TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.11.2026.
Šta ako jedan od najzanimljivijih urbanističkih zahvata ne uključuje izgradnju nove zgrade, nego redizajn nečega što svakodnevno zaobilazimo?
Zamislite da svakog dana prolazite istom ulicom, ispod metalne konstrukcije koja zaklanja pogled na zgrade, izloge i nebo. U jednom trenutku prestanete je primjećivati. Postane dio grada, iako nikada nije bila zamišljena kao njegova trajna arhitektura.
Upravo takve konstrukcije New York odlučio je preispitati.
Umjesto da zaštitne skele posmatra isključivo kao nužno gradilišno rješenje, grad je angažovao arhitekte i inženjere da razmisle kako bi one mogle bolje funkcionisati, propuštati više dnevnog svjetla i zauzimati manje javnog prostora.
Rezultat je šest novih dizajna zaštitnih konstrukcija i jedno mnogo zanimljivije pitanje: koliko toga u našim gradovima prihvatamo kao neizbježno, iako bi uz malo više pažnje moglo izgledati i funkcionisati bolje? 
Zaštitne konstrukcije koje se u New Yorku nazivaju sidewalk sheds već su decenijama dio njegovog uličnog pejzaža. Najčešće prepoznatljive po tamnozelenim metalnim stubovima, drvenim krovovima i slabo osvijetljenim prolazima, postavljaju se kako bi zaštitile pješake od mogućeg pada građevinskog materijala tokom radova na objektima.
Međutim, ono što bi trebalo biti privremeno nerijetko ostaje na ulicama mjesecima, pa i godinama, mijenjajući način na koji se krećemo, doživljavamo arhitekturu i koristimo javni prostor.
Zato je grad još 2024. godine angažovao projektantske timove Arup i Practice for Architecture and Urbanism (PAU) da razviju šest alternativnih modela zaštitnih skela. Najnoviji korak dogodio se 19. oktobra 2026., kada su predstavljene dvije PAU konstrukcije, uz najavu nastavka regulatornog procesa koji bi omogućio primjenu svih šest dizajna širom grada.
Svaki dizajn odgovara na konkretan problem postojećih skela: nedostatak dnevnog svjetla, previše stubova, otežano kretanje, zaklonjene izloge ili neprilagodljivost različitim ulicama.
Jedan od najjednostavnijih, ali i najefektnijih zahvata dolazi iz studija PAU. Umjesto tradicionalnog neprozirnog krova, Baseline Shed koristi transparentni polikarbonat i blago nagnutu konstrukciju koja propušta prirodno svjetlo do pješačke zone.
Rezultat je otvoreniji prostor, bolja vidljivost izloga i manje osjećaja da prolazimo kroz zatvoreni koridor. Dizajn je predviđen za različite dimenzije trotoara, u lakšoj i robusnijoj verziji. 
Za kraće radove i hitne intervencije PAU je razvio Speed Shed, laganu konstrukciju s kosim zaštitnim krovom od mreže namijenjene zadržavanju građevinskog otpada.
Posebno zanimljiv detalj su odvojivi točkovi, koji omogućavaju jednostavnije premještanje konstrukcije između lokacija. Privremena infrastruktura ovdje zaista postaje prilagodljiva, umjesto da mjesecima zauzima isti prostor.
Možda najradikalniji među šest prijedloga dolazi iz Arupa. Air Shed koristi konzolni sistem pričvršćen za samu zgradu, tako da zaštitna konstrukcija ostaje izdignuta iznad pješačke površine, bez oslonaca na tlu.
Rješenje je zamišljeno za lakše zahvate na fasadama i zamjenu prozora, tamo gdje uslovi objekta dopuštaju takvo pričvršćivanje. Jednostavno rečeno, zaštita ostaje, ali se pješacima vraća prostor.
Sa Flex Shed modelom, Arup je razmišljao o svemu onome što se već nalazi na trotoaru: saobraćajnim znakovima, autobuskim stajalištima, različitim visinama prizemlja i drugim preprekama.
Modularna konstrukcija omogućava promjene visine krova i rasporeda stubova, zavisno od lokacije. Umjesto jednog sistema koji se pokušava uklopiti svuda, dobijamo arhitekturu koja reaguje na neposredni urbani kontekst.
Velika gradilišta zahtijevaju ozbiljnije zaštitne sisteme, ali to ne znači da se cijeli trotoar mora pretvoriti u gustu mrežu metalnih elemenata.
Rigid Shed razvijen je za zahtjevnije građevinske radove, uključujući visokogradnju. Njegova konstrukcija nastoji smanjiti zauzeće javne površine i broj prepreka na putanji pješaka, zadržavajući potrebnu nosivost i sigurnosnu funkciju.
Posljednji PAU prijedlog namijenjen je velikim ulicama i projektima koji zahtijevaju robusnije konstrukcije.
Wide Baseline Shed koristi stubove postavljene na većim međusobnim razmacima, čime se smanjuje broj fizičkih prepreka. Tako širina trotoara ne ostaje samo dimenzija na urbanističkom planu, nego kvaliteta koju pješaci mogu stvarno koristiti.
Arhitekturu obično povezujemo s objektima koji će trajati decenijama. Privremene konstrukcije, s druge strane, rijetko dobijaju jednaku pažnju, iako njihovo prisustvo ponekad mnogo intenzivnije utiče na svakodnevno iskustvo grada.
Gradilišna ograda može mjesecima zatvarati pogled prema historijskoj fasadi. Zaštitna nadstrešnica može promijeniti osvjetljenje cijelog niza poslovnih prostora. Konstrukcija postavljena na uskom trotoaru može odrediti hoće li dvije osobe moći proći jedna pored druge.
Privremeno, dakle, nije nužno i nevažno.
Upravo tu leži vrijednost njujorškog projekta. On pokazuje da se i infrastruktura koju uglavnom doživljavamo kao smetnju može projektovati s istom pažnjom koju pridajemo trajnim dijelovima grada.
Naravno, estetski kvalitet ne može biti zamjena za sigurnost, niti dizajn smije postati opravdanje da privremene konstrukcije ostaju postavljene duže nego što je potrebno. Naprotiv, dio njujorške inicijative usmjeren je upravo na uklanjanje nepotrebnih skela. Prema podacima objavljenim 19. oktobra, njihov broj smanjen je za približno 1.200 od početka 2026. godine.
Privremeno ne znači nevidljivo. Konstrukcija koja stoji nekoliko mjeseci i dalje učestvuje u oblikovanju grada.
Dnevno svjetlo je urbanistički resurs . Čak i promjena materijala nadstrešnice može uticati na kvalitet javnog prostora.
Manje stubova, više grada. Slobodna pješačka površina jednako je važna kao izgled konstrukcije.
Modularnost nije rezervisana za namještaj. I gradska infrastruktura može biti prilagodljiva različitim lokacijama.
Dobar dizajn počinje pitanjem šta možemo ukloniti. Nekada je najbolje rješenje ono koje oslobađa prostor.
Mali detalji stvaraju velike promjene. Urbani identitet ne čine samo zgrade, nego i sve ono između njih
TEKST: Ada Ćeremida
Od porodičnog stana u Sarajevu do savremenog muzeja u Visokom, pet bh. projekata dobilo je mjesto u međunarodnoj selekciji za Piranesi Award 2026.
Koliko često zastanemo i pogledamo šta se zapravo gradi, obnavlja i projektuje u Bosni i Hercegovini? Ne samo velike stambene komplekse ili objekte koji mijenjaju gradske vizure, nego i manje arhitektonske intervencije, prostore koji čuvaju naslijeđe i domove koji pokazuju koliko kreativnosti može stati unutar četiri zida.
Ovog puta imamo dobar razlog da pažnju usmjerimo upravo na domaću scenu.
Objavljena je službena lista nominacija za Piranesi Award 2026, a među međunarodnim kandidatima nalazi se pet arhitektonskih projekata iz Bosne i Hercegovine. Od Sarajeva i Ilidže, preko Visokog i V. Luke, do Banje Luke, selekcija obuhvata različite tipologije, pristupe i arhitektonske ideje.
Piranesi Award dodjeljuje se od 1989. godine i ubraja se među značajnija arhitektonska priznanja srednje i jugoistočne Evrope. U fokusu su realizovani projekti, njihov odnos prema prostoru, materijalima, kulturnom naslijeđu i savremenom načinu života.
Nagradu prati međunarodna izložba u okviru konferencije Piran Days of Architecture , a ovogodišnje dobitnike odabrat će međunarodni stručni žiri. Pet bh. projekata odabrala je nacionalna selektorica Hana Kevilj , čime su dobili priliku da predstavljaju domaću arhitekturu u evropskoj konkurenciji. U nastavku donosimo projekte koji su se našli na ovogodišnjoj listi.
Stan površine 100 m² u sarajevskoj zgradi iz austrougarskog perioda dobio je potpuno novo poglavlje zahvaljujući studiju Projekt V Arhitektura. Umjesto standardnog pristupa renoviranju, Lucy Dinnen i Vernes Čaušević oblikovali su porodični dom u kojem prirodni materijali preuzimaju glavnu ulogu.
Drvo trešnje, glinene zidne boje, kamen i lan stvaraju topao, gotovo taktilan interijer, ali detalj koji ovaj projekat čini neočekivanim jeste mala drvena kućica za djecu integrisana u stan . Izrađena od lameliranog drveta smreke, koristi visinu prostora kako bi stvorila dodatno mjesto za igru, istraživanje i boravak. O ovom projektu smo već pisali na Bonjour.DESIGN, a cijelu priču i fotografije možete pogledati u našem ranijem članku .
Foto: @shatanustarick
Koliko je arhitekture zaista potrebno da bi prostor dobro funkcionisao? Projekat Half-A-Frame ovo pitanje istražuje kroz savremenu interpretaciju planinske kuće i jednostavnost arhitektonske forme.
Autori Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić i Jonus Ademović osmislili su objekat koji se oslanja na prostornu redukciju, montažni sistem gradnje i pažljiv odnos prema prirodnom okruženju.
Projekat je već osvojio Grand Prix na izložbi Collegium Artisticum 2026 , gdje je stručni žiri istakao njegov održivi pristup i način na koji arhitektonska jednostavnost može ponuditi kvalitetno i savremeno rješenje za planinsko stanovanje.
Foto: @halfaframe
Ako ste prolazili kroz Otes, moguće je da ste već primijetili stambene objekte čije valovite terase stvaraju karakterističnu siluetu. Iza arhitektonskog koncepta Sarajevo Waves stoji studio Ahaknap, odnosno arhitekti Kenan Brčkalija i Adnan Harambašić.
Smješten uz rijeku Željeznicu, kompleks svoj prepoznatljivi oblik duguje upravo odnosu s prirodnim okruženjem. Velike terase zamišljene su kao produžetak stambenih prostora, a valovita fasada omogućava drugačiju povezanost interijera i eksterijera.
Prema opisu arhitektonskog studija, riječ je o stambeno-poslovnom kompleksu planiranom sa 220 jedinica, čija je prva zgrada završena 2016. godine. Na službenoj listi Piranesi nominacija navedena je 2026. godina.
Foto: Ahaknap
Kako savremeno predstaviti historiju grada, a pritom sačuvati arhitektonsku vrijednost prostora u kojem je izložena? Upravo tim pitanjem bavio se studio Sinteza prilikom oblikovanja stalne postavke Zavičajnog muzeja Visoko.
Unutar historijske zgrade iz austrougarskog perioda arhitekti Jasmin Sirčo i Berina Sulejmanović osmislili su muzejski interijer u kojem rasvjeta, materijali i prostorna organizacija usmjeravaju posjetitelje kroz različita razdoblja historije Visokog.
Posebno su zanimljive tri tamno oblikovane izložbene prostorije, kao i Zlatna soba posvećena orijentalnoj zbirci dokumenata. Projektantski pristup zasniva se na očuvanju vrijednih elemenata izvorne arhitekture i intervencijama koje ne narušavaju njen karakter.
Projekat je već nagrađen za interijer na izložbi Collegium Artisticum 2026, a nominacija za Piranesi Award donosi mu dodatnu međunarodnu vidljivost.
Foto: Sinteza
Posljednji projekat na bh. listi nominacija dolazi iz Banje Luke, gdje je arhitekta Željko Kusić realizovao poslovni objekat kompanije H_TEC GROUP.
Umjesto potpune zamjene postojeće građevine, projekat polazi od transformacije ranije izgrađenog objekta iz perioda socijalizma. Takav pristup otvara važno pitanje savremene urbane arhitekture: kako prilagoditi postojeće građevine novim potrebama, bez nepotrebnog brisanja njihovih prostornih i materijalnih vrijednosti?
Projekat je osvojio nagradu za realizovani objekat na izložbi Collegium Artisticum 2026, gdje je žiri prepoznao kvalitet njegove arhitektonske transformacije i odnos prema postojećem urbanom kontekstu.
Foto: Željko Kustić Architects
Treehouse Apartment: Ko kaže da kućica na drvetu mora biti vani? Ovaj sarajevski stan donosi dječiju kućicu usred interijera i potpuno novu dimenziju porodičnog stanovanja.
Half-A-Frame: Manje kvadrata, manje komplikacija, više prirode. Planinska kuća koja pokazuje koliko jednostavna forma može biti efektna.
Sarajevo Waves: Terase koje izgledaju poput valova i stanovanje koje se otvara prema vani. Fasada ovdje definitivno nije samo fasada.
Zavičajni muzej Visoko: Historija ne mora izgledati zastarjelo. Savremena scenografija, pažljivo osmišljena rasvjeta i arhitektura koja daje prostor eksponatima.
H_TEC GROUP: Zašto graditi ispočetka ako postojeća zgrada ima potencijal? Banjalučki projekat pokazuje snagu arhitektonske transformacije.
Zajednički nazivnik? Pet potpuno različitih projekata, ali ista ideja: dobra arhitektura ne zavisi samo od veličine objekta, nego od toga koliko promišljeno odgovara na prostor, ljude i njihove potrebe.
Ovogodišnje priznanje Piranesi Award bit će dodijeljeno 21. novembra 2026. godine u Portorožu, kada će biti otvorena i međunarodna izložba nominovanih projekata.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
