TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.7.2026.
Divan u prostoru često izgleda kao komad koji je stigao iz nekog elegantnijeg vremena, ali njegova funkcija je veoma savremena. Može zamijeniti klupu, dodatno sjedište, mjesto za čitanje ili vizuelno razdvojiti otvoreni dnevni boravak.
Divan je tapecirano sjedište izdužene forme, najčešće bez klasičnog naslona ili s povišenim dijelom na jednom ili oba kraja. Zbog niskog profila ne zatvara pogled kroz prostor, pa je dobar izbor za dnevne sobe u kojima klasična sofa djeluje previše masivno. Ipak, lako može izgledati kao usamljena klupa ako oko njega nema jasnog rasporeda.
Ključ je u tome da divan ne posmatrate kao komad koji treba samo prisloniti uz slobodan zid.
U nastavku donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da divan povežete s ostatkom interijera i pretvorite ga u funkcionalan, ali i vizuelno upečatljiv dio prostorije.
Prije pomjeranja namještaja razmislite kako ćete ga zaista koristiti. Divan može biti mjesto za čitanje, dodatno sjedište kada dođu gosti, ležaj za kratki odmor ili mekana granica između dnevnog boravka i trpezarije.
Ako će se koristiti svakodnevno, uz njega ostavite dovoljno prostora za lampu, odlaganje knjige i nesmetan prolaz. Dekorativni divan može stajati u formalnijem dijelu sobe, ispred kamina ili velikog umjetničkog djela. U manjem stanu praktičniji je model ravne siluete koji po potrebi može poslužiti i kao krevet za gosta.
Divan je jedan od rijetkih komada koji često izgleda bolje u sredini prostorije nego uz njen rub. Možete ga postaviti preko puta sofe, ispred kamina ili bočno u odnosu na glavni prostor za sjedenje. Tako nastaje intimnija zona za razgovor, a raspored više ne djeluje kao niz namještaja poredanog uz zidove.
U otvorenom prostoru divan može označiti kraj dnevnog boravka bez visoke pregrade koja bi blokirala svjetlost. Ostavite najmanje jednu stranu potpuno prohodnom, kako njegova elegantna forma ne bi postala prepreka. Ako je model tapeciran i sa stražnje strane, nema razloga da ga skrivate uza zid.
Bez tepiha divan može izgledati kao da je naknadno dodan u prostor. Najsigurnije je izabrati tepih dovoljno velik da prednje noge divana i okolnog namještaja stoje na njemu. Tako svi elementi pripadaju istoj zoni, čak i kada nisu postavljeni neposredno jedan uz drugi.
Orijentalni i vintage tepisi dobro pristaju klasičnim modelima sa zakrivljenim nogama, dok jednostavni vuneni tepisi smiruju divan intenzivne boje ili neobične forme. Kod dugog i uskog modela izbjegavajte premalen tepih koji završava tačno ispod njega.
Bolje izgleda kada oko divana ostane vidljiv okvir od najmanje dvadesetak centimetara.
Za razliku od sofe, divanu uglavnom nije potreban cijeli niz dekorativnih jastuka. Njegova silueta, zakrivljeni krajevi ili detalji na presvlaci trebaju ostati vidljivi. Jedan valjkasti jastuk, dva manja jastuka različitih tekstura ili lagano prebačen pokrivač sasvim su dovoljni.
Ako divan već ima povišene završetke, jastuke postavite asimetrično samo na jednu stranu. Na ravnom daybed modelu možete dodati nekoliko većih naslonskih jastuka uz zid i pretvoriti ga u opušteno mjesto za čitanje. Boje ponovite kroz sliku, tepih ili zavjese kako tekstil ne bi djelovao nepovezano s ostatkom sobe.
Divan često izgleda lijepo na fotografiji, ali bez površine za odlaganje brzo postane sjedište koje niko ne koristi. Umjesto klasičnog klub-stola birajte uski bočni stolić, skulpturalni postament ili C-stolić koji se može privući sjedištu. Njegova visina treba pratiti visinu naslona za ruku ili biti nekoliko centimetara niža.
Podna lampa s usmjerenim svjetlom čini divan pogodnim za čitanje i navečer. Ako se nalazi ispred kamina ili biblioteke, jedna visoka lampa može uravnotežiti njegovu horizontalnu liniju.
U formalnijem prostoru možete dodati dvije manje lampe sa suprotnih strana, ali samo kada oko divana ima dovoljno mjesta.
Divan može biti najizraženiji komad u prostoriji, ali njegova boja treba imati barem jednu vezu s okruženjem.
U neutralnoj sobi divan u maslinastoj, bordo, kobalt plavoj ili oker boji može unijeti dovoljno karaktera bez dodatnog namještaja. Ako su zidovi već intenzivni, sigurniji izbor su lan, karamela, pijesak ili prigušena siva.
Uzorak je najbolje zadržati za manje jastuke, osim kada želite da divan bude glavni dekorativni element.
Divan u podnožju kreveta vizuelno završava kompoziciju spavaće sobe i daje praktično mjesto za odlaganje prekrivača ili oblačenje. Trebao bi biti uži od kreveta kako prolaz oko njega ne bi djelovao tijesno. U manjim sobama birajte model bez visokih završetaka i masivnih drvenih detalja.
Njegovu presvlaku možete povezati s uzglavljem ili napraviti kontrolisan kontrast. Primjerice, uz bež tapecirani krevet dobro radi tamnozeleni ili čokoladnosmeđi divan. Dodatni pokrivač nije obavezan jer će posteljina već unijeti dovoljno teksture u prostor.
Širi hodnik, prostor ispod stepenica ili dio uz veliki prozor može postati mala zona za sjedenje. U tim dijelovima doma praktičniji je divan s ravnim rubovima, čvršćom presvlakom i slobodnim prostorom ispod sjedišta. Model s vidljivim nogama djeluje lakše i ne zatvara prolaz.
Iznad njega postavite jedno veće umjetničko djelo ili grupu manjih okvira, ali pratite njegovu širinu. Uska konzola nije potrebna ako već imate divan, pa dekoraciju zadržite na zidu i jednom stoliću. Tako hodnik dobija funkciju bez osjećaja da je pretvoren u skladište namještaja.
TEKST: Ada Ćeremida
Ako vam s prvim hladnijim danima vlastiti dnevni boravak odjednom djeluje previše prazan, previše svijetao ili jednostavno nedovoljno ušuškan, novi interijer trend možda objašnjava zašto.
Nakon godina otvorenih tlocrta, gotovo praznih površina i interijera u kojima je svaki predmet imao svoje precizno određeno mjesto, dizajn se ove jeseni okreće u potpuno drugom smjeru. Tražimo manje savršenstva, a više osjećaja da nas prostor doslovno obavija.
Naziv koji se posljednjih mjeseci sve češće pojavljuje u međunarodnim dizajn medijima je burrowcore.
Burrowcore je odgovor na interijere koji su posljednjih godina postali previše ispolirani, prazni i gotovo scenografski. Umjesto prostora u kojem je svaki predmet savršeno pozicioniran, ovdje je fokus na osjećaju zaklona, topline i slojevitosti. Zamislite duboku fotelju uz policu punu knjiga, zavjese koje omekšavaju prostor, nekoliko različitih izvora svjetla, drvo s vidljivom teksturom, tepih, umjetnost i predmete koji djeluju kao da su se skupljali godinama. Burrowcore ne pokušava napraviti savršen kadar, nego dom koji izgleda kao da se u njemu zaista živi.
Na prvu zvuči kao još jedan internet core, ali kada ga rastavimo na arhitektonske elemente, priča postaje mnogo zanimljivija.
Engleska riječ burrow označava jazbinu ili sklonište koje životinja pravi u zemlji. U interijeru je prije možemo prevesti kao ideju prostora u koji se možemo zavući.
Inspiracija za naziv vezuje se uz male, vrlo detaljne interijere iz ilustracija Beatrix Potter i Jill Barklem: niske prostorije, drveni elementi, police prepune predmeta, kamini, tekstil i namještaj između kojeg gotovo da nema potpuno prazne površine.
Tu se odvaja od cottagecorea koji je često vrlo jasno vizuelno kodiran: ladanjska kuća, rustikalna kuhinja, cvjetni uzorci, svijetlo drvo i romantična slika života izvan grada.
Burrowcore ne traži kuću na selu. Jednako dobro može funkcionisati u stanu od 50 m² u centru grada jer njegova osnovna ideja nije arhitektonski stil objekta, nego osjećaj koji stvaramo unutar njega.
Manje ga zanima je li komoda dovoljno cottage, a više šta se dešava kada pored nje stavimo staru lampu, naslonimo nekoliko knjiga, spustimo svjetlo i dodamo fotelju u kojoj zaista želimo sjediti.
Ovdje trend postaje puno zanimljiviji od samog stylinga.
U teoriji arhitekture već dugo se govori o odnosu prospecta i refugea, odnosno pogleda i zaklona.
Teoriju je 1975. razvio britanski geograf Jay Appleton, a arhitektonski historičar Grant Hildebrand kasnije ju je koristio pri analizi kuća Franka Lloyda Wrighta. U tim analizama važni su bili prijelazi između otvorenih i zatvorenijih prostora, promjene visine stropa, način na koji su uokvireni pogledi i odnos između prostora iz kojeg posmatramo i prostora prema kojem gledamo. Istraživanja ove teorije nisu dala jednostavnu formulu koju možemo primijeniti na svaki interijer, ali koncept je ostao važan alat za razumijevanje zašto nam određene prostorne konfiguracije djeluju sigurnije i ugodnije.
Zamislite klupu ugrađenu uz prozor. Iznad i iza vas je čvrsta konstrukcija, sa strane možda polica ili zid, a ispred veliki prozor. Ili fotelju smještenu u nišu između dvije police za knjige. To su vrlo jednostavni primjeri prostora koji istovremeno daju osjećaj zaklona i pogleda prema van.
Burrowcore danas praktično ponovo popularizira taj princip, samo kroz mnogo pristupačniji jezik društvenih mreža.
Najlakša greška bila bi uzeti nekoliko floralnih jastuka, vintage lampu i tamnosmeđu komodu i zaključiti da smo dobili burrowcore.
Mnogo je važnije pitanje: gdje u toj prostoriji zapravo želite sjesti?
U velikim otvorenim dnevnim prostorima često imamo sofu koja lebdi u sredini tlocrta, veliki tepih, televizor i nekoliko pažljivo raspoređenih komada namještaja. Funkcionalno jeste. Intimno ne mora biti.
Burrowcore prostor pokušava napraviti manje zone unutar veće prostorije.
Polica za knjige može zatvoriti jednu stranu sofe. Konzola iza nje može stvoriti granicu. Fotelja i podna lampa mogu formirati zaseban kutak za čitanje. Zavjesa od poda do stropa može vizuelno omekšati cijeli zid. Manji sto sa dvije stolice u uglu može imati potpuno drugačiju atmosferu od ostatka dnevnog boravka.
Ako smo posljednjih sezona sve češće gledali povratak oraha, trešnje, dimljenog hrasta i drugih tamnijih vrsta drveta, burrowcore im daje savršeno okruženje.
Ali nije poenta napraviti cijelu prostoriju tamnom.
Tamno drvo dobro funkcioniše kada je jedan od slojeva, posebno uz toplije neutralne tonove, prigušenu zelenu, zagasitu plavu, bordo, aubergine, oker ili krem.
Još je važnije da materijali ne moraju izgledati potpuno novi.
Patina, vidljiva struktura drveta, malo istrošena koža, kamen koji nije savršeno uniforman ili ručno rađena keramika ovdje imaju prednost jer prostor čine manje sterilnim.
Na ovogodišnjem WOW!house projektu u Londonu, kroz 22 dizajnirana prostora, ponavljali su se bogatije boje, teksture i prostorije zamišljene kao svojevrsna skloništa od vanjskog svijeta.
Dakle, ne treba nam matching set. Zapravo je bolje ako ga nema.
Zavjese su ovdje mnogo više od završne dekoracije prozora.
Teža tkanina od poda do stropa mijenja akustiku, filtrira svjetlost i vizuelno omekšava granicu prostorije. Tepih definira zonu sjedenja. Tapacirana fotelja mijenja osjećaj jednog ugla. Jastuci i prekrivači dodaju slojeve zbog kojih se prostor više ne čita kao niz tvrdih ploha.
Ovaj trend direktno povezujemo s povratkom izraženijih zavjesa i tekstila, uz interes za vintage uzorke i reference na William Morrisa i Arts and Crafts pokret.
To je važna veza. Arts and Crafts pokret krajem 19. stoljeća reagovao je na industrijsku proizvodnju naglašavajući zanat, materijal, ornament i predmete napravljene ljudskom rukom. Burrowcore nije njegova savremena kopija, ali dijele ideju da dom ne mora izgledati anonimno da bi bio dobro dizajniran.
Zato se cvjetni uzorak ovdje može pojaviti uz prugastu fotelju, kilim i jednobojnu sofu bez potrebe da sve pripada istoj kolekciji.
Jedna plafonska lampa koja ravnomjerno osvijetli svaki centimetar prostorije teško će napraviti osjećaj skloništa. Burrowcore se mnogo više oslanja na više manjih izvora svjetla. Stolna lampa na komodi. Zidna lampa pored police. Podna lampa uz fotelju. Mala lampa u uglu koji bi inače ostao taman. Možda i svijeća na stolu.
Upravo niže, mekše osvjetljenje i kombinovanje stolnih i zidnih lampi umjesto oslanjanja na jako centralno svjetlo je nešto što pripada ovakvom načinu uređenja doma.
Dizajnerski gledano, smisao je u hijerarhiji svjetla. Ne mora svaki dio sobe imati jednaku luminanciju. Tamniji rub prostorije i osvijetljena zona uz sofu mogu stvoriti više dubine nego potpuno uniformno osvjetljenje.
Ako burrowcore želimo uvesti u dom ove jeseni, možda je upravo rasvjeta najbolja početna tačka.
Ovdje dolazimo do dijela zbog kojeg ovaj trend ima nešto više smisla od većine estetika koje svakih nekoliko mjeseci dobiju novo ime.
Ne traži da izbacimo ono što već imamo, naprotiv.
Jedan stariji sto može stajati uz savremenu stolicu. IKEA polica može biti puna starih izdanja knjiga. Dizajnerska lampa može završiti pored komode pronađene na buvljaku. Keramika s putovanja može stajati uz zdjelu koju koristimo svaki dan.
Najbolji način da razumijemo ovaj trend jeste kao davanje prostora prošlosti unutar savremenog doma: u svojim interijerima kombinuje periode, nove i vintage komade te vrlo različite cjenovne kategorije kako bi interijer dobio osjećaj da se razvijao s ljudima koji u njemu žive.
Nije riječ o tome da prostor mora biti pretrpan, riječ je o tome da ne mora izgledati završen.
Još bolje, jer tada kontrast postaje zanimljiviji.
U bijeloj novogradnji dovoljan početak mogu biti jedna velika zavjesa, tepih koji zaista odgovara dimenziji prostora, tamniji komad drveta, nekoliko različitih izvora svjetla i jedan jasno definiran kutak koji nije projektovan samo oko televizora.
Ako prostor ima nišu, koristimo je.
Ako ima široku prozorsku klupicu, možemo je pretvoriti u mjesto za sjedenje.
Ako ima neugodan mrtvi ugao, možda mu ne treba još jedna dekorativna vaza nego fotelja, mala polica i lampa.
Tada burrowcore prestaje biti trend i postaje korisna lekcija iz interijera.
Burrowcore: Interijer zamišljen kao lično, slojevito i ušuškano sklonište.
Prostor: Niše, kutci za čitanje, uokvireni pogledi, zone unutar većih prostorija i osjećaj blage zatvorenosti.
Materijali: Drvo s vidljivom teksturom i patinom, vuna, lan, baršun, keramika, kamen, ratan i materijali koji dobro stare.
Boje: Tople neutralne, zemljani tonovi, maslinasta, bordo, aubergine, prigušena plava i tamnije nijanse drveta.
Rasvjeta: Više manjih izvora svjetla umjesto jednog dominantnog plafonskog.
Namještaj: Vintage i savremeno zajedno, duboke fotelje i sofe, police za knjige, stolovi i komode koji ne moraju pripadati istoj kolekciji.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
