TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.4.2026.
Prošle sedmice, Pamela Anderson predstavila je svoju prvu kolekciju namještaja u saradnji s brendom Olive Ateliers.
U posljednjih nekoliko godina, Pamela Anderson je redefinisala svoj javni imidž: od beauty ikone do žene koja otvoreno prihvata prirodno starenje, dijeli trenutke iz vrta i živi sporije, autentičnije.
Publika je taj zaokret prihvatila gotovo jednoglasno, pa zato možda ne iznenađuje da njen ulazak u svijet interijera dolazi kroz materijale poput ratana i estetiku koja priziva sjećanja.
Ali upravo tu počinje druga priča, ona dizajnerska u kojoj se postavlja pitanje: gdje završava inspiracija, a gdje počinje reprodukcija?

Kolekcija pod nazivom The Sentimentalist donosi oko 40 komada od lounge stolica i sofa do stolova i košara izrađenih pretežno od prirodnog ratana, uz prepoznatljive plavo-bijele pruge.
Prema riječima same Anderson, kolekcija je duboko lična. Inspirisana je njenim odrastanjem uz more, sjećanjima na bakinu farmu i materijalima koji “stare dostojanstveno” drvo izblijedjelo od soli, teksture koje s vremenom omekšavaju i komadi koji se sele između unutarnjih i vanjskih prostora.
Estetika je jasna: pomalo francuska, pomalo neukroćena, ali prije svega nostalgična oslonjena na poznate forme i osjećaj doma koji nije vezan za trend, nego za emociju.

Foto: @pamelaanderson
Dok lifestyle publika kolekciju čita kroz priču i atmosferu, dio dizajnerske scene reagovao je drugačije.
Komentari se ne fokusiraju na samu izvedbu koja je korektna i estetski dosljedna već na pitanje autorskog doprinosa. U industriji koja sve više insistira na inovaciji, mnogi problem vide u tome što se historijske reference predstavljaju kao novi dizajn, bez jasnog pomaka naprijed.
Foto: @michaelcliffordphotography
Drugi sloj kritike ide još dalje: ukazuje na širi fenomen u kojem poznata imena ulaze u dizajn s lakoćom koju profesionalci nemaju. U tom kontekstu, pažnja koju takvi projekti dobijaju često se doživljava kao disproporcionalna u odnosu na rad dizajnera koji godinama grade svoje prakse, ali ostaju izvan glavnog fokusa.
Naravno, postoji i treći, jednostavniji pogled: da tržištu možda nije nedostajala još jedna ratan kolekcija.




Foto: @pamelaanderson
Ova situacija otvara pitanje koje dizajn rijetko jasno definiše: da li je ulazak u industriju “izvana” problem sam po sebi ili je problem način na koji se taj ulazak pozicionira?

Jer paralelno, iste sedmice, Emma Chamberlain, youtuberka i influenserica, predstavila je vlastitu, znatno ekscentričniju kolekciju proizvoda i namještaja bez gotovo ikakvog vidljivog otpora iz dizajnerskih krugova.
Razlika možda nije u tome ko dizajnira, nego kako: da li projekat donosi novu perspektivu, pomjera estetiku ili barem redefiniše postojeće reference.
Kolekcija Pamele Anderson ostaje negdje između, dovoljno osobna da ima priču, ali dovoljno poznata da otvori debatu.
Foto: @rjbruni
TEKST: Ada Ćeremida
Ako su arhitektonski Grand Prix pobjednici pokazali kako danas gradimo gradove, ovogodišnji dobitnici u kategoriji interijera otkrivaju kako oblikujemo iskustva unutar njih. Od vrtića i radnih prostora do historijskih vila i paviljona u Veneciji, riječ je o projektima koji pokazuju da dobar interijer nikada nije samo pitanje estetike.
Ovogodišnje BIG SEE Awards 2026 nagrade u kategoriji interijera prepoznale su projekte koji odgovaraju na vrlo različite potrebe: od rada i obrazovanja do druženja, stanovanja i kulture.
Zajedničko im je to što prostor koriste kao alat za stvaranje boljih iskustava, a ne samo kao vizuelni okvir. Umjesto spektakularnih gesti, nagrađeni projekti oslanjaju se na pažljivo promišljene materijale, svjetlo, kretanje i atmosferu.
Rezultat su interijeri koji jednako dobro funkcionišu koliko i izgledaju. Upravo zbog toga našli su se među Grand Prix pobjednicima BIG SEE Awards 2026.
Smješten u obnovljenoj historijskoj vili u Šangaju, ovaj butik koristi interijer kao produžetak identiteta brenda. Sačuvane drvene krovne konstrukcije, unutrašnje dvorište, mikrocementne površine i detalji od mesinga stvaraju prostor koji istovremeno djeluje savremeno i duboko povezan s lokalnim kontekstom. 

Posebna vrijednost projekta leži u načinu na koji mirisi, materijali i svjetlo zajedno grade iskustvo prostora. Umjesto klasične trgovine, nastaje gotovo scenografsko okruženje koje posjetioca uvodi u svijet brenda.

Centralni element ovog projekta nije namještaj ni dekoracija, već impresivno stepenište koje postaje mjesto susreta, igre i svakodnevnog života. Ono povezuje različite nivoe kroz mostove, galerije i međuprostore koji podstiču spontanu interakciju. 



Projekt pokazuje kako zajednički prostori mogu biti aktivni dio svakodnevnice, a ne samo prolazne zone između sadržaja. Fokus na društvenim aktivnostima omogućio je efikasnije korištenje prostora bez nepotrebnih kvadrata.
Radni prostor ovdje je zamišljen kao okruženje koje podržava kreativnost jednako koliko i produktivnost. Boje, teksture, biljke i namještaj po mjeri razbijaju monotoniju tipičnih kancelarijskih enterijera. 

Umjesto uniformnog prostora, zaposlenici imaju različite zone za fokusirani rad, saradnju i neformalne razgovore. Interijer uspijeva pronaći ravnotežu između energije i smirenosti, stvarajući ugodnije radno okruženje za svakodnevni boravak.

Ovaj vrtić pokazuje kako interijer može postati aktivni učesnik u procesu odrastanja. Platforme, otvori, niše i elementi prilagođeni djeci podstiču istraživanje, igru i samostalnost. 

Topli drveni elementi i pažljivo kontrolisana paleta boja smanjuju vizuelnu preopterećenost prostora, dok akustička rješenja doprinose osjećaju mira. Rezultat je okruženje koje istovremeno podstiče radoznalost i pruža osjećaj sigurnosti.

Smješten u Bauhaus vili iz 1932. godine, ovaj stan istražuje kako historijsko naslijeđe može funkcionisati u savremenom porodičnom životu. Originalni karakter prostora pažljivo je očuvan, dok su nove intervencije uvedene s mjerom i jasnoćom. 

Posebno zanimljivo rješenje predstavlja restaurirani veliki prozor koji prenosi prirodno svjetlo prema kuhinji kroz staklenu unutrašnju pregradu. Interijer uspijeva spojiti porodičnu svakodnevicu, lične uspomene i naslijeđe modernizma bez osjećaja muzejske distance.
Među ovogodišnjim pobjednicima nalazi se i projekt koji granice između arhitekture, interijera i društvenog prostora gotovo potpuno briše. Smješten u Veneciji, paviljon koristi postojeću strukturu umjesto izgradnje nove te okuplja lokalne zanatlije, muzičare i stanovnike kroz niz zajedničkih aktivnosti. 
Namjerno nedovršen karakter prostora ostavlja mjesto za buduće intervencije i susrete. Umjesto gotovog objekta, nastaje živa platforma za razmjenu znanja, iskustava i zajedništva.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!