TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.10.2022.
Kad je u pitanju Bonjour.business club, uvijek smo u potrazi za sugovornicama koje će nam kroz svoj rad i iskustva pružiti dašak inspiracije, dodatnu motivaciju, ali i iskrene savjete iz prakse.
Nova gošća naše rubrike, Mersiha Mima Mehić, žena je u čijim ćete karijernim koracima možda i vi pronaći potrebne odgovore te inspiraciju.
Ona je poduzetnica, generalna direktorica s više od 20 godina iskustva u razvoju, marketingu, kao i u području vođenja ljudskih resursa, a sa svojim timom kreirala je i inovativna marketinška rješenja.
U razgovoru sa Mersihom saznali smo koje poslovne savjete želi podijeliti mladim damama bez obzira kojim se poslom bave. Otkrila nam je i kako ostaje motivirana, što je za nju definicija uspjeha i koji su je karijerni koraci doveli do njene današnje pozicije.
Mersiha Mima Mehić
S Mersihom smo razgovarali i o tome što ju veseli na njenom poslu te kako puni baterije, a naravno, spomenuli smo i njezin nadolazeći govor na TEDxSarajevoWomen konferenciji koja će se održati 5.11. u Sarajevu. Ovo je prvo izdanje konferencije TEDxSarajevoWomen koja će okupiti brojne dame i muškarce i biti mjesto na kojemu će se širiti nove ideje za budućnost žena. Biti će ovo jedinstvena prilika da globalni event zaživi u Sarajevu i bude izvor motivacije, novih iskustava, ali i novih poznanstava.
Više o Mersihi, pripremama za TEDxSarajevoWomen i njenim poslovnim trikovima te iskustvima otkrijte u nastavku.
Mersiha, koji su jutarnji rituali koji vam pripomažu da ostanete fokusirani i motivirani kroz dan?
Listu obaveza i kalendar pogledam dan ranije kako bi adekvatno isplanirala svoj dan unaprijed i jutro počela bez stresa. Jutro započinjem sa dvije čaše vode i uz jutarnju kafu pišem listu svih stvari na kojima sam zahvalna u životu. :) Uz jutarnju šetnju do kancelarije slušam muziku i potom sa najbližim saradnicima uz kafu planiramo dnevne aktivnosti.
Što se uvijek nalazi na vašem radnom stolu?
Na stolu uvijek imam cvijeće, crnu čokoladu ili bademe, i svakako rokovnik i laptop. :)
Koji su karijerni koraci koji su vas doveli do današnje pozicije?
Po prirodi sam znatiželjna i moja karijera nije bila pomno planirana jer sam uvijek bila zainteresirana za različite stvari i otvorena da probam nešto novo. Profesionalnu karijeru sam započela u porodičnoj kompaniji mojih roditelja koji su me naučili osnovnim vrijednostima u odnosu prema poslu i ljudima. Nakon toga sam stekla iskustva u različitim organizacijama i industrijama. Vjerujem da je ključno biti otvoren novim iskustvima i dozvoliti sebi da po cijenu neuspjeha izađete van zone komfora.
Koje su sve aktivnosti dio posla agencije MojPosao.ba?
Kompanija Kolektiv u okviru koje posluje agencija za posredovanje u zapošljavanju pruža različite vrste usluga u domenu zapošljavanja. Kolektiv je prepoznatljiv po portalu za zapošljavanje MojPosao.ba, ali pored portala u okviru kompanije posluje i agencija za posredovanje u zapošljavanju.
Agencija pruža usluge regrutacije, selekcije, headhuntinga, psihološkog testiranja i druge savjetodavne usluge iz oblasti ljudskih resursa. Pored toga implementiramo različite razvojne projekte sa fokusom na razvoj i unapređenje tržišta rada. Posebno sam ponosna na projekat „Najpožejniji poslodavac“ koji promoviše pozitivne prakse u upravljanju ljudskim resursima u BiH.
Koje vještine mogu pripomoći svakoj ženi bez obzira na posao kojim se bavi?
Mislim da je suština da svako od nas prepozna svoje snage i prirodne talente i da radi na njihovom jačanju. Odabir posla je vrlo često uvjetovan velikim brojem faktora na koje nemamo uvijek istu mogućnost uticaja, tako da fokus treba staviti na stvari koje mi možemo mijenjati.
Što vas motivira da se iz dana u dan pokušate podići stepenicu više i napredujete dalje u karijeri?
Karijeru ne vidim nužno kao penjanje nekim zamišljenim stepenicama i iskreno vjerujem da bez obzira gdje se pozicija nalazi hijerarhijski da je ključno da sa svojim aktivnostima činimo nečiji život lakšim i ljepšim. Moja primarna motivacija je da za moj tim osiguram podržavajuće okruženje u kojem će postati najbolja verzija sebe, a da sebi pružim mogućnost da učim u tom procesu.
A kako punite baterije? Što vam pripomaže da se isključite i rezervirate vrijeme za sebe i svoje najmilije?
U kalendaru posebnom bojom rezervišem vrijeme za sebe i moje najmilije. :) Tako osiguravam da bez obzira na količinu obaveza koje imam svakako imam vrijeme koje je isključivo rezervisano za stvari koje su mi bitne. Vrlo često istražujem nove hobije, a posebna radost su mi putovanja jer sa sobom donose uvijek nova iskustva.
Što vas posebice veseli u vašem poslu?
Imam tu sreću da radim u industriji gdje smo u prilici svakodnevno pomoći ljudima da dođu do posla i promjene živote. Susreti sa ljudima kojima smo pomogli su mi velika satisfakcija i motivacija. Takođe imam sreću da radim sa ljudima sa kojima dijelim životnu filozofiju i vrijednosti i zahvaljujući tome svaki problem doživljavam kao prolazni izazov.
Sudeći po vašem iskustvu – je li vam bilo lakše ili teže s obzirom na to da ste žena? Koliko su druge žene imale važnu ulogu u vašem uspjehu?
Činjenica da sam žena je nekada bila olakšavajuća, a nekada otežavajuća, ali put koji sam prošla je jedini koji poznajem i ne bih ga mijenjala ni u jednom segmentu. Moji životni prioriteti i način na koji razmišljam i radim su se svakako promijenili nakon što sam dobila djecu. Moja mama mi je uzor jer sam na njenom primjeru vidjela kako je moguće balansirati karijeru i porodične obaveze, a da pritom ne zapostavim sebe i svoje strasti i interesovanja.
Što je za vas definicija uspjeha?
Za mene je definicija uspjeha duševni mir. :) Vrlo mi je bitno da svaki dan završim sa osjećajem da sam uradila sve što je bilo u mojoj moći da sebi i ljudima oko sebe dam najbolje u datom trenutku.
Jedna ste od govornica na TEDxSarajevoWomen i ne sumnjamo da nas čeka sjajno druženje. Kako teku pripreme i što nas očekuje na konferenciji u Sarajevu?
Jako se radujem novom iskustvu!
Živimo u vremenu nevjerovatnih promjena u svim životnim segmentima i jednim dijelom ću govoriti i o tome. Duboko vjerujem da vrijeme pred nama donosi veći broj izbora i promjena nabolje, kako za žene tako i za muškarce. :)
***
Foto: Mersiha Mehić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
