TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.9.2026.
Imati 55 m² zvuči kao sasvim pristojna početna pozicija za stan. Sve dok tih 55 kvadrata nije podijeljeno između nekadašnjih malih soba, ostava, ormara i komadića hodnika koji međusobno gotovo da ne komuniciraju.
Upravo takvu situaciju zatekao je studio Acte Deux u projektu Sous les Toits. Umjesto klasičnog potkrovlja koje je samo trebalo opremiti, pred njima je bila svojevrsna slagalica sastavljena od otprilike desetak nekada odvojenih jedinica na posljednjem spratu zgrade. Arhitekti Johanna Lapray i Hugo L’ahelec povezali su ih u jedan stan površine 55 m².
I upravo nas zato ovaj interijer više zanima kao lekcija o rasporedu nego kao još jedan lijep stan ispod kosog krova. Jer kada potkrovlje ima dovoljno kvadrature, ali je ona podijeljena na previše sitnih zona, rješenje nije nužno pronaći još jedan pametan komad namještaja. Nekada prvo treba ponovo nacrtati način na koji se kroz prostor krećemo.
Foto: @actedeux
Prije renoviranja ovdje nisu bile prostorije kakve danas očekujemo od jednog stana. Površinu su činile nekadašnje sobe za poslugu, spremišta, ormari, ali i dijelovi zajedničke komunikacije.
Drugim riječima, 55 m² je postojalo na papiru, ali ne i kao jedna funkcionalna cjelina.
Acte Deux zato nije pokušao sačuvati postojeću podjelu i svakoj maloj prostoriji pronaći novu funkciju. Otvoreni su novi prolazi između ranije izolovanih dijelova, podovi su ponovo obrađeni kako bi se različite cjeline povezale, a intervencija je zahvatila i dio krovne konstrukcije.
Rezultat nije klasični open space. I dalje postoje niše, uglovi, promjene visine i jasne funkcionalne zone, ali ih više ne doživljavamo kao niz malih soba kroz koje prolazimo jednu po jednu.
Kod malih stanova često govorimo o rušenju zidova, ali ovdje je zanimljivija upravo ideja kontrolisanog otvaranja.
Nisu sve granice nestale. Umjesto toga, arhitekti su birali mjesta na kojima će novi otvor produžiti pogled, povezati dvije zone ili omogućiti da dnevno svjetlo stigne dalje nego prije.
Tako prostor dobija onu vrstu dubine koju nije moguće postići samo svijetlom bojom zidova. Kada iz jedne tačke možemo vidjeti kroz nekoliko dijelova stana, tlocrt više ne čitamo kao zbir njegovih najmanjih dijelova.
To je možda i najkorisnija ideja ovog projekta za svaki problematičan mali stan: nije uvijek potrebno ukloniti cijeli zid da bi prostor djelovao otvorenije. Nekada je dovoljno pronaći pravi pogled kroz njega.
Potkrovlje ima jednu očitu prednost koju ovaj projekt koristi do maksimuma: krov.
Novi krovni otvori odnosno svjetlarnici uvode prirodno svjetlo duboko u stan, umjesto da ono ostane vezano samo za vanjske zidove. Na fotografijama se posebno vidi koliko taj potez mijenja zone smještene direktno ispod kosina, uključujući trpezarijski dio u kojem se okrugli drveni sto nalazi upravo ispod jednog od njih.
Kod tlocrta koji je nekada bio sastavljen od mnogo malih prostorija ovo je posebno važno. Nakon uklanjanja dijela fizičkih barijera, svjetlo postaje ono što nove zone vizualno povezuje.
Bijele i bež površine pritom nisu tu samo zbog minimalističkog dojma. One reflektuju dnevno svjetlo i daju neravnom volumenu krova mirniju pozadinu.
Foto: @actedeux
Potkrovlje gotovo uvijek ostavlja nekoliko kvadrata koje je teško opremiti standardnim namještajem.
Ovdje su upravo takva mjesta postala dio arhitekture.
Ormari, police i spremišta izrađeni su po mjeri i nastavljaju liniju kosog krova, pa najniži dijelovi prostora ne ostaju mrtve zone. Biblioteka koristi jedan od zidova ispod krova, integrisani ormari prate njegov nagib, a mala niša na najnižoj tački pretvorena je u prostor za čitanje i odlaganje.
Većina namještaja projektovana je posebno za stan i izrađena u saradnji sa zanatlijama. To je ovdje manje pitanje luksuza, a više logike: kada prostor nije standardan, ni njegovo opremanje teško može biti potpuno standardno.
Nakon gotovo potpuno bijelih i bež površina, kuhinja pravi mali zaokret.
Lakirana vrata ormarića izvedena su u nekoliko pastelnih tonova, čije su kombinacije inspirisane radom slikara Ettorea Spallettija. Fronte su uokvirene nehrđajućim čelikom, dok su ručke laserski izrezane direktno u njih.
Zanimljivo je što boja nije raspoređena po cijelom stanu.
Koncentrisana je na jednu funkcionalnu zonu i zato radi gotovo kao arhitektonska oznaka: bez novog zida odmah razumijemo gdje završava neutralna dnevna zona i počinje kuhinja.
Za mali tlocrt to je dobra zamjena za fizičke pregrade. Prostorije se mogu razdvojiti materijalom i bojom, a da se ponovo ne zatvore zidovima.
Spavaća zona smještena je upravo ispod najizraženije kosine krova, na mjestu gdje puna visina prostora više nije presudna. Umjesto da pokušavaju „ispraviti“ geometriju potkrovlja, arhitekti su joj prilagodili funkciju. Krevet je uvučen pod nagib krova, pa ono što bi u dnevnoj zoni vjerovatno bilo nezgodno mjesto ovdje postaje prirodna niša za odmor.
Uz nju se pojavljuje i kompaktna zona za odlaganje i čitanje smještena ispod nižeg dijela krova, čime su iskorišteni i centimetri u koje klasičan namještaj teško može stati. Ugrađeni ormari i police prate istu geometriju, umjesto da prostor dodatno opterećuju samostojećim komadima.
To je možda i jedna od najprimjenjivijih lekcija ovog stana: u potkrovlju ne treba svaka zona imati istu visinu da bi bila funkcionalna. Najniži dijelovi mogu preuzeti funkcije za koje nam visina ni nije potrebna, dok se otvoreniji i viši dijelovi čuvaju za kretanje i svakodnevni boravak.
Na kraju, ovaj projekt ne pokušava učiniti 55 m² većim nego što jeste. Mnogo je važnije što je nekadašnjih desetak fragmenata pretvoreno u 55 povezanih kvadrata u kojima svaki dio krova dobija razlog da bude tu.
Foto: @actedeux
TEKST: Ada Ćeremida
Visok strop može biti najveća prednost prostorije, ali i razlog zbog kojeg ona djeluje prazno. Ova kuća u Banjoj Luci pokazuje kako riješiti upravo taj balans.
Kada dnevni boravak ima dvostruku visinu, galeriju i kosi krov, problem više nije kako ga učiniti većim. Sasvim suprotno: treba pronaći način da prostor tih proporcija i dalje djeluje kao dom.
Upravo nam je to prvo privuklo pažnju u House Rega, projektu studija Dvougao Arhitektura u Banjoj Luci. Umjesto da visinu pokušaju vizuelno „popuniti“, arhitekti su je ostavili čitljivom i povezali dvije etaže kroz materijale koji se ponavljaju: svijetlo drvo, bijele površine, mineralne sive tonove i crne metalne detalje.
Studio smo već predstavili kroz njihov stan od 120 m² u Banjoj Luci, gdje su tamnije drvo, zelena fotelja i crni detalji davali kontrast znatno mirnijoj osnovi. Ovdje je pristup gotovo obrnut: interijer je svjetliji i topliji, a karakter dolazi prvenstveno iz same arhitekture prostora. 
Dnevna zona najbolje objašnjava cijeli projekat. Kosi strop s vidljivim drvenim gredama nastavlja se prema mezzaninu ili galeriji, dok otvoreno stepenište s drvenim gazištima i crnom metalnom konstrukcijom postaje dio interijera, umjesto elementa koji se pokušava sakriti.
Posebno je dobra odluka da zid s televizorom prati punu visinu prostora. Velika površina furnira hrasta daje vertikali mjerilo i toplinu, dok niski horizontalni element uz pod vizuelno vraća kompoziciju na ljudsku mjeru. GAZZDA namještaj ovdje je dobar kontrapunkt cijeloj arhitektonskoj priči. Posebno se izdvaja Dedo Lounge Chair, fotelja bh. dizajnera Saliha Teskeredžića, čiji drveni okvir i kožna presvlaka unose mekšu, taktilniju notu među strože linije kamina, stepeništa i velikih zidnih ploha.
Tu je i kamin u sivoj teksturi, pa se nekoliko velikih površina zapravo ponaša kao arhitektonska kompozicija: drvo donosi toplinu, siva masa kamina težinu, a bijeli zidovi ostavljaju dovoljno zraka između njih.
Velike skulpturalne visilice dodatno koriste visinu koju prostor nudi. Umjesto jedne lampe iznad standardne kote dnevnog boravka, grupa rasvjetnih tijela spušta se kroz volumen i čini prazninu između prizemlja i krova dijelom dizajna.
Ovdje je odgovor gotovo potpuno otvorena konstrukcija.
Stepenice nemaju pune uspone, a crni metalni profil dovoljno je tanak da kroz njega i dalje čitamo prostor iza. Isti princip nastavlja se na ogradi galerije, zbog čega gornja etaža ostaje vizuelno povezana s dnevnim boravkom.
Na galeriji se ponavljaju drvo, bijela i crna, ali je atmosfera mirnija. Otkrivene krovne grede daju ritam dugom prostoru, dok police uz niži dio krova koriste zonu koju bi u ovakvoj geometriji bilo lako ostaviti neiskorištenom.
I tu je možda jedan od korisnijih detalja cijelog projekta: neobična visina i kosine nisu tretirane kao problem koji treba sakriti, nego kao osnova za organizaciju prostora. 
U dnevnom boravku hrast zauzima gotovo cijeli zid. Na stepenicama postaje konstrukcijski naglasak. U spavaćoj sobi prelazi iza uzglavlja i u lebdeći noćni ormarić, dok se u kupatilu pojavljuje na frontama namještaja i unutar osvijetljenih niša.
Upravo to ponavljanje čini da različite prostorije pripadaju istoj kući bez potrebe da izgledaju identično.
Spavaća soba je dobar primjer. Sivi tapacirani krevet i bijela posteljina mogli bi prostor učiniti prilično neutralnim, ali drvena obloga iza kreveta i topla indirektna rasvjeta mijenjaju cijeli osjećaj prostorije. Umjesto dodatnog dekora, glavnu riječ ponovo vode materijal, tekstura i svjetlo.
Kupatila su kompaktnija od ostatka kuće, pa se ista paleta ovdje koristi preciznije. Velike sive površine smiruju prostor, crna armatura daje jasne kontrastne tačke, a drveni elementi sprečavaju da sve ode u potpuno hladan minimalizam.
Najzanimljiviji su detalji koji istovremeno imaju funkciju: ormarić iznad WC-a koristi vertikalu zida za odlaganje, otvorene niše prekidaju zatvorenu plohu, a integrisana rasvjeta ih pretvara u izvor ambijentalnog svjetla.
Slično radi i veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima. Umjesto dodatnih zidnih lampi, pozadinsko svjetlo naglašava teksturu keramike i vizuelno širi relativno uzak prostor.
House Rega je dobar podsjetnik da veliki volumen ne traži nužno više namještaja. Ovdje su neki od najvažnijih dijelova interijera zapravo praznina iznad dnevnog boravka, pogled s galerije prema prizemlju i prostor između velikih visilica.
Dvougao Arhitektura je u prethodnom projektu koji smo predstavili pokazao kako tamni elementi mogu dati dubinu neutralnom stanu; tamo su, između ostalog, tamno drvo i integrisana rasvjeta gradili karakter open space zone. Stan u Banja Luci koji dokazuje… Stan u Banja Luci koji dokazuje…
House Rega ide drugim putem. Ovdje glavnu riječ preuzimaju volumen, vertikala i svjetlo, dok je interijer dovoljno miran da ih ne pokušava nadglasati. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
