TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Nedavno smo naše društvene mreže dodatno obogatili inspirativnim petnaestodnevnim #BONJOURbaFeelGood izazovom koji je naše pratitelje iz dana u dan kroz jednostavne zadatke podsjećao na sve pozitivne emocije i nove, zdravije, inspirativnije navike koje smo kreirali tijekom #OstaniKući.
Cilj našeg izazova bio je izvući ono najbolje iz karantene i priomoći našim čitateljima da uz naše savjete i trikove iskoriste novonastalu situaciju na najbolji način. To je značilo nešto drugačiju organizaciju vremena za razne aktivnosti: uspješan i produktivan rad od kuće, zabavna druženja sa ukućanima, buđenje hobija, učenje, ali i punjenje baterija.
Bili smo tako sretni kad smo vidjeli koliko je dijeljenja i poruka od naših čitatelja dobio ovaj izazov, a komentari ispod jedne od objava u sklopu ovog izazova su posebno ukrali naše simpatije.
U sklopu izazova, na Facebooku i Instagramu, našim čitateljima smo dali maleni kreativni zadatak u kojemu su nam trebali otkriti koja je prva stvar koju će napraviti nakon karantene. Uživali smo u našem virtualnom razgovoru, ali i njihovim komentarima.
Ne samo da su bili iskreni i domišljati sa svojim odgovorima, nego su nam još jednom pokazali koliko trebamo biti zahvalni na sitnicama koje čine našu svakodnevicu.
Njihove neodoljive odgovore na ovo pitanje iz #BONJOURbaFeelGood izazova otkrijte u nastavku.
Otići frizeru!
***
Šetati gradom kao luda jedući sladoled.
***
Otići izgrliti sve svoje, a onda šetati do iznemoglosti.
***
Ako ne potraje, prvo ću da izadjem sa djevojčicom vani i da uživamo u ovoj prirodi što se budi. Da trčimo i nadišemo se čistog zraka.
***
Srediti se u fullu.
***
Zagrliti ljude koji mi nedostaju.
***
Brati šipke.
***
Prestati razmišljati o izolaciji i prešaltati se na novu situaciju.
***
Upisati dijete u školu.
***
Voziću bicikl koji sam željela prodati, jer sam shvatila da je kretanje neprocenjivo.
***
Zagrliti i izljubiti mamu, tatu, sestru i kekinu krofnicu.
***
Ići u shopping.
***
Popiti kafu na terasi, na suncu, u najdražem kafiću.
***
Kafa i krempita na Baščaršiji.
***
Prošetati s mamom i bebom.
***
Zagrliti sve drage ljude i popiti kavu sa njima.
***
Posjetiti i zagrliti svoje roditelje.
***
Skratiti kosu.
***
Napraviti krug po čitavom Sarajevu, pješke.
***
Ići šetati sa sestrom.
***
Zagrliti voljene osobe.
***
Otići na kavu.
***
Odvesti djecu bakama i djedovima, a onda u kafanu.
***
Udati se.
Vjerujemo da će i vama ovi odgovori biti svojevrsni motivator da već danas u planer zapišete listu stvari koje ćete napraviti kada sve ovo prođe, a do tada, uživajte u sadašnjem trenutku, toplini doma i novim ritualima koje ste kreirali.
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
