TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.10.2026.
Pariški hotel koji više izgleda kao pažljivo složen stan nego mjesto za kratki boravak dao nam je nekoliko ideja koje ove jeseni vrijedi prenijeti u vlastiti interijer.
Ako biste Hôtel Massé vidjeli bez konteksta, vjerovatno ne biste prvo pomislili na hotel. Velika umjetnička platna naslonjena iznad niskih polica, knjige koje nisu savršeno posložene, vintage fotelje, drvo na plafonu i namještaj koji djeluje kao da se skupljao godinama više podsjećaju na nečiji pariški stan s jako dobrim ukusom.
I možda je baš u tome cijela ideja.
Na adresi 32 bis Rue Victor Massé u Pigalleu, nekoliko minuta od Rue des Martyrs, nalazi se hotel sa samo 40 soba koji su Éole i Corto Peyron zamislili kao mjesto u kojem gost više živi nego odsjedne. Smješten je u haussmannovskoj zgradi, a interijer su oblikovale Juliette Gasparetto i Julie Parenti iz studija Gasparetto Parenti.
Za ovosedmični DESIGN.inspo ne gledamo ga toliko kao adresu za sljedeći odlazak u Pariz, koliko kao vrlo dobar moodboard za vlastiti dom. 
Najzanimljivija stvar kod Masséa zapravo je ono čega nema: osjećaja da je svaki predmet kupljen istovremeno i za isti projekat.
Gasparetto Parenti kombinira okoumé drvo i primorski bor s lakiranim bordo površinama, hromom, tepihom, mekanim presvlakama i vintage komadima iz 1970-ih. Pojedini elementi projektovani su posebno za hotel, dok drugi djeluju pronađeno, sačuvano ili doneseno iz nekog prethodnog života.
To je princip koji vrlo lako možemo prenijeti kući: ne pokušavati završiti prostor odjednom. Nova sofa može stajati uz vintage fotelju, savremen sto uz stariju lampu, a komad koji nema savršen par često prostoru daje više karaktera nego cijela usklađena kolekcija. 
Pogled ide prema plafonu gotovo jednako često koliko prema namještaju.
Drvo se u Hôtel Masséu pojavljuje kroz obloge, okoumé i primorski bor, ali i kroz reciklirane i pronađene komade koje je radio stolar Alexis Mazin.
Upravo veće drvene površine daju sobama onu toplinu zbog koje prostor djeluje više rezidencijalno nego hotelski. Ne morate, naravno, odmah obložiti plafon. Isti princip može značiti jednu dugu drvenu policu, vintage klub sto, zidnu oblogu ili nekoliko različitih tonova drveta u istoj prostoriji.
Ovdje je dobra lekcija i to da drvo ne mora biti savršeno usklađeno s drugim drvetom.
Ako iz ovog hotela želimo ukrasti samo jednu ideju, neka to bude način na koji tretira umjetnost.
Radovi Sophie Esteve, Eduarda Lalannea, Gallate Martin i Christiana Rose nisu sitni dekor kojim se popunjava prazan zid. Umjetnost ovdje dobija ozbiljnu površinu i postaje dio arhitekture prostorije, a pojedina djela napravljena su upravo za hotel.
Posebno nam je zanimljiv veliki rad Christiana Rose iznad niske police: njegova skala mijenja odnos svega što se nalazi oko njega. Umjesto galerijskog zida od deset manjih okvira, jedno veliko djelo može biti sasvim dovoljno.
Ispod njega onda mogu doći knjige, keramika, lampa ili stvari koje već imate. Ne mora svaki centimetar zida dobiti svoju dekoraciju.
Nema ogromnog lustera koji pokušava preuzeti prostor.
Umjesto toga, Massé koristi manje izvore svjetla raspoređene kroz prostor: zidne lampe, stolne lampe i vintage modele, među kojima su i lampe Inga Maurera iz 1970-ih.
To je posebno dobra ideja za jesen, kada ponovno počinjemo mnogo više primjećivati kako prostor izgleda navečer. Umjesto jednog jakog plafonskog izvora, nekoliko nižih i toplijih tačaka svjetla može potpuno promijeniti dnevni boravak.
Massé ima mnogo toga: različite vrste drveta, umjetnost, tepih, bordo lak, hrom, vintage namještaj, knjige, keramiku, teksture i komade izrađene posebno za prostor.
Ipak, prostor ne djeluje zatrpano.
Razlog je u tome što elementi imaju dovoljno mjesta oko sebe. Niska polica može ostati djelimično prazna. Sto ne mora imati pet dekorativnih predmeta. Fotelja može biti drugačija od sofe. Knjige mogu ostati naslagane horizontalno. Upravo ta mala nesavršenost daje prostorima osjećaj da se u njima živi, umjesto da čekaju fotografisanje.
To je možda i najbolja ideja koju ove sedmice nosimo iz Pariza: ako želite da dom djeluje skuplje, zanimljivije i ličnije, možda mu ne treba još jedan novi predmet. Možda mu samo treba malo manje koordiniranja.
TEKST: Ada Ćeremida
Visok strop može biti najveća prednost prostorije, ali i razlog zbog kojeg ona djeluje prazno. Ova kuća u Banjoj Luci pokazuje kako riješiti upravo taj balans.
Kada dnevni boravak ima dvostruku visinu, galeriju i kosi krov, problem više nije kako ga učiniti većim. Sasvim suprotno: treba pronaći način da prostor tih proporcija i dalje djeluje kao dom.
Upravo nam je to prvo privuklo pažnju u House Rega, projektu studija Dvougao Arhitektura u Banjoj Luci. Umjesto da visinu pokušaju vizuelno „popuniti“, arhitekti su je ostavili čitljivom i povezali dvije etaže kroz materijale koji se ponavljaju: svijetlo drvo, bijele površine, mineralne sive tonove i crne metalne detalje.
Studio smo već predstavili kroz njihov stan od 120 m² u Banjoj Luci, gdje su tamnije drvo, zelena fotelja i crni detalji davali kontrast znatno mirnijoj osnovi. Ovdje je pristup gotovo obrnut: interijer je svjetliji i topliji, a karakter dolazi prvenstveno iz same arhitekture prostora. 
Dnevna zona najbolje objašnjava cijeli projekat. Kosi strop s vidljivim drvenim gredama nastavlja se prema mezzaninu ili galeriji, dok otvoreno stepenište s drvenim gazištima i crnom metalnom konstrukcijom postaje dio interijera, umjesto elementa koji se pokušava sakriti.
Posebno je dobra odluka da zid s televizorom prati punu visinu prostora. Velika površina furnira hrasta daje vertikali mjerilo i toplinu, dok niski horizontalni element uz pod vizuelno vraća kompoziciju na ljudsku mjeru. GAZZDA namještaj ovdje je dobar kontrapunkt cijeloj arhitektonskoj priči. Posebno se izdvaja Dedo Lounge Chair, fotelja bh. dizajnera Saliha Teskeredžića, čiji drveni okvir i kožna presvlaka unose mekšu, taktilniju notu među strože linije kamina, stepeništa i velikih zidnih ploha.
Tu je i kamin u sivoj teksturi, pa se nekoliko velikih površina zapravo ponaša kao arhitektonska kompozicija: drvo donosi toplinu, siva masa kamina težinu, a bijeli zidovi ostavljaju dovoljno zraka između njih.
Velike skulpturalne visilice dodatno koriste visinu koju prostor nudi. Umjesto jedne lampe iznad standardne kote dnevnog boravka, grupa rasvjetnih tijela spušta se kroz volumen i čini prazninu između prizemlja i krova dijelom dizajna.
Ovdje je odgovor gotovo potpuno otvorena konstrukcija.
Stepenice nemaju pune uspone, a crni metalni profil dovoljno je tanak da kroz njega i dalje čitamo prostor iza. Isti princip nastavlja se na ogradi galerije, zbog čega gornja etaža ostaje vizuelno povezana s dnevnim boravkom.
Na galeriji se ponavljaju drvo, bijela i crna, ali je atmosfera mirnija. Otkrivene krovne grede daju ritam dugom prostoru, dok police uz niži dio krova koriste zonu koju bi u ovakvoj geometriji bilo lako ostaviti neiskorištenom.
I tu je možda jedan od korisnijih detalja cijelog projekta: neobična visina i kosine nisu tretirane kao problem koji treba sakriti, nego kao osnova za organizaciju prostora. 
U dnevnom boravku hrast zauzima gotovo cijeli zid. Na stepenicama postaje konstrukcijski naglasak. U spavaćoj sobi prelazi iza uzglavlja i u lebdeći noćni ormarić, dok se u kupatilu pojavljuje na frontama namještaja i unutar osvijetljenih niša.
Upravo to ponavljanje čini da različite prostorije pripadaju istoj kući bez potrebe da izgledaju identično.
Spavaća soba je dobar primjer. Sivi tapacirani krevet i bijela posteljina mogli bi prostor učiniti prilično neutralnim, ali drvena obloga iza kreveta i topla indirektna rasvjeta mijenjaju cijeli osjećaj prostorije. Umjesto dodatnog dekora, glavnu riječ ponovo vode materijal, tekstura i svjetlo.
Kupatila su kompaktnija od ostatka kuće, pa se ista paleta ovdje koristi preciznije. Velike sive površine smiruju prostor, crna armatura daje jasne kontrastne tačke, a drveni elementi sprečavaju da sve ode u potpuno hladan minimalizam.
Najzanimljiviji su detalji koji istovremeno imaju funkciju: ormarić iznad WC-a koristi vertikalu zida za odlaganje, otvorene niše prekidaju zatvorenu plohu, a integrisana rasvjeta ih pretvara u izvor ambijentalnog svjetla.
Slično radi i veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima. Umjesto dodatnih zidnih lampi, pozadinsko svjetlo naglašava teksturu keramike i vizuelno širi relativno uzak prostor.
House Rega je dobar podsjetnik da veliki volumen ne traži nužno više namještaja. Ovdje su neki od najvažnijih dijelova interijera zapravo praznina iznad dnevnog boravka, pogled s galerije prema prizemlju i prostor između velikih visilica.
Dvougao Arhitektura je u prethodnom projektu koji smo predstavili pokazao kako tamni elementi mogu dati dubinu neutralnom stanu; tamo su, između ostalog, tamno drvo i integrisana rasvjeta gradili karakter open space zone. Stan u Banja Luci koji dokazuje… Stan u Banja Luci koji dokazuje…
House Rega ide drugim putem. Ovdje glavnu riječ preuzimaju volumen, vertikala i svjetlo, dok je interijer dovoljno miran da ih ne pokušava nadglasati. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
