TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 31.3.2026.
U trenutku kada interijeri sve više traže lični pečat, a trpezarije često ostaju neutralne i pomalo zaboravljene, rad Sarah Espeute dolazi kao suptilan, ali precizan odgovor.
Francuska dizajnerica i umjetnica, koja stoji iza studija Oeuvres Sensibles , već neko vrijeme redefiniše način na koji gledamo na stolnjake, salvete i kuhinjske tekstile.
Njen pristup nije dekorativan u klasičnom smislu, vez kod nje ne služi da “uljepša” predmet, nego da mu doda značenje. Upravo zato njeni komadi danas sve češće izlaze iz okvira galerija i ulaze u svakodnevne interijere, posebno u proljetnom periodu kada tražimo svježinu, ali ne želimo izgubiti karakter prostora.
Kod Sarah, stolnjak više nije neutralna baza na koju se slažu tanjiri, nego aktivni dio kompozicije. Njeni komadi često već sadrže uvezene elemente stola tanjire, čaše, pribor ili hranu, čime unaprijed postavljaju ritam i raspored trpezarije.
Primjer poput stolnjaka inspirisanog “Aïoli” jelom iz Provanse pokazuje koliko daleko ide ova ideja: sto postaje scena koja već sugeriše obrok, sezonu i atmosferu. Proljetni motivi, organski raspoređeni po lanu, djeluju spontano, ali su precizno promišljeni.
Najveća razlika u odnosu na klasične tekstile leži u načinu na koji je vez tretiran. Umjesto bogatih, gustih motiva, Sarah koristi liniju tanku, gotovo skiciranu, koja podsjeća na brzi crtež rukom.
Salvete s motivima pribora, cvijeća ili jednostavnih formi izgledaju kao da su nastale u jednom potezu. Upravo ta neposrednost daje im snagu: djeluju lično, nesavršeno i time mnogo zanimljivije od klasičnih setova.
Dodatno, tehnike poput Cornely veza, koji se vodi ručno i ima dugu tradiciju u haute couture svijetu, daju ovim komadima težinu, nisu trend, nego predmet koji ima zanatsku vrijednost i trajanje.
Možda najzanimljiviji dio njenog rada krije se u malim intervencijama koje potpuno mijenjaju način na koji koristimo tekstil.
Salvete se pojavljuju kao “scrunchie” nježno skupljene, gotovo kao modni dodatak za sto, reinterpretirajući klasični prsten za salvete na neočekivan način. Istovremeno, u nekim kolekcijama, tekstil se doslovno veže za stol: male platnene forme zakopčavaju se za stolnjak, uvodeći novu vrstu odnosa između elemenata na stolu.
To više nije samo postavljanje stola, nego mali ritual slaganja, pomjeranja i igranja nešto što svakodnevni obrok pretvara u dizajnerski trenutak.
Možda je u tome razlog zašto se o njenom radu trenutno toliko govori: jer ne traži od nas da kupimo nešto novo, nego da drugačije gledamo na ono što već imamo i kako ga koristimo.
Foto: @sarahespeute
TEKST: Ada Ćeremida
Prije gotovo jednog stoljeća Aino Aalto je s putovanja po Evropi donijela tekstil koji će postati dio Artekovog vizuelnog jezika, a sada Zebra prvi put stiže u novoj paleti.
Zebra print i Alvar Aalto možda nisu kombinacija koju biste instinktivno spojili, ali upravo je taj kontrast jedan od razloga zbog kojih je ovaj tekstil gotovo devedeset godina ostao tako prepoznatljiv. Aino Aalto susrela ga je tokom putovanja Evropom 1930-ih, a nekoliko godina poslije već se pojavljivao na Aalto namještaju i u prvoj Artekovoj trgovini u Helsinkiju. Danas je crno-bijela Zebra praktično dio vizuelnog arhiva brenda.
Ono što se mijenja 3. septembra jeste boja: Artek prvi put predstavlja alternativu originalu, u toploj smeđoj i bijeloj kombinaciji. I ako nas pitate, nova verzija dosta dobro pokazuje koliko jedan gotovo stoljeće star uzorak još uvijek može djelovati relevantno.
Priča je zanimljiva i zato što Zebra nije nastala kao još jedan Alvar Aalto dizajn. Aino Aalto susrela je tekstil na svojim evropskim putovanjima tokom 1930-ih, a Artekovi arhivi bilježe da je 1935. tkaninu kupila u ciriškom design emporiumu Wohnbedarf. Novija istraživanja idu još dalje: porijeklo tekstila vodi prema Lyonu krajem 1920-ih, a smatra se jednim od najranijih, vjerovatno i prvim poznatim primjerom tkanog tekstila dizajniranog da reproducira šare zebrine kože. Na Aalto namještaju pojavio se već 1934., a do otvaranja prve Artek trgovine 1936. Zebra je već bila dio načina na koji je kompanija predstavljala moderni interijer.
To je i dobar podsjetnik koliko je Aino bila važna za estetiku Arteka. Bila je arhitektica i dizajnerica, suosnivačica kompanije, njen prvi Design Director, a kasnije i Managing Director. Uz Alvara je oblikovala ne samo pojedinačne predmete nego i širu ideju o tome kako moderan dom treba izgledati i funkcionisati.
Kada danas pomislimo na Alvara Aalta, vjerovatno prvo vidimo savijenu brezu, Stool 60 i organske linije koje su postale gotovo sinonim za finski modernizam. Aalto je namještaj počeo razvijati kao nastavak arhitektonskog razmišljanja, a upravo su eksperimenti sa savijanjem lokalne breze ponudili topliju alternativu hladnijoj estetici čelika koja je obilježavala dio evropskog modernizma.
Zebra tu sliku čini mnogo zanimljivijom. Grafička, pomalo divlja i gotovo modna, ona pokazuje da Artekovi interijeri 1930-ih nisu bili sterilni prostori ispunjeni samo svijetlim drvetom. Uzorak je donosio kontrast i humor, naročito na komadima poput čuvenog Armchair 400 “Tank”, s kojim je tokom decenija postao posebno povezan.
Crno-bijela verzija ostaje ona koju ćete odmah prepoznati, ali nova smeđa i bijela kombinacija mijenja karakter uzorka bez pokušaja da ga učini manje upečatljivim. Kontrast je mekši, a uz tamnije drvo, krem tonove, vunu i neutralne tepihe djeluje gotovo prirodnije nego original.
Na novim fotografijama posebno dobro funkcionira na Aalto komadima s toplijom završnom obradom drveta: i dalje imate grafiku Zebra printa, ali bez vrlo oštrog crno-bijelog efekta. To je ona vrsta male intervencije u arhivski dizajn koja ne pokušava modernizirati klasik pod svaku cijenu. Umjesto toga, pokazuje koliko je dobra originalna ideja bila fleksibilna od samog početka.
Sam tekstil izrađen je tehnikom dvostrukog jacquard tkanja, a sastav uključuje vunu, pamuk i poliester, što mu daje dovoljno strukture i otpornosti za tapaciranje namještaja, ali i za manje kućne dodatke.
Tu Zebra priča zapravo dolazi puni krug. Artek su 1935. u Helsinkiju osnovali Aino i Alvar Aalto, Maire Gullichsen i Nils-Gustav Hahl, a njihova ambicija od početka je bila veća od proizvodnje namještaja. Željeli su promovirati novu kulturu stanovanja kroz dizajn, umjetnost, arhitekturu i izložbe, što objašnjava i samo ime Artek, spoj riječi art i technology.
Prva trgovina otvorena je na Fabianinkatu 1936. i funkcionisala je gotovo kao kulturni prostor u kojem se moglo vidjeti kako izgleda njihov prijedlog modernog života. Devedeset godina kasnije Artek se toj ideji vraća i kroz izložbu The Making of Modern Living u svom helsinškom Artek 2nd Cycle prostoru, gdje su vintage komadi, arhivski materijali i postav inspirisani upravo originalnom trgovinom. Izložba traje od 25. augusta do 25. septembra 2026., taman kao pozadina za ponovno otvaranje priče o Zebri.
Nova brown and white Zebra verzija bit će dostupna od 3. septembra 2026., kao presvlaka za Aalto komade i kroz odabrane lifestyle dodatke, dok klasična crno-bijela ostaje dio kolekcije. I možda je upravo to najbolji način za obilježiti dizajn koji traje skoro cijelo stoljeće: ne izmisliti ga ponovo, nego pokazati koliko malo mu je potrebno da ponovo izgleda potpuno savremeno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
