TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.4.2026.
Prošle sedmice, Pamela Anderson predstavila je svoju prvu kolekciju namještaja u saradnji s brendom Olive Ateliers.
U posljednjih nekoliko godina, Pamela Anderson je redefinisala svoj javni imidž: od beauty ikone do žene koja otvoreno prihvata prirodno starenje, dijeli trenutke iz vrta i živi sporije, autentičnije.
Publika je taj zaokret prihvatila gotovo jednoglasno, pa zato možda ne iznenađuje da njen ulazak u svijet interijera dolazi kroz materijale poput ratana i estetiku koja priziva sjećanja.
Ali upravo tu počinje druga priča, ona dizajnerska u kojoj se postavlja pitanje: gdje završava inspiracija, a gdje počinje reprodukcija?
Kolekcija pod nazivom The Sentimentalist donosi oko 40 komada od lounge stolica i sofa do stolova i košara izrađenih pretežno od prirodnog ratana, uz prepoznatljive plavo-bijele pruge.
Prema riječima same Anderson, kolekcija je duboko lična. Inspirisana je njenim odrastanjem uz more, sjećanjima na bakinu farmu i materijalima koji “stare dostojanstveno” drvo izblijedjelo od soli, teksture koje s vremenom omekšavaju i komadi koji se sele između unutarnjih i vanjskih prostora.
Estetika je jasna: pomalo francuska, pomalo neukroćena, ali prije svega nostalgična oslonjena na poznate forme i osjećaj doma koji nije vezan za trend, nego za emociju.
Foto: @pamelaanderson
Dok lifestyle publika kolekciju čita kroz priču i atmosferu, dio dizajnerske scene reagovao je drugačije.
Komentari se ne fokusiraju na samu izvedbu koja je korektna i estetski dosljedna već na pitanje autorskog doprinosa. U industriji koja sve više insistira na inovaciji, mnogi problem vide u tome što se historijske reference predstavljaju kao novi dizajn, bez jasnog pomaka naprijed.
Foto: @michaelcliffordphotography
Drugi sloj kritike ide još dalje: ukazuje na širi fenomen u kojem poznata imena ulaze u dizajn s lakoćom koju profesionalci nemaju. U tom kontekstu, pažnja koju takvi projekti dobijaju često se doživljava kao disproporcionalna u odnosu na rad dizajnera koji godinama grade svoje prakse, ali ostaju izvan glavnog fokusa.
Naravno, postoji i treći, jednostavniji pogled: da tržištu možda nije nedostajala još jedna ratan kolekcija.
Foto: @pamelaanderson
Ova situacija otvara pitanje koje dizajn rijetko jasno definiše: da li je ulazak u industriju “izvana” problem sam po sebi ili je problem način na koji se taj ulazak pozicionira?
Jer paralelno, iste sedmice, Emma Chamberlain, youtuberka i influenserica, predstavila je vlastitu, znatno ekscentričniju kolekciju proizvoda i namještaja bez gotovo ikakvog vidljivog otpora iz dizajnerskih krugova.
Razlika možda nije u tome ko dizajnira, nego kako: da li projekat donosi novu perspektivu, pomjera estetiku ili barem redefiniše postojeće reference.
Kolekcija Pamele Anderson ostaje negdje između, dovoljno osobna da ima priču, ali dovoljno poznata da otvori debatu.
Foto: @rjbruni
TEKST: Ada Ćeremida
Koliko dodatnih kvadrata je zaista potrebno da bi kuća postala funkcionalnija? Nekada mnogo manje nego što mislimo.
U Dublinu smo pronašli primjer koji bi mogao promijeniti način na koji razmišljate o renoviranju starijih kuća. Umjesto velike dogradnje i potpunog mijenjanja postojećeg prostora, arhitekti iz studija REIR Studio odlučili su dodati svega 6 m² i drugačije organizovati ono što je već bilo tu.
Riječ je o viktorijanskoj kući površine približno 85 m², smještenoj u četvrti Phibsborough, koja je prije renoviranja imala dva problema poznata mnogim vlasnicima starijih nekretnina: nedostatak prirodnog svjetla i raspored prostorija koji nije odgovarao svakodnevnim potrebama. 
Kod ove renovacije najzanimljiviji dio nije sama dogradnja, već način na koji je iskorišten postojeći prostor.
Arhitekti su uklonili jedan od unutrašnjih zidova i reorganizovali prizemlje kako bi omogućili bolju povezanost prostorija, više prirodnog svjetla i dodatne funkcije koje su ranije nedostajale.
Tako je kuća dobila zaseban mali ured i pomoćnu zonu, bez potrebe za velikim proširenjem.
Ovo je ujedno dobar podsjetnik da prije planiranja dodatnih kvadrata vrijedi razmotriti može li se postojeći tlocrt organizovati drugačije. Ponekad jedan uklonjeni zid ili bolje pozicionirana pregrada naprave veću razliku od nekoliko novih prostorija.
Osim nove organizacije prizemlja, veliki dio transformacije dolazi i iz načina na koji su arhitekti koristili boju . Umjesto neutralne i sigurne palete, ovdje su se odlučili za spoj zagasitih terakota tonova, toplih zemljanih nijansi i nježne mint zelene, a upravo ta kombinacija prostoru daje potpuno drugačiji karakter.
Mint zelena na zidovima djeluje svježe, smireno i prozračno, pa pomaže da prostor, iako kompaktan, izgleda lakše i otvorenije. Nasuprot tome, terakota i crvenkasto-zemljani tonovi unose dubinu, toplinu i osjećaj intime, posebno u prijelaznim zonama i ugradbenim elementima. Zajedno stvaraju interijer koji je istovremeno razigran i vrlo promišljen.
Posebno je zanimljivo što boje ovdje nisu korištene samo dekorativno. One pomažu i u čitanju prostora: svjetlija zelena vizuelno otvara dnevne dijelove, dok tamniji, topliji tonovi naglašavaju niše, prolaze i ugradnju. Na taj način boja postaje alat za zoniranje, ali i za atmosferu. 
Jedno od najpametnijih rješenja u ovoj kući je pregrada od rebrastog stakla širine 1,7 metara.
Njena funkcija je jednostavna, ali vrlo promišljena: omogućava prirodnom svjetlu da dopre do radnog prostora, dok istovremeno pruža određenu vizuelnu privatnost.
Za razliku od klasičnog punog zida, rebrasto staklo ne prekida potpuno protok svjetla. Istovremeno, njegova tekstura zamagljuje pogled, pa ured zadržava osjećaj zasebne prostorije.
To je ideja koju vrijedi razmotriti i u manjim stanovima, naročito kada želimo odvojiti radni kutak od dnevnog boravka, a nemamo dovoljno prozora za dvije potpuno zatvorene prostorije.
Najvažnija lekcija ovog projekta jeste da funkcionalnost ne zavisi isključivo od kvadrature.
Kada planiramo renoviranje, često prvo razmišljamo o tome šta bismo mogli dodati. Međutim, ova kuća pokazuje koliko je važno analizirati postojeći raspored, kretanje kroz prostor i pristup dnevnom svjetlu.
Tri ideje koje vrijedi zapamtiti: reorganizacija tlocrta prije dogradnje, korištenje poluprozirnih pregrada umjesto punih zidova i planiranje prostorija prema stvarnim svakodnevnim navikama.
Kuća u Dublinu tako je dobila novu funkcionalnost uz relativno malu intervenciju u površini. A možda je to i najkorisnija inspiracija za sve koji planiraju renoviranje: prije nego što počnete tražiti više prostora, provjerite koristite li najbolje onaj koji već imate. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
