TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 31.3.2026.
U trenutku kada interijeri sve više traže lični pečat, a trpezarije često ostaju neutralne i pomalo zaboravljene, rad Sarah Espeute dolazi kao suptilan, ali precizan odgovor.
Francuska dizajnerica i umjetnica, koja stoji iza studija Oeuvres Sensibles , već neko vrijeme redefiniše način na koji gledamo na stolnjake, salvete i kuhinjske tekstile.
Njen pristup nije dekorativan u klasičnom smislu, vez kod nje ne služi da “uljepša” predmet, nego da mu doda značenje. Upravo zato njeni komadi danas sve češće izlaze iz okvira galerija i ulaze u svakodnevne interijere, posebno u proljetnom periodu kada tražimo svježinu, ali ne želimo izgubiti karakter prostora.
Kod Sarah, stolnjak više nije neutralna baza na koju se slažu tanjiri, nego aktivni dio kompozicije. Njeni komadi često već sadrže uvezene elemente stola tanjire, čaše, pribor ili hranu, čime unaprijed postavljaju ritam i raspored trpezarije.
Primjer poput stolnjaka inspirisanog “Aïoli” jelom iz Provanse pokazuje koliko daleko ide ova ideja: sto postaje scena koja već sugeriše obrok, sezonu i atmosferu. Proljetni motivi, organski raspoređeni po lanu, djeluju spontano, ali su precizno promišljeni.
Najveća razlika u odnosu na klasične tekstile leži u načinu na koji je vez tretiran. Umjesto bogatih, gustih motiva, Sarah koristi liniju tanku, gotovo skiciranu, koja podsjeća na brzi crtež rukom.
Salvete s motivima pribora, cvijeća ili jednostavnih formi izgledaju kao da su nastale u jednom potezu. Upravo ta neposrednost daje im snagu: djeluju lično, nesavršeno i time mnogo zanimljivije od klasičnih setova.
Dodatno, tehnike poput Cornely veza, koji se vodi ručno i ima dugu tradiciju u haute couture svijetu, daju ovim komadima težinu, nisu trend, nego predmet koji ima zanatsku vrijednost i trajanje.
Možda najzanimljiviji dio njenog rada krije se u malim intervencijama koje potpuno mijenjaju način na koji koristimo tekstil.
Salvete se pojavljuju kao “scrunchie” nježno skupljene, gotovo kao modni dodatak za sto, reinterpretirajući klasični prsten za salvete na neočekivan način. Istovremeno, u nekim kolekcijama, tekstil se doslovno veže za stol: male platnene forme zakopčavaju se za stolnjak, uvodeći novu vrstu odnosa između elemenata na stolu.
To više nije samo postavljanje stola, nego mali ritual slaganja, pomjeranja i igranja nešto što svakodnevni obrok pretvara u dizajnerski trenutak.
Možda je u tome razlog zašto se o njenom radu trenutno toliko govori: jer ne traži od nas da kupimo nešto novo, nego da drugačije gledamo na ono što već imamo i kako ga koristimo.
Foto: @sarahespeute
TEKST: Ada Ćeremida
Sjećate li se harmonika vrata? Onog detalja iz starijih stanova, hodnika ili ormara kod nane i nene koji nam vjerovatno nikada nije bio na listi stvari koje bismo poželjeli u savremenom interijeru?
Ako ste odrasli u domu uređenom osamdesetih ili devedesetih, velike su šanse da ste ih barem jednom imali priliku otvoriti. Možda su odvajala kuhinju od dnevnog boravka, skrivala sadržaj ormara ili bila ono praktično rješenje za hodnik u kojem nije bilo dovoljno mjesta za klasična vrata.
I onda su nekako nestala iz naših dizajnerskih razgovora.
Sada ih sve češće susrećemo u savremenim interijerima, ali u izdanju koje se prilično razlikuje od onog koje pamtimo. Drveni paneli koji se protežu od poda do plafona, pregrade od matiranog stakla, pa čak i tekstilne varijante u zanimljivim bojama vraćaju harmonika vrata među rješenja vrijedna pažnje.
A razlog zašto ih ponovo razmatramo ima mnogo veze s načinom na koji danas živimo i koliko funkcija očekujemo od jednog prostora.
Priča o harmonika vratima vodi nas još u 19. stoljeće, kada se razvijaju patentirani sistemi sklopivih vrata i pokretnih pregrada. Među dokumentovanim primjerima je patent Williama McMahona O'Briena iz 1872. godine, namijenjen privremenom pregrađivanju ulaza u javne objekte.
S vremenom se razvijaju različiti mehanizmi, vodilice i paneli koji omogućavaju da se veće površine jednostavno otvaraju i zatvaraju.
Harmonika vrata svoju prepoznatljivost u stambenom dizajnu naročito grade sredinom 20. stoljeća, kada fleksibilne pregrade postaju dio modernističkog razmišljanja o prostoru. Pedesetih i šezdesetih koriste se u različitim stambenim i poslovnim interijerima, a mnogima od nas ostaju poznata kroz enterijere sedamdesetih i osamdesetih.
Kod nas ih pamtimo i na ormarima, često u drvenim dekorima, kao i u jednostavnijim plastičnim izvedbama koje su prvenstveno rješavale problem nedostatka prostora.
Danas je zanimljivo vidjeti kako taj isti mehanizam dobija potpuno novi vizuelni identitet. Nekada diskretno funkcionalno rješenje sada može biti i glavni arhitektonski detalj prostorije.
Sjećate li se perioda kada je gotovo svaki savremeni interijer težio otvorenom tlocrtu? Kuhinja, trpezarija i dnevni boravak spojeni u jednu cjelinu, sa što manje zidova i vizuelnih prepreka.
Takav raspored i dalje ima svoje prednosti, ali svakodnevica je pokazala i njegove nedostatke. Rad od kuće, potreba za privatnošću, različiti dnevni ritmovi ukućana i sve veći zahtjevi koje postavljamo pred male stanove otvorili su prostor za fleksibilnija rješenja.
I tu harmonika vrata ponovo imaju smisla.
Za razliku od klasičnih vrata, kojima je potreban slobodan prostor za otvaranje, harmonika sistemi se sklapaju uz jednu ili obje strane otvora. Za razliku od kliznih vrata, ne zahtijevaju uvijek dodatnu površinu zida uz koju bi se krilo pomjeralo.
Ali njihova najveća prednost nije samo ušteda nekoliko centimetara.
Ona omogućavaju da prostor bude otvoren kada želimo povezanost, a zatvoren kada nam je potrebna privatnost.
Uz to, savremeni materijali mijenjaju i njihov izgled. Drvo unosi toplinu, matirano staklo propušta svjetlost, dok paneli u boji mogu funkcionisati gotovo kao dekorativni zid.
Otvorene kuhinje izgledaju odlično na fotografijama, ali u svakodnevici ponekad poželimo sakriti radnu površinu, posuđe ili jednostavno odvojiti kuhanje od ostatka stana.
Harmonika vrata mogu biti praktično rješenje jer omogućavaju zatvaranje kuhinjske zone bez trajnog dijeljenja prostora.
Posebno su zanimljive izvedbe s matiranim ili rebrastim staklom koje zadržavaju prolazak dnevne svjetlosti, ali stvaraju vizuelnu granicu.
Koliko nas zapravo ima zasebnu sobu za goste?
U manjim stanovima dnevni boravak često preuzima tu ulogu, a harmonika vrata mogu pomoći da se barem privremeno stvori osjećaj zasebne prostorije.
Paneli pune visine, naročito oni u drvetu ili boji zidova, omogućavaju da prostor tokom dana bude otvoren, a navečer dobije više privatnosti.
Naravno, kod ovakvog rješenja važno je obratiti pažnju na zvučnu izolaciju jer lagane preklopne pregrade neće pružiti isti nivo akustične privatnosti kao puni zid.
Radni sto u spavaćoj ili dnevnoj sobi možda je praktičan, ali nije uvijek idealno da nam laptop i poslovni dokumenti budu dio pogleda tokom cijelog dana.
Preklopni paneli mogu sakriti malu kućnu kancelariju, nišu s radnim stolom ili policama i omogućiti da ista prostorija ima dvije potpuno različite funkcije.
Ovo je naročito korisno u garsonjerama i jednosobnim stanovima u kojima svaka zona mora biti pažljivo isplanirana.
Možda harmonika vrata više nećemo povezivati samo sa starim ormarima i hodnicima. U vremenu kada od jednog stana očekujemo da bude i dom i kancelarija i mjesto za druženje, ideja prostorije koja se može otvoriti ili zatvoriti prema potrebi zvuči prilično dobro.
A ako nas nešto uči ovaj povratak, onda je to da neka dizajnerska rješenja vrijedi sačuvati. Ponekad im je potreban samo novi materijal, malo drugačija proporcija i nova prilika.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
