TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.5.2026.
Kroz naš poziv čitateljima da podijele svoje interijere, svakog mjeseca biramo jedan prostor koji dobija svoju priču na Bonjour.DESIGN-u.
Ovog puta pažnju nam je privukao dom Une u Zenici, o kojem ste već mogli čitati na našem portalu.
Dok smo prolazili kroz fotografije, bilo je teško ne primijetiti i vanjski dio, baštu koja se razvija s istom pažnjom kao i interijer.
I dok čekamo naredni izbor interijera koji ćete nam slati ovog mjeseca, fokus smo prebacili na prostor koji ovih dana svi ponovo otkrivamo: balkone, terase i dvorišta.
Unina bašta prostire se na oko 600 kvadrata i još uvijek je u procesu uređenja, ali već sada jasno pokazuje koliko promišljeni, jednostavni potezi mogu napraviti razliku.
Bez angažovanja dizajnera, uz mnogo ličnog rada i ideja, nastao je prostor koji danas funkcioniše kao produžetak doma, mjesto za jutarnju kafu, popodnevni odmor i vikend druženja.
U nastavku izdvajamo pet stvari koje možete preuzeti kao inspiraciju za vlastiti vanjski prostor.
Ono što ovu baštu čini zanimljivom nije savršenstvo, nego način na koji je razvijana, postepeno, kroz praktična rješenja koja imaju i estetsku i funkcionalnu vrijednost.
Upravo u tim detaljima kriju se ideje koje se lako mogu prilagoditi različitim prostorima, bez velikih ulaganja ili angažovanja stručnjaka.
Masline, limun, lavanda, ruzmarin, bosiljak, smilje i menta, kombinacija biljaka koja prostoru daje karakter i mirisnu dimenziju.
Ovakav izbor stvara osjećaj mediteranske atmosfere, čak i u centralnoj Bosni. Saksijske varijante dodatno olakšavaju održavanje i omogućavaju fleksibilnost u rasporedu kroz sezonu.


Drvene gredice postavljene su kao suptilna pregrada prema susjednom dvorištu, ali bez osjećaja zatvorenosti. Ovakav pristup omogućava definisanje prostora, a da bašta i dalje djeluje otvoreno i protočno.
Osim funkcionalne uloge, drvo unosi toplinu i vizualnu ravnotežu, posebno u kombinaciji sa zelenilom. Rješenje koje je jednostavno za izvedbu, a daje jasan arhitektonski okvir prostoru.
S druge strane dvorišta, stari zid oplemenjen je sadnjom bršljana koji se proteže dužinom od oko 20 metara.
Ovaj potez rješava više stvari odjednom ublažava izgled postojeće strukture, unosi zelenilo i stvara prirodnu kulisu. Istovremeno, riječ je o rješenju koje ne zahtijeva velika ulaganja, a dugoročno daje snažan vizualni efekat.

TEKST: Ada Ćeremida
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 

Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.

U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 



Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 


Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 


U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 



Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!