TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.7.2026.
Divan u prostoru često izgleda kao komad koji je stigao iz nekog elegantnijeg vremena, ali njegova funkcija je veoma savremena. Može zamijeniti klupu, dodatno sjedište, mjesto za čitanje ili vizuelno razdvojiti otvoreni dnevni boravak.
Divan je tapecirano sjedište izdužene forme, najčešće bez klasičnog naslona ili s povišenim dijelom na jednom ili oba kraja. Zbog niskog profila ne zatvara pogled kroz prostor, pa je dobar izbor za dnevne sobe u kojima klasična sofa djeluje previše masivno. Ipak, lako može izgledati kao usamljena klupa ako oko njega nema jasnog rasporeda.
Ključ je u tome da divan ne posmatrate kao komad koji treba samo prisloniti uz slobodan zid.
U nastavku donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da divan povežete s ostatkom interijera i pretvorite ga u funkcionalan, ali i vizuelno upečatljiv dio prostorije.
Prije pomjeranja namještaja razmislite kako ćete ga zaista koristiti. Divan može biti mjesto za čitanje, dodatno sjedište kada dođu gosti, ležaj za kratki odmor ili mekana granica između dnevnog boravka i trpezarije.
Ako će se koristiti svakodnevno, uz njega ostavite dovoljno prostora za lampu, odlaganje knjige i nesmetan prolaz. Dekorativni divan može stajati u formalnijem dijelu sobe, ispred kamina ili velikog umjetničkog djela. U manjem stanu praktičniji je model ravne siluete koji po potrebi može poslužiti i kao krevet za gosta.
Divan je jedan od rijetkih komada koji često izgleda bolje u sredini prostorije nego uz njen rub. Možete ga postaviti preko puta sofe, ispred kamina ili bočno u odnosu na glavni prostor za sjedenje. Tako nastaje intimnija zona za razgovor, a raspored više ne djeluje kao niz namještaja poredanog uz zidove.
U otvorenom prostoru divan može označiti kraj dnevnog boravka bez visoke pregrade koja bi blokirala svjetlost. Ostavite najmanje jednu stranu potpuno prohodnom, kako njegova elegantna forma ne bi postala prepreka. Ako je model tapeciran i sa stražnje strane, nema razloga da ga skrivate uza zid.
Bez tepiha divan može izgledati kao da je naknadno dodan u prostor. Najsigurnije je izabrati tepih dovoljno velik da prednje noge divana i okolnog namještaja stoje na njemu. Tako svi elementi pripadaju istoj zoni, čak i kada nisu postavljeni neposredno jedan uz drugi.
Orijentalni i vintage tepisi dobro pristaju klasičnim modelima sa zakrivljenim nogama, dok jednostavni vuneni tepisi smiruju divan intenzivne boje ili neobične forme. Kod dugog i uskog modela izbjegavajte premalen tepih koji završava tačno ispod njega.
Bolje izgleda kada oko divana ostane vidljiv okvir od najmanje dvadesetak centimetara.
Za razliku od sofe, divanu uglavnom nije potreban cijeli niz dekorativnih jastuka. Njegova silueta, zakrivljeni krajevi ili detalji na presvlaci trebaju ostati vidljivi. Jedan valjkasti jastuk, dva manja jastuka različitih tekstura ili lagano prebačen pokrivač sasvim su dovoljni.
Ako divan već ima povišene završetke, jastuke postavite asimetrično samo na jednu stranu. Na ravnom daybed modelu možete dodati nekoliko većih naslonskih jastuka uz zid i pretvoriti ga u opušteno mjesto za čitanje. Boje ponovite kroz sliku, tepih ili zavjese kako tekstil ne bi djelovao nepovezano s ostatkom sobe.
Divan često izgleda lijepo na fotografiji, ali bez površine za odlaganje brzo postane sjedište koje niko ne koristi. Umjesto klasičnog klub-stola birajte uski bočni stolić, skulpturalni postament ili C-stolić koji se može privući sjedištu. Njegova visina treba pratiti visinu naslona za ruku ili biti nekoliko centimetara niža.
Podna lampa s usmjerenim svjetlom čini divan pogodnim za čitanje i navečer. Ako se nalazi ispred kamina ili biblioteke, jedna visoka lampa može uravnotežiti njegovu horizontalnu liniju.
U formalnijem prostoru možete dodati dvije manje lampe sa suprotnih strana, ali samo kada oko divana ima dovoljno mjesta.
Divan može biti najizraženiji komad u prostoriji, ali njegova boja treba imati barem jednu vezu s okruženjem.
U neutralnoj sobi divan u maslinastoj, bordo, kobalt plavoj ili oker boji može unijeti dovoljno karaktera bez dodatnog namještaja. Ako su zidovi već intenzivni, sigurniji izbor su lan, karamela, pijesak ili prigušena siva.
Uzorak je najbolje zadržati za manje jastuke, osim kada želite da divan bude glavni dekorativni element.
Divan u podnožju kreveta vizuelno završava kompoziciju spavaće sobe i daje praktično mjesto za odlaganje prekrivača ili oblačenje. Trebao bi biti uži od kreveta kako prolaz oko njega ne bi djelovao tijesno. U manjim sobama birajte model bez visokih završetaka i masivnih drvenih detalja.
Njegovu presvlaku možete povezati s uzglavljem ili napraviti kontrolisan kontrast. Primjerice, uz bež tapecirani krevet dobro radi tamnozeleni ili čokoladnosmeđi divan. Dodatni pokrivač nije obavezan jer će posteljina već unijeti dovoljno teksture u prostor.
Širi hodnik, prostor ispod stepenica ili dio uz veliki prozor može postati mala zona za sjedenje. U tim dijelovima doma praktičniji je divan s ravnim rubovima, čvršćom presvlakom i slobodnim prostorom ispod sjedišta. Model s vidljivim nogama djeluje lakše i ne zatvara prolaz.
Iznad njega postavite jedno veće umjetničko djelo ili grupu manjih okvira, ali pratite njegovu širinu. Uska konzola nije potrebna ako već imate divan, pa dekoraciju zadržite na zidu i jednom stoliću. Tako hodnik dobija funkciju bez osjećaja da je pretvoren u skladište namještaja.
TEKST: Ada Ćeremida
Pariški dom Giambattiste Vallija mogao je biti raskošna kulisa nalik njegovim haute couture revijama. Umjesto teatralnosti, dizajner je odabrao nježnu zelenu, ružičaste tonove, slojeve umjetnosti i predmete s pričom, stvarajući interijer koji pogled doslovno odmara.
Giambattista Valli svoj je dom pronašao na pariškom otoku Île Saint-Louis, nekoliko koraka od Notre-Dame, ali dovoljno odvojenom od gradske vreve da ga dizajner doživljava gotovo kao selo unutar Pariza.
Stan iz 18. stoljeća ima visoke stropove, neoklasične detalje, pogled prema privatnom dvorištu i raspored koji više podsjeća na ladanjsku kuću nego na tipičan gradski apartman.
Kada ga je prvi put vidio, prostor je bio zapušten i bez jasnog karaktera. Valli je, međutim, odmah prepoznao njegove proporcije i mogućnost da mu doda potpuno novi nivo, a da sačuva osjećaj starog pariškog doma.
Danas ga dijeli s partnerom Faridom Rebbalijem i njihovim sinom Adamom, a svaka prostorija spaja porodični život, putovanja, umjetnost i dizajnerske opsesije.
Prvi element koji se primijeti nije vrijedan umjetnički rad ni dizajnerski namještaj, već zelena boja koja obavija gotovo cijeli stan. Riječ je o nježnom eau de nil tonu, nijansi između pistacije, celadona i blijede kadulje, koja se mijenja zavisno od svjetlosti i prostorije.
Valli je ispričao da je bilo potrebno bezbroj pokušaja da pronađe zelenu koja će umiriti misli. Boja ovdje nije dekorativni dodatak. Ona povezuje zidove, zavjese, radijatore, police i spiralno stepenište, povezujući starie arhitektonske elemenate i novie intervencije.
Kako se ulazi u privatniji dio doma, zelena postaje nešto intenzivnija i priprema pogled za ružičastu spavaću sobu. Inspiracija za tu ružičastu nije došla iz klasične pariške palete, već iz Indije i boje ruža koje se prodaju ispred tamošnjih hramova.
Najskulpturalniji element stana je veliko spiralno stepenište koje se poput vrpce uvija kroz trpezariju. Izradio ga je majstor za štukaturu Pierre Chapelain, a ono vodi prema novom nivou koji ranije nije bio dio stana.
Na galeriji su smješteni Vallijeva biblioteka i studio u kojem skicira, dok se na drugoj strani nalazi prostor njegova sina. Dizajner taj nivo opisuje kao vlastiti plutajući otok, povučen iznad zajedničkih prostorija, ali i dalje vizuelno povezan s ostatkom doma.
Intervencija je zahtijevala odobrenje jer se stan nalazi u zaštićenoj historijskoj zgradi. Umjesto stepeništa koje bi pokušalo imitirati 18. stoljeće, Valli je odabrao čistu, savremenu formu i obojio je u istu zelenu kao zidove. Time je novi element postao prirodan nastavak prostora, iako se njegova geometrija jasno razlikuje od svega oko njega.
Vallijev dom odbacuje ideju da namještaj iz različitih perioda treba strogo razdvajati. Gustavijanska sofa iz kasnog 18. stoljeća stoji uz skulpturalne komade 20. stoljeća, dok Pierre Paulin i De Sede sofe stvaraju mekane, gotovo futurističke linije ispred klasičnog kamina.
Tu su i Warren Platner fotelja, Maison Jansen stol, Christian Liaigre namještaj te rasvjeta Masayukija Kurokawe. U ovom interijeru nijedan komad ne djeluje kao eksponat koji se ne smije dodirnuti. Knjige su složene na podu, umjetnički radovi naslonjeni su na zidove, a predmeti se pomjeraju i koriste.
Jedan od najličnijih detalja nalazimo na laganim bijelim zavjesama. Valli je na njih prenio indijske portrete i studije koje je skupljao tokom čestih putovanja, pa tekstil istovremeno filtrira dnevnu svjetlost i izgleda poput velike, lebdeće stranice iz skicirke.
U spavaćoj sobi pastelno ružičasti zidovi susreću se s prekrivačima ukrašenim biljnim motivima, fotografijama naslonjenim na pod i sasvim tankim crnim linijama rasvjete. Kupaonica, obložena kamenom toplog tona, djeluje mirnije, ali zadržava istu logiku: klasična kada stoji pored predmeta i umjetnosti koji izgledaju kao da su stizali iz različitih dijelova svijeta.
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Valli je završeni stan nazvao svojim sretnim mjestom. Ovo je dom koji postepeno otkriva slojeve i pokazuje da nježna paleta može imati jednako snažan karakter kao najdramatičnija haute couture haljina.
Lokacija: Île Saint-Louis, Pariz
Period zgrade: 18. stoljeće
Glavna boja: nježna eau de nil zelena
Boja privatnog dijela: ružičasta inspirisana Indijom
Arhitektonski detalj: spiralno stepenište Pierrea Chapelaina
Namještaj: Pierre Paulin, De Sede, Warren Platner, Maison Jansen i Christian Liaigre
Umjetnost: Fontana, Warhol, Picasso, Giacometti, Dalí, Chagall, Picabia i Nan Goldin
Detalj koji pamtimo: indijski portreti odštampani na prozračnim zavjesama
Interijer lekcija: pastelne boje ne moraju biti tihe kada postanu temelj cijelog prostora
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
