Kad je u pitanju Bonjour.business club, uvijek smo u potrazi za sugovornicama koje će nam kroz svoj rad i iskustva pružiti dašak inspiracije, dodatnu motivaciju, ali i iskrene savjete iz prakse.

Nova gošća naše rubrike, Mersiha Mima Mehić, žena je u čijim ćete karijernim koracima možda i vi pronaći potrebne odgovore te inspiraciju.
Ona je poduzetnica, generalna direktorica s više od 20 godina iskustva u razvoju, marketingu, kao i u području vođenja ljudskih resursa, a sa svojim timom kreirala je i inovativna marketinška rješenja. 
U razgovoru sa Mersihom saznali smo koje poslovne savjete želi podijeliti mladim damama bez obzira kojim se poslom bave. Otkrila nam je i kako ostaje motivirana, što je za nju definicija uspjeha i koji su je karijerni koraci doveli do njene današnje pozicije.
 

Mersiha Mima Mehić

S Mersihom smo razgovarali i o tome što ju veseli na njenom poslu te kako puni baterije, a naravno, spomenuli smo i njezin nadolazeći govor na TEDxSarajevoWomen konferenciji koja će se održati 5.11. u Sarajevu. Ovo je prvo izdanje konferencije TEDxSarajevoWomen koja će okupiti brojne dame i muškarce i biti mjesto na kojemu će se širiti nove ideje za budućnost žena. Biti će ovo jedinstvena prilika da globalni event zaživi u Sarajevu i bude izvor motivacije, novih iskustava, ali i novih poznanstava. 
Više o Mersihi, pripremama za TEDxSarajevoWomen i njenim poslovnim trikovima te iskustvima otkrijte u nastavku.
 

Mersiha, koji su jutarnji rituali koji vam pripomažu da ostanete fokusirani i motivirani kroz dan?
 

Listu obaveza i kalendar pogledam dan ranije kako bi adekvatno isplanirala svoj dan unaprijed i jutro počela bez stresa. Jutro započinjem sa dvije čaše vode i uz jutarnju kafu pišem listu svih stvari na kojima sam zahvalna u životu. :) Uz jutarnju šetnju do kancelarije slušam muziku i potom sa najbližim saradnicima uz kafu planiramo dnevne aktivnosti. 

 

Što se uvijek nalazi na vašem radnom stolu?
 

Na stolu uvijek imam cvijeće, crnu čokoladu ili bademe, i svakako rokovnik i laptop. :)

 

Koji su karijerni koraci koji su vas doveli do današnje pozicije?
 

Po prirodi sam znatiželjna i moja karijera nije bila pomno planirana jer sam uvijek bila zainteresirana za različite stvari i otvorena da probam nešto novo. Profesionalnu karijeru sam započela u porodičnoj kompaniji mojih roditelja koji su me naučili osnovnim vrijednostima u odnosu prema poslu i ljudima. Nakon toga sam stekla iskustva u različitim organizacijama i industrijama. Vjerujem da je ključno biti otvoren novim iskustvima i dozvoliti sebi da po cijenu neuspjeha izađete van zone komfora.

 

Koje su sve aktivnosti dio posla agencije MojPosao.ba?
 

Kompanija Kolektiv u okviru koje posluje agencija za posredovanje u zapošljavanju pruža različite vrste usluga u domenu zapošljavanja. Kolektiv je prepoznatljiv po portalu za zapošljavanje MojPosao.ba, ali pored portala u okviru kompanije posluje i agencija za posredovanje u zapošljavanju.

Agencija pruža usluge regrutacije, selekcije, headhuntinga, psihološkog testiranja i druge savjetodavne usluge iz oblasti ljudskih resursa. Pored toga implementiramo različite razvojne projekte sa fokusom na razvoj i unapređenje tržišta rada. Posebno sam ponosna na projekat „Najpožejniji poslodavac“ koji promoviše pozitivne prakse u upravljanju ljudskim resursima u BiH.

 

Koje vještine mogu pripomoći svakoj ženi bez obzira na posao kojim se bavi?
 

Mislim da je suština da svako od nas prepozna svoje snage i prirodne talente i da radi na njihovom jačanju. Odabir posla je vrlo često uvjetovan velikim brojem faktora na koje nemamo uvijek istu mogućnost uticaja, tako da fokus treba staviti na stvari koje mi možemo mijenjati.



Što vas motivira da se iz dana u dan pokušate podići stepenicu više i napredujete dalje u karijeri?
 

Karijeru ne vidim nužno kao penjanje nekim zamišljenim stepenicama i iskreno vjerujem da bez obzira gdje se pozicija nalazi hijerarhijski da je ključno da sa svojim aktivnostima činimo nečiji život lakšim i ljepšim. Moja primarna motivacija je da za moj tim osiguram podržavajuće okruženje u kojem će postati najbolja verzija sebe, a da sebi pružim mogućnost da učim u tom procesu.

 

A kako punite baterije? Što vam pripomaže da se isključite i rezervirate vrijeme za sebe i svoje najmilije­?
 

U kalendaru posebnom bojom rezervišem vrijeme za sebe i moje najmilije. :) Tako osiguravam da bez obzira na količinu obaveza koje imam svakako imam vrijeme koje je isključivo rezervisano za stvari koje su mi bitne. Vrlo često istražujem nove hobije, a posebna radost su mi putovanja jer sa sobom donose uvijek nova iskustva.

 

Što vas posebice veseli u vašem poslu?
 

Imam tu sreću da radim u industriji gdje smo u prilici svakodnevno pomoći ljudima da dođu do posla i promjene živote. Susreti sa ljudima kojima smo pomogli su mi velika satisfakcija i motivacija. Takođe imam sreću da radim sa ljudima sa kojima dijelim životnu filozofiju i vrijednosti i zahvaljujući tome svaki problem doživljavam kao prolazni izazov.

 

Sudeći po vašem iskustvu – je li vam bilo lakše ili teže s obzirom na to da ste žena? Koliko su druge žene imale važnu ulogu u vašem uspjehu?
 

Činjenica da sam žena je nekada bila olakšavajuća, a nekada otežavajuća, ali put koji sam prošla je jedini koji poznajem i ne bih ga mijenjala ni u jednom segmentu. Moji životni prioriteti i način na koji razmišljam i radim su se svakako promijenili nakon što sam dobila djecu. Moja mama mi je uzor jer sam na njenom primjeru vidjela kako je moguće balansirati karijeru i porodične obaveze, a da pritom ne zapostavim sebe i svoje strasti i interesovanja.  

 

Što je za vas definicija uspjeha?
 

Za mene je definicija uspjeha duševni mir. :) Vrlo mi je bitno da svaki dan završim sa osjećajem da sam uradila sve što je bilo u mojoj moći da sebi i ljudima oko sebe dam najbolje u datom trenutku.

 

Jedna ste od govornica na TEDxSarajevoWomen i ne sumnjamo da nas čeka sjajno druženje. Kako teku pripreme i što nas očekuje na konferenciji u Sarajevu?
 

Jako se radujem novom iskustvu!

Živimo u vremenu nevjerovatnih promjena u svim životnim segmentima i jednim dijelom ću govoriti i o tome. Duboko vjerujem da vrijeme pred nama donosi veći broj izbora i promjena nabolje, kako za žene tako i za muškarce. :)

***
Foto: Mersiha Mehić

Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom. 

Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 



Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica. 

Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu. 

Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.



Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.

Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.




 Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.   

Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?

Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako. 

Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.



 

Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa. 

Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.





Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?  

Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.


 

Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.   

Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?

Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”. 

Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove. 

Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba. 

Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 



Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli. 

Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.



Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?   

Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.

Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 




Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.  

Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?  

Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama. 

 

Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.

Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.   

Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?

Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima. 

Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive. 

Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.





Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?  

Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna. 

Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.





U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.   

Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?

Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice. 

Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.


 

Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.   

Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?

Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.



Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?   

 Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu. 

Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 



Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje. 

Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 



Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje. 

Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.



Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.   

Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?

Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti. 

Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 




Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.




 
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?  

Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.

Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.



Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.   

Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?

Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja. 

Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 




Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti. 

Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.





Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?  

Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.





FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.   

Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?

Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta. 

Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.




Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?   
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”


 
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?  

Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.



Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?  

Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Produkcija: Bonjour.ba

Lokacija: Galerija Manifesto