TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Nedavno smo naše društvene mreže dodatno obogatili inspirativnim petnaestodnevnim #BONJOURbaFeelGood izazovom koji je naše pratitelje iz dana u dan kroz jednostavne zadatke podsjećao na sve pozitivne emocije i nove, zdravije, inspirativnije navike koje smo kreirali tijekom #OstaniKući.
Cilj našeg izazova bio je izvući ono najbolje iz karantene i priomoći našim čitateljima da uz naše savjete i trikove iskoriste novonastalu situaciju na najbolji način. To je značilo nešto drugačiju organizaciju vremena za razne aktivnosti: uspješan i produktivan rad od kuće, zabavna druženja sa ukućanima, buđenje hobija, učenje, ali i punjenje baterija.
Bili smo tako sretni kad smo vidjeli koliko je dijeljenja i poruka od naših čitatelja dobio ovaj izazov, a komentari ispod jedne od objava u sklopu ovog izazova su posebno ukrali naše simpatije.
U sklopu izazova, na Facebooku i Instagramu, našim čitateljima smo dali maleni kreativni zadatak u kojemu su nam trebali otkriti koja je prva stvar koju će napraviti nakon karantene. Uživali smo u našem virtualnom razgovoru, ali i njihovim komentarima.
Ne samo da su bili iskreni i domišljati sa svojim odgovorima, nego su nam još jednom pokazali koliko trebamo biti zahvalni na sitnicama koje čine našu svakodnevicu.
Njihove neodoljive odgovore na ovo pitanje iz #BONJOURbaFeelGood izazova otkrijte u nastavku.
Otići frizeru!
***
Šetati gradom kao luda jedući sladoled.
***
Otići izgrliti sve svoje, a onda šetati do iznemoglosti.
***
Ako ne potraje, prvo ću da izadjem sa djevojčicom vani i da uživamo u ovoj prirodi što se budi. Da trčimo i nadišemo se čistog zraka.
***
Srediti se u fullu.
***
Zagrliti ljude koji mi nedostaju.
***
Brati šipke.
***
Prestati razmišljati o izolaciji i prešaltati se na novu situaciju.
***
Upisati dijete u školu.
***
Voziću bicikl koji sam željela prodati, jer sam shvatila da je kretanje neprocenjivo.
***
Zagrliti i izljubiti mamu, tatu, sestru i kekinu krofnicu.
***
Ići u shopping.
***
Popiti kafu na terasi, na suncu, u najdražem kafiću.
***
Kafa i krempita na Baščaršiji.
***
Prošetati s mamom i bebom.
***
Zagrliti sve drage ljude i popiti kavu sa njima.
***
Posjetiti i zagrliti svoje roditelje.
***
Skratiti kosu.
***
Napraviti krug po čitavom Sarajevu, pješke.
***
Ići šetati sa sestrom.
***
Zagrliti voljene osobe.
***
Otići na kavu.
***
Odvesti djecu bakama i djedovima, a onda u kafanu.
***
Udati se.
Vjerujemo da će i vama ovi odgovori biti svojevrsni motivator da već danas u planer zapišete listu stvari koje ćete napraviti kada sve ovo prođe, a do tada, uživajte u sadašnjem trenutku, toplini doma i novim ritualima koje ste kreirali.
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
