TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Nedavno smo naše društvene mreže dodatno obogatili inspirativnim petnaestodnevnim #BONJOURbaFeelGood izazovom koji je naše pratitelje iz dana u dan kroz jednostavne zadatke podsjećao na sve pozitivne emocije i nove, zdravije, inspirativnije navike koje smo kreirali tijekom #OstaniKući.
Cilj našeg izazova bio je izvući ono najbolje iz karantene i priomoći našim čitateljima da uz naše savjete i trikove iskoriste novonastalu situaciju na najbolji način. To je značilo nešto drugačiju organizaciju vremena za razne aktivnosti: uspješan i produktivan rad od kuće, zabavna druženja sa ukućanima, buđenje hobija, učenje, ali i punjenje baterija.
Bili smo tako sretni kad smo vidjeli koliko je dijeljenja i poruka od naših čitatelja dobio ovaj izazov, a komentari ispod jedne od objava u sklopu ovog izazova su posebno ukrali naše simpatije.
U sklopu izazova, na Facebooku i Instagramu, našim čitateljima smo dali maleni kreativni zadatak u kojemu su nam trebali otkriti koja je prva stvar koju će napraviti nakon karantene. Uživali smo u našem virtualnom razgovoru, ali i njihovim komentarima.
Ne samo da su bili iskreni i domišljati sa svojim odgovorima, nego su nam još jednom pokazali koliko trebamo biti zahvalni na sitnicama koje čine našu svakodnevicu.
Njihove neodoljive odgovore na ovo pitanje iz #BONJOURbaFeelGood izazova otkrijte u nastavku.
Otići frizeru!
***
Šetati gradom kao luda jedući sladoled.
***
Otići izgrliti sve svoje, a onda šetati do iznemoglosti.
***
Ako ne potraje, prvo ću da izadjem sa djevojčicom vani i da uživamo u ovoj prirodi što se budi. Da trčimo i nadišemo se čistog zraka.
***
Srediti se u fullu.
***
Zagrliti ljude koji mi nedostaju.
***
Brati šipke.
***
Prestati razmišljati o izolaciji i prešaltati se na novu situaciju.
***
Upisati dijete u školu.
***
Voziću bicikl koji sam željela prodati, jer sam shvatila da je kretanje neprocenjivo.
***
Zagrliti i izljubiti mamu, tatu, sestru i kekinu krofnicu.
***
Ići u shopping.
***
Popiti kafu na terasi, na suncu, u najdražem kafiću.
***
Kafa i krempita na Baščaršiji.
***
Prošetati s mamom i bebom.
***
Zagrliti sve drage ljude i popiti kavu sa njima.
***
Posjetiti i zagrliti svoje roditelje.
***
Skratiti kosu.
***
Napraviti krug po čitavom Sarajevu, pješke.
***
Ići šetati sa sestrom.
***
Zagrliti voljene osobe.
***
Otići na kavu.
***
Odvesti djecu bakama i djedovima, a onda u kafanu.
***
Udati se.
Vjerujemo da će i vama ovi odgovori biti svojevrsni motivator da već danas u planer zapišete listu stvari koje ćete napraviti kada sve ovo prođe, a do tada, uživajte u sadašnjem trenutku, toplini doma i novim ritualima koje ste kreirali.
TEKST: Ada Ćeremida
Na Bonjour.ba već godinama pratimo umjetnički razvoj Hanne Dujmović, od novih slikarskih ciklusa do projekata koji iz izložbe u izložbu pomjeraju granice načina na koji doživljavamo umjetnost. Zato nas nije iznenadilo što je njena nova samostalna izložba "Svijet ispod koraka" otišla korak dalje i galerijski prostor pretvorila u iskustvo koje uključuje dodir, miris, zvuk i kretanje.
Umjesto da budete samo posmatrač, ovdje postajete dio rada. Nakon otvaranja razgovarali smo s Hannom Dujmović o tome kako je nastala ova ideja, zašto je važno pogled spustiti prema zemlji i šta želi da posjetitelji ponesu sa sobom kada izađu iz galerije.
Samostalna izložba "Svijet ispod koraka" predstavlja spoj slikarstva, prostorne instalacije i performansa u kojem publika nije samo posmatrač nego ravnopravan učesnik umjetničkog procesa.
Izložba posjetiocima pruža priliku da dožive jedno od onih umjetničkih iskustava koja se ne pamte samo po onome što smo vidjeli, nego i po onome što smo osjetili.
Kroz simboliku prirode, taktilne elemente, mirise i pažljivo oblikovan ambijent, Hanna Dujmović poziva nas da usporimo i obratimo pažnju na svijet koji se svakodnevno nalazi ispod naših stopala.
Izložba ostaje otvorena do 14. jula, u Galeriji savremenih umjetnosti Aleksić u Kragujevcu. 
Na pitanje šta danas najlakše previdimo u odnosu prema prirodi, Hanna kaže da problem nije samo u tome što zanemarujemo okoliš, nego što zaboravljamo vlastito mjesto unutar njega. Zato i sam naslov izložbe usmjerava pogled prema onome što se nalazi ispod naših stopala, prema nevidljivim mikroekosistemima koje svakodnevno prelazimo ne razmišljajući o njima.
Kako nam Hanna kaže: ‘’Mislim da danas najlakše previdimo činjenicu da smo i sami dio prirode, te koliko smo zapravo mali u odnosu na njenu moć. Ponašamo se kao da stojimo iznad nje, kao da je ona samo kulisa kroz koju prolazimo, a ne sistem koji nas održava u životu.
Pogled nam je stalno usmjeren prema horizontu, ekranima i obavezama, dok gotovo nikada ne spuštamo pogled prema zemlji koja nas nosi. Upravo ispod naših koraka odvijaju se čitavi svjetovi, sitni organizmi, biljke i procesi bez kojih ne bismo mogli postojati. Kada izgubimo svijest o tome, gubimo i dio svijesti o sebi.
Inspiracija za ovu izložbu nastala je zapravo tokom jedne od mnogih vožnji na relaciji Sarajevo - Beograd, gdje je moj pogled umjesto asfalta i ustaljenih prizora, krenuo da fokusira predivne promjene i buđenje prirode u rano proljeće. Ti trenuci su me doveli do pitanja, a šta ako vrlo skoro sođe vrijeme u kojem više nema prirode kakvu danas poznajemo…
Tu su se otvorili dijalozi između mene i slikarskih platana koja su pored priča koje nose i zapisi prirode nama znane u ovom vremenu.''
Jedan od najzanimljivijih trenutaka otvaranja bio je poziv posjetiteljima da kroz postavku prođu bosonogi.
Hanna objašnjava da to nije bio performans radi efekta, nego način da se priroda doživi cijelim tijelom:
‘’Željela sam da tijelo zapamti ono što um često zaboravlja. Hodanje bosim stopalima kroz zemlju, mahovinu, kamenje i prirodne materijale nije bilo zamišljeno kao performans, nego kao podsjetnik. Kada osjetimo različite teksture pod stopalima, usporimo i postanemo prisutni. U tom trenutku prirodu više ne posmatramo samo očima, nego je doživljavamo cijelim bićem. Voljela bih da su posjetitelji iz galerije ponijeli upravo taj osjećaj povezanosti osjećaj da pripadamo zemlji jednako koliko ona pripada nama.
Pored osjećaja pod stoplima, cijela galerija je mirisala na svježu poljsku lavandu što je vjerujem upotpunilo dojam. Želim da moje izložbe budu iskustva koja će živjeti u nekome, barem neko vrijeme.''
Hanna smatra da savremena umjetnost može ostaviti snažniji trag kada angažuje više čula odjednom. Njene slike, kaže, oduvijek traže aktivnog posmatrača, a ovaj projekat bio je prilika da taj odnos dodatno produbi kroz zvuk, miris, dodir i prostor. 
Priznaje da realizacija nije bila jednostavna, posebno zato što je od publike zahtijevala izlazak iz zone komfora i potpuno prepuštanje konceptu.
‘’Moje slike su pune simbola i uvijek traže aktivnog posmatrača. Iz izložbe u izložbu, kako moj izražaj sazrijeva, želim otići korak dalje i omogućiti da se izložba ne doživljava samo pogledom.
Smatram da umjetnost ostavlja mnogo dublji trag kada aktivira više osjetila istovremeno. Mirisi, zvukovi, dodir i prostor mogu probuditi uspomene i emocije koje slika sama ponekad ne može, pogotovo kod novih generacija koje su navikle na intenzivne istovremene podražaje.
Sama ideja je bila jako teška za realizaciju, pogotovo zbog činjenice da su mnogi poajetitelji/ke morali izaći iz svoje zone komfora i prepustiti se konceptu da ih uvuče u doživljaj.
Svakako ništa od ovog ne bi bilo moguće bez stručnog i profesionalnog tima galerije Aleksić koji predvodi galerista i jedan od najvećih kolekcionara savremene umjetnosti Dejan Aleksić, koji uvijek ispune moje vizije i nadmaše očekivanja.''
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
