TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 23.9.2026.
Ako vam s prvim hladnijim danima vlastiti dnevni boravak odjednom djeluje previše prazan, previše svijetao ili jednostavno nedovoljno ušuškan, novi interijer trend možda objašnjava zašto.
Nakon godina otvorenih tlocrta, gotovo praznih površina i interijera u kojima je svaki predmet imao svoje precizno određeno mjesto, dizajn se ove jeseni okreće u potpuno drugom smjeru. Tražimo manje savršenstva, a više osjećaja da nas prostor doslovno obavija.
Naziv koji se posljednjih mjeseci sve češće pojavljuje u međunarodnim dizajn medijima je burrowcore.
Burrowcore je odgovor na interijere koji su posljednjih godina postali previše ispolirani, prazni i gotovo scenografski. Umjesto prostora u kojem je svaki predmet savršeno pozicioniran, ovdje je fokus na osjećaju zaklona, topline i slojevitosti. Zamislite duboku fotelju uz policu punu knjiga, zavjese koje omekšavaju prostor, nekoliko različitih izvora svjetla, drvo s vidljivom teksturom, tepih, umjetnost i predmete koji djeluju kao da su se skupljali godinama. Burrowcore ne pokušava napraviti savršen kadar, nego dom koji izgleda kao da se u njemu zaista živi.
Na prvu zvuči kao još jedan internet core, ali kada ga rastavimo na arhitektonske elemente, priča postaje mnogo zanimljivija.
Engleska riječ burrow označava jazbinu ili sklonište koje životinja pravi u zemlji. U interijeru je prije možemo prevesti kao ideju prostora u koji se možemo zavući.
Inspiracija za naziv vezuje se uz male, vrlo detaljne interijere iz ilustracija Beatrix Potter i Jill Barklem: niske prostorije, drveni elementi, police prepune predmeta, kamini, tekstil i namještaj između kojeg gotovo da nema potpuno prazne površine.
Tu se odvaja od cottagecorea koji je često vrlo jasno vizuelno kodiran: ladanjska kuća, rustikalna kuhinja, cvjetni uzorci, svijetlo drvo i romantična slika života izvan grada.
Burrowcore ne traži kuću na selu. Jednako dobro može funkcionisati u stanu od 50 m² u centru grada jer njegova osnovna ideja nije arhitektonski stil objekta, nego osjećaj koji stvaramo unutar njega.
Manje ga zanima je li komoda dovoljno cottage, a više šta se dešava kada pored nje stavimo staru lampu, naslonimo nekoliko knjiga, spustimo svjetlo i dodamo fotelju u kojoj zaista želimo sjediti.
Ovdje trend postaje puno zanimljiviji od samog stylinga.
U teoriji arhitekture već dugo se govori o odnosu prospecta i refugea, odnosno pogleda i zaklona.
Teoriju je 1975. razvio britanski geograf Jay Appleton, a arhitektonski historičar Grant Hildebrand kasnije ju je koristio pri analizi kuća Franka Lloyda Wrighta. U tim analizama važni su bili prijelazi između otvorenih i zatvorenijih prostora, promjene visine stropa, način na koji su uokvireni pogledi i odnos između prostora iz kojeg posmatramo i prostora prema kojem gledamo. Istraživanja ove teorije nisu dala jednostavnu formulu koju možemo primijeniti na svaki interijer, ali koncept je ostao važan alat za razumijevanje zašto nam određene prostorne konfiguracije djeluju sigurnije i ugodnije.
Zamislite klupu ugrađenu uz prozor. Iznad i iza vas je čvrsta konstrukcija, sa strane možda polica ili zid, a ispred veliki prozor. Ili fotelju smještenu u nišu između dvije police za knjige. To su vrlo jednostavni primjeri prostora koji istovremeno daju osjećaj zaklona i pogleda prema van.
Burrowcore danas praktično ponovo popularizira taj princip, samo kroz mnogo pristupačniji jezik društvenih mreža.
Najlakša greška bila bi uzeti nekoliko floralnih jastuka, vintage lampu i tamnosmeđu komodu i zaključiti da smo dobili burrowcore.
Mnogo je važnije pitanje: gdje u toj prostoriji zapravo želite sjesti?
U velikim otvorenim dnevnim prostorima često imamo sofu koja lebdi u sredini tlocrta, veliki tepih, televizor i nekoliko pažljivo raspoređenih komada namještaja. Funkcionalno jeste. Intimno ne mora biti.
Burrowcore prostor pokušava napraviti manje zone unutar veće prostorije.
Polica za knjige može zatvoriti jednu stranu sofe. Konzola iza nje može stvoriti granicu. Fotelja i podna lampa mogu formirati zaseban kutak za čitanje. Zavjesa od poda do stropa može vizuelno omekšati cijeli zid. Manji sto sa dvije stolice u uglu može imati potpuno drugačiju atmosferu od ostatka dnevnog boravka.
Ako smo posljednjih sezona sve češće gledali povratak oraha, trešnje, dimljenog hrasta i drugih tamnijih vrsta drveta, burrowcore im daje savršeno okruženje.
Ali nije poenta napraviti cijelu prostoriju tamnom.
Tamno drvo dobro funkcioniše kada je jedan od slojeva, posebno uz toplije neutralne tonove, prigušenu zelenu, zagasitu plavu, bordo, aubergine, oker ili krem.
Još je važnije da materijali ne moraju izgledati potpuno novi.
Patina, vidljiva struktura drveta, malo istrošena koža, kamen koji nije savršeno uniforman ili ručno rađena keramika ovdje imaju prednost jer prostor čine manje sterilnim.
Na ovogodišnjem WOW!house projektu u Londonu, kroz 22 dizajnirana prostora, ponavljali su se bogatije boje, teksture i prostorije zamišljene kao svojevrsna skloništa od vanjskog svijeta.
Dakle, ne treba nam matching set. Zapravo je bolje ako ga nema.
Zavjese su ovdje mnogo više od završne dekoracije prozora.
Teža tkanina od poda do stropa mijenja akustiku, filtrira svjetlost i vizuelno omekšava granicu prostorije. Tepih definira zonu sjedenja. Tapacirana fotelja mijenja osjećaj jednog ugla. Jastuci i prekrivači dodaju slojeve zbog kojih se prostor više ne čita kao niz tvrdih ploha.
Ovaj trend direktno povezujemo s povratkom izraženijih zavjesa i tekstila, uz interes za vintage uzorke i reference na William Morrisa i Arts and Crafts pokret.
To je važna veza. Arts and Crafts pokret krajem 19. stoljeća reagovao je na industrijsku proizvodnju naglašavajući zanat, materijal, ornament i predmete napravljene ljudskom rukom. Burrowcore nije njegova savremena kopija, ali dijele ideju da dom ne mora izgledati anonimno da bi bio dobro dizajniran.
Zato se cvjetni uzorak ovdje može pojaviti uz prugastu fotelju, kilim i jednobojnu sofu bez potrebe da sve pripada istoj kolekciji.
Jedna plafonska lampa koja ravnomjerno osvijetli svaki centimetar prostorije teško će napraviti osjećaj skloništa. Burrowcore se mnogo više oslanja na više manjih izvora svjetla. Stolna lampa na komodi. Zidna lampa pored police. Podna lampa uz fotelju. Mala lampa u uglu koji bi inače ostao taman. Možda i svijeća na stolu.
Upravo niže, mekše osvjetljenje i kombinovanje stolnih i zidnih lampi umjesto oslanjanja na jako centralno svjetlo je nešto što pripada ovakvom načinu uređenja doma.
Dizajnerski gledano, smisao je u hijerarhiji svjetla. Ne mora svaki dio sobe imati jednaku luminanciju. Tamniji rub prostorije i osvijetljena zona uz sofu mogu stvoriti više dubine nego potpuno uniformno osvjetljenje.
Ako burrowcore želimo uvesti u dom ove jeseni, možda je upravo rasvjeta najbolja početna tačka.
Ovdje dolazimo do dijela zbog kojeg ovaj trend ima nešto više smisla od većine estetika koje svakih nekoliko mjeseci dobiju novo ime.
Ne traži da izbacimo ono što već imamo, naprotiv.
Jedan stariji sto može stajati uz savremenu stolicu. IKEA polica može biti puna starih izdanja knjiga. Dizajnerska lampa može završiti pored komode pronađene na buvljaku. Keramika s putovanja može stajati uz zdjelu koju koristimo svaki dan.
Najbolji način da razumijemo ovaj trend jeste kao davanje prostora prošlosti unutar savremenog doma: u svojim interijerima kombinuje periode, nove i vintage komade te vrlo različite cjenovne kategorije kako bi interijer dobio osjećaj da se razvijao s ljudima koji u njemu žive.
Nije riječ o tome da prostor mora biti pretrpan, riječ je o tome da ne mora izgledati završen.
Još bolje, jer tada kontrast postaje zanimljiviji.
U bijeloj novogradnji dovoljan početak mogu biti jedna velika zavjesa, tepih koji zaista odgovara dimenziji prostora, tamniji komad drveta, nekoliko različitih izvora svjetla i jedan jasno definiran kutak koji nije projektovan samo oko televizora.
Ako prostor ima nišu, koristimo je.
Ako ima široku prozorsku klupicu, možemo je pretvoriti u mjesto za sjedenje.
Ako ima neugodan mrtvi ugao, možda mu ne treba još jedna dekorativna vaza nego fotelja, mala polica i lampa.
Tada burrowcore prestaje biti trend i postaje korisna lekcija iz interijera.
Burrowcore: Interijer zamišljen kao lično, slojevito i ušuškano sklonište.
Prostor: Niše, kutci za čitanje, uokvireni pogledi, zone unutar većih prostorija i osjećaj blage zatvorenosti.
Materijali: Drvo s vidljivom teksturom i patinom, vuna, lan, baršun, keramika, kamen, ratan i materijali koji dobro stare.
Boje: Tople neutralne, zemljani tonovi, maslinasta, bordo, aubergine, prigušena plava i tamnije nijanse drveta.
Rasvjeta: Više manjih izvora svjetla umjesto jednog dominantnog plafonskog.
Namještaj: Vintage i savremeno zajedno, duboke fotelje i sofe, police za knjige, stolovi i komode koji ne moraju pripadati istoj kolekciji.
TEKST: Bonjour.ba
Bijeli zidovi s dekorativnim lajsnama, drvena fotelja i stolić s izraženim žilama kamena ostaju prepoznatljivi. Ipak, s dolaskom sofe u čokoladnosmeđoj nijansi, ovaj dnevni boravak dobija novu dubinu.
Bijeli zidovi s dekorativnim lajsnama , drvena fotelja i stolić s izraženim žilama kamena ostaju prepoznatljivi. Ipak, s dolaskom sofe u čokoladnosmeđoj nijansi, ovaj dnevni boravak dobija novu dubinu.
U prvoj verziji prostorom dominira svijetla paleta. Bijela sofa gotovo se stapa sa zidovima, dok veliki tepih u krem nijansi povezuje prostor za sjedenje. Pogled se zato lako zadržava na pojedinačnim komadima: grafičkoj konstrukciji crnog lustera, toplom drvenom okviru fotelje i dramatičnom uzorku niskog stolića.
To je prozračan interijer u kojem klasična zidna dekoracija daje okvir namještaju različitih karaktera. Bijeli klavir dodatno naglašava tu svijetlu, elegantnu kompoziciju. Sa smeđom sofom mijenja se njeno težište.
Postavljena uz isti svijetli zid, tamna sofa jasnije ocrtava zonu sjedenja. Njena široka, niska silueta uspostavlja ravnotežu s visokim zidnim poljima, a duboka smeđa nijansa povezuje se s drvetom fotelje i parketa.
U novoj kompoziciji toplina tih materijala dolazi više do izražaja. Tamne žile na stoliću također dobijaju vizuelni odgovor u sofi, pa komad koji je ranije privlačio pažnju snažnim uzorkom sada djeluje čvršće povezan s ostatkom prostora.
Presvlaka baršunastog izgleda unosi još jedan sloj. Svjetlost na njenoj površini otkriva različite tonove smeđe, posebno na rubovima i jastucima, zbog čega velika tamna površina zadržava mekoću.
Promjenu prate i pažljivo odabrani detalji. Svijetli cvjetni aranžman ustupa mjesto granama u zagasitim, crvenkastosmeđim tonovima. Tamne svijeće, smeđi prekrivač i mali bordo akcenti ponavljaju novu paletu u različitim dijelovima kadra. 
Svijetli zidovi i tepih pritom ostavljaju dovoljno vizuelnog predaha. Njihova velika površina omogućava da tamniji namještaj dobije izražajnost, a prostor zadrži lakoću.
Ovaj primjer pokazuje koliko boja najvećeg komada namještaja utiče na način na koji vidimo sve oko njega. Smeđa sofa ovdje ističe postojeće drvo, povezuje tamne detalje i daje jasniju strukturu prostoru za sjedenje.
Ako razmišljate o sličnoj promjeni, pogledajte nijanse koje već imate u podu, namještaju i tekstilu. Nova sofa može ih povezati u skladniju cjelinu, posebno kada njenu boju diskretno ponovite kroz nekoliko manjih detalja. U ovom dnevnom boravku čokoladnosmeđa upravo to radi: poznatom prostoru daje bogatiji, prisniji karakter.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.DESIGN
Foto: @tthese_beautiful_thingss
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
