dobija sadržaj.
Vaš rad sa Zanatom od početka je vezan za reinterpretaciju ručno rezbarenog motiva.
Na koji način ste u objektima Grad balansirali između poštovanja tradicije i savremene redukcije forme?
Savremena forma traži nove relacije. Ako govorimo o drvorezbarstvu, čuvanje tradicije znači poštovanje umijeća koje se prenosi generacijama, poštovanje plemenite artizanske vještine, znanja o drvorezbarstvu i drveta kao dragocjenog materijala.
Tradicionalni rezbarski motivi i forme imaju svoje mjesto i nose duh vremena u kome su nastali. Tradicionalne tehnike i znanja postoje i danas i moraju pronaći nove motive i novi izraz da bi preživjeli.
Ako nas je priroda ičemu naučila to je da je za preživljavanje potrebna sposobnost za promjenu.
Na nama je da utvrdimo karakter te promjene, poštujući sve ono što su ljudi radili prije nas, da naučimo sve što možemo o onome čime se bavimo i možda i mi damo neki mali doprinos.
TEKST: Ada Ćeremida
Sjećate li se harmonika vrata? Onog detalja iz starijih stanova, hodnika ili ormara kod nane i nene koji nam vjerovatno nikada nije bio na listi stvari koje bismo poželjeli u savremenom interijeru?
Ako ste odrasli u domu uređenom osamdesetih ili devedesetih, velike su šanse da ste ih barem jednom imali priliku otvoriti. Možda su odvajala kuhinju od dnevnog boravka, skrivala sadržaj ormara ili bila ono praktično rješenje za hodnik u kojem nije bilo dovoljno mjesta za klasična vrata.
I onda su nekako nestala iz naših dizajnerskih razgovora.
Sada ih sve češće susrećemo u savremenim interijerima, ali u izdanju koje se prilično razlikuje od onog koje pamtimo. Drveni paneli koji se protežu od poda do plafona, pregrade od matiranog stakla, pa čak i tekstilne varijante u zanimljivim bojama vraćaju harmonika vrata među rješenja vrijedna pažnje.
A razlog zašto ih ponovo razmatramo ima mnogo veze s načinom na koji danas živimo i koliko funkcija očekujemo od jednog prostora.
Priča o harmonika vratima vodi nas još u 19. stoljeće, kada se razvijaju patentirani sistemi sklopivih vrata i pokretnih pregrada. Među dokumentovanim primjerima je patent Williama McMahona O'Briena iz 1872. godine, namijenjen privremenom pregrađivanju ulaza u javne objekte.
S vremenom se razvijaju različiti mehanizmi, vodilice i paneli koji omogućavaju da se veće površine jednostavno otvaraju i zatvaraju.
Harmonika vrata svoju prepoznatljivost u stambenom dizajnu naročito grade sredinom 20. stoljeća, kada fleksibilne pregrade postaju dio modernističkog razmišljanja o prostoru. Pedesetih i šezdesetih koriste se u različitim stambenim i poslovnim interijerima, a mnogima od nas ostaju poznata kroz enterijere sedamdesetih i osamdesetih.
Kod nas ih pamtimo i na ormarima, često u drvenim dekorima, kao i u jednostavnijim plastičnim izvedbama koje su prvenstveno rješavale problem nedostatka prostora.
Danas je zanimljivo vidjeti kako taj isti mehanizam dobija potpuno novi vizuelni identitet. Nekada diskretno funkcionalno rješenje sada može biti i glavni arhitektonski detalj prostorije.
Sjećate li se perioda kada je gotovo svaki savremeni interijer težio otvorenom tlocrtu? Kuhinja, trpezarija i dnevni boravak spojeni u jednu cjelinu, sa što manje zidova i vizuelnih prepreka.
Takav raspored i dalje ima svoje prednosti, ali svakodnevica je pokazala i njegove nedostatke. Rad od kuće, potreba za privatnošću, različiti dnevni ritmovi ukućana i sve veći zahtjevi koje postavljamo pred male stanove otvorili su prostor za fleksibilnija rješenja.
I tu harmonika vrata ponovo imaju smisla.
Za razliku od klasičnih vrata, kojima je potreban slobodan prostor za otvaranje, harmonika sistemi se sklapaju uz jednu ili obje strane otvora. Za razliku od kliznih vrata, ne zahtijevaju uvijek dodatnu površinu zida uz koju bi se krilo pomjeralo.
Ali njihova najveća prednost nije samo ušteda nekoliko centimetara.
Ona omogućavaju da prostor bude otvoren kada želimo povezanost, a zatvoren kada nam je potrebna privatnost.
Uz to, savremeni materijali mijenjaju i njihov izgled. Drvo unosi toplinu, matirano staklo propušta svjetlost, dok paneli u boji mogu funkcionisati gotovo kao dekorativni zid.
Otvorene kuhinje izgledaju odlično na fotografijama, ali u svakodnevici ponekad poželimo sakriti radnu površinu, posuđe ili jednostavno odvojiti kuhanje od ostatka stana.
Harmonika vrata mogu biti praktično rješenje jer omogućavaju zatvaranje kuhinjske zone bez trajnog dijeljenja prostora.
Posebno su zanimljive izvedbe s matiranim ili rebrastim staklom koje zadržavaju prolazak dnevne svjetlosti, ali stvaraju vizuelnu granicu.
Koliko nas zapravo ima zasebnu sobu za goste?
U manjim stanovima dnevni boravak često preuzima tu ulogu, a harmonika vrata mogu pomoći da se barem privremeno stvori osjećaj zasebne prostorije.
Paneli pune visine, naročito oni u drvetu ili boji zidova, omogućavaju da prostor tokom dana bude otvoren, a navečer dobije više privatnosti.
Naravno, kod ovakvog rješenja važno je obratiti pažnju na zvučnu izolaciju jer lagane preklopne pregrade neće pružiti isti nivo akustične privatnosti kao puni zid.
Radni sto u spavaćoj ili dnevnoj sobi možda je praktičan, ali nije uvijek idealno da nam laptop i poslovni dokumenti budu dio pogleda tokom cijelog dana.
Preklopni paneli mogu sakriti malu kućnu kancelariju, nišu s radnim stolom ili policama i omogućiti da ista prostorija ima dvije potpuno različite funkcije.
Ovo je naročito korisno u garsonjerama i jednosobnim stanovima u kojima svaka zona mora biti pažljivo isplanirana.
Možda harmonika vrata više nećemo povezivati samo sa starim ormarima i hodnicima. U vremenu kada od jednog stana očekujemo da bude i dom i kancelarija i mjesto za druženje, ideja prostorije koja se može otvoriti ili zatvoriti prema potrebi zvuči prilično dobro.
A ako nas nešto uči ovaj povratak, onda je to da neka dizajnerska rješenja vrijedi sačuvati. Ponekad im je potreban samo novi materijal, malo drugačija proporcija i nova prilika.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
